Jaooo, blis... a di je moj Ikran? :)))) Tekst je baš slikovit, uvlači te, pitak je, baš mi se svidja. Malo mi je jedino završetak upitan, ali to je tvoj izbor. Jeeeee.
08.04.2010. (12:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hm. Thanks blis. Kak mislis upitan, u kom smjeru ili ti ga smislu (ako ga ima)? Yeah!
08.04.2010. (12:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Nekak mi je nagli, prenagli. Jer cijeli je tekst ceznutljiv, ide u tom smjeru, i sad odjedanput na kraju je on tu (Ikran), nasla si ga i svi su sretni i zadovoljni. Zakaj tekst ne bi zavrsio kao nedorecen? Zakaj bi na kraju sve trebalo biti otkriveno i receno do samog kraja? To je mozda ono s čime bi se ja igrala. Al kažem, to je moje... :)))
08.04.2010. (12:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šogi
Kao i obično nikad ne pridajem previše značaja konstrukciji texta, koliko mi je bitna ideja i hrabrost pri alkemiji pretapanja duše u pisanu riječ.
Slobodni dječiji let mi je čarobna priča, pogotovo što i dan danas ponekad sanjam da letim tj jedan isti san koji sanjam od kad znam za sebe. Vidiš super je kako si došla do toga i vješto povezala nas odrasle ljude sa dječijom čistotom, slobodom, hrabrošću. Svi smo mi ustvari starmala djeca.
Super super, Axa samo nastavi, nekako mi je baš ljekovit text i na neki sebi svojstven način i revolucionaran tj anarhističan. Zar nije anarhija prizvati svog ikrana i proleteti kroz urede na poslu rušeći papire i smijati se najglasnije:)
Samo brine činjenica, da je kod mene situacija drugačija.Ikrana ima i leti ko sumanut, al mene nema često ....kužiš, pa on mene lovi, a ne ja njega. Ponekad mi to nije loše al za ljude oko mene je zeznuto.A sta da ti pričam, znaš ti to dobro:)
08.04.2010. (13:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Erli
Wow, tekst ti je fenomenalan! Znam o kojem osjećaju govoriš. Meni se znalo dogoditi, najčešće kad bih izašla van u rano jutro okupano suncem, odjednom bih osjetila Sreću poput snažnog pritiska u prsima zbog koje bih poželjela zalesati i smijati se iz čistog mira, zato što sam u ravnoteži sa svijetom, iz čiste radosti postojanja. Zvala sam to euforijom. To mi se doduše nije dogodilo već godinama, pretpostavljam zato što je pritisak izvana veći od unutarnje bezbrižnosti? Anyways, htjela sam ti reći da mi se tvoj članak strahovito svidio, prekrasno si ga napisala i nadam se da ćeš nastaviti. kisi kisi
08.04.2010. (14:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imas pomali i pravo blis, ovaj kraj je nadoradjen, ili ti ga nadopisan u jendom drugom zivotnom trenutku i nosi novu pricu. Bum vidla... Tesko mi se ponekad vratit u stare cipele, al ok.
Shoganovicu, e, pa dao si mi jednu potpuno novu perspektivu, kad Ikran poludi od leta, al nas eto, kao da i nema. Uzde, uzde su rijesenje, prvo ih pronaci, pa malo pritegnut, pa malo odtegnut, i nac nekako onau ravnotezu u drzanju i pustanju, malo mi, malo Ikran...
Erli, sjecam se jednog izleta na Risnjak, kada si stajala na nekoj stijeni, bio je suncan i vjetrovit dan i rekla si nesto kao: Obozavam kad mi se sunce ovako glasno smije u lice! To je to. To si ti. Mozda trenutno malo sakrivena i prigusena, al sve znas i sama... Na izlete, na izlete, malo prirode, sunca i bit ces u euforiji samo tako!
09.04.2010. (09:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Jaooo, blis... a di je moj Ikran? :)))) Tekst je baš slikovit, uvlači te, pitak je, baš mi se svidja. Malo mi je jedino završetak upitan, ali to je tvoj izbor. Jeeeee.
08.04.2010. (12:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iznutra Van
Hm. Thanks blis. Kak mislis upitan, u kom smjeru ili ti ga smislu (ako ga ima)? Yeah!
08.04.2010. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ivana
Nekak mi je nagli, prenagli. Jer cijeli je tekst ceznutljiv, ide u tom smjeru, i sad odjedanput na kraju je on tu (Ikran), nasla si ga i svi su sretni i zadovoljni. Zakaj tekst ne bi zavrsio kao nedorecen? Zakaj bi na kraju sve trebalo biti otkriveno i receno do samog kraja? To je mozda ono s čime bi se ja igrala. Al kažem, to je moje... :)))
08.04.2010. (12:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šogi
Kao i obično nikad ne pridajem previše značaja konstrukciji texta, koliko mi je bitna ideja i hrabrost pri alkemiji pretapanja duše u pisanu riječ.
Slobodni dječiji let mi je čarobna priča, pogotovo što i dan danas ponekad sanjam da letim tj jedan isti san koji sanjam od kad znam za sebe. Vidiš super je kako si došla do toga i vješto povezala nas odrasle ljude sa dječijom čistotom, slobodom, hrabrošću. Svi smo mi ustvari starmala djeca.
Super super, Axa samo nastavi, nekako mi je baš ljekovit text i na neki sebi svojstven način i revolucionaran tj anarhističan. Zar nije anarhija prizvati svog ikrana i proleteti kroz urede na poslu rušeći papire i smijati se najglasnije:)
Samo brine činjenica, da je kod mene situacija drugačija.Ikrana ima i leti ko sumanut, al mene nema često ....kužiš, pa on mene lovi, a ne ja njega. Ponekad mi to nije loše al za ljude oko mene je zeznuto.A sta da ti pričam, znaš ti to dobro:)
08.04.2010. (13:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Erli
Wow, tekst ti je fenomenalan! Znam o kojem osjećaju govoriš. Meni se znalo dogoditi, najčešće kad bih izašla van u rano jutro okupano suncem, odjednom bih osjetila Sreću poput snažnog pritiska u prsima zbog koje bih poželjela zalesati i smijati se iz čistog mira, zato što sam u ravnoteži sa svijetom, iz čiste radosti postojanja. Zvala sam to euforijom. To mi se doduše nije dogodilo već godinama, pretpostavljam zato što je pritisak izvana veći od unutarnje bezbrižnosti?
Anyways, htjela sam ti reći da mi se tvoj članak strahovito svidio, prekrasno si ga napisala i nadam se da ćeš nastaviti.
kisi kisi
08.04.2010. (14:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iznutra Van
Imas pomali i pravo blis, ovaj kraj je nadoradjen, ili ti ga nadopisan u jendom drugom zivotnom trenutku i nosi novu pricu. Bum vidla... Tesko mi se ponekad vratit u stare cipele, al ok.
Shoganovicu, e, pa dao si mi jednu potpuno novu perspektivu, kad Ikran poludi od leta, al nas eto, kao da i nema. Uzde, uzde su rijesenje, prvo ih pronaci, pa malo pritegnut, pa malo odtegnut, i nac nekako onau ravnotezu u drzanju i pustanju, malo mi, malo Ikran...
Erli, sjecam se jednog izleta na Risnjak, kada si stajala na nekoj stijeni, bio je suncan i vjetrovit dan i rekla si nesto kao: Obozavam kad mi se sunce ovako glasno smije u lice! To je to. To si ti. Mozda trenutno malo sakrivena i prigusena, al sve znas i sama... Na izlete, na izlete, malo prirode, sunca i bit ces u euforiji samo tako!
09.04.2010. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...