Komentari

djecaalkoholicara.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • hvala

    slična priča i kod mene, u mojoj obitelji.
    starija sestra, odlična u školi, omiljena u društvu, oličenje zalaganja i inteligencije, uvijek izvrijeđana i nikad dovoljno dobra za mog oca, a ja dosta mlađa sestra, niti vrijedna pažnje, u strahu od odbijanja, povučena u kutu, promatram, i nadam se da me neće niti spomenuti. zahvalna na neprimjećivanju.
    samo da prođe.
    ja, njena vječna briga, njeno dijete-sestra, ona moja majka-sestra, uzor i jedini primjer.
    dva izgubljena djetinjstva, totalna konfuzija.

    avatar

    22.03.2010. (14:09)    -   -   -   -  

  • propalitet

    i samoj mi je bilo tako. moj otac me nikada u životu nije zagrlio, a kamo li uputio neku lijepu riječ. dok sam odrastala, naučila sam slušati ono što mi govori i prevesti su u glavi što bi to značilo, npr. "od tebe nikada ništa neće biti, bolje da se ubiješ - nitko te ionako ne želi jer si propalitet!" prevela bih kao ;"možeš postići više od ovoga što imaš sada i ja to vidim, ali se ljutim što ti to ne vidiš!" i tako bih se osjećala bolje.

    avatar

    10.04.2010. (14:48)    -   -   -   -  

  • malena ja

    draga moja, mi koji smo odrasli u takvim brutalnim uvjetima svaki dan moramo sami sebi ponavljati koliko smo čvrsti, jaki, koliko smo dobri jer smo krenuli sa -10 (ako zamislimo stvoju startnu poziciju u životu kao dno dna), a možda smo uspješniji od mnogih koji su krenuli sa 0 ili +5 ili, zamisli, +10.

    avatar

    17.05.2010. (10:11)    -   -   -   -  

  • malena ja

    inače, tvoj blog me oduševio, ti si smogla snage kopati i suočavati se sa samom sobom pred publikom, ja sam to nekako uvijek potiho, da me netko ne prokuži kao obilježenu, drugačiju, hendikepiranu. moje maske su savršene. ali na kraju dana ostajem ja, sa svim tim godinama koje sam provela u takvom okruženju. teško ih je izbrisati, teško ih je u dobro pretvoriti. tim je teže kad imaš svoju djecu, s jedne strane imaš priliku ponovo proživjeti sve kako treba, nahraniti to gladno dijete u sebi, a s druge strane toliko bude teško biti uzoran roditelj kad nemaš model. treba jako puno samokontrole i samosvijesti, trudim se svaki dan, i to sve jako iscrpljuje. sebi sam postavila kao cilj da do 36. "očistim" svoj um i tijelo od svih stvari koje sam skupljala 18 godina. najzanimljivije mi je gledati i slušati poznanice, kolegice, prijateljice, koje same za sebe kažu; ja sam dobra; ja sam puna ljubavi; ja sam dobra majka; ja sam najbolja žena na svijetu..... sjećam se kad je moja nekadašnja prijateljica prvi puta rekla za sebe koliko je dobra, ja sam se osjećala totalno tjeskobno jer ja za sebe nikako nisam mogla reći tako nešto. da se moja priča pretvorila u bajku, ja bih bila nijema prosjakinja, ili ukleta princeza koju bi svi gazili a ona bi poput porculanske lutke s osmjehom na licu sve otrpila, jer to je normalno, jer ne zaslužujem drugo... da ne pričam koliko sam autogolova zabila i pustila gorima da me pregaze. dugotrajan proces od kojeg ne smijem odustati, a spotaknem se svako malo; raditi za SVOJE dobro, raditi za SEBE... imam 33 godine i još nisam sigurna da na to imam potpuno pravo. još uvjek je tu taj crv sumnje... možda ne smijem, možda ja to ipak ne zaslužujem... naučila sam jednu vježbu; kad me spopadne takav način razmišljanja, postoji nekoliko tipova zagrljaja (obaviješ ruke oko sebe) i kažeš; iako sam ... (npr. pretrpila sva ta sranja u životu, iako su me gazili, iako se osjećam loše, kao da ne vrijedim ili kažeš bilo što što ti padne na pamet), ja sebe volim i prihvaćam se... to pomaže kad je situacija stvarno kritična... čitam knjige, ima ih brdo, ali to su samo knjige. pomogla mi je knjiga Vadima Zelanda o klatnima i o tome koliko robujemo tuđim interesima i koji je to proces izvući se iz klatna koji radi za tuđi interes i boriti se za svoj; to je proces, ali bitno je znati u kojem smjeru se pokrenuti... drži se draga moja, i nemoj odustati, i piši, piši... i vjeruj u sebe

    avatar

    17.05.2010. (10:34)    -   -   -   -  

  • nan

    hvala!

    avatar

    10.09.2010. (19:36)    -   -   -   -  

  • muž djeteta alkoholičara

    Želio bih sa tobom i ostalim podijeliti svoja iskustva i poglede koje imam kao suprug u braku sa djetetom alkoholičara (mojom ženom). U braku sam jedno desetlječje i imamo prekrasno i veselo dijete. Ja nisam djete alkoholičara, od droga sam par puta pušio travu kao pubertetlija. Pijem na feštama.

    Dakle moja supruga je drugo djete u obitelji, koju je majka ostavila kada je imala 3-4 godine sa ocem alkoholičarom (on je onaj tip alkoholičara koji nije agresivan, već je beskrajno nesretan i svi su mu krivi za sudbu kletu). Pošto je bila drugo dijete u obitelji preuzela je ulogu "Žrtvenog janjeta" (neodgovornost, droga (nikada nije bila ovisnica, već ono, eksperimentiranje s drogama), promiskuitetnost…), njena starija sestra je "Obiteljski heroj" (uspješna u školi, brine se oko svega) također je u nesretnom braku.

    Od samog početka sam uvidio poneke „negativne“ karakteristike moje tada, buduće žene, ali mladost ludost, rekli bi. No, kada smo prohodali i njeno ponašanje se promijenilo, više nije bilo povremenog uzimanja droga, promiskuitetnosti, voljeli smo se (bar sam ja tako mislio). No, kroz cijelu našu vezu se proteže ta zatvorenost i ne susretljivost, skrivanje osječaja, neka zatvorenost. U tome i vidim glavni problem naše veze. Znam i svjestan sam da sam daleko od savršenog supruga, no skrivanjem osječaja ne dajemo drugoj osobi povratnu informaciju i tako sam se počeo sve više gubiti u braku. Nisam znao da li nešto radim dobro ili ne. Izostajala je adekvatna reakcija od moje žene. Sada, po meni nikada nismo imali jedno drugoga (šmrc). I kada smo već imali djete žena me prevarila, oprostio sam joj, ali sve se nekako vrača baš ovim tvojim prokletim opisima djece alkoholičara… sve više i više se osječam izmanipuliranim. Ona kao da radi samo u svoju korist (čak i sa djetetom).

    I danas smo na obiteljskom savjetovanju i sam dragi Bog zna što će biti sa nama i sa našim djetetom. Svoju ženu pokušavam razumjeti, kvragu, volim je … ne osuđujem je, čak više preispitujem sebe nego nju, ali žena kao da nema volje smoći snage, pokrenuti se, otvoriti se, učiniti nešto konstruktivo. Jedino me optužuje da sam za sve ja kriv, pa nešto manje njen otac, pa majka, pa sestra, pa … I danas kada smo na nekoj fešti žena mi se „ubije“ od alkohola, a još ako ima i trave, high life. Zato više niti ne pijem na feštama.
    Beskrajno sam tužan što i sa pokazanom dobrom voljom nema pozitivnih pomaka, a sada sam počeo i sebe kriviti što sam svome djetetu odabrao takvu majku, jer na početku veze je bilo „znakova pored puta“. (Isuse, kada ovo čitam po 2. puta djeluje tako okrutno).

    PS. Kada smo kod oca moje žene i kada mi počne pričati kako je on jebo neke žene (dok je još bio u braku s mojom punicom) najrađe bi mu skočio za vrat i rekao mu da ja i moje djete danas gutamo ono što je on posijao prije puno godina. Svaku sekundu koju je proveo sa tim ženama i/ili sa svojim bocama je ukrao svojoj djeci, svaku kunu (tj. onda dinar) koji je potrošio na te žene i/ili alkohol je uzeo svojoj djeci , sve što je dao tim ženama i/ili alkoholu je uskratio svojoj djeci, a posredno i svojim zetovima i svojoj unučadi.

    Oprostite na dužini posta i nemojte me pogrešno shvatiti nikoga ne krivim (niti svoju ženu, pa niti njenog oca) samo želim poručiti da je potrebna volja i određena doza energije i svatko se može promijeniti. Ako si rođen kao djete alkoholičara, još uvijek možeš umrijeti kao voljeno biće i čovjek.

    avatar

    05.11.2010. (00:22)    -   -   -   -  

  • fly

    poznata priča i predobro. Naš je otac sve i svašta uvijek pljuvao, osim naravno kad su rezulatati bili perfekcionistički, tad je morao kapitulirati, ALI što? Uvijek je iznova pronalazio načine i kritike kako bi nas, ponizio i obezvrijedio. A jedino ponižavajuće bilo je njegovo ponašanje i način komuniciranju. Jedino je to bilo žaljenja vrijedno, no nažalost toga tad nismo bili svjesni. Ako i jesmo, onda smo tek danas, puno godina iza njegove smrti, koju sam jako priželjkivala. A kad se desila bilo mi je užasno. Danas znam da je tako moralo biti, i zahvaljujem Bogu dragom na tome, na tom prekidanju agonije bez kraja, patnje, stida i srama, ovog zadnjeg - najviše. Siromaštva, glume, potiskivanja emocija, prekrivanja...ma ima toga pregršt. Danas sam se okrenula vjeri, i sve mi sad ima smisla, nije sve savršeno jasno, ali korak po korak...pozz od djeteta alkoholičara:)

    avatar

    07.01.2011. (09:20)    -   -   -   -  

  • fly

    poznata priča i predobro. Naš je otac sve i svašta uvijek pljuvao, osim naravno kad su rezulatati bili perfekcionistički, tad je morao kapitulirati, ALI što? Uvijek je iznova pronalazio načine i kritike kako bi nas, ponizio i obezvrijedio. A jedino ponižavajuće bilo je njegovo ponašanje i način komuniciranju. Jedino je to bilo žaljenja vrijedno, no nažalost toga tad nismo bili svjesni. Ako i jesmo, onda smo tek danas, puno godina iza njegove smrti, koju sam jako priželjkivala. A kad se desila bilo mi je užasno. Danas znam da je tako moralo biti, i zahvaljujem Bogu dragom na tome, na tom prekidanju agonije bez kraja, patnje, stida i srama, ovog zadnjeg - najviše. Siromaštva, glume, potiskivanja emocija, prekrivanja...ma ima toga pregršt. Danas sam se okrenula vjeri, i sve mi sad ima smisla, nije sve savršeno jasno, ali korak po korak...pozz od djeteta alkoholičara:)

    avatar

    07.01.2011. (09:23)    -   -   -   -  

  • amsterdamgirl1@gmail.com

    puno ti hvala na ovom blogu,tek sam ga otkrila i polako pocela citati...imam 26 godina i cijeli zivot znam da sa mnom nesto nije u redu...ja sam takodjer djete alkoholicara i majke zrtve tog istog alkoholicara ...citajuci ovaj blog nekako su mi neke stvari pocele izgledati jasnije...hvala ti puno jos jednom na ovom blogu.

    avatar

    23.01.2011. (20:18)    -   -   -   -  

  • malena ja

    drugačije je kad je alkohločar mama; uglavnom su to očevi, i to se zna, i ne sakriva toliko. majka i djeca su u tom slučaju priznate žrtve, od svih susjeda i svih poznatih, i tu se otvoreno može reći popu pop, bobu bob... kako se već kaže. no imati majku alkoholičarku, koja je manipulativna i navodi sve da proživljavaju njenu tamu, sve povlači za sobom u mračnu jamu, a kad netko dođe u kuću, sve prikazuje sasvim drugačije (osim, naravno, ako netko ne naiđe kad je pijana, to mijenja cijelu sliku). to je život prepun laži i igara. vještine koje su djetetu potrebne da bi preživjelo u tom okruženju su nevjerojatne; potrebno je cijepiti se od svih osjećaja, zdravog razuma, i samo igrati igre...
    žao mi je što autorica više ne piše, ovaj blog je odličan i mnogi ga još sigurno nisu otkrili. da smo u amreici već bismo imali nekoliko udruga za pomoć, no toga kod nas nema, i ljudi teško govore o sebi.

    draga autorice blog-a, javi se, napiši nešto, da znamo da si dobro. voljela bih te upoznati...

    avatar

    17.03.2011. (10:02)    -   -   -   -  

  • bleky

    meni je jednako i voljea bi razgovarati sa nekim ko me razumije,umorna sam od vječnih borbi...umorna sam od dokazivanja sebi i drugima da nešto vrijedim i boli me spoznaja da ljudi koji ne vrijedi ništa ,žive život koji ja želim samo zato jer vjeruju da vrijede više od onog što zaslužuju...

    avatar

    24.04.2011. (01:57)    -   -   -   -  

  • anonim

    Moja mama je alkoholičarka,upravo leži u dnevnom boravku i pije,imam malu sestru od 8 godina i ne znam kako će izdržati sa njom sama kada ja odem,uskoro se selim sa dečkom.. Izvlači se stalno na to da pije samo da zaspi.. Možeš mislit! Nikada ne znam kako će reagirati na moju izgovorenu rečenicu i to ubija.. Najviše me pogodilo kad sam je pitala kada misli prestat,ona je rekla "Kada nađem nekoga" misleći na muškarca,nas dvije ne vidi i iskreno,gledajući,zaboli ju za nas! Sve češće i česšće poželim joj smrt da mi ne moramo proživljavat grozne trenutke.. Žalosno ali istinito

    avatar

    08.05.2011. (14:09)    -   -   -   -  

  • malena ja

    sada kada imam svoju djecu i svoju obitelj vidim koliko je ponekad za ženu zaista teško... no nema opravdanja za alkoholizam... to su žene kojima je ukradena duša, i tonu sve dublje i dublje, i nema slamke spasa za njih. društvo i njihova primarna obitelj nisu sasvim bez odgovornosti. knjiga "žene koje trče s vukovima", "žensko tijelo ženska mudrost" i sl. koje se bave ženskom psihologijom pomogle su mi da shvatim dosta toga. svoju majku sada gledam s vremenskim odmakom, i čak mogu razumijeti njenu osobnu tragediju... a onda opet, ne mogu i ne želim. biti dijete od 8 godina s roditeljem alkoholičarom znači biti u brutalnom zatvoru još 10 godina. nemoj odustati od nje, puno razgovaraj, ona je jedino što ti je od tvoje obitelji ostalo, s kim možeš graditi dobar odnos. ja se sjećam tog kidanja obiteljskih veza u nepovrat, tu nije bilo sloge niti povezanosti, niti brige o bližnjem, samo hladnoća i jad. sad se stresem kad se sjetim jednog cijelog perioda... sestra će ti biti zahvalna cijeli život, ili opet ljuta na tebe jer si ju ostavila. tko zna što će sve proživljavati sa takvom majkom i njenim budućim frajerima... trebat će nekog stabilnog u svom životu, koga može nazvati u svako doba dana i noći, jer biti će prepuštena sama sebi. sjećam se da sam često sanjarila o tome da mi roditelji poginu, jer ni tata nije bez krivnje; on je sve samo pasivno promatrao. ali na ovom svijetu kao da ginu samo dobri roditelji... nije to ništa neobično kad te netko terorizira iz dana u dan...

    avatar

    25.06.2011. (22:20)    -   -   -   -  

  • Luno

    Maslina, već ti neko vrijeme želim zahvaliti na blogu koji je postavio novi putokaz u mom životu, a koji btw troje psihijatara nisu uspjeli. Od kad sam ga pročitala puno toga mi je jasnije i što je važnije, znam kuda trebam gledati u potrazi za objašnjenjima koja su mi toliko potrebna.

    I ja sam dijete alkoholičara (oca) i proživjela sam mnoge teške (eufemizam, naravno!!!) trenutke u svom životu i k tome patim od sve sile nuspojava koje mi priječe da normalno funkcioniram u životu. Ponekad dođe razdoblje kad mi se učini da mi je krenulo i da je bolje, ali ubrzo me život ponovo tresne posred face i zlobno mi se isceri (kao neki dan kad je svekrva mom suprugu rekla da ga žali jer sa mnom nije moguće uspostaviti dijalog i konverzaciju).

    Vidjela sam ove komentare i poželjela i ja ostaviti trag. Također sam pročitala hrpetinu knjiga i htjela bih uputiti na knjigu ''Hrabre duše'', možda se nekome učini smislena. Meni je. Ne znam da li znate, ali Maslina je pod nickom djeca-alkoholicara otvorila istoimenu temu na stranici [LINK=http://www.forum.hr/showthread.php?t=302791]. Tema nije zaživjela, ali vidim da ljudi imaju potrebu ispričati svoju priču i mislim da bi bilo super kad bi se tamo okupili (kao što je i autorica sama zamislila). A može i ovdje, glavno da se piše.

    Pozdrav svima!!

    avatar

    14.08.2011. (23:18)    -   -   -   -  

  • Vlada

    Hvala za preporuke za dalje čitanje a najviše za sva tvoja lična mišljenja o ovoj tematici.
    Mnogo mi je koristio tvoj blog. Žao mi je što mu je kraj bio pre godinu i po dana, ali možda mi je i drago - ako si našla druga interesovanja i prebrodila ovu tematiku držeći sve ovo u malom prstu!
    Hvala veliko
    Vlada iz Sremske Mitrovice

    avatar

    21.09.2011. (02:21)    -   -   -   -  

  • lila

    Napisala si da si prije nekog vremena otvorila dušu na jednom drugom forumu...Mene zanima taj forum,ima li negdje (a tražim već neko vrijeme) mjesto gdje djeca alkoholičara mogu ispričati svoje priče,tješiti jedni druge i isplakati svoju bol anonimno jer ja još nikad nisam uspjela oči u oči pa ni s najbližim prijateljima...
    Moje mame više nema,bila je alkoholičarka,ali duboki ožiljci su i sad tu i rane se svako malo otvaraju...a imam već podosta godina i doista se želim riješiti duhova prošlosti,radi sebe,radi svoje djece...Nije lako živjeti sa mnom...Posljedice su ostale...Silno želim živjeti kao čovjek,kad već dijete nisam mogla biti...
    Ako netko zna...hvala!

    avatar

    29.11.2011. (23:59)    -   -   -   -  

  • Maslina

    Tog foruma više nema, nije zaživio. Ne znam da li se igdje okupljaju djeca alkoholičara. Ja nemam više toliko potrebu pisati o svemu, ali ako netko ima, moj prijedlog je da napravite grupu na fejsu, možete je zatvoriti za javnost i tamo o svemu razgovarati bez straha da će vas netko čitati. Ako to napravitie, možete mi javiti na mail pa ću to i objaviti na blogu kao poseban post i pozvati ljude da vam se pridruže. :)

    avatar

    09.12.2011. (22:52)    -   -   -   -  

  • Mimi

    Sve sam prosla i udana za alkoholicara

    avatar

    24.12.2017. (22:53)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...