Komentari

diogenovabacva.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • borgman

    odlična studija...takva priča se događa svakodnevno

    avatar

    27.02.2010. (09:03)    -   -   -   -  

  • Neverin

    podsjetio si me na jedan strašan događaj: Kragujevački masakar gdje se jedan od njemačkih vojnika usudio odlučiti za odgovor B iz moralnih razloga i skončao je zajedno sa žrtvama. Što je logično je nekažnjavanje njegovo postupka bi garant dalo hrabrost i drugim njegovim (prešutnim) istomišljenicima da odustanu od tog ludila.

    On the morning of 19 October, the whole city was raided. Around 10,000 civilians, aged 16–60, were arrested. A whole generation of high school children was taken directly from their classes. The executions started at 6 PM on the following day. People were shot in groups of 400. The shootings continued into the next day, at a lesser pace. The remaining prisoners were not released, but were held as hostages for further reprisals. It is worthy to mention the act of German soldier Joseph Schultz[6][7] who refused to shoot civilians, accepting his own death as a consequence of his moral action.

    sigurno si čuo i za ovaj svijetli događaj u Prvom svijetskom ratu kada su njemački, francuski i engleski vojnici prestali ratovati, kitili bor i zaigrali nogomet te djelili cigarete među sobom. Maravno sve se to desilo a da generali ne saznaju a časnici koji su slali kriva izvješća su streljani dok je svima naloženo da šute o tom događaju kako bi se ludilo moglo nastaviti.

    Što se mene tiče smatram da nema šanse da me se nagovori da idem svoj život davati radi nečijeg interesa i još manje da ga oduzimam makar i ja sam skončao ali ima važnijih stvari od gubitka života zar ne?

    dobro kažeš, to je ništa drugo doli perverzija da ljudi koji ne žele ubijat primorani su ubijat ljude poritv kojih osobno ništa nemaju kako bi se ostvarili tuđi interesi onih daleko daleko iza linija...

    avatar

    27.02.2010. (20:00)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    @borgman - Hvala i na žalost, da.
    @neverin - Potkrijepio si me primjerima koji toliko spadaju u ovu priču da sam odlučio naknadno intervenirati u tekst posta: stavio sam linkove na kratki film Joseph Schultz. Piši da ti ostajem dužan.
    @anabelle - Moja teza se zadržava na tome da kolektivno djelovanje nužno završava njuškom, falsifikatom i u konačnici nasiljem (kolektivno djelovanje sam definirao kao zajednički nastup: kad desetorica umjesto deset odgovora daju jedan skupni). U to u kojoj je mjeri pristanak samo prisilan ili je pak pounutren i dobrovoljan nisam ovdje ulazio. To bi mogao biti neki novi post. To što si ti rekla da pojedinci često sudjeluju s figom u džepu svakako stoji, ali moja ambicija je bila tek utvrditi princip mehanizma kolektiviteta, za što mi je bilo dovoljno zaključiti da isti u oba slučaja funkcionira punom parom - neki možda sudjeluju s figom u džepu, ali sudjeluju, sudjeluju, jer moraju sudjelovati... A ovo što kažeš o okruženjima u kojima su ljudi slobodni divergirati ovisi samo o tome koliko su motivirani, vanjskim ili unutarnjim prinudama, da ostanu u okrilju kolektiva. Da se netko odvažuje reći sve točno kao što misli, bez slijepe lojalnosti kolektivu na prvom mjestu, u biti je znak nemarenja dotičnog za svoje članstvo u kolektivu. Isključit ćete me? Koga briga! Ja ne živim od milosti vašeg malog svjetića! Ali to znači imati taj luksuz: moći ne mariti, biti dovoljno zaštićen i neovisan, tijelom i duhom, da ne moraš mariti. Ali u takvom slučaju teško uopće možemo govoriti o udruživanju u punom smislu riječi, kada članovima druženje uopće nije imperativ. Prema navedenoj definiciji kolektivnog djelovanja, ono je na djelu svugdje tamo gdje postoji zajednički nastup, ''relacija'' prema kojoj se svi usklađuju, neko ''opće mišljenje vojske'' dovoljno autoritativno, prijeteće ili motivirajuće da ne možeš ne mariti za njega i ne činiti sve da ostaneš u milosti. Pri takvoj definiciji kolektivnog nastupa ostaje na snazi zakon po kojem je svaki i svugdje kriminalne naravi (jer leminške), a divergiranje neizvedivo.

    avatar

    28.02.2010. (02:53)    -   -   -   -  

  • Neverin

    strašno mi je to da je ubojstvo u tom slučaju legalno ubojstvo... Drago mi je da su linkovi poslužili.

    avatar

    28.02.2010. (10:59)    -   -   -   -  

  • grinch

    ne bum ti više govorila da ti je tekst dobar jer je uvijek dobar (to od sljedećeg).
    vojska je super primjer ali možda nešto drastičniji od onih koje susrećemo svakodnevno jerbo riskiraš da dobiš metak u glavu (kao što ste već zaključili gore). u svakodnevnim kolektivnim situacijama riskiraš eventualno ''nogu u guzicu'', ''pogled ispod oka'' i sl. sve redom ''preživljive'' stvari. pa se ponekad čak i odvažiš na A i odbaciš B. ponekad. češće ipak igraš na sigurno jer je tako.. pah jednostavnije. ali meni je recimo zanimljivo sve ono između A i B (opet tema za novi post) jer A i B su krajnji odgovori (ja pojedinačno i ja kolektivno-faks, posao, veća druženja..) a hrpa je još nijansi između. tipa: ja u obitelji, ja sa dečkom, ja sa najbližim prijateljima. čak ni tu A nije A nego je neki A2 A3 i A4...
    mah komplicirano..

    avatar

    02.03.2010. (15:15)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    O, Grinč, pisat ću ja još i o tim nijansama... Dobro si uočila gdje je ostao prazan prostor... vidiš, sportašica u duši! :)

    avatar

    04.03.2010. (00:25)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Ja nikako ne vjerujem u kolektivno jer kolektivno je opet samo skup - individualnog. Ako je individualno trulo, bit će trulo i kolektivno, RH je, recimo, najbolji primjer, ovdašnji mentalitet pojedinaca koji se onda zrcali prema van kao kolektivna malograđanština. Jedino je utješno što u svakom kolektivu postoje izuzeci i dokgod takvih izuzetaka ima, ima i svjetla na kraju tunela. Makar ono tek tinjalo. :)

    avatar

    07.03.2010. (12:29)    -   -   -   -  

  • NF

    tolstojev roman mi se jako svidio, ali nisam ga imao za lektiru, imao sam anu karenjinu, samoubojstva mi izgledaju kao društveni prioritet.

    avatar

    08.03.2010. (16:10)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    odličan post i vrlo dojmljivo ilustriran.. iako, iskustvo mi govori da bi bare jedna do dvije puške zadrhtale u rukama suboraca jer ne može biti toliko postotak hladnokrvnih ubojica u jednoj, pa čak ini vrlo pomno odabranoj skupini za egzekuciju... no, kažu da sam optimist :p
    naravno da postoji individualno i kolektivno i da se pojedinac, ovisno o svojim osobnim karakteristikama, ali i o specifičnim socijalnim i društvenim prilikama, utopi u kolektivno, pa čak i ako mu savjest govori da treba postupiti drugačije. rekla bih, socijalizacaija od nas radi čuda, ali i čudovišta...

    avatar

    09.03.2010. (09:50)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    @ Kinky - Slažem se, kad je trulo individualno, ni kolektivno ne može biti drugačije. Samo bih dodao: kolektivno je uvijek trulo, čak i kad individualno nije. Kako rekoh gore: u samoj temeljnoj gramatici kojom se ljudi udružuju leži problem, a gramatika je svugdje ta jedna ista, ''bez obzira na kvalitetu osnovne sirovine''.
    @ NF - a) i meni); b) ni ja; c) i ja; d) ovo zadnje bi mi morao pojasniti
    @ Zona - hvala. Ja mislim da bi mnoge puške zadrhtale, možda i sve, ali svejedno bi rijetko tko odložio pušku kao Schultz. Gledajući filmić, ja sam stekao dojam da nijedan iz voda nije hladnokrvni ubojica kojem je svejedno, ali su ipak pucali - zato što hladnokrvnost ili nehladnokrvnost nije ono što odlučuje, nego pritisnutost mehanizmom.

    avatar

    13.03.2010. (13:49)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Nešto bolje ovome što si napisao teško da se može dodati.
    Čitajući tekst, neprestano mi je pred očima bila slika oduševljenog 'krda' kako plješće, urliče ili diže ruku na pozdrav (slika na omotu izvrsne knjige H. Arendt Izvori totalitarizma) vođi 'krda', a kad sve prođe svi izgledaju kao da su došli s nekog drugog Planeta. Ili pak možda još slikovitije, slika stada koje mirno pase na livdi i odjednom se (nije važno iz kojeg razloga) skupi i krene u stampedo.

    avatar

    21.02.2016. (16:47)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    SEMPER - Sjetio si me referencom na Arendt da povežem svoj puno kasniji tekst, koji se svakako nastavlja, kao jedna od mnogih mogućih grana, na ovaj, koji je deblo.
    Ili: još jedna grana, kroz nešto drugačiju prizmu.
    Ili ova grana.
    Itede, mnogo je tih prizmi.

    avatar

    12.03.2016. (10:30)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...