Komentari

semiramidinvrt.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • John Bez Terrae

    Pohlepa će nas doći glave kao vrste. Neumjerenost će "dolaziti" glave pojedince. A zavist tj. ljubomora. Ja zavist dijelim na dva različita osjećaja. Prvi je onaj, nazovimo ga "zdravi", kada dva dana provedeš plačući nad npr. Nininim novim ultracool autom, misleći kako je savršen, no to te prođe veoma brzo i budeš sretna što tvoja prijateljica ima super novi auto u kojemu će te vjerojatno vozati svako malo. A drugi je onaj "bolesni", kada si toliko zavidna da čak i nakon tri mjeseca smišljaš kako nauditi Nini i njenom autu, samo zato jer ti ne možeš imati taj auto, pa ga zato neće imati ni ona! Ili, što je još gore, pukne te i druga hemisfera mozga pa potrčiš po kredit i kupiš još veći i ljepši auto. Eto. Usudio bih se reći da su ove "dobre" zavisti čak i zdrave jer te jačaju kao osobu i cementiraju prijateljstvo. Nego, vidimo se kod Snakemana danas :)))) No neću dugo ostati, "netko" mi se najavio za popodne, a "netkova" baba opet radi u labosu cijeli dan tako da... :D Woohoo, party :D Yeah... Totally, like, noooot! :D

    avatar

    08.02.2010. (07:23)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    moji su roditelji i bliža rodbina u proteklih dvadeset godina puno toga stekli - od "golja" su postali ugledni poduzetnici i stupovi društva (da se razumijemo, ne kriminalom iako to sad tako zvuči, kod mene se jednostavno uvijek jako puno radilo - i ja danas radim dva do tri posla i usto se školujem), što je u posljednjih nekoliko godina dovelo do toga da se puno ima, ali se ni u čemu ne stigne uživati niti ono što imaš stigneš pravilno održavati - što je u svakom slučaju loše, postoji određena granica do koje čovjek može doći, ali ponekad jednostavno ima više novaca nego što čovjeku treba (i u krajnjem slučaju, što više imaš, više novaca moraš imati da bi održavao svoj standard). što se tiče prejedanja na javnim događajima, meni je to više znak čobanluka i nepristojnosti nego pohlepe (kao i neplaćanje runde, mada moram priznati da se ja dosta slabo snalazim u tome u većem društvu jer sam najčešće najmlađa i žensko pa mi nitko nikad ne da da platim).
    BTW, kod mojih roditelja nikad nije bila stvar u pohlepi radi zavisti prema drugima, oni su jednostavno odlučili svoj život posvetiti radu na onome što vole i onda je to moralo rezultirati novcem. jednostavno se htjelo izaći iz bijede u kojoj se živjelo, recimo (mada će danas oni prvi reći da nikad nisu bili sretniji nego kad su sa mnom kao bebom živjeli u podstanarstvu u sobi bez kupaonice).

    avatar

    08.02.2010. (09:25)    -   -   -   -  

  • Otok

    Osvojila si me podnaslovom, ja sam vjerni obožavatelj. :D
    A cijeli post, nemam što dodati sve si rekla i jako je žalosno što smo civilizirani, a i dalje tako primitivni.

    avatar

    08.02.2010. (11:34)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ljudi jednostavno zaborave da to neće ponjeti sa sobom, zamjene novac kao za sredstvo za novac kao cilj i to se onda izvitoperi kao i svaka druga stvar koja je loša ako je previše. Na kraju ti ljudi više ne nalikuju na ljude, eto što ti učini pohlepa:) mene ti ljudi podsjećaju na svinje koje gacaju po blatu od straha da neće biti dovoljno za svih

    avatar

    08.02.2010. (11:39)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    I mene fascinira ta nezasitna želja za "još". Neki to objašnjavaju "ambicijom". Ipak, ja sam uvjeren da se radi o bolesti (ne samo figurativno rečeno, nego doslovno). Problem je u tome što takvih bolesnika ima prilično. A još veći problem je to što se njihova bolest promovira kao društveno poželjno ponašanje, jer naime - treba "uspjeti" u životu.

    avatar

    08.02.2010. (12:29)    -   -   -   -  

  • Gola Baba

    ferengi rule rules ;)

    avatar

    08.02.2010. (16:44)    -   -   -   -  

  • Semiramida

    @Bookeraj - ma razumijem ja to, i moji roditelji su u istoj poziciji, uvijek su puno radili i postigli su puno toga u životu budući da su krenuli doslovce od ničega. Ali ne govorim o tome, nego onima koji imaju silne milijune i milijarde, to su silni novci i ne osporavam ja ništa, samo ne razumijem tu potrebu za gomilanjem. Život je jedan, treba uživati. Apsolutno treba raditi i zarađivati, ali ne treba biti rob posla. Znam da je ovaj post jako nerazrađen, trebala sam to malo detaljnije i opširnije, jer takva je tema :)

    avatar

    08.02.2010. (17:13)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Treba znati procijeniti vlastite snage; i imati dovoljno - nikada previše! Stvara probleme! :((((
    Neka si učila; odlično utrošeno vrijeme - tamo bi se načekala i smrznula .....
    Za beletristiku ni ja trenutno nemam vremena, ali neka knjiga - pročitat ću ih čim sredim tekuće znanstvene obveze i zadatke....
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    08.02.2010. (23:48)    -   -   -   -  

  • omladinka

    Pohlepnome uvijek nešto nedostaje, pa tako i ja mislim da je to bolest.
    Kad se otvaraju novi šoping centri onda je vidljivo kako ljudi nahrupe misleći biti će nešto besplatno. Napisala si dobar primjer sa švedskim stolom, koji je vidljiv u hotelima na doručku, a ide do te mjere da se hrana skriva po torbama i iznosi van.
    Lijepi pozdravi:)))

    avatar

    09.02.2010. (13:40)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...