Komentari

catwalk.blog.hr

Dodaj komentar (34)

Marketing

  • alyra

    super si ovo napisao. mene je isto iznervirao taj članak.

    avatar

    25.01.2010. (04:12)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    a šta bi trebalo, po mišljenju te novinarke, pobiti starce pa napraviti pomodni poslovni prostor? zašto nametati svoju životnu filozofiju nekome tko nije živio u konzumerističko vrijeme i tko ne može shvatiti način na koji se danas živi niti mu je to u krajnjem slučaju potrebno? dobar post, svaka čast!

    avatar

    25.01.2010. (09:31)    -   -   -   -  

  • sklblz

    Veliš "analitičko novinarstvo"? Istraživačko?
    Ajme to po cijele dane slušam okolo i naokolo, a ustvari je to krinka za polupismen svijet koji ima licencu da smije objavljivati što ga je volja. Fuj.
    Neinformiranost naših "novinara", njihova neukost i njihovo busanje u pripadnička prsa mi guraju dva prsta u usta, iako mi se čini da bih mogao povratiti i bez prsta.
    Dotiču dno dna. Svakim danom i uvijek. Sve u cilju informiranosti štovanog općinstva.

    A onda se posvađaju čak i sa moralom, ako su ga uopće i imali, pa nahrupe na bake koje imaju krov nad glavom. Sramota. Glib. Magla. Govna.

    Usput da ti kažem: baci oko, otvori uši, saznaj štogod o načinu stjecanja novinarskih diploma na tom njihovom faksu. Afere koje su tijeku su nula ili goli k prema ovome. Saznaj.

    avatar

    25.01.2010. (09:37)    -   -   -   -  

  • romantales

    Mnogo je manje brige za starce u tom članku i daleko više brige za zaradu. Istina je da je nerazumno živjeti u ogromnom stanu ako si sam i k tome nemaš dovoljno novaca za održavanje i grijanje, ali tko smo mi da sudimo nekome tko želi umrijeti među svojim uspomenama? Umjesto nazovi brige za ove bakice trebali su napisati članak koliko je starijih osoba u Hrvatskoj prevareno i opljačkano potpisujući ugovore za koje su mislili da će im osigurati mirnu starost, a završili su po prvatnim domovima sumnjive i upitne kvalitete i skrbi. Čuditi se što se danas ti starci boje napustiti svoje stanove u kojima osjećaju koliko-toliko sigurnost, iako znaju da čekaju svoj kraj, je neprimjereno u državi koja svoje umiroljenike ne zna zaštititi.

    avatar

    25.01.2010. (10:07)    -   -   -   -  

  • catwalk

    Hvala vam svima na komentarima.
    Mene istinski zabrinjava da novinari, ako je vjerovati onome što vidimo na slici, obijaju vrata građana, upadaju u stanove, ispituju i poslikavaju. I to rade, očito, u suradnji s agencijom za nekretnine. Nemoguće dokazati samo na temelju članka, ali dovoljno je indicija da je riječ o interesnoj slizanosti. To s novinarstvom veze nema. Ako su htjeli analizu, ili istraživanje tržišta, zna se kako se to radi - podaci, konkretni, tablice, fotografije eventualno izvana (zgrade) a i to je upitno ako narušava privatnost i anonimnost stanara. Kakvo upadanje u stanove i pričanje priča o šišmišima koji su izletili iz ormara. Čak se u jednom trenutku, ako sam dobro zapamtila, spominje da se jedna takva gospođa navodno u međuvremenu predomislila - ali najbolje pogledati članak za točan navod.
    Problem s viškom prostora, siromaštvom i neadekvatnim stanovanjem trebale bi rješavati obitelji tih starih ljudi - ovo je priča kojom kao da se želi izvršiti pritisak na te vlasnike nekretnina te zavrtiti priču u javnosti kako bi se potencijalni kupci tih prostora počeli više raspitivati. Odnosno, logično mi je da će se neki zainteresirati za opcije nakon što pročitaju takav članak. I to bi mogao biti samo početak procesa potiskivanja ljudi iz tih stanova...

    avatar

    25.01.2010. (11:41)    -   -   -   -  

  • sklblz

    Je da. Točno. Ali opet ću reći da je ovaj primjer tek paradigma postojanja novinara u ovoj našoj kaljuži. Žutimo se gore od Kineza.
    Oni imaju pravo na sve. Oni se kuže u sve. Oni znaju sve. Oni pričaju o svemu. Oni su nepogrešivi. Oni palamude bez truna mjere, samo zato što im je dato da rade posao novinara.
    Nemoguće je znati sve, a oni znaju. Nemoguće je kužiti sve, a oni kuže.
    Stanovi bakica u centru grada su tek jedna od zlatnih žila koje pokušavaju sisati zajedno sa svojim mecenama i uspjet će im.
    A mi ćemo i dalje naricati nad teškim sudbinama novinara, jer manipuliraju javnošću do najljigavije mjere, uspjevajući istu tu javnost izvući i na barikade za svoje interese.

    Ma, oni su ustvari Radiomileve i ništa drugo.

    avatar

    25.01.2010. (13:30)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    1. U subotu sam čitao taj članak i točno se sjećam kako sam pomislio otprilike isto ovo što si ti napisala. A možda me i romantales malo izrazila: ''Mnogo je manje brige za starce u tom članku i daleko više brige za zaradu.'' Tipični ''žurnalizam''... za ''žurnalizam'' kao pogrdnu riječ moglo bi se u rječnik staviti ovaj članak. Nije da tema kao takva nije na mjestu, štoviše, kao složena situacija baš je nabijena literarnim i svakim drugim potencijalima, ali nedopustivo je o složenim situacijama ovako pisati: samo iz jedne (uske) perspektive, a tonom kao da se uhvatilo boga za bradu.
    2. Karl Kraus je rado isticao da glavni problem sa žurnalizmom i nije kada naprosto laže, nego kada komentira na način kao što ovaj članak komentira, i pogotovo kada se pokušava napraviti ''umjetničkim'', ''literarnim'' (on je to zvao: ''feljton''). Da citiram (po sjećanju, doduše): ''Što je laž prema svinjariji koja pjeva pjesme u svim rubrikama!''
    3. Ma ne budi lijen... čisto što mi je užitak, navest ću još tri Krausova:
    ''Feljtonisti i frizeri podjednako se bave glavama!''
    ''Prostitucija tijela dijeli sa žurnalizmom sposobnost da ne mora osjećati, ali je ispred njega sposobnošću da može osjećati.''
    ''Feljtonisti su spriječeni trgovci na malo. Roditelji ih prisiljavaju na neko inteligentno zanimanje, ali prvotni talent krči sebi put.''
    4. Desetine Midsomera... :) da, čudno kako nas tako krupna nelogičnost - uostalom ne jedina - zapravo i ne smeta u gledanju tih šerlokholms-agatakristi serija, a koje se kao baziraju ne na nečemu drugome nego baš strogo na logici, dedukciji, ''malim sivim stanicama'', zapažanju...
    5. Ha, visoki stropovi! Nedavno sam uselio u stari građanski stan s visokim stropovima, koji je prijašnji vlasnik renovirao na način da je umjesto drvenog grednika gore izbetonirao ploču, stavivši potkrovlje u stambenu funkciju, od jednoetažnog stana napravivši dvoetažni. Ali šteta što pritom nije pazio na jednu stvar! Naime, nije mijenjao izvornu visinsku kotu stropa (što je svakako mogao, pošto je riječ o potpuno novoj ploči). Iako mi se apsurdna visina donje etaže (cca. 3,5 m) svakako sviđa na toj etaži, kad bih samo na njoj živio, upravo je zbog nje gore u potkrovlju nekoliko kvadrata smanjene iskoristivosti i još nekoliko praktički neiskoristivo. A da je spustio strop za recimo pola metra, dolje bi još uvijek bilo više nego visoko, a gore bi se dobila normalna etaža. Ali, sori, sad već skrećem s teme...

    avatar

    25.01.2010. (15:52)    -   -   -   -  

  • omladinka

    Dobar post. Malo je deplasirano u članku, usporedjivati nas sa nekim zemljama zapada. U tim sredjenim zemljama umirovljenici nemaju ni približno problema kao naši, jednostavno većina živi miran, bezbrižan i lagodan život, dobro su zaštićeni. Niti tradicije nam nisu slične, puno stvari koje su kod njih normalne (putovanja, izlasci, ne čuvanje unuka) kod nas su nezamislive. Nadalje na domove koji su pod brigom države čeka se dugi niz godina i u takovom domu dobiti mjesto je prava lutrija. Spominjem te domove jer su bolji za život od mase novo otvorenih privatnih, kojima je jedini cilj zarada i nemaju odgovarajuću skrb za svoje štićenike. Po mom mišljenju to je jedan od razloga zašto ljudi ostaju sami u svojim stanovima. Isto tako mislim da ovaj članak pogoduje razno raznim lešinarima koji ne prezaju ni od čega ne bi li došli do imovine starih ljudi. Znamo koliko ih je već prevareno i s punim razlogom se boje svega i nikome ne vjeruju. Mislim da nije riječ o nikakvom problemu sa tržištem nekretnina u centru, već o pravoj cijeni tih stanova sada, ali bome i za koju godinu.
    Lijepi pozdravi

    avatar

    25.01.2010. (17:50)    -   -   -   -  

  • funky business

    Baš sam neki dan čitao taj članak na jutarnji.hr-u. Jedino mi se u tom članku sviđa opis stana, podsjeća me na romane iz doba realizma. Pogotovo prvi dio. Ali na stranu dobar smisao novinarke za eseje, članak je bespredmetan. Pozdrav

    avatar

    25.01.2010. (18:24)    -   -   -   -  

  • 4pištolja

    pročitala sam to sranje, katastrofa, karastrofa, katastrofa! iz dana u dan mi je sve draže što nemam EPH naveden u referencama za zapošljavanje...

    avatar

    25.01.2010. (19:46)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Draga Cat, pročitala sam članak; stresla se od jeze - kako netko može manipulirati nečijim vlasništvom i na kraju krajeva - osjećajima?! I koga tišti da netko ne želi prodati ono što je njegovo-pa da je razlog ne znam kakav, u to se nitko ne bi trebao petljati....
    Previše si neki novinari daju slobode; s time da me sve ovo podsjeća na denuncijacije iz Staljinovih vremena, potpuno neprimjerene današnjem vremenu...:((((( Na žalost! :((((
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie
    PS: Nisi čkomila, vidiš! :))))) A Ćiroslav - je jedan i jedinstveni! :)))))))
    Vole Te Luki+Goldie

    avatar

    25.01.2010. (22:34)    -   -   -   -  

  • filozof

    dobar osvrt...mmm da...

    avatar

    25.01.2010. (23:06)    -   -   -   -  

  • Neverin

    kakva se to ljudska ništarija usuđuje raspitivati uopče o tome? zar ti dupelisci kapitalista ne znaju za njihovu alfu i omegu: privatnu imovinu? što čovjek radi sa njom dok je njegova je totalno nebitno i te novinare i te agencije nema šta brinut kako oni trate svoje vrijeme. Katastrofa, još samo fali da nekome padne na pamet iz agencije vrebat na bakicu, oduzet joj život radi pišljivih 300.000 evra. Jebali ih novci da ih jebali... ispričavam se ali diglo mi je momentalno živac :)

    avatar

    25.01.2010. (23:47)    -   -   -   -  

  • Ajme

    Pa što nebi protjerali te babetine kao 95.što se tjeralo , pa je stanova i kuća i za pola Bosne bilo dosta (Sram me bilo i pomislit !)!

    avatar

    26.01.2010. (11:31)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Ma to piše pomama za staričinim stanom.

    avatar

    26.01.2010. (14:58)    -   -   -   -  

  • RA

    Hvala ti jer je netko napokon napisao sve ono sto mi se motalo po umu dok sam citala taj clanak. Uzasno gadjenje me obuzelo dok sam listala jutarnji. Kao da su takvi exkluzivni stanovi rezeravirani samo za ljude poput Dikana i njihovih penthausa, kao da ima nesto lose u tome da osoba zeli umrijeti, tj do kraja zivjeti u stanu u kojem je provela puno ljepih trenutaka sa svojom obitelji, u stanu punom uspomena, u kojem je nakraju krajeva provella cijeli zivot. Grozno!

    avatar

    26.01.2010. (19:38)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Hvala ti na ovom postu.
    Otkako sam pročitala taj članak o kojem pišeš (usput, ne čitam te novine - članak sam našla na bookfaceu), cijeli dan mi stoji neki čvor u grlu i pitam se tko li sve danas piše u novinama....
    Predivan post, hvala ti još jednom u ime svih onih koji još uvijek gaje ljudske osjećaje.

    avatar

    26.01.2010. (22:17)    -   -   -   -  

  • Lund

    Bravo catwalk za ovaj tekst! Imam taj primjerak novina doma još uvijek, članak sam tek letimično preletio pogledom naslutivši s kakve pozicije je napisan, i odustao od pravog čitanja da bih sačuvao nešto živaca. Oduševljavaš me izborom tema i njihovom obradom! (Ne i učestalošću blogiranja grrr)

    avatar

    27.01.2010. (00:58)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Kratko i precizno: ne slažem se s ovim postom.

    Znate kako se to rješava na zapadu kojem mi JAKOOOO težimo i jedva čekamom da uđemo u EU. Vlasnik zgrade dobije nalog od gradskih vlasti da u određenom roku sanira objekt. Ako to ne učini, objekt sanira grad a vlasniku ispostavi račun. Vlasniku preostaje ili da objekt (stan) proda ili da digne kredit i plati račun.

    I pazite: nitko neće vlasniku uzeti njegovo privatno vlasništvo.

    Post i komentari su u duhu socijalizma. A to u kapitalizmu ne prolazi!

    avatar

    28.01.2010. (21:12)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Pobogu, kako ja obožavam tvoj način pisanja, izražavanja, odabira tema i taj fini sarkazam koji se provlači kroz tekst! :) K tome i uvijek naučim nešto novo kod tebe, to zbilja cijenim. U vezi ovog slučaja nije mi jasna elementarna drskost da netko uopće raspravlja o tuđoj imovini i načinu na koji pojedinac s njom raspolaže ili ne raspolaže. Ovo mi je isto kao da netko njuška kolika mi je plaća pa me onda ide javno kritizirati što sam dio novca, primjerice, uložila u dionice, a ne u neki ziheraški oblik štednje. Otkud ikome pravo zabadati nos u tuđi život na takav način, ako mu ovaj ne nanosi nepravdu svojim ponašanjem?

    Potpuno sam na strani ovih baka, one imaju svoje razloge i dokgod iza njih stoje, neka žive kako im se prohtije. Ljudi si zbilja svašta dozvoljavaju u današnje vrijeme, odvratna mi je ta navika.

    avatar

    29.01.2010. (18:17)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    čuj, 90ih su velike Rvatine provaljivale u tuđe stanove s kalašnjikovima, a sada pucaju iz medija.
    ista priča, drugo oružje.
    a gamadi koja je lakoma i halapljiva na tuđe - će uvijek biti.
    na (ne)uređenosti države je hoće li takve strvinare puštati ili držati na lancu.

    avatar

    30.01.2010. (13:16)    -   -   -   -  

  • buha

    ja ne znam da je baš tako kako velite o pomami za tuđim stanovima.
    u mojo je kući bila starica u 3-sobnom stanu a veća obitelj u garsonjeri. Nudili joj u zamjenu mjesečnu apanažu i skrb. No stara suseda nije privolila na ništa. Vjerovatno zbog nepovjerenja .
    Sad je otišla u DOM a stan je preuzela u svoje ruke njena liječnica. Mislim da je sve skupa primjer kako su složene okolnosti pod kojima starce se želi zbrinuti. Ali sam sigurna da ju ovi susjedi ne bi rpevarili. A liječnica ju je. Pravo joj budi (ovoj staroj ). Mogla ja imat pravu skrb a ne dom.

    avatar

    30.01.2010. (19:19)    -   -   -   -  

  • *Taganka

    *Kapitalizam je proždrljiva gamad. Mada su te starice dvojaka čeljad (najradije bismo ih saćmaricom ujutro u tramvaju ali ovako neka budu), ne vidim smisla zašto bi netko u SVOJEM stanu, kojeg posjeduje već DUGI niz godina bio neželjen. Šta mi, ili novinari, ili bilo tko ima reći starici koja je kupila taj stan ili ga naslijedila, živjela tamo cijeli život, rodila tamo djecu? Starci, ako nismo još primjetili, uglavnom imaju samo uspomene. Taj stan nije za njih ništa drugo nego spremište tih uspomena.

    avatar

    31.01.2010. (14:14)    -   -   -   -  

  • slaven178

    tako je bezveze u tako trulom svijetu, tako nepravedno, tako izopačeno..sve je tako bezveze kako to funkcionira

    avatar

    01.02.2010. (18:45)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    Moram (kad vidim da neće nitko umjesto mene) iskomentirati i ''sequel'' od subote u kojem je dostignut novi stupanj nezajažljivosti - bakicama koje se neumjesno zadržavaju u centru grada su već ispropagirali konkretan prijedlog za deložaciju na periferiju: Nije teško otići u novo kad za 2300 kuna imamo sve.
    ''Trebamo razbiti mitove da je moja nekretnina nešto na što polažem isključivo pravo, ali ne i obveze - rekao je prof. dr. Gojko Bežovan, stručnjak za stambenu politiku. Kako demografski obnoviti centre gradova goruća je tema, nastavlja, kojom se danas bave Europa i razvijeni svijet. Najugledniji teoretičari stambene politike, kaže, pokušavaju iznaći najbolja rješenja - europski gradovi primjenjuju niz modela, od toga da starom kućanstvu nude ugovor o doživotnom uzdržavanju do modela takozvane obrnute hipoteke: vlasnik četvrtinu proda banci, dobivenim novcem renovira derutni stan iz kojega se ne seli. Nakon njegove smrti banka postaje suvlasnik četvrtine i pogađa se s njegovim nasljednicima, tumači Bežovan.''
    Još jednom: banka postaje suvlasnik četvrtine i pogađa se s nasljednicima. Hoho, već vidim kako će to veselo bit.
    Zato Jutarnji reklamira specijalizirano naselje (čitaj: geto) za starce, a kao u svakoj boljoj reklami, daju nam i uvid u korisničko zadovoljstvo: ''priča 1. - Umirovljeni profesor Alojzije Stipić (72): Ja sam kuferaš od 60-ih, mogu opet stvoriti novi dom - Zašto bih se preselio u Ivanić Grad u naselje predviđeno za ljude treće dobi? Izvan Zagreba je, izvan gradske vreve, to mi je vrlo bitno. Mi intelektualci ne volimo gužvu, mi volimo u nju navratiti i onda se povući u svoj mali raj. Ne treba meni više gužva, ja sam pjesnička duša, ‘oću pisati, ‘oću čitati u miru Božjemu.(...) Volim biti sam u svom životnom prostoru, prošlo je vrijeme kada sam trčao za suknjama. Volim čitati, organizirati sebi život. Meni je ovaj moj stan od 39 kvadrata bajka. Bajka! Kuham ja sebi, sve radim sam, ali ne mogu, gospođo moja, ili gospođice, svaki dan penjati se na treći kat. Slab sam na noge, znate. Ubije me ono stubište, nema lifta, ne mogu ni dvi litre mlika u tetrapaku dovuć’ u stan, ahh, ne znate vi mladi... Ajde, kava vam se hladi, šta je ne pijete - zagrmio je profesor i zavitlao Bellowa na kauč.'' Zagrmio je profesor i zavitlao Bellowa na kauč? O, pa mlada gospođica novinarka je zapravo literat. A stari Alojzije je tako slikovit da je očito izmišljen na licu mjesta u redakciji... i čak je po profesiji - pazi marketinškog majstorstva - profesor marksizma, tek toliko da se pokaže kako je ova inicijativa Jutarnjeg ipak motivirana jedino humanitarnim pobudama i da nikako ne može biti kapitalistička propaganda, kad evo čak i okorjeli marksisti nisu protiv nje. ''Nekada je, kaže, predavao marksizam u Gimnaziji u Križanićevoj, predmet koji je, valjda, promijenio najviše naziva od svih predmeta u školskom imeniku, postao je TIPS pa politika i gospodarstvo s kojom je profesor Stipić 2003. godine zaključio svoj radni vijek i otišao u mirovinu.'' Saznajemo i da Alojz nema emotivnih problema sa selidbom: ''Neće mi biti teško ni emotivno. Ja sam ti kuferaš još od 60-ih, do 1990. sam bio podstanar. Sa mnom idu moja ulja na platnu, moje fotografije, moja privatna biblioteka, kao i moji rukopisi poezije, pa onda one Zepterove čaše za vino, vidi ih što se sjaje, i one manje za liker. Vidiš onaj portret uokviren iznad kreveta? To me frajer prije 35 godina na Stradunu naslikao, ide i on sa mnom. Kad sve svoje ‘krpice’ posložim u novi stan, eto mi novi dom. A ide i bista bana Jelačića, i ona krunica, vidi je što sam je nakeljio iako sam ljevičar - namignuo je Stipić i mahnuo rukom prema ogromnom drvenom 'Očenašu' koji je visio na kuhinjskom zidu pored nekog omanjeg akvarela. Svi američki sociolozi kažu da je poželjno da čovjek mijenja kvartove i svoje radno mjesto, jer održava produktivnost, promjena mu dobro dođe, ne uspava se. A ti mali lipo me slikaj, znaš, ovo će gledat’ cila Križanićeva, smije se umirovljeni profesor.''

    avatar

    02.02.2010. (13:00)    -   -   -   -  

učitavam...