Komentari

bookeraj.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • luki 2

    Eh, kako si sve lijepo rekla! Ima i na blogu slučajeva nekorektne komunikacije; ako nekoga staviš na "ignore" da ne povrijediš - a ne, zašto me mrziš; zašto ne želiš komunicirati i slično...:((((
    No, dosita - različiti smo; tako treba biti i - ne treba povrijediti ako i sam ne želiš biti povrijeđen...
    Nikada se ne bojim kominikacije - samo ljudske zlobe koja može stajati za nje...
    Pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    10.01.2010. (17:12)    -   -   -   -  

  • Neverin

    priznajem da često upadam u klopku predrasuda i očekivanja kod drugih ljudi jer po nekoj statističkoj podudarnosti jednostavno se ne nalazim sa onima koji pre gorljivo propagiraju nacionalizam i religijiu a opet ne mogu biti tolerant prema onima koji to nisu. Pokušavam se što više uzdići iz vlastitih okvira i sagledati kako je u tuđoj koži kako bi shvatio,to je jedan od najboljih eksperimenta ali ne stignem svaki put racionalno funkcnionirat,ponekad idem spavati kako bi odluku donio sljedeći dan trezveno a ponekad jednostavno reagiram pre impulzivno. Tvoj savjest da se otpuptuje je zaista dobar jer onda uvidiš koliko ima toga što zbližava ljude pa su čak i ekstremni desničari mnogo sličniji nego što bi oni to htjeli priznati. I jako mi je drago kada upoznam osobu na putovanjima koja je došla do istih zaključaka kao ja bez onog dogmatizma "mi smo nevini", "naše je najbolje". Tako mi je jedan Mirko iz Beograda vrlo trezveno i lucidno objasnio situaciju u Srbiji koja je u totalnom kolapsu osim Beograda i donekle Novog Sada koji se drži.Uglavnom u zemlji ima izljevanje bogatstva iz provincije u glavni grad a napredak se čini vidljivim radi novih zgrada koji se grade a zapravo se osirumašuje provincija.Pronašao sam i svoju zemlju u svemu tome.. rekoh mnogo toga nas više povezuje nego to možemo i sumnjat. Nadam se da te nitko neće povrijediti jer ti si sjajna osoba puna odličnih zaključka, meni je utjeha što netko takav postoji:)

    budi lijepo pozdravljena Book..

    avatar

    10.01.2010. (20:26)    -   -   -   -  

  • guest01

    hm jako dobro. bas mi je sjeo ovaj tvoj post. zanimljivo je da sam bas danas dosta razmisljao o komunikaciji i kako cesto prekinem komunikaciju kada zakljucim da sam ja u pravu, a sugovorinik prica gluposti - odnosno izoliram se.
    pozdrav

    avatar

    11.01.2010. (14:08)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Odlična tema, osobito za post na blog.hr-u gdje ima jako puno ljudi koji jednostavno ne žele shvatiti i prihvatiti da ljudi mogu i smiju imati mišljenje različito njihovom.
    Nećete vjerovati, ali puno puta sam promijenila mišljenje u interakciji s ljudima, naravno, kad su imali valjane argumente. Isto tako, nastojim ne nametati svoje mišljenje drugima.

    avatar

    11.01.2010. (14:47)    -   -   -   -  

  • Hram žena

    zanimljiv post, iako ja to gledam na malo drugačiji način. Mislim da, ako bih se samo družila s osobama koje jako dobro znam, ako bih vrlo dobro znala i teme koje njih zanimaju ubrzo bi mi postalo dosadno.
    Zato kada mi dođe netko i počne govoriti o svojim stavovima i uvjerenjima ja slušam, i nasmijemo se, ugodno popričamo (o bilo kojoj temi ali kod nasilja podvlačim crtu). Naravno da moje mišljenje i stav ostaju moji i u više slučajeva nepromijenjeni ali s obzirom da je situacija od osobe do osobe različita imam više materijala za razgovor sa drugima sličnim njima...

    avatar

    11.01.2010. (14:58)    -   -   -   -  

  • Zadarskosunce

    Na neki nacin smo se dotakli iste teme, sa malo drugacijeg stajalista. Osobno ja sam pocela zazirati od nekih diskusija iako po prirodi jako volim debatirati, ali ne na nacin da posto poto nekome nametnem svoje misljenje nego cisto iz dobre debate.
    Nitko , ali bas nitko nije uvije 100% u pravu, i volim nekad i nauciti od sugovornika nesto, i nadam se da i sugovornik moze ponesto i od mene nauciti.
    Nazalost ne zviimo u demokraciji o kojoj toliko pricamo, vec u autokraciji, svidjelo se to nama priznati ili ne.
    Pozz :)

    avatar

    11.01.2010. (15:36)    -   -   -   -  

  • dražeN ;)

    Biram svrhovitost, koliko to već mogu. Nije problem u razlikama, problem je u egu. Mom egu je drago da sam neku knjigu čitao prije čitačice poput tebe. Ako je ovo sedmi puta da je čitaš, ili ti jednostavno od boljih izbora nije prije došla na red, nemoj mi to reći. Ostavi moj ego u uvjerenju lažne veličine, jer to baš godi. Ovo tek prispodobljujem situaciji, jer inače, gradim iluzije na nekim drugim uvjerenjima. Eto, čak sam i putovao kao mlađi. Iznenadila me činjenica da se nije ostvarila ideja da ću kada budem svoj čovjek puno više putovati. Što je najgore i nije problem toliko u novcu koliko u nekoj neobjašnjivoj inertnosti. Sa time se teško miriti pa je uistinu bolje ne komunicirati, posebno ne iskreno, jer iskrenost je nešto najkažnjivije po svim nepisanim zakonima komunikacije.

    avatar

    11.01.2010. (18:36)    -   -   -   -  

  • j.

    Krasan post.
    Sjetio me glasovite molitve za snagu mijenjanja stvari koje se mogu mijenjati, poniznost podnošenja stvari koje se moraju podnositi i mudrost razlikovanja tih dvaju redova stvari.
    Slažem se da je uputno putovati; ne želim biti isključiv, ali za početak predlažem... otputovati i pokušati spoznati sama sebe.

    avatar

    11.01.2010. (19:01)    -   -   -   -  

  • ZlicaOdOpaka

    Ako nisam spremna promijeniti svoje mišljenje, ne raspravljam :-)).
    Što znači da uopće ne raspravljam o pedofiliji, maltretiranju djece i životinja. Sve ostalo može :-)).
    Da, dogodilo mi se da mi rasprava pomogne uobličiti mišljenje, da ga zaokrene za nekih 180°, da učvrsti. Zato i postoje rasprave, zar ne :-)).
    Koliko uspijem promijeniti mišljenja ljudi oko sebe, možda ponekad te povremeno. Ali, to nije razlog da promijenim svoje stavove :-)).
    Imam nekih "zanimljivih" iskustava, nekih rasprava o knjigama gdje znam izluditi sugovornike. 1984 je knjiga koju sam jedva preživjela :-)). Odnosno, jedva sam, u par navrata, preživjela reakcije na svoj stav :-)). Mislim da još postoje ljudi koji, čim uzmu tu knjigu u ruke, požele mi je zavitlati u glavu :-)).

    avatar

    11.01.2010. (20:00)    -   -   -   -  

  • marchelina

    kao što reče IDem, "Nije problem u razlikama, problem je u egu". A hvatati sam sebe u ispadima uvijek gladnog ega, je najnevjerojatnija avantura u koju se živo biće može upustiti. bar je meni tako :) odličan tekst, tjera na razmišljanje....

    avatar

    11.01.2010. (20:54)    -   -   -   -  

  • tignarius

    ima jedan dobar štos "starog pokvarenjaka" J.P.Sartrea...
    užas !?..to su oni-drugi..

    zanimljivo je, da skoro svi (bar onaj dio koji sam pročitao) kao primjere svoje "snošljivosti" navode desničare, Crkvu, thompsona..

    jesmo li možda "mi" - oni drugi!.

    avatar

    11.01.2010. (23:14)    -   -   -   -  

  • alexxl

    Dva uha
    Jedan jezik,
    jedna usta.
    Idem spat, sutra bum čital

    avatar

    12.01.2010. (00:19)    -   -   -   -  

  • Kucanica u Japanu

    Slazem se, a citat na kraju odlicna je interpretacija koja potice na razmisljanje.
    Ljudi su samo ljudi i zele biti saslusani od drugih. To je, rekla bih, mnogima i vaznije nego dokazati da su u pravu. Jer, ruku na srce, danas rijetko tko doista slusa sto mu sugovornik govori. Otimamo se za rijec u svakom razgovoru, zeljni da nas netko cuje. Neki ni ne cekaju da druga strana zavrsi, vec nestrpljivo upadaju u rijec. Hvataju zrak dok se bore da izreknu sve sto misle da je vazno. Ah, ma dajte.
    Nemoguce je promijeniti necije misljenje u raspravi. Bas suprotno, mislim da se vise postize dajuci sugovorniku osjecaj da je on u pravu. To ne mora znaciti da sam ja u krivu. Samo je suptilniji pristup.
    Radije sam pristojna nego u pravu.

    avatar

    12.01.2010. (13:58)    -   -   -   -  

  • Bona Voxa ( iliti: dobra glasnica)

    hm...ako smijem primjetiti, ovim postom si me totalno zbunila i pomalo razočarala...

    pratim te još od tvojih blogerskih početaka ( bijah: neću e baš neću blog! ;) :P, Andromeda is back!, snjeguljicajenaivna i ovaj sada kojim se potpisujem), što znači da sam dugo član ove zajednice "komentatora". da nemaš potrebu za komentiranjem, nije točno već u startu jer imaš blog na kojem komentiraš :)
    po psihološkom profilu bi ispalo ovako: od ekstrovertirane i aktivne osobe ( po svojem opisu same sebe) pretvorila si se u introvertiranu i zatvorenu osobu punu straha i iracionalnih blagorečeno paranoja.
    tvoj post nije unutarnja rasprava o prihvaćanju ili neprihvaćanju tuđih mišljenja, već je izričaj razočaranošću ljudima i njihovim ponašanjem naspram tebe općenito.

    možda je to utjecaj trenutne literature koju čitaš ( "Vodič kroz ..." sam 1. puta čitala kao klinka u 6. osnovne i tada me je totalno zbunio, prepala sam se svijeta i onoga što me oečkuje, zatim sam ga pročitala kao odrasla osoba još jedamputa, i napokon shvatila njegovu ironiju kroz futurizam naspram realnog svijeta '70-tih godina prošlog stoljeća, a sve je dobilo neku novu dimenziju komičnosti).

    ljudi tijekom godina mijenjaju mišljenje, samo budale se ne mijenjaju ( reče neki mudri čovjek nekad). tako se i mišljanja mijenjaju uslijed raznoraznih vanjskih utjecaja.

    iskreno se nadam da ćeš opet pronaći "vjeru" u ljude i "socijalizirati" se natrag, jer čovjek je ipak društveno biće i ne može dugo bez drugog ljudskog kontakta.

    a što se tiče različitosti, treba ih prihvatiti otvorenog uma i naći razumijevanje za njih, jer u različitim karakterima je ljepota života i neizvjesnosti koju on nosi.

    odužih... isprike,
    veseli pozdrav ;)

    avatar

    13.01.2010. (11:07)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @Bona Voxa - kritiku prihvaćam, ne možeš ti biti toliko kritična prema meni koliko ja mogu biti samokritična :D jasno je da i dalje želim komunicirati i da želim projicirati svoja uvjerenja i svoj način života na svijet. hoću samo reći kako sam danas malo opreznija nego što sam prije bila i da ne dijelim svoja mišljenja onako lako kako sam prije to činila (moram prvo vidjeti da određena osoba i ja barem malo dijelimo poglede na svijet, barem mrvicu). ono što mi se čini da je "nažalost" jest da je trend ne mijenjati svoje mišljenje, isticati ga što glasnije i što češće, a ukoliko se sugovornik usprotivi i ponudi neko drugo mišljenje, diskreditirati ga - makar i agresijom. to nije stupanj debate koji ja cijenim. LP

    avatar

    13.01.2010. (12:59)    -   -   -   -  

  • Somewhere, over the rainbow...

    Osobno, uvijek barem odvažem u glavi ono što mi netko govori i ne mogu podnijeti ljude koji ne žele čuti drugoga, već trube po svome čak i kada shvate da suprotno mišljenje ima smisla
    Uostalom, ne kaže se bezveze da samo budale nikada ne mijenjanju mišljenje!
    :)

    avatar

    13.01.2010. (21:26)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Svaki dan to činimo ili ne činimo, no dobro je osvijestiti vlastite postupke. Barem s vremena na vrijeme:)

    avatar

    14.01.2010. (07:57)    -   -   -   -  

  • čudna mala

    A, zakaj bi uopće morali druge razmeti?
    I zakaj se moramo složiti ili ne složiti sa tuđim mišljenjem?
    Kaj nema svako pravo biti svoj ?
    Putovanja?
    A nebi li možda trebalo manje razmaženosti,više skromnosti i rada?
    I zakaj svi žele biti poklopec?
    Kaj je tak teško nekog posluhnut bez velkih komentara ?
    Niko ni čudan ni drukčiji više od nas samih.......sleng mi je baš iritantno nepismen...ko zna kakva sam ja to koza ? Ha?

    avatar

    15.01.2010. (04:24)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @čudna mala - ako ne razumijemo, gotovo se nužno kao nusprodukt javlja agresija: ja tebe ne razumijem, a u svakodnevnoj situaciji se moramo susretati, ergo - ja tebe mrzim i ideš mi na živce. Svima nam je ljepše u okruženju u kojemu svi dišemo kao jedan nego u onome u kojemu je svaka riječ potencijalna bačva baruta, ali to u stvarnom životu često nije tako. zato putovanja predlažem kao jedan od načina da se mi sami naviknemo na to da živimo u okruženju u kojem ljudi imaju različita razmišljanja od naših. ne vidim samo zašto bi se to kosilo s nerazmaženošću, skromnošću ili radom?

    avatar

    15.01.2010. (09:09)    -   -   -   -  

  • Bona Voxa ( iliti: dobra glasnica)

    I samo bih se još nadodala na tebe, ne treba daleko putovati da bi spoznao ljude i različite mentalitete. Dovoljno je ako živiš u gradu, otići malo na selo ili manje mjesto, tako da prihvatiš i takav način života i komunikacije; ili obrnuto. Baby steps ;)

    avatar

    16.01.2010. (11:38)    -   -   -   -  

  • LoveToRead

    Prije svega, pohvale blogu, zanimljivo pišeš. Što se tiče nerazumijevanja tuđih stavova, odavno sam odustala od toga. Prijateljice mi često znaju reći da sam "zatucana" i da brijem nešto svoje ne tolerirajući ljude koji vole cajke, slušaju Thompsona i malo su desno orijentirani. To troje ne mora ići jedno s drugim, ali i da čovjek voli nešto od toga, nikako mi ne odgovara. Radim s jednom djevojkom koja kritizira sve što je drugačije, alternativnije, luđe. Trudim se razumijeti ju, ali me nakon pet minuta razgovora s njom zaboli glava i gledam kako se mogu izvući. Različiti smo i to je, kao što ni ona ne može tolerirati moja razmišljanja, tako ni ja ne mogu ni njezina. Amen:)!

    avatar

    26.01.2010. (22:44)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    e jučer sam naletjela na smiješan komentar na forumu net. hr-a (isto se raspravljalo o narodnjacima)

    "kako mrzim jebenu toleranciju...

    ako netko nema glazbeni ukus popljuvat ću ga, ako ne zna što je dobar film popljuvat ću ga itd...

    ko ga jebe, kad ne zna što valja i treba ga blatit, omalovažavat i popljuvat, nije ovo crveni križ da se saželjevam nad budalama...

    dakle ako slušate narodnjake debili ste i vjerovatno glupi. savršeno jednostavno..." (autor - korisnik snakebite)

    smijala sam se dosta, i zapravo se pitam kad treba prestati sa socijalnim ponašanjem: super je stavljati djetetove crteže na frižider kad je dijete 7, ali treba li to nastaviti kad dijete ima 25 i crta iste takve crteže?

    avatar

    27.01.2010. (09:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...