E, vidiš, i ja sam došla do istog zaključka. Iako još nije zaključak, jer odluku nisam donila. zato volim ćut kad neko ima stav i čvrstu odluku, pa makar se ja ne slagala s njom. zaista, i ja ću donijeti blic odluku , ad hoc, u zadnji čas, ili već kako bilo da bilo. Dobar čovjek iz Hercegovine - naravno da uvijek ima dobrih i onih koji to nisu. I ne samo u Hercegovini. U životu još samo želim da jednog dana mogu razgovarat sa svojim sinovima kao ti sa svojim. A sin i snaha tvoje prijateljice - mislim da je taj dječak još uvijek sin svoje majke, ali se srami pogledat je u oči jer je svjestan da je njegov život postao posve suprotno od onog što su ga učili. No to je njegov život, njegov izbor.
08.01.2010. (21:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pravo je zadovoljstvo čitati tvoja razmišljanja jer su obojena iskustvom i razumom, osjećajima. Razumijem što želiš reći i sama sam u velikoj dilemi glede izbora... Btw , čitam Amosa Oza , koga si s razlogom onako toplo preporučila. Njegova Priča o ljubavi tmini je najupečatljivija kniga koju sam pročitala u zadnje vrijeme. Veliki pozdrav
08.01.2010. (23:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna, još ne znam što ću. Po svoj prilici, kako sada mislim prekrižit ću listić. A što se tiče Hercegovaca? Često mi kažu: daj se odluči nekad braniš Hercegovce, a nekad ih napadaš kao da ih mrziš. Upravo je tako. Ima u njima nešto tvrdog, nesavitljivog, a pri tom strahovito samouvjerenog, ima jedna uzrečica, skoro neprevediva, a glasi: Tko sam što sam. To su većina Hercegovaca. Podsjećaju me na Indijance. Na Bika koji sjedi. Sjede na svom brijegu i mudruju. Dugo mi je u tim pohodima k njima trebalo da uopće razumijem o čemu govore. Uvijek u nekim dvosmislenostima, pregovaranjima da ih razumije samo onaj kome je to upućeno. Ne sliči li to na Bandića koji uvijek nekom nešto dokazuje, a mi obični neupućeni smrtnici ne znamo kome to sad ide.
A s druge strane upravo su Hercegovci, mislim pri tom na Hrvate najugroženiji u Bi H. Prava lovina za svakoga. Opstaju tamo na onoj škrtoj zemlji usprkos svim nedaćama. Uglavnom ne bježe. Drže se zajedno i pomažu jedan drugome. Onaj tko uspije negdje vani pomaže i vuče za sobom braću sestre i sve slično tome. Uglavnom poštuju običaje. Bore se, a upravo ih ta borba čini nesavitljivima i tvrdima. Kao konji sa onim , ne znam kako se to zove sa strane očiju ona koža da ne vide sa strane ništa, nego idu ravno k cilju.
A što se tiče sinova?!
Uvijek sam željela biti prijatelj svojoj djeci. Što je skoro nemoguće. Puno sam griješila. Na njihovu sreću bila je tu moja mama, s kojom sam u najvećem broju situacija bila u sukobu, ali ona im je u najranijim godinama usadila određene osnove, a ja sam ih samo pokušavala voljeti, popuštala im, jer se sa mnom u mladosti vrlo strogo postupalo, drugim riječima ja sam puno griješila pokušavajući im biti prijatelj. Bilo je vrlo ružnih posljedica, ali na sreću danas nakon što su odrasli to je uistinu postalo pravo prijateljstvo. Najgore što za sve treba vremena. Danas su to odrasli ljudi kojima mogu samo vrlo, vrlo diskretno dati savjet, iako me uvijek pročitaju. Nadam se da oni mene vole kao što i ja volim njih, sa svim njihovim manama i vrlinama.
žubor vode, drago mi je da ti se sviđa Amos Oz. Inače volim kako pišu Židovski pisci. Njihove pitanja, običaju, nezadovoljstva, dileme i taj obiteljski šušur u kojem očito i žive.
10.01.2010. (09:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i meni u zadnje vrijeme radi taj crv; stalno imam dojam da sam nešto prevažno smetnuo s uma roditeljski odgoj formira djecu samo djelomično - a od puberteta se dobrim djelom formiraju i pružajući otpor odgoju
10.01.2010. (10:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub, sve se više ukopavam. Crv je prešao k tebi.
propheta nemo, nikakav.
primakka, bar pokušavam. Najvažnije je da nema zadnjih misli. Skoro me sram reći, ali i puno dobrote. Znam da dobrota nije posebno na cijeni, ali izabrala sam je vrlo davno. U početku sam bila više sebična a manje dobra, ali s vremenom- dokaz je da se čovjek može promijeniti i da ne treba odustajati od nikoga. Uvijek ima nade.
topsicret, sve istina, ali .. jako je važno okružje i ljudi među kojima živiš. Stara je poslovica: s kim si takav si. Pred nemalo godina mislilo se da je tuberkuloza nasljedna, jer su obolijevali članovi obitelji, ali danas se zna da je bolest samo zarazna a obitelj koja je živjela sa tuberkuloznim bolesnikom imala je više mogućnosti zaraze.
Ne kažem ništa novo kad govorim o biheviorizmu i genima. Čak mislim, zapravo sam čvrsto uvjerena da se i geni mogu mijenjati. Da ne spominjem onu biblijsku: Kad biste imali i zrnce vjere...
12.01.2010. (07:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako god ispalo jedna stvar je bitna: prvi predsjednik od Radića, preko Tita do Mesića koji prije predsjednikovanja nije barem malo odsjedio u pržunu. Ima nade.
12.01.2010. (21:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
E, vidiš, i ja sam došla do istog zaključka. Iako još nije zaključak, jer odluku nisam donila.
zato volim ćut kad neko ima stav i čvrstu odluku, pa makar se ja ne slagala s njom.
zaista, i ja ću donijeti blic odluku , ad hoc, u zadnji čas, ili već kako bilo da bilo.
Dobar čovjek iz Hercegovine - naravno da uvijek ima dobrih i onih koji to nisu. I ne samo u Hercegovini.
U životu još samo želim da jednog dana mogu razgovarat sa svojim sinovima kao ti sa svojim.
A sin i snaha tvoje prijateljice - mislim da je taj dječak još uvijek sin svoje majke, ali se srami pogledat je u oči jer je svjestan da je njegov život postao posve suprotno od onog što su ga učili. No to je njegov život, njegov izbor.
08.01.2010. (21:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
Pravo je zadovoljstvo čitati tvoja razmišljanja jer su obojena iskustvom i razumom, osjećajima.
Razumijem što želiš reći i sama sam u velikoj dilemi glede izbora...
Btw , čitam Amosa Oza , koga si s razlogom onako toplo preporučila. Njegova Priča o ljubavi tmini je najupečatljivija kniga koju sam pročitala u zadnje vrijeme.
Veliki pozdrav
08.01.2010. (23:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Izbor ti je ovakav. Jednog ćeš samo mrziti, zbog drugog ćeš mrziti kompletnu državu i malo sebe. ;
09.01.2010. (20:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
gustirna,
još ne znam što ću. Po svoj prilici, kako sada mislim prekrižit ću listić.
A što se tiče Hercegovaca? Često mi kažu: daj se odluči nekad braniš Hercegovce, a nekad ih napadaš kao da ih mrziš. Upravo je tako. Ima u njima nešto tvrdog, nesavitljivog, a pri tom strahovito samouvjerenog, ima jedna uzrečica, skoro neprevediva, a glasi: Tko sam što sam. To su većina Hercegovaca. Podsjećaju me na Indijance. Na Bika koji sjedi. Sjede na svom brijegu i mudruju.
Dugo mi je u tim pohodima k njima trebalo da uopće razumijem o čemu govore. Uvijek u nekim dvosmislenostima, pregovaranjima da ih razumije samo onaj kome je to upućeno.
Ne sliči li to na Bandića koji uvijek nekom nešto dokazuje, a mi obični neupućeni smrtnici ne znamo kome to sad ide.
A s druge strane upravo su Hercegovci, mislim pri tom na Hrvate najugroženiji u Bi H. Prava lovina za svakoga. Opstaju tamo na onoj škrtoj zemlji usprkos svim nedaćama. Uglavnom ne bježe. Drže se zajedno i pomažu jedan drugome. Onaj tko uspije negdje vani pomaže i vuče za sobom braću sestre i sve slično tome. Uglavnom poštuju običaje. Bore se, a upravo ih ta borba čini nesavitljivima i tvrdima. Kao konji sa onim , ne znam kako se to zove sa strane očiju ona koža da ne vide sa strane ništa, nego idu ravno k cilju.
A što se tiče sinova?!
Uvijek sam željela biti prijatelj svojoj djeci. Što je skoro nemoguće. Puno sam griješila. Na njihovu sreću bila je tu moja mama, s kojom sam u najvećem broju situacija bila u sukobu, ali ona im je u najranijim godinama usadila određene osnove, a ja sam ih samo pokušavala voljeti, popuštala im, jer se sa mnom u mladosti vrlo strogo postupalo, drugim riječima ja sam puno griješila pokušavajući im biti prijatelj. Bilo je vrlo ružnih posljedica, ali na sreću danas nakon što su odrasli to je uistinu postalo pravo prijateljstvo.
Najgore što za sve treba vremena. Danas su to odrasli ljudi kojima mogu samo vrlo, vrlo diskretno dati savjet, iako me uvijek pročitaju. Nadam se da oni mene vole kao što i ja volim njih, sa svim njihovim manama i vrlinama.
žubor vode,
drago mi je da ti se sviđa Amos Oz. Inače volim kako pišu Židovski pisci. Njihove pitanja, običaju, nezadovoljstva, dileme i taj obiteljski šušur u kojem očito i žive.
10.01.2010. (09:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
propheta nemo,
neću mrziti. Žalit ću i pokušavat ću živiti paralelan život s državom, kao što sam uvijek radila.
10.01.2010. (09:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
i meni u zadnje vrijeme radi taj crv; stalno imam dojam da sam nešto prevažno smetnuo s uma
roditeljski odgoj formira djecu samo djelomično - a od puberteta se dobrim djelom formiraju i pružajući otpor odgoju
10.01.2010. (10:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Žaljenje prema tome što je X postalo predsjednikom pretpostavlja kakav odnos naspram X?
10.01.2010. (14:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
sve su situacije bitne, ali ipak sporedne naspram odnosa kojeg izgradimo s najmilijima. a ti to imaš.:-)
11.01.2010. (08:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
happywedding
hercegovci su samo ljudi...ima ih dobrih i loših...
11.01.2010. (11:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
pametni zub,
sve se više ukopavam. Crv je prešao k tebi.
propheta nemo,
nikakav.
primakka,
bar pokušavam. Najvažnije je da nema zadnjih misli. Skoro me sram reći, ali i puno dobrote.
Znam da dobrota nije posebno na cijeni, ali izabrala sam je vrlo davno. U početku sam bila više sebična a manje dobra, ali s vremenom- dokaz je da se čovjek može promijeniti i da ne treba odustajati od nikoga. Uvijek ima nade.
topsicret,
sve istina, ali .. jako je važno okružje i ljudi među kojima živiš. Stara je poslovica: s kim si takav si.
Pred nemalo godina mislilo se da je tuberkuloza nasljedna, jer su obolijevali članovi obitelji, ali danas se zna da je bolest samo zarazna a obitelj koja je živjela sa tuberkuloznim bolesnikom imala je više mogućnosti zaraze.
Ne kažem ništa novo kad govorim o biheviorizmu i genima.
Čak mislim, zapravo sam čvrsto uvjerena da se i geni mogu mijenjati.
Da ne spominjem onu biblijsku: Kad biste imali i zrnce vjere...
12.01.2010. (07:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Kako god ispalo jedna stvar je bitna: prvi predsjednik od Radića, preko Tita do Mesića koji prije predsjednikovanja nije barem malo odsjedio u pržunu. Ima nade.
12.01.2010. (21:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...