... tvojoj misli u ovom postu nemam što dodati, već samo potvrditi kako "divlji čovjek" jest slobodan čovjek... izabrao sam jedan odlomak iz "Rasprave o dobrovoljnom ropstvu", koju je Etienne de La Boetie napisao 1548.g.:
"Bože, pomozi mi. Ako su ljudi gluhi, zvijeri urliču: živjela sloboda! Mnoge od njih uginu čim ih uhvate; kao što riba umire čim nije u vodi, tako i razna stvorenja napuštaju svjetlost dana ne želeći preživjeti gubitak svoje prirodne slobode. Kada bi među žvotinjama postojala hijerarhija, te zvijeri koje odmah uginu kada ih uhvate bile bi životinjsko plemstvo. Ostale životinje, od najmanjih do najvećih, kada ih uhvate toliko se opiru svojim kandžama, rogovima, kljunovima da time dovoljno govore koliko drže do onoga što su izgubile… Onaj koji tako gospodari vama ima samo dva oka, dvije ruke, jedno tijelo i ništa drugo što ne bi imao i posljednji stanovnik velikog i beskrajnog mnoštva naših gradova. Ono što mu pretiče su sredstva koja mu vi pružate da bi vas uništio. Odakle mu toliko očiju da vas uhodi, ako mu ih vi sami ne dajete? Odakle mu toliko ruku da vas udara, ako ih ne uzima od vas? Kako to da uopće ima neku vlast nad vama, ako to nije zahvaljujući vašem pristanku? Zar bi se usudio da vas zajaši da nije u dosluhu sa vama? Što bi vam uopće mogao da niste jatak tog lopova koji vas pljačka, da niste suučesnik tog ubojice koji vas ubija, svoj vlastiti izdajica? Sijete polja da bi ih on opustošio; zidate i punite vaše kuće da bi on imao odakle krasti; hranite svoje kćeri kako bi on imao čime zadovoljiti svoju pohotu; hranite svoju djecu da bi ih on, u najboljem slučaju, vodio u svoje ratove, poveo u klaonicu, učinio poslanicima svoje pohlepe i izvršiocima svojih osveta; ubijate se od rada da bi se on mogao prenemagati u svom uživanju, u svojim prljavim i gadnim nasladama. Vi slabite da bi on bio jači i da bi uzicu držao još kraće. A mogli biste se osloboditi svih tih poniženja, koje ni bi podnijele ni životinje, ako pokušate, ne da ih se oslobodite, već samo da pokažete volju da to učinite. Budite odlučni u tome da ne želite služenje i eto vas slobodnih! Ne tražim od vas da ga odbacite ili gurnete, već samo da mu više ne dajete podršku, pa ćete vidjeti da će on pasti od vlastite težine, poput kolosa ispod kojeg se izvukao temelj. Nije riječ o tome da mu se nešto oduzme, već da mu se ništa ne da; nije neophodno da zemlja nešto učini za sebe, ako ne čini ništa protiv sebe..."
03.01.2010. (21:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljiva stvar kod ovog odlomka koji si naveo je to da je on po svom sadržaju primjenjiv (točnije - bolno primjenjiv) i na današnju čovjekovu situaciju i na današnje društvo. Nema razlike, ni po čemu bitnom. Ok, ipak ima: po tome što je situacija danas čak i gora po tlačenju masa. A, kao što kaže autor ovog odlomka, ljudi koji su na vrhu piramida nisu ni po čemu posebni. Vrlo su slični ( baš po svemu bitnome) onima ispod njih, onima koje tlače. Moć koju "oni gore" imaju dobivaju je isključivo (a to je najžalosniji dio) od "onih ispod". Oni nemaju stvarne moći. Samo prividne. Privid je, međutim, još uvijek prejak i mnogi mu se klanjaju kao da je stvaran. Ali, pogledajmo samo te ljude koji su "na vrhu". Pogledamo li ih malko bolje (nije ni potrebna predetaljna analiza) oni zaista nisu ništa posebno. Često su to vrlo sirovi ljudi. U pravilu su bahati i to je jedna od rijetkih osobina koja iz razlikuje od onih ispod. Nit imaju neke posebne sposobnosti ni moći. To su ljudi kao i svi drugi. Najveći problem ljudi i problem društva su isprani mozgovi velike mase ljudi. Kako ljudi po malo počnu dolaziti k sebi, moć gazda će slabiti. Evo i današnjeg najsvježijeg primjera s bivšim premijerom. Bahatost mu je toliko lupila u glavu da nije ni svjestan da on te svoje nekadašnje vanjske moći više i nema. Naravno, obilo mu se o glavu. A mnogi su ga smatrali gospodarom ove zemlje. Stvari očito nisu tako čvrste kako se na prvi pogled čine. To daje nadu, zar ne.
04.01.2010. (18:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
05.01.2010. (07:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
life is life
"Uvijek ćeš se suočavati s izborom između onoga što želiš i onoga što si spreman biti, učiniti ili imati da bi doživio to što želiš. Odlučivat ćeš i razotkrivati Tko Jesi svojim željama. To je proces kojim ćeš određivati tko si. Ako želiš saznati koliko su ljudi razvijeni, zapitaj ih što nazivaju "srećom" Drugim riječima, činiš ono što činiš kako bi od toga imao nekakve koristi. Ovo zauvijek zapamti: nitko ne čini ništa što ne želi učiniti.. Vaši odabiri uvijek izražavaju vaše želje i vrijednosti. "
Iz ovih nekoliko rečenica N.D.Walscha puno se toga može iščitati o slobodi izbora i razlozima zašto ljudi žive tako kako žive...ključna riječ je : dosegnuta razina svjesnosti .
05.01.2010. (10:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...da, stvari nisu tako čvrste kako se na prvi pogled čine, ali se naši silnici silno trude da ih učvrste što više mogu... sustav može opstati jedino silom, kao što je opstajao i do sada, ne dopustiti ljudima drugačiji izbor, moramo živjeti u državi, moramo plačati porez, moramo se školovati, moramo imati prijavljeno prebivalište, moramo imati osobnu iskaznicu, moramo imati OIB, moramo, moramo, moramo... moramo biti kontrolirani i na broju, poput stoke... jer kako ćeš drugačije iskorištavati marvu ako je nemaš pod nadzorom?... sustav ne može opstati bez kontrole, a što se isti više "razvija" potreba za kontrolom je sve veća, jer se jedino tako može učvršćivati opstojnost istog... nisam prorok, nisam vidovit, ali u budućnosti vidim dva moguća scenarija... kako bi sustav ovakav kakav jest mogao opstati sve jača kontrola je neophodna (orwellovski scenarij)... druga opcija je urušavanje sustava samog od sebe, ako ljudi odbijanjem poslušnosti spriječe ostvarivanje orwellovskog scenarija i počnu stvarati drugačije društvo... nadu daje saznanje da se sustav može napustiti, a još veću nadu dalo bi saznanje da ljudi to i žele učiniti... no dobro, dosta sam blablao, malo sam skrenuo s puta i globalizirao situaciju, po svom običaju :)... pozdrav...
05.01.2010. (21:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divlji čovjek ništa ne mora. Ako ne želi živjeti u državi, ne želi plaćati porez, ne želi se školovati, ne želi OIB i ostala čudesa... lijepo može otići u divljinu i živjeti sam... Svaki čovjek.... kako divlji, tako i pitomi... ima mogućnost izbora... da li želi živjeti u društvu s drugim ljudima ili ne želi. Živjeti u zajednici s drugim ljudima, ne znači ubiti divljinu (iskon) u sebi.
06.01.2010. (10:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
divlji čovjek bira, to je istina. Pitomi ne bira ništa; njemu je sve nametnuto (iako on toga uglavnom i nije svjestan) i živi uglavnom automatski. "Divlji čovjek" ovdje u tekstu, također, ne označava čovjeka koji živi u divljini, nego čovjeka koji je svoj i unutar sebe slobodan. On, naravno, živi među drugima, u zajednici, ali ne može ga se ni po čemu bitnom uspoređivati sa pitomim čovjekom. To su dva različita, suprotna svijeta.
06.01.2010. (12:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Obožavao sam Boba. Meni je draža Just like a womwn ili Lilly of the west. Ipak je mje vrijeme bilo vrijeme Janice, Doorsa i ostale djece cvijeća. Pozdrav u ime oboje
07.01.2010. (00:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dylan stvara već pola stoljeća, tako da se u njegovoj arhivi može naći bezbroj dobrih stvari, iz raznih faza. Zanimljivo mi je da je Lilly of the west obradio Štulić i nazvao ju Usne vrele višnje. Mnogi misle da je to autorska Štulićeva pjesma (kao što sam i ja mislio do nedavno), ali eto, nije. Lilly of the west/Usne vrele usne može se poslušati ovdje. Ta pjesma nije ni Dylanova, nego je (valjda) tradicionalna.
@semi
:))
07.01.2010. (10:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
potencijal tog divljeg čovjeka u nama je velik, i ako ga makar osluškujemo i svjesni smo ga, već je nešto. ali isto ga je tako i lako zanemariti, potisnuti i život nam se tada odvija besvjesno, postajemo automati za rad, sticanje, zgrtanje, trošenje, žderanje, uživanje. i pri tome smo uvjereni da je to to, da smo zbog tog ovdje, na svijetu, da je to smisao. kad nas nešto uzdrma, dubinski, tada nas ono iskonsko podsjeti na sebe, i tad možda, neki od nas razgrnu tu gomilu svega čime smo se zatrpavali. ali mislim da nije važno u kojem se to zbiva okruženju, sistemu, robstvu koje vrste. ne možemo pobjeći od svoje stvarnosti (većina nas to si jednostavno ne može dozvoliti). ali unutar nje možemo živjeti bolje i kvalitetnije i ne dozvoliti da nas oni koji nam nisu i nikad neće biti uzori ometaju, opterećuju, pune lošom energijom. nemojmo im to dozvoliti. srećom imamo razna sredstva, puteve, načine, učenja koja nas vraćaju sebi i onom pravom smislu postojanja, a to je osluškivanje duha, prirode, sebe. poz
07.01.2010. (18:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
e, da bih pročitala ovaj post - spustila sam se malo niže, pa stala na uličnim svjetiljkama i beskućnicima. mislim da je vrlo često onaj koji ništa nema najbliže pojmu slobode, ma koliko ovo sad strašno zvučalo. tehnologija i konzumerizam uredili su tog iskonskog čovjeka u nama, zapravo su ga prebrisali, ukalupili, postavili uvjete, ti meni-ja tebi. drago mi se osjećati oslobođenom od uniformiranog mišljenja. svakome je dostupan taj osjećaj, samo mora odškrinuti ona vratašca koja vode u vlastitu unutrašnjost. golu, bez šuškave plastike. nego - jesi li ti onaj a.z. iz gss?
08.01.2010. (11:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro si ti ovo napisala. Društvo ovakvo kakvo je čovjeka praktički stalno gurka da živi život koji paše tom društvu, a ne paše čovjeku. To je jednostavno činjenica. Većina ljudi pada u tu zamku i stoga su u pravilu (koliko god stekli ili "uspjeli") trajno nezadovoljni (sa kratkim izuzecima ekstaza, u onim trenucima kad ostvare nešto vanjsko; ali, to brzo prođe i oni se opet vrate svom kroničnom nezadovoljstvu). Činjenica je i to da, bez obzira što smo usred takvog društva koje nije na našoj strani, mi svjesno možemo odabirati (svaki trenutak) ono što je Stvarno. Moramo početi vjerovati sebi i svom iskustvu, a ne tupo gutati "istine" iz druge ruke. Na nama je da nađemo ravnotežu između onoga što nas okružuje i onoga što je u nama i da odvagnemo svoje odluke tako da nam najviše koriste (ili najmanje štete; ovisi o situaciji). Kompromisi uvijek postoje, ali neka ne budu veći od onoga što je nužno.
@primakka
Sloboda koju otkriva beskućnik je rubni slučaj. Sigurno je to sasvim specifična situacija, koja je izuzetno teška, ali koja može dati i uvid u jednu sasvim novu, drukčiju stvarnost. Ne znam o tome iz iskustva i ne bih nikome poželio da iskusi tako nešto. Za većinu ljudi, koji ipak ne dotaknu taj nivo beskućništva, izazov je kako biti što slobodniji (u sebi), bez obzira na naizgled kompleksnu, zbrkanu svakodnevicu. p.s. ne, ne, nisam ja taj.
08.01.2010. (13:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pročitala sam nekoliko tekstova i čini mi se da progovaraš o odličnoj temi, danas posebno potrebnoj i aktualnoj.
Slažem se da je danas društvo takvo da nije baš sklono tom divljem čovjeku o kojem pišeš, i društveni aparati su takvi da nas pretvaraju u neke polu robote (posebno u doticaju s administracijom). No, meni se čini da se ljudska priroda neda istjerati iz čovjeka, i da "divlji čovjek" nije nestao, niti se povukao, već se tako protjeran vraća u razjarenom i nasilnom obliku...jel ako pogledaš porast nasilja, sekusalnih devijacija i sl. vidiš da divljina nije nestala, nego se kao rezultat potiskivanja vraća u svom gorem obliku. To nažalost društvo uzima kao opravdanje za još jaču represiju i još snažnije protjerivanje tog divljeg iz čovjeka. I posljedično za još grublje "divljanje". Mislim da neće biti mira na zemlji dok se ta ideja prihvaćanja divljeg u čovjeku ne raširi svijetom.
S druge strane, pitanje za autora (sorry, možda si o tome već pisao, nisam sve čitala) - kakve su šanse danas za tog "divljeg čovjeka"? Na koji način svaki pojedinac može zašititi to izvorno i divlje u sebi, u sklopu društva u kojem živimo?
12.01.2010. (13:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Društvo tom divljem čovjeku nije sklono ni najmanje. Dobro si opisala mehanizam stvaranja trauma zbog potiskivanja prirodnog u čovjeku. Ono što se potisne, uvijek će naći načina da negdje ispliva. Često zbog toga nastaju vrlo ružni životni scenariji.
S druge strane, pitanje za autora - kakve su šanse danas za tog "divljeg čovjeka"? Odgovor na to ne može stati u par riječi. Vjerojatno ne može ni u par knjiga. Većina tekstova na ovom blogu bavi se pokušajem odgovora na to pitanje. S lijeve strane su izdvojeni tekstovi. Već po naslovima se može procjeniti koji tekstovi govore baš o tome, pa ako ti se da - baci pogled, možda pronađeš nešto odgovarajuće.
@fra gavun
hvala
13.01.2010. (12:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
divljina mi je vrlo privlačna riječ sama po sebi. pogotovo su mi privlačni putopisi iz divljine ili dokumentarci( ako mislimo na geografski pojam) ali, pokušala sam sebi objasniti kako to funkcionira kod mene, obzirom da sam dijete betona. kako ja razmišljam o tome. dok sam bila mlađa dijelila sam itekako te pojmove. selo je za mene bila divljina. grad nikako. međutim, kako su prolazile godine, ja sam pomalo i u gradu nailazila na "divljinu". shvatila sam da divljina ima više vrsta. da mogu biti poticajne i pogibeljne itd. i shvatila sam, da mi svi nosimo svoje divljine u sebi, ma kako na van to možda i urbano izgledalo. i kada vjetar zapuše u mojoj ulici, da se malo pjesnički izrazim _i to je za mene divljina. evo mali doprinos temi, iako vrlo šturo.
05.10.2017. (11:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
... tvojoj misli u ovom postu nemam što dodati, već samo potvrditi kako "divlji čovjek" jest slobodan čovjek... izabrao sam jedan odlomak iz "Rasprave o dobrovoljnom ropstvu", koju je Etienne de La Boetie napisao 1548.g.:
"Bože, pomozi mi. Ako su ljudi gluhi, zvijeri urliču: živjela sloboda! Mnoge od njih
uginu čim ih uhvate; kao što riba umire čim nije u vodi, tako i razna stvorenja
napuštaju svjetlost dana ne želeći preživjeti gubitak svoje prirodne slobode. Kada bi
među žvotinjama postojala hijerarhija, te zvijeri koje odmah uginu kada ih uhvate bile
bi životinjsko plemstvo. Ostale životinje, od najmanjih do najvećih, kada ih uhvate
toliko se opiru svojim kandžama, rogovima, kljunovima da time dovoljno govore
koliko drže do onoga što su izgubile…
Onaj koji tako gospodari vama ima samo dva oka, dvije ruke, jedno tijelo i ništa drugo
što ne bi imao i posljednji stanovnik velikog i beskrajnog mnoštva naših gradova. Ono
što mu pretiče su sredstva koja mu vi pružate da bi vas uništio. Odakle mu toliko
očiju da vas uhodi, ako mu ih vi sami ne dajete? Odakle mu toliko ruku da vas udara,
ako ih ne uzima od vas? Kako to da uopće ima neku vlast nad vama, ako to nije
zahvaljujući vašem pristanku? Zar bi se usudio da vas zajaši da nije u dosluhu sa
vama? Što bi vam uopće mogao da niste jatak tog lopova koji vas pljačka, da niste
suučesnik tog ubojice koji vas ubija, svoj vlastiti izdajica? Sijete polja da bi ih on
opustošio; zidate i punite vaše kuće da bi on imao odakle krasti; hranite svoje
kćeri kako bi on imao čime zadovoljiti svoju pohotu; hranite svoju djecu da bi ih
on, u najboljem slučaju, vodio u svoje ratove, poveo u klaonicu, učinio poslanicima
svoje pohlepe i izvršiocima svojih osveta; ubijate se od rada da bi se on mogao
prenemagati u svom uživanju, u svojim prljavim i gadnim nasladama. Vi slabite da bi
on bio jači i da bi uzicu držao još kraće.
A mogli biste se osloboditi svih tih poniženja, koje ni bi podnijele ni životinje, ako
pokušate, ne da ih se oslobodite, već samo da pokažete volju da to učinite. Budite
odlučni u tome da ne želite služenje i eto vas slobodnih! Ne tražim od vas da ga
odbacite ili gurnete, već samo da mu više ne dajete podršku, pa ćete vidjeti da će on
pasti od vlastite težine, poput kolosa ispod kojeg se izvukao temelj.
Nije riječ o tome da mu se nešto oduzme, već da mu se ništa ne da; nije neophodno da zemlja nešto učini za sebe, ako ne čini ništa protiv sebe..."
03.01.2010. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@smisao života
Zanimljiva stvar kod ovog odlomka koji si naveo je to da je on po svom sadržaju primjenjiv (točnije - bolno primjenjiv) i na današnju čovjekovu situaciju i na današnje društvo. Nema razlike, ni po čemu bitnom. Ok, ipak ima: po tome što je situacija danas čak i gora po tlačenju masa. A, kao što kaže autor ovog odlomka, ljudi koji su na vrhu piramida nisu ni po čemu posebni. Vrlo su slični ( baš po svemu bitnome) onima ispod njih, onima koje tlače. Moć koju "oni gore" imaju dobivaju je isključivo (a to je najžalosniji dio) od "onih ispod". Oni nemaju stvarne moći. Samo prividne. Privid je, međutim, još uvijek prejak i mnogi mu se klanjaju kao da je stvaran. Ali, pogledajmo samo te ljude koji su "na vrhu". Pogledamo li ih malko bolje (nije ni potrebna predetaljna analiza) oni zaista nisu ništa posebno. Često su to vrlo sirovi ljudi. U pravilu su bahati i to je jedna od rijetkih osobina koja iz razlikuje od onih ispod. Nit imaju neke posebne sposobnosti ni moći. To su ljudi kao i svi drugi. Najveći problem ljudi i problem društva su isprani mozgovi velike mase ljudi. Kako ljudi po malo počnu dolaziti k sebi, moć gazda će slabiti. Evo i današnjeg najsvježijeg primjera s bivšim premijerom. Bahatost mu je toliko lupila u glavu da nije ni svjestan da on te svoje nekadašnje vanjske moći više i nema. Naravno, obilo mu se o glavu. A mnogi su ga smatrali gospodarom ove zemlje. Stvari očito nisu tako čvrste kako se na prvi pogled čine.
To daje nadu, zar ne.
04.01.2010. (18:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
pa slažem se potrebno je pokušati barem ponekad biti divlji čovjek:))
04.01.2010. (19:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@cistiliste
Zašto ponekad? :) Ili jesi ili nisi.
05.01.2010. (07:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
life is life
"Uvijek ćeš se suočavati s izborom između onoga što želiš i onoga što si spreman biti, učiniti ili imati da bi doživio to što želiš. Odlučivat ćeš i razotkrivati Tko Jesi svojim željama. To je proces kojim ćeš određivati tko si. Ako želiš saznati koliko su ljudi razvijeni, zapitaj ih što nazivaju "srećom"
Drugim riječima, činiš ono što činiš kako bi od toga imao nekakve koristi. Ovo zauvijek zapamti: nitko ne čini ništa što ne želi učiniti..
Vaši odabiri uvijek izražavaju vaše želje i vrijednosti. "
Iz ovih nekoliko rečenica N.D.Walscha puno se toga može iščitati o slobodi izbora i razlozima zašto ljudi žive tako kako žive...ključna riječ je : dosegnuta razina svjesnosti .
05.01.2010. (10:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jesmoinismo
bravo na tekstu. zasad toliko. poz
05.01.2010. (17:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
...da, stvari nisu tako čvrste kako se na prvi pogled čine, ali se naši silnici silno trude da ih učvrste što više mogu... sustav može opstati jedino silom, kao što je opstajao i do sada, ne dopustiti ljudima drugačiji izbor, moramo živjeti u državi, moramo plačati porez, moramo se školovati, moramo imati prijavljeno prebivalište, moramo imati osobnu iskaznicu, moramo imati OIB, moramo, moramo, moramo... moramo biti kontrolirani i na broju, poput stoke... jer kako ćeš drugačije iskorištavati marvu ako je nemaš pod nadzorom?... sustav ne može opstati bez kontrole, a što se isti više "razvija" potreba za kontrolom je sve veća, jer se jedino tako može učvršćivati opstojnost istog... nisam prorok, nisam vidovit, ali u budućnosti vidim dva moguća scenarija... kako bi sustav ovakav kakav jest mogao opstati sve jača kontrola je neophodna (orwellovski scenarij)... druga opcija je urušavanje sustava samog od sebe, ako ljudi odbijanjem poslušnosti spriječe ostvarivanje orwellovskog scenarija i počnu stvarati drugačije društvo... nadu daje saznanje da se sustav može napustiti, a još veću nadu dalo bi saznanje da ljudi to i žele učiniti... no dobro, dosta sam blablao, malo sam skrenuo s puta i globalizirao situaciju, po svom običaju :)... pozdrav...
05.01.2010. (21:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Divlji čovjek ništa ne mora. Ako ne želi živjeti u državi, ne želi plaćati porez, ne želi se školovati, ne želi OIB i ostala čudesa... lijepo može otići u divljinu i živjeti sam...
Svaki čovjek.... kako divlji, tako i pitomi... ima mogućnost izbora... da li želi živjeti u društvu s drugim ljudima ili ne želi.
Živjeti u zajednici s drugim ljudima, ne znači ubiti divljinu (iskon) u sebi.
06.01.2010. (10:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@ima jedan svijet
divlji čovjek bira, to je istina. Pitomi ne bira ništa; njemu je sve nametnuto (iako on toga uglavnom i nije svjestan) i živi uglavnom automatski. "Divlji čovjek" ovdje u tekstu, također, ne označava čovjeka koji živi u divljini, nego čovjeka koji je svoj i unutar sebe slobodan. On, naravno, živi među drugima, u zajednici, ali ne može ga se ni po čemu bitnom uspoređivati sa pitomim čovjekom. To su dva različita, suprotna svijeta.
06.01.2010. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
zašto ponekad? zato kaj bi me zaprli..naime, ja kad sam divlja..onda konzumiram svašta..a nemreš stalo biti divlji konzument...
06.01.2010. (13:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@cistiliste
izgleda da si ti pročitala samo naslov posta.
06.01.2010. (20:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plavozeleni
Obožavao sam Boba. Meni je draža Just like a womwn ili Lilly of the west. Ipak je mje vrijeme bilo vrijeme Janice, Doorsa i ostale djece cvijeća.
Pozdrav u ime oboje
07.01.2010. (00:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Semiramida
Ima divljine u meni puno... Još samo kada bih našla nekoga dovoljno divljeg :)
07.01.2010. (01:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@Plavozeleni
Dylan stvara već pola stoljeća, tako da se u njegovoj arhivi može naći bezbroj dobrih stvari, iz raznih faza. Zanimljivo mi je da je Lilly of the west obradio Štulić i nazvao ju Usne vrele višnje. Mnogi misle da je to autorska Štulićeva pjesma (kao što sam i ja mislio do nedavno), ali eto, nije. Lilly of the west/Usne vrele usne može se poslušati ovdje. Ta pjesma nije ni Dylanova, nego je (valjda) tradicionalna.
@semi
:))
07.01.2010. (10:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zdenkaandrijic
Sklonija sam tvog divljeg čovjeka nazvati budnim. Svi ostali - spavaju. :((
07.01.2010. (12:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@zdenka
to je tek stvar termina, ali radi se o istom - da.
07.01.2010. (14:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jesmoinismo
potencijal tog divljeg čovjeka u nama je velik, i ako ga makar osluškujemo i svjesni smo ga,
već je nešto. ali isto ga je tako i lako zanemariti, potisnuti i život nam se tada odvija besvjesno,
postajemo automati za rad, sticanje, zgrtanje, trošenje, žderanje, uživanje. i pri tome
smo uvjereni da je to to, da smo zbog tog ovdje, na svijetu, da je to smisao.
kad nas nešto uzdrma, dubinski, tada nas ono iskonsko podsjeti na sebe, i tad možda,
neki od nas razgrnu tu gomilu svega čime smo se zatrpavali.
ali mislim da nije važno u kojem se to zbiva okruženju, sistemu, robstvu koje vrste.
ne možemo pobjeći od svoje stvarnosti (većina nas to si jednostavno ne može dozvoliti).
ali unutar nje možemo živjeti bolje i kvalitetnije i ne dozvoliti da nas oni koji nam nisu i nikad
neće biti uzori ometaju, opterećuju, pune lošom energijom. nemojmo im to dozvoliti.
srećom imamo razna sredstva, puteve, načine, učenja koja nas vraćaju sebi i onom pravom smislu postojanja, a to je osluškivanje duha, prirode, sebe.
poz
07.01.2010. (18:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
e, da bih pročitala ovaj post - spustila sam se malo niže, pa stala na uličnim svjetiljkama i beskućnicima. mislim da je vrlo često onaj koji ništa nema najbliže pojmu slobode, ma koliko ovo sad strašno zvučalo. tehnologija i konzumerizam uredili su tog iskonskog čovjeka u nama, zapravo su ga prebrisali, ukalupili, postavili uvjete, ti meni-ja tebi.
drago mi se osjećati oslobođenom od uniformiranog mišljenja. svakome je dostupan taj osjećaj, samo mora odškrinuti ona vratašca koja vode u vlastitu unutrašnjost. golu, bez šuškave plastike.
nego - jesi li ti onaj a.z. iz gss?
08.01.2010. (11:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@jesmoinismo
Dobro si ti ovo napisala. Društvo ovakvo kakvo je čovjeka praktički stalno gurka da živi život koji paše tom društvu, a ne paše čovjeku. To je jednostavno činjenica. Većina ljudi pada u tu zamku i stoga su u pravilu (koliko god stekli ili "uspjeli") trajno nezadovoljni (sa kratkim izuzecima ekstaza, u onim trenucima kad ostvare nešto vanjsko; ali, to brzo prođe i oni se opet vrate svom kroničnom nezadovoljstvu). Činjenica je i to da, bez obzira što smo usred takvog društva koje nije na našoj strani, mi svjesno možemo odabirati (svaki trenutak) ono što je Stvarno. Moramo početi vjerovati sebi i svom iskustvu, a ne tupo gutati "istine" iz druge ruke. Na nama je da nađemo ravnotežu između onoga što nas okružuje i onoga što je u nama i da odvagnemo svoje odluke tako da nam najviše koriste (ili najmanje štete; ovisi o situaciji). Kompromisi uvijek postoje, ali neka ne budu veći od onoga što je nužno.
@primakka
Sloboda koju otkriva beskućnik je rubni slučaj. Sigurno je to sasvim specifična situacija, koja je izuzetno teška, ali koja može dati i uvid u jednu sasvim novu, drukčiju stvarnost. Ne znam o tome iz iskustva i ne bih nikome poželio da iskusi tako nešto.
Za većinu ljudi, koji ipak ne dotaknu taj nivo beskućništva, izazov je kako biti što slobodniji (u sebi), bez obzira na naizgled kompleksnu, zbrkanu svakodnevicu.
p.s. ne, ne, nisam ja taj.
08.01.2010. (13:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Treće oko i 3 treptaja
odlična post :) potiče razmišljanje :)zaokužio si temu na pravi način :) pozz
09.01.2010. (07:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lilatokaze
Pročitala sam nekoliko tekstova i čini mi se da progovaraš o odličnoj temi, danas posebno potrebnoj i aktualnoj.
Slažem se da je danas društvo takvo da nije baš sklono tom divljem čovjeku o kojem pišeš, i društveni aparati su takvi da nas pretvaraju u neke polu robote (posebno u doticaju s administracijom).
No, meni se čini da se ljudska priroda neda istjerati iz čovjeka, i da "divlji čovjek" nije nestao, niti se povukao, već se tako protjeran vraća u razjarenom i nasilnom obliku...jel ako pogledaš porast nasilja, sekusalnih devijacija i sl. vidiš da divljina nije nestala, nego se kao rezultat potiskivanja vraća u svom gorem obliku. To nažalost društvo uzima kao opravdanje za još jaču represiju i još snažnije protjerivanje tog divljeg iz čovjeka. I posljedično za još grublje "divljanje".
Mislim da neće biti mira na zemlji dok se ta ideja prihvaćanja divljeg u čovjeku ne raširi svijetom.
S druge strane, pitanje za autora (sorry, možda si o tome već pisao, nisam sve čitala) - kakve su šanse danas za tog "divljeg čovjeka"? Na koji način svaki pojedinac može zašititi to izvorno i divlje u sebi, u sklopu društva u kojem živimo?
12.01.2010. (13:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
U samoj toj riječi ima neka posebnost koja odvaja. Lijep napisano.:)
12.01.2010. (15:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@lilatokaze
Društvo tom divljem čovjeku nije sklono ni najmanje. Dobro si opisala mehanizam stvaranja trauma zbog potiskivanja prirodnog u čovjeku. Ono što se potisne, uvijek će naći načina da negdje ispliva. Često zbog toga nastaju vrlo ružni životni scenariji.
S druge strane, pitanje za autora - kakve su šanse danas za tog "divljeg čovjeka"?
Odgovor na to ne može stati u par riječi. Vjerojatno ne može ni u par knjiga. Većina tekstova na ovom blogu bavi se pokušajem odgovora na to pitanje. S lijeve strane su izdvojeni tekstovi. Već po naslovima se može procjeniti koji tekstovi govore baš o tome, pa ako ti se da - baci pogled, možda pronađeš nešto odgovarajuće.
@fra gavun
hvala
13.01.2010. (12:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
divljina mi je vrlo privlačna riječ sama po sebi. pogotovo su mi privlačni putopisi iz divljine ili dokumentarci( ako mislimo na geografski pojam)
ali, pokušala sam sebi objasniti kako to funkcionira kod mene, obzirom da sam dijete betona. kako ja razmišljam o tome.
dok sam bila mlađa dijelila sam itekako te pojmove. selo je za mene bila divljina. grad nikako.
međutim, kako su prolazile godine, ja sam pomalo i u gradu nailazila na
"divljinu". shvatila sam da divljina ima više vrsta. da mogu biti poticajne i pogibeljne itd.
i shvatila sam, da mi svi nosimo svoje divljine u sebi, ma kako na van to možda i urbano izgledalo.
i kada vjetar zapuše u mojoj ulici, da se malo pjesnički izrazim
_i to je za mene divljina.
evo mali doprinos temi, iako vrlo šturo.
05.10.2017. (11:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...