Komentari

bookeraj.blog.hr

Dodaj komentar (29)

Marketing

  • ZlicaOdOpaka

    Daniel Pennac je napisao izvrsnu knjigu: Od korica do korica - uvod u čitanje i tajne lektire baš na tu temu :-)).

    avatar

    12.11.2009. (21:39)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    to sam zaboravila napomenuti u P.S. u ovom postu, prof. Vladilo upravo tu knjigu navodi kao Bibliju za čitanje lektire (nikakve Vodiče, pfffff!)

    avatar

    12.11.2009. (22:07)    -   -   -   -  

  • Remake

    sumnjam da danas postoji bilo što zbog čega bi netk pročitao lektiru. prvo je problem u odabiru knjiga koje su nerijetko nečitljive i pune arhaizama i čega li već što je prvo potrebno prevesti da bi se čitalo, a drugo - sama interpretacija pročitanoga skoro nikad nije stav čitatelja nego pričanje onoga što profesor želi čut. upravo zato djeca odlaze na web tražeći (ne)profesionalnu kritiku jer znaju da će uplait kod profesora. ovo govorim na temelju vlastitog iskustva

    avatar

    12.11.2009. (23:40)    -   -   -   -  

  • Braco

    kolko se sjećam evo,već treći put se vraćamo na ovu temu koja
    i zaslužuje da se o njoj ne prestaje pričati ali, nešto mi se neda
    povjerovati da se stvar može bitno popraviti bilo kakvim uputstvima
    i što hoću da kažem :pitanje čitanja i lektire(odabira i čitanja) daleko
    je i važnije al bogami i složenije nego se da naslutiti čak i iz ovako
    ozbiljnog načina na koji se ovdje ophodimo prema njemu..zašto to
    kažem:od čitanja(uz kućni odgoj) najviše ovisi kultura dijaloga a
    bez kulture dijaloga nema istinske komunikacije među ljudima a
    bez istinske komunikacije sa drugima čovjek se ne može ostvariti
    kao poptuno biće tj ne može biti sretan..ali od čega sve to ovisi
    pitam se ja i neam pojma,niš mi pametno ne pada na pamet
    premda sam našao npr da je Gručo Marks u svom kapitalnom
    djelu Dan na trkama govoreći o proizvodnim odnosima i društvenoj
    nadgradnji eksplicite postavio pitanje:kako stimulirati djecu da
    čitaju (a kad odrastu bogami i da pišu) stvari koje nisu samo usko
    vezane za kompjuterske igrice čik lit,zabavi me kako znaš,hoću
    provod i zabavu a u vrijeme surove i nemilosrdne prvobitne akumulacije
    kapitala kad je društvo podijeljeno na četiri osnovne seksualno i svakako
    drugačije suprotstavljene društvene klase:nogometaše,manekenke,tajkune
    i polugladnu sirotinju...eto, sad ne mogu nastavit,čim pomenem sirotinju
    odma ogladnim premda mi nije zdravo da se jedem pred spavanje i na
    prazan stomak..

    avatar

    13.11.2009. (03:05)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @Remake - a zašto radimo bilo što drugo kad za vjerojatno sve postoji zaobilazni put - ne moraš učiti za dobar posao kad ionako možeš imati nekog rođaka koji će te zaposliti. Zašto raditi kad ionako čovjek može biti na burzi i uzimati od države? Neke stvari ne radiš zato što znaš za postojanje težeg, ali moralnijeg puta (ali tu se zaplićemo i u pitanje morala, koje je toliko složeno da se mi pravnici još uvijek borimo s njim).
    Ja samo tvrdim da je čitanje knjiga korisno za proširivanje obzora, vokabulara i humanosti. Zaobilazeći knjige, ne mogu tvrditi da nam ovako kako jest nije i zbog toga.

    avatar

    13.11.2009. (09:38)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @Braco - znam, to je izrazito zahtjevna tema i ne može se obraditi u kartici i pol teksta, niti navođenjem par korisnih linkova, daleko od toga. I vrlo je moguće da nije samo treći već i četvrti ili peti put kako spominjem lektiru na blogu. Međutim, zasad ja nemam sredstava niti mogućnosti za globalni utjecaj - mogu u svojoj kući reći svojoj sestri kako je važno čitati (i dijete doista čita, planira do kraja osnovne škole pročitati čitavu svoju školsku knjižnicu), mogu reći to dječici u svojoj rodbini, mogu reći prijateljima i poznanicima, mogu reći blogerima (koji su davno ili manje davno prošli formativne godine). Što još mogu učiniti? (i to doista ne pitam sarkastično, pitam vas kao gospodina sa svjetskim iskustvom)
    Možemo li učiniti i nešto više? (ovi klinci danas, oni plaču zato što nemaju najnoviji mobitel, najnovije role, kompjuter s LCD - monitorom, a toliki kapital stoji im nadohvat ruke zaboravljen...)

    avatar

    13.11.2009. (09:44)    -   -   -   -  

  • Shadow

    Da,ali cesto su baš ti roditelji koji bi trebali biti uzor baš oni koji to nisu na žalost

    avatar

    13.11.2009. (15:32)    -   -   -   -  

  • Neverin

    kad budem imao klinca ili klincezu sigurno ću se sjetiti tebe da im počnem odmah čitati :) uf već znam šta, grčke mitove za početak :)

    avatar

    13.11.2009. (18:41)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    u pogledu motivacije padne mi na pamet onaj vic o playboy-u i motivaciji :))

    salu na stranu ali menu+i su na pamet pali Junaci Pavlove ulice. sjeca li se jostko te lijepe knjige Mate Lovraka?

    avatar

    13.11.2009. (19:00)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @Shadow - ne mogu se sjetiti ni da su moji roditelji u tom smislu bili neki preveliki uzor, iako moram priznati da moja mama rado čita i da je naša kuća uvijek bila puna knjiga (ako nekih drugih stvari možda i nije bilo) i da sam bila okružena njima otkad se sjećam. Jasno mi je da su roditelji prezaposleni i da često prepuštaju djecu televiziji i kompjuteru da se ne bi morali baviti njima, ali zapravo im čine medvjeđu uslugu.

    avatar

    13.11.2009. (22:58)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @neverin - dobar izbor, recimo za shvatiti Ilijadu i Odiseju zgodno je prethodno čitati Gustava Schwaba, priče iz klasične starine (ti su epovi tamo prepričani). Uh, ja jako volim grčke mitove :)

    avatar

    13.11.2009. (22:59)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @boccaciozg - dopusti da te ispravim, Junake Pavlove ulice je napisao Ferenc Molnar, i moja sestra je imala gadnih problema pri čitanju te knjige jer je dio vokabulara iz starog izdanja (negdje sedamdesetih je izdana ta knjiga zadnji put, ako se ne varam) njoj bio potpuno nepoznat. Ali Mato Lovrak se također još uvijek čita, i Vlak u snijegu, i Družba Pere Kvržice. Međutim, iako te knjige imaju krasne pouke i važne su za moral, klinci kao da se više ne mogu poistovjetiti s njima jer niti vlakovi, a niti mlinovi danas nisu više toliko dostupni i poznati djeci.

    avatar

    13.11.2009. (23:02)    -   -   -   -  

  • Braco

    @ Bookeraj - ne može se više učiniti od toga što Vi činite, sasvim iskreno se divim Vašim naporima da približite knjigu i onima koji čitaju i onima koji se dvoume..to je najviše što se da učiniti,..svojim komentarom samo sam htio potvrditi opravdanost Vaših napora i upornosti da se svako malo vraćate toj temi koja , kako se sigurno slažemo u tome, zavređuje da se drži i održava aktualnom

    avatar

    13.11.2009. (23:37)    -   -   -   -  

  • lion queen

    Kao prvo, nikad ne bih uzimala paralelu s Amerikom, jer mi se ne čini da od tamo baš izlaze načitani ljudi. Kad nekoga od naših pitaš gdje je neka američka država i slično, gotovo svi znaju ili su čuli za to. Većina Amerikanaca nikad nije čula za Hrvatsku, eventualno možda za Dubrovnik. Što se naših tiče, istina je da se vrijeme okrenulo i da je knjiga medij u zalasku i to treba što prije shvatiti. Uskoro će se sve nalaziti na internetu, pa predlažem profesorima da što prije prebace knjige na internet, koji je kao medij daleko pogodniji za učenje, nego obična knjiga. Naime, na netu možeš tekst iz knjige ilustrirati fotografijama, crtežima, prebacivanjem na povezane sajtove, animirati i slično, pa bi to djeci bilo puno puno zanimljivije. Pogotovo kad bi im dala zadaću da neki neanimirani tekst iz lektire sami dopune slikama i crtežima ili kompjutorskom animacijom. Da bi to mogli učiniti, moraju najprije PROČITATI!! A mame se ne kuže u kompjutor baš najbolje...mnoge :)))
    A što se tiče knjižnica, da, nema mi ništa ljepše, nego ući u mir knjižnice i muvati se između polica u potrazi za nečim, dok sa mene vrebaju sve one nepročitane knjige :)) to je poseban čar knjižnice. Djecu bi trebalo svako toliko odvoditi "na izlet" u knjižnicu.
    Slažem se s tobom da su mame, koje djeci čitaju i pišu lektiru neodgovorne. Zaprepastila sam se koliko ima takvih mama. Meni je to prestrašno, kad mame izvuku peticu, a zapravo je to njihova petica, a ne djetetova. Ganjajući ocjene, od svoje djece stvaraju glupake. Ja se djeci nikad nisam petljala u zadaću, samo sam pitala je li napisana. Kad bi odgovor bio da je, to je bilo sve. Kasnije samo primila izviješće o ocjeni. Ako je bila ok, ok, ako nije, tada bih pitala: kako to misliš riješiti? Onda dijete kaže: tako i tako. Ja: Dobro je tako, javi kad ispraviš. I time bih svalila odgovornost na njih da isprave, a istovremeno im iskazala povjerenje da će oni to moći riješiti. Kod nas nikad nije bilo dernjave oko ocjena, niti uništenog samopouzdanja.
    Ufff skrenula sam s teme. Ali vratimo se lektiri. Mene je u školi užasavao Kafka, Proust i sl. Međutim, kasnije, kad me život pritisnuo, shvatila sam što su htjeli reći, pa sam ponovno čitala, ovaj put s razumijevanjem. No da to nisam morala čitati za lektiru, nikad ne bih znala da ta djela trebam pročitati :)) Tako je vjerojatno dobro da djeca čitaju i Lovraka, pa da naprave usporedbe, postanu ipak malo bolji. A što se tiče lektire pogodnije za moderno vrijeme, mislim da je tek treba napisati :)))
    Poz.

    avatar

    14.11.2009. (20:37)    -   -   -   -  

  • angelfire

    To sto djeca danas ne citaju lektire mozda znaci da im takva vrsta zabave/ucenja nije interesantna a problem nastaje ako jedan profesor aka "pedagog" to pokusava nametnuti.

    Tocno je da je program ucenja a samim tim i lektire krut i standardiziran sto dolazi iz arhaicnog sistema skolstva ciji je temelj hipoteza da su sva djeca jednaka. Dio problema su i nasi ucitelji/profesori ciji su pedagoski atributi u odnosu na kolege iz amerike/evrope nikakvi. Razlog tome je sto su vani su ucitelji birani po referencama od skole, djece i roditelja i ako perofmanse profesora ne zadovoljavaju ta osoba gubi radno mjesto.

    Tuzno je da jedan srednjoskolac mora provoditi dane citajuci Ruske knjizevno suicidne svinjarije koje polupismena knjizevna elita naziva umjetnoscu. Tuzno je da je se citanje lektire i dalje smatra ko okosnica pismenosti. Pismenost pojedinca u 21 stoljecu je sposobnost pronalazenja, razumijevanja i filtriranja informacija i sto se uci od malih nogu. Nazalost kod nas skolstvom dominiraju raznorazni frustrinani autoriteti koji definiraju prosvjetne standarde i to nazalost rade pogresno.

    avatar

    14.11.2009. (21:04)    -   -   -   -  

  • Braco

    @angelfire rekli ste,,Tuzno je da jedan srednjoskolac mora provoditi dane citajuci Ruske knjizevno suicidne svinjarije koje polupismena knjizevna elita naziva umjetnoscu." dozvolite da izrazim svoje totalno neslaganje pa i nevjericu da postoje i takvi stavovi
    @Lion Queen..u pravu ste potpuno to za Ameriku,glede zemljopisa i sl...ali,ne treba stvari pojednostavljivati,Amerika je prevelika ,presložena zemlja,zemlja gdje nipošto nije svejedno odakle ćete uzeti uzorak..no,gledajte Skandinaviju npr.svaki drugi putnik u vlaku ili autobusu čita,oni čak mislim da čitaju i malo previše za moj ukus :)))(ne znam što o tom kažu statistike,google is l,ali dugo sam živio tamo..ljudi stvarno puno čitaju i imaju države uređene po mjeri čovjeka..imaju i svojih problema naravno,ali sad nije o tome riječ)

    avatar

    15.11.2009. (01:04)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @Lion Queen - doista je istina da bi smo se možda mi stari čitatelji trebali riješiti svojih romantičnih predodžbi o knjigama kao papirnatom mediju koji se tradicionalno čita uz topli napitak na udobnom ležaju dok vani rominja kiša, pa bi valjalo sve prebaciti u digitalnu formu (takve tendencije već postoje, sve za što više ne postoje autorska prava danas se može naći na Projectu Gutenberg - ne znam jesam li već pisala o tome, ali meni je to već toliko opće mjesto da više niti ne pitam znaju li ljudi o čemu se radi ili ne. Bilježim Project Gutenberg za jedan od idućih postova, dakle) i učiniti to zanimljivijim i suvremenijim za generacije koje dolaze. Mada, ja se te svoje romantične predodžbe ne mogu riješiti baš toliko lako :)

    avatar

    15.11.2009. (15:06)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @angelfire - meni nije žao što sam čitala Ruse, jer sam tako naučila koji mi se Rusi sviđaju, a koji ne. Nisam dovoljno odvažna da kažem da obvezno čitanje (required reading, rekli bi Ameri) treba ukinuti, niti sam dovoljno pametna da kažem da je ono okosnica pismenosti. Meni bi najbolje odgovaralo kad bismo imali eksperimentalne razrede - oni koji imaju zadano čitanje i oni koji imaju čitanje po vlastitom izboru, i kontrolnu skupinu koja bi radila po starom sustavu, pa da vidimo tko je u konačnici pametniji :)

    avatar

    15.11.2009. (15:09)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @Braco - meni je to odlično u razvijenijim zemljama: svi su se nekako pomirili da određeni dio svog života moraju posvetiti čekanju i "praznom hodu" - u čekaonicama, u redovima, u javnom prijevozu... Ljudi tamo krate vrijeme čitajući, dok se kod nas to doista rijetko viđa. Ja sam totalno za to da se trend proširi :)

    avatar

    15.11.2009. (15:11)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @Arhitektice - nije ni ono što ti predlažeš loše: uzeti najbolje iz oba modela čitanja lektire - ili napraviti alternativni popis, koji se više neće prepuštati predmetnom nastavniku, nego učeniku (kod nas postoji, ako se ne varam, mogućnosti da profesor izabere što će njegov razred čitati, u okviru nastavnog plana i programa, dakako, ali on je tada vezan i mogućnostima školske knjižnice, a poneki i vlastitom lijenošću). Hvala na čitanju!

    avatar

    15.11.2009. (15:13)    -   -   -   -  

  • Zvrk

    Ja Zvrku( sada 8 godina) citam od kad bio mali , rezultat voli citati.Izbor knjiga je jako veliki, s temam koje zanimaju decke. Sa sest godina je imao reading age od djeteta sa 12 godina.
    Knjige se mogu naci prilicno povoljno, imaju posebne website-ove gdje se mogu kupiti kolekcije od 10 knjiga za 10 funti (obicno jedna kosta oko 5 funti u trgovini) sto je fantasticna cijena.
    Soba mu je puna knjiga, koje cita svakodnevno,isto tako idemo u knjiznicu.
    U ovom trenutku ga jako zanimaju stripovi (Lucky Luke, Asterix, Tin Tin, jer je to novi medij za nas u ovoj zemlji),zanimljivo je da stripovi nisu do sada bili toliko popularni u UK (nije ih bilo na trzistu). Ja se sjecam da je meni mladost prosla u citanju stripova i naravno lektire.

    avatar

    15.11.2009. (18:00)    -   -   -   -  

  • skaska

    mediji su već obilato popratili kako simonica piše svoju prvu bajku za djecu. nažalost, "čitanje" lektire još je jedna posljedica usvinjenja nacije, ne zaboga svinjskom gripom. a kaj se tiče uskokovićeva biznisa s vodičem lektire za živčane mame i tate, osjećaj koji struji tijelom živućeg pisca čiju je knjigu sabio u svoje poimanje kratkog sadržaja a da ga pritom nije o tome ni obavijestio a kamo li pitao za dozvolu je naprosto cronenadjebiv

    avatar

    15.11.2009. (22:25)    -   -   -   -  

  • Elena J.

    Program lektire je defitnitivno prekrut. Treba učenicima dati više slobode. Znam po svom primjeru, jer bilo je nekih knjiga koje su mi bile predosadne i zbog njih mi je čitanje postalo noćna mora pa čak neko vrijeme nisam čitala niti jednu knjigu koju nisam morala, a te koje sam morala sam pročitala onako bezvoljno, da ih se riješim. Srećom to dvogodišnje razdoblje zaziranja od knjiga prestalo je zahvaljujući jednom dosadnom popodnevu kad nisam imala što raditi, pa sam po prvi put u životu uzela Sheldona u ruke (dobro je da je moj tata pasionirani čitatelj, pa uvijek imamo zanimljivih knjiga u kući) i zaljubila se ponovo u čitanje. Drugi problem je isto što određeni mjesec moraš pročitati određene knjige, a zna se dogoditi da ih baš tada nema u knjižnici (pogotovo se u mom malom rodnom gradu znalo događati da 3 razreda kojima predaje ista profesorica u isto vrijeme ima istu knjigu za lektiru i onda je više ne možeš naći ni u školskoj ni u gradskoj knjižnici, a tada nije bilo jeftinih knjiga za kupiti na kioscima uz dnevne novine). Nekih 5-6 lektira sam prepisala, jer mi nije preostalo ništa drugo. Ostale sam pročitala i sastavila sama, neke s guštom a neke samo zato da ne dobijem jedinicu.
    Isto tako mi se nije sviđalo što smo imali profesoricu kod koje se za vlastito mišljenje, ako nije istovjetno njezinom, dobivala lošija ocjena. Pa usprkos tome, ako mi se knjiga nije svidjela, onda sam to i napisala. Također nije uopće čitala što u bilježnici iz lektire piše, ako ne napišeš lektiru, dobiješ 1, ako napišeš, ali kratak tekst, dobiješ 3, ako napišeš 5 ili više stranica dobiješ 5, pa bih onda za knjige koje sam rado pročitala i sastavila na 2-3 stranice dobila 3, iako sam napisala sve bitno i zaista se potrudila. Kako da onda budem motivirana?
    Osim što bi se profesori trebali pobrinuti da motiviraju učenike, trebalo bi malo i prilagoditi popis lektire, uvesti neke novije, modernije knjige, ali isto tako dati učenicima veći izbor. Npr. ponuditi 40 knjiga od kojih treba pročitati 20, ili tako nešto. Mislim da bi to pomoglo da se stvori osjećaj da ipak učenici sami biraju što žele, a što ne žele čitati.
    I naravno, roditelji igraju veliku ulogu, dijete će prvo na njihovom primjeru učiti. Otkad znam za sebe, svakodnevno sam mogla vidjeti roditelje s knjigama u rukama, tako da su mi poslužili kao dobar primjer.
    Evo raspisala sam se, pa da te ne zagnjavim previše, pozdravljam te :)

    avatar

    16.11.2009. (15:49)    -   -   -   -  

  • Claudine

    od 1. do 4. naš je cijeli razred čitao lektire. od 5.-8.razreda neki su učenici počeli prepisivati s interneta. danas pola razreda ne čita lektire jer su vješti na jeziku, i iako je profesorica stroga, ne može kontrolirati tko je pročitao, a tko nije budući da na satu lektire lektiru obradimo perfektno pa bi mogli i vrapci na granama znati svaki detalj. lektira se shvaća kao nešto što se mora čitati i upravo zbog toga djeci, a i nama mladima knjige postanu odbojne. vjerujem kad bi se promijenio način na koji se lektire rade, da bi djeca više čitala knjige.

    avatar

    16.11.2009. (21:08)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    @Zvrk - svaka pohvala roditeljima, podržavam i zaljubljivanje u strip :) A i plus je što roditelji imaju način više za provođenje kvalitetnog vremena sa svojim djetetom, que ne?

    avatar

    16.11.2009. (21:55)    -   -   -   -  

učitavam...