Nisu suze koje vas vraćaju k osobi već nas udaljavaju. Što više iskazuješ bol ona kroz suze hlapi i uskoro ostaje pomirba s činjenicama. Osjećaji su stvarnost koliko i činjenice koje iz njih sljede kako se više pretapaju u razum. I kiša pobriše suze - praktički je moguće zaboraviti da plačeš dok radiš isto jer mokro lice opravdava vremenska prognoza. Sve dok se ne sjetiš zašto, no nakon toliko godina konstantnog plakanja na određene dane ili u određene sate najvjerojatnije trebaš podsjetnik zašto zaista plačeš. Nikada nisam zaista shvačala dugovječne boli duše, ali ovo je koliko znam i mislim o njima. Nakon dvije godine bi trebala ostati suha tuga. Trebala bi ostati mirna udovica sa spomenom u srcu. S nekim jadima ljudi žive vječno - no ni nisu prepuni patnje. Oni su tek bljedi ožiljak koji oblikuje dio nas i mjenja jedan sastavni dio naše osobe ili možda je to jedan dio koji se nadoveže na ono što jesmo i čini nas drukčijima. Kakvima - to je individualno.
tejk kejr
12.12.2009. (12:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prekrasno, prekrasno. Zamalo san se rasplakala. Neznan jeli se to zbilja dogodilo ili je samo masta, ali je predivno preneseno na "papir".
Lakse je covjeku kad se isplace, ali znas onu "vrijeme lijeci sve rane". Dusa ce uvijek bolit, ali s vremenom to vise nece biti otvorena rana, samo ce melo peckati ona tupa bol i osjecaj praznine.
Btw. Napokon nesto novo.
07.01.2010. (19:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kiss my lips
Nisu suze koje vas vraćaju k osobi već nas udaljavaju. Što više iskazuješ bol ona kroz suze hlapi i uskoro ostaje pomirba s činjenicama. Osjećaji su stvarnost koliko i činjenice koje iz njih sljede kako se više pretapaju u razum.
I kiša pobriše suze - praktički je moguće zaboraviti da plačeš dok radiš isto jer mokro lice opravdava vremenska prognoza. Sve dok se ne sjetiš zašto, no nakon toliko godina konstantnog plakanja na određene dane ili u određene sate najvjerojatnije trebaš podsjetnik zašto zaista plačeš.
Nikada nisam zaista shvačala dugovječne boli duše, ali ovo je koliko znam i mislim o njima.
Nakon dvije godine bi trebala ostati suha tuga. Trebala bi ostati mirna udovica sa spomenom u srcu. S nekim jadima ljudi žive vječno - no ni nisu prepuni patnje. Oni su tek bljedi ožiljak koji oblikuje dio nas i mjenja jedan sastavni dio naše osobe ili možda je to jedan dio koji se nadoveže na ono što jesmo i čini nas drukčijima. Kakvima - to je individualno.
tejk kejr
12.12.2009. (12:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Unknown Blonde.
Prekrasno, prekrasno. Zamalo san se rasplakala.
Neznan jeli se to zbilja dogodilo ili je samo masta, ali je predivno preneseno na "papir".
Lakse je covjeku kad se isplace, ali znas onu "vrijeme lijeci sve rane".
Dusa ce uvijek bolit, ali s vremenom to vise nece biti otvorena rana, samo ce melo peckati ona tupa bol i osjecaj praznine.
Btw. Napokon nesto novo.
07.01.2010. (19:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...