Ponekad se osjećam toliko sputano. Nalazim se u ovoj prolaznoj ljušturi zvanoj tijelo. I osjećam toliki pritisak u grudima i glavi. Disanje mi predstavlja napor. Ne, nisam na rubu samoubojstva. Nego se osjećam jednostavno ograničeno. Jer tijelo ima svoje granice, a energija zarobljena u njemu ima neke druge vizije i planove. I jednostavno se ne osjećam uvijek fazno usklađena sa svojim fizičkim dijelom. I svjesna sam svih svojih ograničenja i shvaćam da sloboda, onakvu kakvu bih ja željela, ne postoji...
Awwww,kao da si mi uzela misli iz glave...
Bitez
30.06.2009. (20:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
. Jer mi smo samo jedna od mnogih vrsta na ovoj planeti. I nije mi jasno zašto si toliko otežavamo cijelu priču.
Mislim da nismo vrsta, nego ipak Božji odabranici... i zbog toga nam je otežano! Djevojka mi isto studira biologiju, mislim da vam nije lako... :) Btw. Slike - izvrstan (5)!
01.07.2009. (10:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljivo...nisam nikad to "odvajanje" od tijela smatrala slobodom. Možda utočištem. Ali po meni, sloboda o kojoj govoriš, ako sam te dobro shvatila, krije se u ravnoteži - osjećati sve to u sukladnosti sa tijelom i tjelesnim, tek tad osjećaš cijelim. Nisam (još) uspjela.
01.07.2009. (13:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iz iskustva znam o čemu govoriš kada pišeš o gašenju sustava dok netko pored tebe pizdi. Uopće se ne ljutim ako to i primjenjuješ na meni jer i sam to radim, pa čak i na sebi :) Otkrio sam da je najljepše moći se isključiti, a to sam doveo to tolikog savršenstva da mi treba čitava minuta da se povratim natrag, uključim uši i mozak kad me netko nešto pita. Najgore je što me ljudi ne puštaju na miru nego počnu s pitanjima "što ti je", "zašto šutiš", "jesi li dobro"? Ništa mi nije, šutim jer nemam što za reći, bilo mi je dobro dok me nisi prekinuo!!! Ugl :) čovjek je u svojoj bezgraničnoj "mudrosti" toliko sebi otežao život da je to strašno. Blago životinjama. Danas gledam psa kako nepomično sjedi pred butigom i čeka gazdu. Njemu tako malo treba! Treba mu hrana, treba mu voda. Sve drugo je čista nagrada, pa tako i gazda i krov nad glavom. Mi ne možemo bez novog mobitela, novog mp3 playera, tristo cipela u ormaru, smeta nam kap kiše, ide nam na živce kad autobus kasni sedam sekundi... Baš smo si jadni... Pojedi kad si gladan, napij se kad si žedan, spavaj na suhom. Sve drugo je čisti luksuz
01.07.2009. (21:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
^Mrtva Spisateljica^
Ponekad se osjećam toliko sputano. Nalazim se u ovoj prolaznoj ljušturi zvanoj tijelo. I osjećam toliki pritisak u grudima i glavi. Disanje mi predstavlja napor. Ne, nisam na rubu samoubojstva. Nego se osjećam jednostavno ograničeno. Jer tijelo ima svoje granice, a energija zarobljena u njemu ima neke druge vizije i planove. I jednostavno se ne osjećam uvijek fazno usklađena sa svojim fizičkim dijelom. I svjesna sam svih svojih ograničenja i shvaćam da sloboda, onakvu kakvu bih ja željela, ne postoji...
Awwww,kao da si mi uzela misli iz glave...
Bitez
30.06.2009. (20:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Defton
. Jer mi smo samo jedna od mnogih vrsta na ovoj planeti. I nije mi jasno zašto si toliko otežavamo cijelu priču.
Mislim da nismo vrsta, nego ipak Božji odabranici... i zbog toga nam je otežano!
Djevojka mi isto studira biologiju, mislim da vam nije lako... :)
Btw. Slike - izvrstan (5)!
01.07.2009. (10:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tihavoda
Zanimljivo...nisam nikad to "odvajanje" od tijela smatrala slobodom. Možda utočištem. Ali po meni, sloboda o kojoj govoriš, ako sam te dobro shvatila, krije se u ravnoteži - osjećati sve to u sukladnosti sa tijelom i tjelesnim, tek tad osjećaš cijelim. Nisam (još) uspjela.
01.07.2009. (13:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
John Bez Terrae
Iz iskustva znam o čemu govoriš kada pišeš o gašenju sustava dok netko pored tebe pizdi. Uopće se ne ljutim ako to i primjenjuješ na meni jer i sam to radim, pa čak i na sebi :) Otkrio sam da je najljepše moći se isključiti, a to sam doveo to tolikog savršenstva da mi treba čitava minuta da se povratim natrag, uključim uši i mozak kad me netko nešto pita. Najgore je što me ljudi ne puštaju na miru nego počnu s pitanjima "što ti je", "zašto šutiš", "jesi li dobro"? Ništa mi nije, šutim jer nemam što za reći, bilo mi je dobro dok me nisi prekinuo!!! Ugl :) čovjek je u svojoj bezgraničnoj "mudrosti" toliko sebi otežao život da je to strašno. Blago životinjama. Danas gledam psa kako nepomično sjedi pred butigom i čeka gazdu. Njemu tako malo treba! Treba mu hrana, treba mu voda. Sve drugo je čista nagrada, pa tako i gazda i krov nad glavom. Mi ne možemo bez novog mobitela, novog mp3 playera, tristo cipela u ormaru, smeta nam kap kiše, ide nam na živce kad autobus kasni sedam sekundi... Baš smo si jadni... Pojedi kad si gladan, napij se kad si žedan, spavaj na suhom. Sve drugo je čisti luksuz
01.07.2009. (21:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...