Točno. U toj knjizi OZNA se spominje tek u kontekstu Franjinog oca dok se generali poistovjećuju s intelektualnom elitom tog vrimena. Mislim da je posrijedi primordijalni strah kod idirektno uključenih jer se uz tolike razgovore sigurno ta tema morala otvoriti. Ne znam
Pozdrav
08.06.2009. (14:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Zd Tako je, u knjizi 'Moj život s Francekom' autorica Ankica Tuđman spominje Oznu i udbaše u kontekstu Oca od Franje Tuđmana, delegiranog člana Zavnoha i nekadašnjeg haesesovca, kojega je Udba nakon rata likvidirala; u knjizi autorica spominje svađu između Franceka i njegova oca, kao i to da je franjo Tuđman poslije saznao imen ubojice svog oca (ili očuha). U tom kontekstu je Ankica Tuđman tipizirala hrvatske domobrane kao 'udbovce', jer je dvojicu udbaša navela kao bivše pripadnike Domobranstva iz NDH. U knjizi je spominjala i prekrasne bankete i prijeme koje je u 'svom' beogradsom stanu priređivala za elitu ondašnje JNA, dok je Francek tada radio u ministarstvu obrane generalštaba JNA u Beogradu, kao šef kabineta generala Ivana Gošnjaka u kadrovskom odjelu i kontrolonom organu vojne tajne službe KOS, koji je pak posljednji navodno živoga vidio Andriju Hebranga (ratnog sekretara CK KPH) u beogradskom zatovru Glavnjača, i navodno je priikom toga bio u pratnji majora Franje Tuđmana.
08.06.2009. (15:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fantom
Tuđman i Hebrang mlađi su si bili bliski. Kad bi ovo bilo baš tako, vjerojatno bi mlađi Hebrang znao što mu je s ocem, a ne bi i nakon Tuđmanove smrti tražio... ali dobro, može i ne mora... na žalost neke stvari nikad nećemo saznati. Šteta.
Nego, može li informacija o knezu branimiru i priznanju 7.6.879.? Odakle je podatak? SPominje li se baš "Hrvatska" ili su nas tad nazivali drugačije? Spominju li se preciznije granice? I osim knjige iz koje si naveo, postoje li negdje zaista kakvi povijesni spisi o tome? Pitam iz jednostavnog razloga - sve je više tekstova i video-uradaka na internetu koji propagiraju to da mi ili nismo postojali, ili da smo izmišljen narod, ili da smo oteli Slovencima Istru i ne znam što, ili da smo zapravo Srbima oteli uz pomoć Bečkog dvora i mračnog Vatikana.... ma, shvaćaš. PA ako može nešto, hvala.
08.06.2009. (21:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na današnji dan u tragičnoj prometnoj nezgodi poginuo hrvatski košarkaški velemajstor, bivši hrvatski košarkaški reprezentativac.
Prije šesnaest godina u automobilskoj nesreći poginuo je Dražen Petrović, hrvatski košarkaški reprezentativac, hrvatski sportski Mozart, kako su mu od milja tepali novinari, navijači i svi istinski zaljubljenici u sport.
Od Šibenika do Portlanda
Dražen Petrović obilježio je jedno vrijeme, ostavio neizbrisiv trag u svjetskoj košarci, ali prvenstveno na ovim prostorima nije bilo većeg košarkaša od legendarnog « Petre «, a ovo je košarkaško podneblje. Rađali su se ovdje talenti, nastajale legende, pod ovim suncem rodio se Krešimir Ćosić, Nikola Plečaš, na našim parketima za loptom su trčali Stojko Vranković, Toni Kukoč, Dino Rađa, čast legendama, čast sportskim ikonama, no Dražen Petrović « bijaše vanzemaljac «, čovjek ispred svoga vremena.
Dražen Petrović rodio se u najstarijem hrvatskom gradu na Jadranu, Šibeniku, plemeniti dalmatinski kamen, modro hrvatsko more, dalo je bezbroj velikana, iz svijeta glazbe, sporta, kulture, ipak, jedno ime odzvanja i skoro dva desetljeća od njegova odlaska. Košarkašku karijeru Petrović je započeo na Baldekinu, šibenskoj četvrti u kojoj i danas igra nekoć slavna momčad Šibenke, mada odavno ne predstavlja onu snagu, kakvu je imala u vremenima braće Petrović. Već u svojim prvim nastupima Dražen Petrović zadivio je tadašnju Jugoslaviju, nezabilježen talent i izuzetna snaga volje poklopilo su se u jednoj osobi, zaista « taj mali bio je predodređen za uspjeh «. Zamislite u novo, suvremeno doba, često neuspjehe naših sportaša opravdavamo mladošću, međutim, Dražen Petrović sa nepunih sedamnaest bio je zvijezda svoga vremena i mladić pred kojim je velika budućnost i prije punoljetnosti započela. Nakon dramatičnih utakmica sa snažnom Bosnom, Dražen Petrović odlazi stopama Kreše Ćosića i svog brata, Aleksandra « Trice « Petrovića, put Zagreba, na Tuškancu se tek stvarala sportska ekipa koja će u doglednoj budućnosti proslaviti hrvatsku košarku, stasali su divovi.
U nekoliko narednih sezona, zagrebačka Cibona postati će višestruku prvak Jugoslavije, dvostruki prvak Europe i pobjednik Kupa pobjednika kupova, finalnom utakmicom 1987. godine u Novom Sadu, protiv talijanskog Scavolinija. Legendarni susreti protiv litavske ekipe Žalgirisa, sportski duel dva velika igrača, Arvidasa Sabonisa i Dražena Petrovića i danas se prepričavaju u Litvi, zemlji sa izuzetnom košarkaškom tradicijom. Naime, upravo svoj zadnji naslov prvaka Europe Cibona je ostvarila daleke 1986. godine protiv Sabonisovog Žalgirisa, u to vrijeme najmoćnije sovjetske košarkaške ekipe.
Nakon uspješne karijere u Ciboni, nakon što je u gradu pod Sljemenom stekao kultni status, Dražen Petrović odlazi u slavni madridski Real, Kraljevski klub godinama je bio zainteresiran za našeg igrača i Cibona jednostavno nije mogla odoljeti pritisku financijski daleko nadmoćnijeg protivnika. U Madridu je pokojni Dražen imao status božanstva, no nakon samo dvije godine, Petrović mlađi odlazi za SAD, u najjaču ligu svijeta, potpisavši najprije za Netse, a zatim i Portland sa kojim kao prvi Hrvat ulazi u finale najjačeg košarkaškog natjecanja na planeti.
08.06.2009. (22:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U međuvremenu na ovim prostorima događaju se dramatični povijesni događaji, raspada se stari komunistički režim, rađa se demokracija, uspostavom hrvatske države popularni « Petro «, među prvima se stavlja na raspolaganje hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji. U prvim godinama, hrvatska košarka s pravom nosi titulu najtrofejnijeg hrvatskog sporta, između ostaloga legendarno i neponovljivo finale iz Barcelone, sa Olimpijskih igara, protiv prvog i jedinog pravog DREAM TEAMA, reprezentacije SAD-a, predvođene sa Michaelom Jordanom i Magic Johnsonom, ostaje zlatnim slovima utkano u sve almanahe našeg sporta uopće. Samo godinu dana nakon zvjezdanih uspjeha hrvatske košarke, teškoj prometnoj nesreći pokraj bavarskog grada Ingolstadta 7. lipnja 1993. godine poginuo je hrvatski košarkaški reprezentativac, jedan od najboljih svjetskih košarkaša Dražen Petrović.
Bila je to šokantna vijest za tisuće ljudi, sportaša i sportskih zaljubljenika diljem svijeta, jednako u Europi i Sjedinjenim Državama, gdje ga i danas mnogi smatraju najvećim europskim košarkašem u povijesti. Toga popodneva po kišnoj i skliskoj autocesti kamion-tegljač njemačkih registarskih oznaka pokušavao je izbjeći nalet na osobni automobil u svojem traku. Vozač tegljača izgubio je kontrolu nad vozilom koje je probilo zaštitnu ogradu na sredini autoceste i prepriječilo se preko sva tri traka suprotnog smjera. U tom je trenutku iz pravca Frankfurta velikom brzinom dojurio Golf i udario u tegljač. Na mjestu nesreće poginuo je Dražen Petrović, a vozačica Golfa, njemačka manekenka, te druga suputnica, turska košarkašica teško su ozlijeđene. Njegovo je posljednje počivalište u tišini Mirogoja, a središte Zagreba, trg i sportska dvorana Dražena Petrovića zauvijek će podsjećati na tog sportaša. Vijest koja je šokirala Hrvatsku, Hrvatsku u to vrijeme okupiranu, izmučenu ratom, Hrvatsku kojoj se Dražen stavio na raspolaganje već prvog dana neovisnosti, Hrvatskoj kojoj je dao najbolje što je imao, svoje znanje, svoju profesionalnost i odanost poslu koji je radio bolje od većine, ali ta vijest je šokirala i svijet, njegov pogreb bio je veličanstven, tisuće građana, stotine sportaša iz cijelog svijeta došle su na sprovod, uključujući tadašnjeg hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana. Koliko je Dražen bio omiljen najbolje dokazuje činjenica sa srpske televizije, televizija u to doba apsolutno pod režimskim nadzorom, posvetila je veliku pozornost pogibelji Dražena Petrovića, a završna rečenica bila je više nego korektna: " Sinoć je poginuo veliki sportaš, sinoć je poginuo Dražen Petrović. "
Dražen Petrović živio je košarku, živio je sport, bio i ostao istinska legenda, nadahnuće generacijama i simbol hrvatskoga sporta, pokretačka snaga i motiv najmlađima da nastave, jednostavno, on je bio « Mozart «. Mnogi danas postavljaju pitanje, što bi danas bilo sa hrvatskom košarkom, sa našim sportom uopće, da nije bilo tog kobnog lipanjskog dana, kada je sudbina obitelji i hrvatskoj oduzela jednog najtalentiranijih sportaša koje je svijet ikada imao?. Ima stvarno nešto, nešto posebno u « tom moru, buri, jugu «, kako pjeva još jedan iz plejade velikih Šibenčana, Mišo Kovač. Uostalom, Šibenik je grad pjesme, basketa i vrijednih ljudi, zapjevajmo zajedno:
To što fali riči što nas manje ima
šibenska će pisma vraćati te svima
Sve je manje suza a ti se ne ljuti
slomljena nam duša u prsima ćuti
Život leti, kapetane mladost biži,
a na srcu friži
dok nas s našeg kampanela i sad bude od Boga batude
Svoju si dobrotu ostavija svima
nekoj novoj dici igru s Baldekina
Kad nediljon klapa skupi se u kali
svi se tebe situ kapetan im fali
a dani se vrte ka basket, ka srića
najlipšu si priču o mladosti priča
Život leti, kapetane mladost biži,
a na srcu friži
dok nas s našeg kampanela i sad bude od Boga batude
Svoju si dobrotu ostavija svima
Šibeniku svome zlato s Baldekina ....
08.06.2009. (22:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja bih te molio kolega i poštovani dragi prijatelju, da na mail pošalješšto znaš o nelegalnom preuzimanju Đapića stare, i poštovane stranke HSP-a od Dobroslava Parage, učiniti ćiu sve što mogu...
Puno te pozdravljam i svako dobro ti želim...
08.06.2009. (22:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Tinolovka Hvala lijepa na tako iscrpnom osvrtu na Dražena Petrovića, ovaj tvoj hvalevrijedan osvrt je osvrt jednog istinskog ljubitelja športa i istine koji bi mogao poslužit i za kakvu dizertaciju;-)
A stihovi o kapetanu su stihovi od srca.
Ti kao da si Šibenčan, majke ti:-)
Lijep pozdrav!
PS: mail šaljem sutra tj danas:-)
09.06.2009. (00:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crosirmium
S osobitim zadovoljstvom čitam i često razmišljam o tvojim postovima, pa ću tako i o ovome. Ne bih komentirao izuzetno podsjećanje na Dražena, kao i na (namjerno) zaboravljenju hrvatsku povijest, ali moram jednu misao koja mi se čini vrlo upitnom.
"...iako je najnormalnije da osoba koja živi u Hrvatskoj bude Hrvat u političkom smislu jer je takvoj osobi domovina Hrvatska, i druge domovine nema. "
Možda zbog toga što sam Hrvat koji ne živi u Hrvatskoj (ali i ne samo zbog toga) držim da gornja rečenica ne stoji. Naime, moja Domovina je Hrvatska i osjećam se dijelom hrvatskog kulturnog i političkog prostora, a činjenicu da živim u drugoj državi doživljavam kao povijesnu neminovnost. Vjerojatno bih se drukčije osjećao da živim, primjerice, u Nišu, ali Hrvat u Srijemu je posve drukčiji osjećaj. Dakle, državu Srbiju moram poštivati (budući je ona politički autoritet), ali samo do granice izvršavanja nužnih obveza i ostvarivanja istih takvih prava. Ništa mi nije dala, a puno toga mi je oduzela - može li tu biti "ljubavi"? Dobro poznam ovdašnje prilike, pa znam da se Srbi koji žive u Hrvatskoj osjećaju poput mene: Srbija je njihova Otadžbina, a Hrvatsku doživljavaju kao nužno zlo. To su i pokazali u velikom dijelu, nakon tolikih pokušaja uništavanja hrvatske države. I projugoslavenski biskup Strossmayer na koncu svoga života prihvatio je činjenicu da nam Srbi i nisu "naklonjeni" (blaži izraz za "neprijatelji").
09.06.2009. (07:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Ništa mi nije dala, a puno toga mi je oduzela" - moje je pitanje: Što je to država Hrvatska ikome normalnome dala, Hrvatima, Srbima - ljudima bilo koje nacionalnosti, koji su smatrali kako nakon rata imaju pravo na pristojan život, pristojne plaće? Što je dala ljudima koji su srcem i dušom za ovu zemlju, ali nisu u nijednoj političkoj stranci, pa prema tome nemaju zaleđe, pogledajte dragi prijatelji samo nesretne hrvatske proizvođače mlijeka - što je za njih učinila država Hrvatska, osim što ih se navuklo na tanak led: ušli su u kredite pod jednim uvjetima, a sad kad bi trebalo raditi i od rada vraćati kredit i živjeti, nije moguće ni jedno ni drugo. Zato što su se odjednom uvjeti promijenili, ugovori se ne poštivaju, a ugovor je u poslovnom svijetu svetinja. Pa molim vas lijepo, kako je to moguće? Litra vode je skuplja od litre mlijeka. Ima li domaćinstva od, od onog gdje su mala djeca, pa do staračkih - gdje se ne kupi bar litra mlijeka? Kako je moguće da čovjek koji proizvodi osnovnu prehrambenu namirnicu ne može živjeti od svog rada? Moguće je, moguće - u zemlji gdje se sve uvozi, pa i mlijeko. Normalno, osim ugovora koji se ne poštivaju, kamata koje se povećavaju i sl - i sve druge svetinje su bačene pod noge: zato se nigdje ne spominje sinoć na državnoj TV ni Dražen, ni knez Branimir, ni 12 000 pobijenih u Maclju... Ali, zato je poštovani CBK top tema u Hrvatskoj tog dana, vrhunski zadatak i pravi novinarski dragulj, pa prema tome doista zaslužuje biti temom u emisiji Otvoreno Dijane Čuljak i još nekako (ta druga prezimena nikad ne pamtim), top tema je dakle uvijek i ponovo, sad i opet Lepa Brena!!!!!????? Nemam riječi da opišem užas koji me spopao na činjenicu da je već prodano 20 000 karata, nemam riječi kojima bi opisala gađenje nad činjenicom da se u trenutku u kojem jesmo, pored toliko nabrojanih i još tko zna koliko nenabrojanih problema, hrvatskoj javnosti baca prašina u oči isticanjem takve "teme".
09.06.2009. (08:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zd
E, to invocira lijepa sjećanja. Sredina 80-ih, Brena u Jazinama, grad pun traktora i prikolica ka motohappening. Tko razumit može, pomozi mu Bože.
Bog i Hrvati
09.06.2009. (14:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@crosirmium Slažem se sa tvojom tvrdnjom, i u postu nisam ni mislio da tebi kao Hrvatu ne bi Republika Hrvatska bila domovina jer tvoja obitelj živi stoljećima u Srijemu koji je od stoljeća sedmog sve do 1945. bio u sastavu hrvatske države, i Srijem je zajedno sa Zemunom povijesni hrvatski teritorij, dok su Srbi u Hrvatskoj porijekom Vlasi koji tu žive unazad 150 do 200 godina, i njihova jedina domovina je kad se realno pogleda Hrvatska koju su mnogi u 20. st. izdali, misleći krivo kako im je domovina Srbija, i zalažući se za 'Veliku' Srbiju na račun hrvatskog političkog, povijesnog i etničkog teritorija. Srijem i Hrvati u srbiji su druga priča jer komunistički diktator Tito je potezom pera istrgnuo istočni Srijem sa gradom Zemunom iz Hrvatske tako da je Srbija to hrvatsko područje pripojila ili anektirala 1945. godine. Stoga tvoja domovina i nije Srbija nego Hrvatska, i u tom smislu je to jasno, ali dobro je da si i sam ukazao na tu činjenicu, dakle, ne može se usporedit položaj srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj sa Hrvatima u Srbiji, osim po tome što danas Srbi u Hrvatskoj imaju sva prava nacionalne manjine dok Hrvati u Srbiji nemaju, osim na papiru, a i to je upitno je li imaju sve na papiru.
Lijep pozdrav iz Zagreba u Zemun!
09.06.2009. (14:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@fantom Hvala na komentaru, i jako si dobra pitanja postavio! Mislim da ću jednom zasebni post napisati o materijalnim dokazima hrvatske državnosti od stoljeća sedmog koji postoje danas, a do tada ti ukratko odgovaram sa slijedećim (povijesnim) činjenicama:
Kao prvo, nismo mi Hrvati oteli Slovencima Istru - takva tvrdnja je notorna laž; Istru, poluotok istarski su od stoljeća sedmog naseljavali Hrvati, i to ruralni dio, dok su u primorskim gradovima poput Pule i drugih gradova živjeli Talijani, potomci starih Rimljana (Romani) i svih ljudi koji su se kroz stoleća Rimske Republike i Carstva stopili s Rimljanima i uživali rimsko građansko pravo, što bi danas rekli "državljanstvo".
Kad su Hrvati došli kao ratnički narod u stoljeću sedmom pokorili su neslavenski narod Avara, i Slavene na prostoru od Drave do Jadrana, te su pokoreni Slaveni od Hrvata dobili ime, a stari Hrvati su od Slavena preuzeli staroslavenski jezik koji je pak nazvan po imenu naroda koji je pokorio ove prostore, dakle, po Hrvatima. Hrvati su kao i Bugari bili konjanici, i stoga su kao i Mongoli imali slične ratne vještine u odnosu na pješačke vojske Slavena.
U Vatikanu je u pismohrani pohranjen originalni dokument papina priznanja hrvatske nezavisnosti, a u Hrvatsom državnom arhivu je pohranjen preslik; naime, u ono doba ranoga srednjeg vijeka je priznanje izgledalo tako da je papa, kao ondašnji Bog i batina na svijetu priznavao nekog vladara, tako je priznao kneza Branimira koji je bio vrhovni poglavar hrvatske države, i nosio je naslov DUX CROATORUM, na latinskom, dakle, "KNEZ HRVATA". Područje nad kojim je vladao nad Hrvatima je Hrvatska, dakle, papa je priznao Hrvatsku kao državu; poslije je i Bizant priznao pojedine hrvatske vladare, i Hrvati su prvi diplomatski sporazum sklopili, koliko je meni poznato, sa Bizantom, a bizantski car Porfirogenet spominje u 10. stoljeću Hrvate i Srbe, ali je pristran u odnosu prema Hrvatima i u korist Srba pa krivotvori stanje na terenu i veliča srpsku državu koja je tada bila mala državica u odnosu na velebnu Hrvatsku kralja Tomislava koja je graničilia s Bugarskom. O knezi Branimiru postoje materijalni dokazi u vidu ostataka crkvenih kamenih stupova na kojima je uklesano Branimirovo ime kao "Knez Hrvata"; nosio je i naslov vladara Dalmacije jer je Dalmacija tada bila rimski povijesni teritorij, i bizantski temat (pokrajina) ali Hrvati su pokorili Dalmaciju i zauzeli to područje koje je u ranom srednjem vijeku sezalo od Jadrana do Dunava, dakle, i današnja Bosna je u to doba bila Dalmacija, a hrvatski vladari su to područje kroatizirali, osim dalmatinskih gradova u kojima su ostali živjeti Romani, ali i oni postupno kroz stoljeća bivaju kroatizirani, posljednji gradovi u Dalmaciji su kroatizirani u 14. stoljeću, isto tako u Istri, s tim da je Istra bila kroz povijest većinski etnički hrvatska, a manjine su činili Talijani i Nijemci i ostali, ali ne i Srbi primjerice; Istra je kroz povijest bila podijeljena između Austrijskog Carstva i Mletačke Republike, i strani vladari su sve činili da istarski poluotok ne bude priključen hrvatskim zemljama odnosno hrvatskom kraljevstvu u srednjem vijeku, jer Hrvatska nakon gubitka državne nezavisnosti 1101. nije izgubila državnost nego je u konfederaciji s Ugarskom (personalna unija) i dalje postojala kao Kraljevina Hrvatska sa staleškim hrvatskim Saborom i svim atributima državnosti koja se gubi tek 1918. srpskom okupacijom i pripajanjem hrvatskih zemalja Srbiji u tzv. Kraljevini SHS i poslije Kraljevini Jugoslaviji. U Zagrebu je prije dvije godine bila izložba s materijalnim dokazima hrvatske državnosti, u Gornjem gradu u Zagrebu, u sklopu izložbe povjiesti Dalmacije od starih Rimljana do Hrvata i modernog doba današnjice. Povjesničar Ferdo Šišić je na pr. u svojoj knjizi "POVIJEST HRVATA U VRIJEME NARODNIH VLADARA" naveo dokaze o hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj državnosti, i materijalne dokaze o postojanju hrvatskih vladara koji se najčešće spominju u crkvenim darovnicama, ali i u diplomatskim spisima stranih zemaja, od Vatikana preko Franačkog Carstva, Mletačke Republike itd. Poznato je primjerice da su Mlečani u svojim spisima nazivali kneza Domagoja "najgorim knezom Hrvata" jer im je naplaćivao takse za plovidbom hrvatskim dijelom Jadrana. I da završim sa priznanjem Hrvatske preko kneza Branimira, knez Branimir je stao na stranu Rima umjesto Carigrada, i to se papi svidjelo i zato ga je priznao, a time i Hrvatsku. Poslije su u raznoraznim državnim udarima hrvatski vladari smjenjivali jednog drugog, ovisno o tome za koga se koji vladar opredijelio, je li za Rim ili za Bizant odnosno Carigrad. U Hrvatskom državnom arhivu postoji čak i diplomatska isprava Osmanskog Carstva u kojemu se današnju BiH naziva "Turskom Hrvatskom", i Turci su dakle, znali da su zauzeli hrvatsku zemlju kad je riječ o Bosni. Što se tiče hrvatskh granica u ranom srednjem vijeku, njih spominje bizantski car Porfirogenet u 10. stoljeću, u vrijeme hrvatskog kraja Tomislava.
09.06.2009. (16:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zaista, HSS kao koalicijski partner, prvo SDP-a od 2000. do 2004., i zatim HDZ-a od tada do danas, dakle, Hrvatska seljačka stranka je dotukla hrvatskog seljaka i hrvatska seljačka gospodarstva, ono što bi se modernim rječnikom reklo, farme i farmere; HSS i vlada Republike Hrvatske dotukle su hrvatskog seljaka i seoska domaćinstva enorminim uvozom poljoprivrednih proizvoda, svake godine je hrvatska vlada importirala poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti oko jedne milijarde eura, i to na kredite stranih banaka. Naime, hrvatska vlada je kapitulirala pred diktatima međunarodne zajednice, prvenstveno pred Svjetskom trgovačkom organizacijom (WTO) koja je Hrvatskoj izdiktirala sniženje carina na uvoz poljoprivrednih proizvoda tako da je domaći poljoprivredni proizvod propadao, kao i izvoz jer zemlje EU dobivaju milijunske iznose subvencija za svoju poljoprivredu, a hrvatski seljak dobiva 'šipak'. Zato je moguće da Hrvatska uvozi mlijeko iako bi mogla izvoziti mlijeko i hraniti pola Europe. Ulaskom u EU će hrvatska poljoprivreda NESTATI, tako da joj ni subvencije neće tada pomoći! Jedina prava pomoć hrvatskom seljaku bile bi zaštitne carine na uvoz poljoprivrednih proizvoda i drastično velike subvencije za hrvatsku poljoprivredu da se digne na noge kako bi mogla postat konkurentna poljoprivredama zemalja EU; zaštitnim carinama uništio bi se i uvozni lobi u Hrvatskoj, dakle, nekliko osoba i tajkuna (i političara koji primaju mito i provizije) koji se na uvozu bogate na račun hrvatskog naroda, na znoju hrvatskog seljaka. Umjesto hrvatskih farma imamo anti-reality show ala "Farma" i slična sranja. HSS i hrvatska vlada izdali su hrvatskog seljaka i poljoprivrednika! Gdje je sad Matija Gubec? U zemlji kao našoj, u kojoj je litra mineralne vode skuplja od litre mlijeka i litre vina treba Matija Gubec!
Za koncert 'Lepe' Brene (hrv. Lijepe Brene) nemam riječi, kao ni za prodanih 20 tisuća karata. Da Bog da, da svi koji su kupili kartu za njen koncert odu u stečaj. No, vlasti RH i mediji su u posljednjih godina tako odgajali naše ljude da se dive balkanskim shit-hitovima turbo-folka dok hrvatska glazbena scena propada kao što propada i hrvatski seljak. Ali, što će nam uvoz primitivizma iz Srbije kad imamo Severinu i slične turbofolk uratke made in Croatia? Samo znam da sam se takvih melosa i medija kao što je primitivni turb-folk naslušao na pobunjeničkim srpskim četničkim radio-stanicama u vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku sa kojih su najavljivali klanje Hrvata i zauzimanje hrvatskog teritorija. Sada ne osvajaju oružjem i noževima nego turbo-folkom, uz pomoć hrvatske vlade i predsjednika Republike. Možemo očekivat da će predsjednik Mesić dodijelit Fikreti Živojinović alias 'Lepoj Breni' hrvatsko odličje kneza Branimira. Hrvate je kaznio Bog kad ima novinarku kao što je Dijana Čuljak čiji je brat (ili neki rođak) bio šef tajne službe pararepublike "Herceg-Bosne" kada se naveliko šurovalo sa srpskim osvajačima, na primjer prodavala nafta za srpske tenkove koji su pucali po Dubrovniku i drugim hrvatskim gradovima.
09.06.2009. (16:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Misle da su našli Matiju Gupca - u liku Željka Mavrovića. Po njemu su poljoprivrednici besposličari koji samo čekaju državne novce, potpore, subvencije....koja idila!
09.06.2009. (18:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@mala sapa Izgledaju da nemaju mozga kad misle da im je Željko Mavrović suvremeni Matija Gubec, ali ipak 11 je seljačkih udruga prepoznalo da je bivši boksač Trojanski konj u seljaštvu. Od 12 apostola jedan je bio Juda. Mavrović, otkad je prešao na vegetarijansku hranu postao je mlakonja, kako u boksu, tako i u politici - što je napravio kao član Upravnog vijeća Hrvatske rado-televizije? Vidimo po nastupima Lepih Brena na HTV-u. Isto kao u Upravnom vijeću HRT-a, tako će lijepo nasanjkat i hrvatske seljake koje je, kako si točno primijetila, nazvao lijenčinama koje samo novac traže. Kakav je on pak radišni čovjek koji ne prepoznaje da zlo za hrvatskgo poljoprivrednika dolazi iz MInisarstva poljoprivrede RH i u konačnici iz vlade, je li u boksačkoj karijeri ostao bez mozga?
09.06.2009. (19:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nije to od boksa - boks je za inteligentne i promućurne, što je on možda nekad i bio, ali kad netko oženi izrađivačicu horoskopa, onda sve svoje adute može objesit o klin. Slučaj sličan Mavrovićevom srela sam i kod Tonča Božanića; taj je bio predstavnik ceha ribara u nas i prije par godina ni jedna Poljoprivredna emisija nije mogla bez njegovih (opravdanih) kritika na račun položaja ribara. Nešto poslije događanja oko Zerpa, nestalo ga je... Prije nekoliko mjeseci aplicirali smo prema Min. polj. s jednim programom i naravno odgovor čekali mjesecima. Kad smo konačno dobili odgovor, (naravno - odbijenicu), potpisao se, ne možeš vjerovati - Tonči Božanić. Iz ceha ribara čovjek otišao u Zg, u Min. da i sam postane ribetina i odjednom više nije tako crno ni ribarima; što ćeš svake nedjelje daviti pučanstvo pričama kako ovi teško preživljavaju, kako Talijani izloviše sve, Slovenci po svom....osim toga promijenila se vizura. I cijeli život si ribar i nešto znaš o ribama, ali onda odjednom osvaneš na rješenju kojim se odbijaju bespovratna sredstva za otvaranje mini sirane???!!! Kod nas je problem što je relativno mali broj ljudi obdaren velikim brojem talenata, a ostala raja nema pojma o pojmu. I onda ovi "jadnici" moraju odraditi tolike poslove, sjediti u tolikim nadzornim odborima, pokrivati više raznorodnh područja odjednom... Mi smo krelčine koje samo čekamo da ta vrijedna i talentirana manjina odradi sve te silne poslove, da se usuglase u stavovima, da to izglasaju u Saboru i eto ga - sve na gotovo. A možda, kažem možda da je netko osobno došao u kuću, pa se predstavio, pa da možda ima veze sa sirarstvom, mljekarstvom, možda neki prof kome je to struka, ako nije pretenciozno; pa obišao s nama imanje da vidi koliko je učinjeno i što još treba.... Ali ne, čemu to ....ponekad pomislim da u Zg u raznim ministarstvima, HZZO-ima ljudi imaju kristalne kugle i bave se vradžbinama kao i Mavrovićeva žena, jer samo tako mogu opravdati njihovu djelatnost i piskaranje, kontra čovjeka, kontra zdravog razuma, kontra Boga. Ili, nekad se zapitam: toliki farmeri, stočari prvenstveno sad propadaju, pored toliko rada i toliko pameti, (jer svaki put kad gledamo Polj. em. u kući jednoglasno zaključimo: "Evo, ove ljude triba stavit u Min"), kažem toliki proizvođači mlijeka sad propadaju, a jednom i jedinom Luki Rajiću je uspjelo nasanjkati sve. Znači, poučak je jasan: nije do rada, nije do poštenja...u ovoj zemlji ne.
10.06.2009. (10:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sindikat
Za sve treba imati vezu, tko nema veze-taj je bezveze!
10.06.2009. (19:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@mala sapa Osim što je cheroeez-indijanca očarala horoskop-girl, očarao je njega izgleda i Sanader pa se prodao vlastima, al ne zbog novca, jer novca ima kao u priči (lako je njemu inda dijelit lekcije seljacima da samo traže novac) nego zato što nema kompas u životu, a vjerojatno se lijepo grijat na vatrici vlasti pa ti svi tepaju kako si pametan, zgodan i uspješan... ovaj primjer s ribarom da je otpario u Ministarstvo i zaboravio na ribu mi je fenomenalna, i bila bi smiješna da nije tragična - da se ljudi prodaju za siu i poslije postanu beskrupulozni i beščutni birokrati - više sam nego uvjeren da je giljtona pravi lijek za takve - to je batina koja je izašla iz raja!
@sindikat Kakav si ti to sindikat, majke ti? Mogao bi osnovat sindikat sarkastičnih:-)
10.06.2009. (22:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evo mene opet. kod tebe uvijek zivo, uvijek zanimljivo i uvijek poucno:) kad se vec spominju hrvatski knezovi i kraljevi od stoljeca sedmog, sta je s onim da mi ( iza baska najstariji narod europe ) nismo u stoljecu sedmom bili doseljenici nego povratnici u pradomovinu? a kad se vec spominju i vaznosti hrvata na ovim prostorima ljepo je znati (cak se i pravi hrvat-ateista s tim ponosi:) ) da je papa (neznam koji) 1200-to i neke godine odobrio bogosluzja na hrvatskom jezku, bio je to cetvrti jezik na kojem su se mise citale (uz latinski, grcki, aramejski). svi ostali su jos stoljecima cekali na svoj jezik u crkvama...nek se zna:) to je nesto malo sta ja znam a ti nas pocasti pa i to pojasni u postu koji obecavas o dokazima hvatske dravnosti.
10.06.2009. (22:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo, baš gledam Indijanca kod Mislava Togonala. On bi dobre emocije i vibracije kod seljaka kojima banke oduzimaju sve. UUhhuuu - baš ga prozivaju. Bog dao zdravlje Antunu Laslu i ostalima u studiju, seljacima. Zašto ne odgovore na naizgled jednostavno pitanje: Tko ubire razliku između otkupne cijene litre mlijeka i cijene koju ja u trgovini plaćam za tu istu litricu? Što više gledam Mavrovića, počinjem misliti da se on najeo bunike. Mora da je ekološki uzgaja. Ako se mogu vratiti na temu komunističkih zločina i jama u kojima su i danas neidentificirane žrtve. Prosto je fascicnantno u negativnom smislu da smo zemlja koja je osudila komunističke zločine, a nemamo nijednog krivca za to. Malo sam pretraživala po internetu i uglavnom svi prozvani tvrde kako baš ništa nisu znali (M. Planinc, rođen Malada npr).Nitko ništa nije znao, a toliki ubijeni. Evo pitanja: Što znaš o jami u Erveniku, u Bukovici, u koju su po našim saznanjima bacali ljude u najmanje dva navrata. 25. 1. 1944. kao momak od dvadeset godina u toj je jami zaglavio i moj stric. Moj otac je pokušavao doznati što, tko, gdje, zašto? Ova država nije učinila ništa, pred desetak godina su kao nešto pokušali, ali rekli su mu kako je na mjestu zajedničke grobnice sada navaljeno ogromno brdo iz obližnjeg rudnika boksita. Sad se ja pitam - tko je i zašto postupio tako, po čijem nalogu se navalilo tone i tone otpada na nečije grobove? Ima li nade? Tko treba urgirati i kod koga? Postoje li zapisi, svjedočenja, tragovi?
10.06.2009. (23:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zd
@ CBK Vidim da se ovdje ima smisla za zdravi humor i to je dobro, ali nemoj brate giljotinu i takve stvari. Bar smile stavi posli da znam da se zezaš. Pogledaj malo zadnji broj Vijenca (druga stranica). I meni svašta padne na pamet sto puta dnevno, ali budimo bar u takvim stvarima ozbiljni
10.06.2009. (23:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@neolina Baski su vjerojatno najstariji narod u Europi, a njihova povijest seže čak u doba Atlantide unazad preko 12 tisuća godina; kad su španjolski konkvistadori došli u Srednju Ameriku i naišli na velegradove, Kastilijanci nisu razumjeli domorodački jezik, ali zato su se redovnici iz redova Baska lijepo spikali na baskijskom jeziku s potomcima Maja:-) Aktualni ministar znanosti Dragan Primorac bavi se DNK-analizom porijekla naroda i ispada da su Hrvati narod star oko 25 tisuća godina, dakle, kao i Baski naša povijest seže u doba visokorazvijene civilizacije Atlantide o kojoj su pisali i starogrčki filozofi kao Platon i dr. I nekadašnji analitičar CIA, dr. John Coleman tvrdi da smo mi Hrvati drevni narod, star preko 10 tisuća godina, a to je naveo u svojoj knjizi "Diplomacija prijevarom" u kontekstu britansko-srpske urote i velikosrpske agresije na Hrvatsku etc. Onako kako ja shvaćam dosadašnje povijesne rezultate o povijesti porijekla hrvatskog naroda, naš narod se sastoji od domorodačkoga i doseljeničkog dijela; domoroci su stari Iliri koji su živjeli na području rimske provincije Dalmacije, a po ilirskom narodu Delmata je to područje dobilo ime, a poslije je provincija podijeljena na Zapadni i Istočni Ilirik jer se Rimsko Carstvo podijelilo na Zapadni i Istočni dio (u političkom smislu). Dakle, Iliri koje su Rimljani u doba prvog cara Augusta porazili i osvojili njihovu zemlju (Dalmaciju od Jadrana do Dunava) su apsolutni domoroci, a odmah iza njih su vjerojatno prvu doseljenici u naša područja bili Kelti, a poslije Avari, te Slaveni i Hrvati; stari Hrvati su bili ratnički narod, kao i Bugari, i bili su konjanici, kao Mongoli, i stoga su imali bolje vojne vještine od Slavena, i osvojili su područje rimske provincije Dalmacije, dakle, ta ratnička elita Hrvata koja nije bila brojna ali zato najbolja i najuspješnija, nametnula je svoju vlast starim Ilirima koji su u doba dolaska Hrvata na Jadran u stoljeću sedmom bili romanizirani, kao i Avarima, i najvećem broju deseljenika, a to su bili slavenski ratari i stočari, i kao što su na istočnom Balkanu podjarmljeni Slaveni poprimili ime po Bugarima, tako su na nekadašnjem zapadnom dijelu rimskog Ilirika, na današnjem Zapadnom Balkanu, Slaveni, Avari, romanizirani Iliri i Kelti dobili ime po osvajačima Hrvatima, a država je prozvana po starim Hrvatima, dakle, Hrvatska. Jezik je bio staroslavenski (pismo glagoljica), s tim da je jezik također nazvan po gospodskom sloju Hrvata, i ubrzo nakon doseljenja su Hrvati prihvatili rimsko pravo i kršćanstvo, dakle, hrvatski knezovi su prešli sa poganstva na kršćanstva i novu vjeru prenijeli na svoje podanike, na puk, i to je tada bio neka vrsta uvjeta da budu uopće prihvaćeni kao što smo u naše vrijeme morali uć u NATO i slično. Ujedno je to dobrodošlo jer su zapadni kršćanski knezovi raspolagali modernim ratnim vještinama tako da su Hrvati prihvaćanjem kršćanstva dobili vojni know-how šo im je omogućilo da potuku poganske Mađare u 10. st. i postave istočnu granicu prema Bugarima. Etnički udjel hrvatskog naroda je slijedeći, po DNK-analizi naorda: slavenski udjel u hrvatskom narodu oko 30%, pretežito u današnjoj Slavoniji, zatim, ilirski udjel oko 35 posto, pretežito u današnjoj Dalmaciji, keltski udjel oko 10 posto, dok je hrvatski udjel vjerojatno zanemariv jer se radi o uskoj vojnoj eliti koja se stopila sa Slavenima još za vrijeme seobe naroda i u konačnici dolaskom u stoljeću sedmom. Današnji Grci su, primjerice, porijeklom Slaveni, a ne stari Grci, ali su zadržali jezik starih Grka, dakle, premoćna kultura je bila odlučujuća u tome kakvo će ime narod nositi na nekom području, i kako će se zvati jezik kojim komunicira. Oni pak romanizirani Iliri koji na balkanskom poluotoku nisu utopljeni u ranom srednjem vijeku u jedan od doseljenih naroda iz doba seobe naroda, postali su nomadi, i s vremenom su postali Albanci, ali i oni koji se u 19. st. nazivaju Cincarima, a radi se o pravoslavnom puku, iliriskog porijekla koji je živio u Grčkoj, Rumunjskoj, i kako su Turci osvajali Jugo-Istočnu Europu tako su se selili na zapad, u Srbiju, i poslije u Hrvatsku; etnički udjel cincara je jako velik u Srba, tako srpski znanstvenik Popović tvrdi da se u 19. st. oko 1,5 milijun cincara pomiješalo sa Srbima itd. Srbija je pak u srednjem vijeku nekoliko puta raseljavana i iznova naseljavana, tako da su Srbi etnički najviše pomiješana nacija (slično kao Slovenci), iako njihovi, pretežito para-znanstvenici tvrde kako su navodno najčišća rasa u Europi, ali to su gluposti. Nema čistih rasa, a narod nastaje s vremenom, miješanjem različitih etničkih skupina. U svakom slučaju, po starim Ilirima ispada da su Hrvati autohtoni europski narod. Što se tiče liturgije na staroslavenskom jeziku, ninski biskup Grgur htio je staroslavenski jezik, koji je u Hrvatskoj hrvatski jezik, za Bogoslužje uvest, ali ga je kraj Tomislav spiječio u tome jer bi Hrvatska inače doila sankcije od Zapada, i da sačuva hrvatsku državu, odrekao se ...
11.06.2009. (11:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...odrekao se narodnog biskupa Grgura Ninskog, no, to je dovelo do raskola u hrvatskom narodu koji se podijelio na narodne i latinske pristaše, i to nejedinstvo u hrvatskoj eliti dovelo je 1101./1102. godine do poraza protiv Mađara i peronalne unije s Ugarskom, dakle, do nestanka hrvatske nezavisnosti u 11. stoljeću. Hrvatski jezik u Bogoslužje uveden je na II. vatikanskom koncilu 1962. godine, a do tada su pojedini svećenici i redovnici na svoju ruku služili mise na hrvatskom jeziku, ali službeno je crkveni jezik bio isključivo latinski, dok su pravoslavne Crkve raskolom kršćanske Crkve na katoličku i pravoslavnu nakon 1054. godine odmah izbacile latinski iz Bogoslužja. U biti, II vatikanski Koncil potvrdio je ispravnost biskupa Grgura Ninskog, naknadno, nakon 1000 godina:-)
11.06.2009. (11:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zd
Točno. U toj knjizi OZNA se spominje tek u kontekstu Franjinog oca dok se generali poistovjećuju s intelektualnom elitom tog vrimena. Mislim da je posrijedi primordijalni strah kod idirektno uključenih jer se uz tolike razgovore sigurno ta tema morala otvoriti. Ne znam
Pozdrav
08.06.2009. (14:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
CRNI BLOG KOMUNIZMA
@Zd
Tako je, u knjizi 'Moj život s Francekom' autorica Ankica Tuđman spominje Oznu i udbaše u kontekstu Oca od Franje Tuđmana, delegiranog člana Zavnoha i nekadašnjeg haesesovca, kojega je Udba nakon rata likvidirala; u knjizi autorica spominje svađu između Franceka i njegova oca, kao i to da je franjo Tuđman poslije saznao imen ubojice svog oca (ili očuha). U tom kontekstu je Ankica Tuđman tipizirala hrvatske domobrane kao 'udbovce', jer je dvojicu udbaša navela kao bivše pripadnike Domobranstva iz NDH. U knjizi je spominjala i prekrasne bankete i prijeme koje je u 'svom' beogradsom stanu priređivala za elitu ondašnje JNA, dok je Francek tada radio u ministarstvu obrane generalštaba JNA u Beogradu, kao šef kabineta generala Ivana Gošnjaka u kadrovskom odjelu i kontrolonom organu vojne tajne službe KOS, koji je pak posljednji navodno živoga vidio Andriju Hebranga (ratnog sekretara CK KPH) u beogradskom zatovru Glavnjača, i navodno je priikom toga bio u pratnji majora Franje Tuđmana.
08.06.2009. (15:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fantom
Tuđman i Hebrang mlađi su si bili bliski. Kad bi ovo bilo baš tako, vjerojatno bi mlađi Hebrang znao što mu je s ocem, a ne bi i nakon Tuđmanove smrti tražio... ali dobro, može i ne mora... na žalost neke stvari nikad nećemo saznati. Šteta.
Nego, može li informacija o knezu branimiru i priznanju 7.6.879.? Odakle je podatak? SPominje li se baš "Hrvatska" ili su nas tad nazivali drugačije? Spominju li se preciznije granice? I osim knjige iz koje si naveo, postoje li negdje zaista kakvi povijesni spisi o tome? Pitam iz jednostavnog razloga - sve je više tekstova i video-uradaka na internetu koji propagiraju to da mi ili nismo postojali, ili da smo izmišljen narod, ili da smo oteli Slovencima Istru i ne znam što, ili da smo zapravo Srbima oteli uz pomoć Bečkog dvora i mračnog Vatikana.... ma, shvaćaš. PA ako može nešto, hvala.
08.06.2009. (21:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tinolovka
DRAGI PRIJATELJU MOJ OSVRT NA DRAŽENA:
DRAŽEN PETROVIĆ
ŽIVOT LETI KAPETANE
Na današnji dan u tragičnoj prometnoj nezgodi poginuo hrvatski košarkaški velemajstor, bivši hrvatski košarkaški reprezentativac.
Prije šesnaest godina u automobilskoj nesreći poginuo je Dražen Petrović, hrvatski košarkaški reprezentativac, hrvatski sportski Mozart, kako su mu od milja tepali novinari, navijači i svi istinski zaljubljenici u sport.
Od Šibenika do Portlanda
Dražen Petrović obilježio je jedno vrijeme, ostavio neizbrisiv trag u svjetskoj košarci, ali prvenstveno na ovim prostorima nije bilo većeg košarkaša od legendarnog « Petre «, a ovo je košarkaško podneblje. Rađali su se ovdje talenti, nastajale legende, pod ovim suncem rodio se Krešimir Ćosić, Nikola Plečaš, na našim parketima za loptom su trčali Stojko Vranković, Toni Kukoč, Dino Rađa, čast legendama, čast sportskim ikonama, no Dražen Petrović « bijaše vanzemaljac «, čovjek ispred svoga vremena.
Dražen Petrović rodio se u najstarijem hrvatskom gradu na Jadranu, Šibeniku, plemeniti dalmatinski kamen, modro hrvatsko more, dalo je bezbroj velikana, iz svijeta glazbe, sporta, kulture, ipak, jedno ime odzvanja i skoro dva desetljeća od njegova odlaska. Košarkašku karijeru Petrović je započeo na Baldekinu, šibenskoj četvrti u kojoj i danas igra nekoć slavna momčad Šibenke, mada odavno ne predstavlja onu snagu, kakvu je imala u vremenima braće Petrović. Već u svojim prvim nastupima Dražen Petrović zadivio je tadašnju Jugoslaviju, nezabilježen talent i izuzetna snaga volje poklopilo su se u jednoj osobi, zaista « taj mali bio je predodređen za uspjeh «. Zamislite u novo, suvremeno doba, često neuspjehe naših sportaša opravdavamo mladošću, međutim, Dražen Petrović sa nepunih sedamnaest bio je zvijezda svoga vremena i mladić pred kojim je velika budućnost i prije punoljetnosti započela. Nakon dramatičnih utakmica sa snažnom Bosnom, Dražen Petrović odlazi stopama Kreše Ćosića i svog brata, Aleksandra « Trice « Petrovića, put Zagreba, na Tuškancu se tek stvarala sportska ekipa koja će u doglednoj budućnosti proslaviti hrvatsku košarku, stasali su divovi.
U nekoliko narednih sezona, zagrebačka Cibona postati će višestruku prvak Jugoslavije, dvostruki prvak Europe i pobjednik Kupa pobjednika kupova, finalnom utakmicom 1987. godine u Novom Sadu, protiv talijanskog Scavolinija. Legendarni susreti protiv litavske ekipe Žalgirisa, sportski duel dva velika igrača, Arvidasa Sabonisa i Dražena Petrovića i danas se prepričavaju u Litvi, zemlji sa izuzetnom košarkaškom tradicijom. Naime, upravo svoj zadnji naslov prvaka Europe Cibona je ostvarila daleke 1986. godine protiv Sabonisovog Žalgirisa, u to vrijeme najmoćnije sovjetske košarkaške ekipe.
Nakon uspješne karijere u Ciboni, nakon što je u gradu pod Sljemenom stekao kultni status, Dražen Petrović odlazi u slavni madridski Real, Kraljevski klub godinama je bio zainteresiran za našeg igrača i Cibona jednostavno nije mogla odoljeti pritisku financijski daleko nadmoćnijeg protivnika. U Madridu je pokojni Dražen imao status božanstva, no nakon samo dvije godine, Petrović mlađi odlazi za SAD, u najjaču ligu svijeta, potpisavši najprije za Netse, a zatim i Portland sa kojim kao prvi Hrvat ulazi u finale najjačeg košarkaškog natjecanja na planeti.
08.06.2009. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tinolovka
Čovjek ispred vremena
U međuvremenu na ovim prostorima događaju se dramatični povijesni događaji, raspada se stari komunistički režim, rađa se demokracija, uspostavom hrvatske države popularni « Petro «, među prvima se stavlja na raspolaganje hrvatskoj košarkaškoj reprezentaciji. U prvim godinama, hrvatska košarka s pravom nosi titulu najtrofejnijeg hrvatskog sporta, između ostaloga legendarno i neponovljivo finale iz Barcelone, sa Olimpijskih igara, protiv prvog i jedinog pravog DREAM TEAMA, reprezentacije SAD-a, predvođene sa Michaelom Jordanom i Magic Johnsonom, ostaje zlatnim slovima utkano u sve almanahe našeg sporta uopće. Samo godinu dana nakon zvjezdanih uspjeha hrvatske košarke, teškoj prometnoj nesreći pokraj bavarskog grada Ingolstadta 7. lipnja 1993. godine poginuo je hrvatski košarkaški reprezentativac, jedan od najboljih svjetskih košarkaša Dražen Petrović.
Bila je to šokantna vijest za tisuće ljudi, sportaša i sportskih zaljubljenika diljem svijeta, jednako u Europi i Sjedinjenim Državama, gdje ga i danas mnogi smatraju najvećim europskim košarkašem u povijesti. Toga popodneva po kišnoj i skliskoj autocesti kamion-tegljač njemačkih registarskih oznaka pokušavao je izbjeći nalet na osobni automobil u svojem traku. Vozač tegljača izgubio je kontrolu nad vozilom koje je probilo zaštitnu ogradu na sredini autoceste i prepriječilo se preko sva tri traka suprotnog smjera. U tom je trenutku iz pravca Frankfurta velikom brzinom dojurio Golf i udario u tegljač. Na mjestu nesreće poginuo je Dražen Petrović, a vozačica Golfa, njemačka manekenka, te druga suputnica, turska košarkašica teško su ozlijeđene. Njegovo je posljednje počivalište u tišini Mirogoja, a središte Zagreba, trg i sportska dvorana Dražena Petrovića zauvijek će podsjećati na tog sportaša. Vijest koja je šokirala Hrvatsku, Hrvatsku u to vrijeme okupiranu, izmučenu ratom, Hrvatsku kojoj se Dražen stavio na raspolaganje već prvog dana neovisnosti, Hrvatskoj kojoj je dao najbolje što je imao, svoje znanje, svoju profesionalnost i odanost poslu koji je radio bolje od većine, ali ta vijest je šokirala i svijet, njegov pogreb bio je veličanstven, tisuće građana, stotine sportaša iz cijelog svijeta došle su na sprovod, uključujući tadašnjeg hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana. Koliko je Dražen bio omiljen najbolje dokazuje činjenica sa srpske televizije, televizija u to doba apsolutno pod režimskim nadzorom, posvetila je veliku pozornost pogibelji Dražena Petrovića, a završna rečenica bila je više nego korektna: " Sinoć je poginuo veliki sportaš, sinoć je poginuo Dražen Petrović. "
Dražen Petrović živio je košarku, živio je sport, bio i ostao istinska legenda, nadahnuće generacijama i simbol hrvatskoga sporta, pokretačka snaga i motiv najmlađima da nastave, jednostavno, on je bio « Mozart «. Mnogi danas postavljaju pitanje, što bi danas bilo sa hrvatskom košarkom, sa našim sportom uopće, da nije bilo tog kobnog lipanjskog dana, kada je sudbina obitelji i hrvatskoj oduzela jednog najtalentiranijih sportaša koje je svijet ikada imao?. Ima stvarno nešto, nešto posebno u « tom moru, buri, jugu «, kako pjeva još jedan iz plejade velikih Šibenčana, Mišo Kovač. Uostalom, Šibenik je grad pjesme, basketa i vrijednih ljudi, zapjevajmo zajedno:
To što fali riči što nas manje ima
šibenska će pisma vraćati te svima
Sve je manje suza a ti se ne ljuti
slomljena nam duša u prsima ćuti
Život leti, kapetane mladost biži,
a na srcu friži
dok nas s našeg kampanela i sad bude od Boga batude
Svoju si dobrotu ostavija svima
nekoj novoj dici igru s Baldekina
Kad nediljon klapa skupi se u kali
svi se tebe situ kapetan im fali
a dani se vrte ka basket, ka srića
najlipšu si priču o mladosti priča
Život leti, kapetane mladost biži,
a na srcu friži
dok nas s našeg kampanela i sad bude od Boga batude
Svoju si dobrotu ostavija svima
Šibeniku svome zlato s Baldekina ....
08.06.2009. (22:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tinolovka
Ja bih te molio kolega i poštovani dragi prijatelju, da na mail pošalješšto znaš o nelegalnom preuzimanju Đapića stare, i poštovane stranke HSP-a od Dobroslava Parage, učiniti ćiu sve što mogu...
Puno te pozdravljam i svako dobro ti želim...
08.06.2009. (22:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
CRNI BLOG KOMUNIZMA
@Tinolovka
Hvala lijepa na tako iscrpnom osvrtu na Dražena Petrovića, ovaj tvoj hvalevrijedan osvrt je osvrt jednog istinskog ljubitelja športa i istine koji bi mogao poslužit i za kakvu dizertaciju;-)
A stihovi o kapetanu su stihovi od srca.
Ti kao da si Šibenčan, majke ti:-)
Lijep pozdrav!
PS: mail šaljem sutra tj danas:-)
09.06.2009. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crosirmium
S osobitim zadovoljstvom čitam i često razmišljam o tvojim postovima, pa ću tako i o ovome. Ne bih komentirao izuzetno podsjećanje na Dražena, kao i na (namjerno) zaboravljenju hrvatsku povijest, ali moram jednu misao koja mi se čini vrlo upitnom.
"...iako je najnormalnije da osoba koja živi u Hrvatskoj bude Hrvat u političkom smislu jer je takvoj osobi domovina Hrvatska, i druge domovine nema. "
Možda zbog toga što sam Hrvat koji ne živi u Hrvatskoj (ali i ne samo zbog toga) držim da gornja rečenica ne stoji. Naime, moja Domovina je Hrvatska i osjećam se dijelom hrvatskog kulturnog i političkog prostora, a činjenicu da živim u drugoj državi doživljavam kao povijesnu neminovnost. Vjerojatno bih se drukčije osjećao da živim, primjerice, u Nišu, ali Hrvat u Srijemu je posve drukčiji osjećaj. Dakle, državu Srbiju moram poštivati (budući je ona politički autoritet), ali samo do granice izvršavanja nužnih obveza i ostvarivanja istih takvih prava. Ništa mi nije dala, a puno toga mi je oduzela - može li tu biti "ljubavi"? Dobro poznam ovdašnje prilike, pa znam da se Srbi koji žive u Hrvatskoj osjećaju poput mene: Srbija je njihova Otadžbina, a Hrvatsku doživljavaju kao nužno zlo. To su i pokazali u velikom dijelu, nakon tolikih pokušaja uništavanja hrvatske države. I projugoslavenski biskup Strossmayer na koncu svoga života prihvatio je činjenicu da nam Srbi i nisu "naklonjeni" (blaži izraz za "neprijatelji").
09.06.2009. (07:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala sapa
"Ništa mi nije dala, a puno toga mi je oduzela" - moje je pitanje:
Što je to država Hrvatska ikome normalnome dala, Hrvatima, Srbima - ljudima
bilo koje nacionalnosti, koji su smatrali kako nakon rata imaju pravo na pristojan
život, pristojne plaće? Što je dala ljudima koji su srcem i dušom za ovu zemlju, ali
nisu u nijednoj političkoj stranci, pa prema tome nemaju zaleđe, pogledajte dragi
prijatelji samo nesretne hrvatske proizvođače mlijeka - što je za njih učinila država
Hrvatska, osim što ih se navuklo na tanak led: ušli su u kredite pod jednim uvjetima,
a sad kad bi trebalo raditi i od rada vraćati kredit i živjeti, nije moguće ni jedno ni drugo.
Zato što su se odjednom uvjeti promijenili, ugovori se ne poštivaju, a ugovor je u
poslovnom svijetu svetinja.
Pa molim vas lijepo, kako je to moguće? Litra vode je skuplja od litre mlijeka. Ima li
domaćinstva od, od onog gdje su mala djeca, pa do staračkih - gdje se ne kupi bar
litra mlijeka? Kako je moguće da čovjek koji proizvodi osnovnu prehrambenu namirnicu
ne može živjeti od svog rada?
Moguće je, moguće - u zemlji gdje se sve uvozi, pa i mlijeko. Normalno, osim ugovora
koji se ne poštivaju, kamata koje se povećavaju i sl - i sve druge svetinje su bačene
pod noge: zato se nigdje ne spominje sinoć na državnoj TV ni Dražen, ni knez Branimir,
ni 12 000 pobijenih u Maclju...
Ali, zato je poštovani CBK top tema u Hrvatskoj tog dana, vrhunski zadatak i pravi
novinarski dragulj, pa prema tome doista zaslužuje biti temom u emisiji Otvoreno
Dijane Čuljak i još nekako (ta druga prezimena nikad ne pamtim), top tema je dakle
uvijek i ponovo, sad i opet Lepa Brena!!!!!?????
Nemam riječi da opišem užas koji me spopao na činjenicu da je već prodano 20 000
karata, nemam riječi kojima bi opisala gađenje nad činjenicom da se u trenutku
u kojem jesmo, pored toliko nabrojanih i još tko zna koliko nenabrojanih problema,
hrvatskoj javnosti baca prašina u oči isticanjem takve "teme".
09.06.2009. (08:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zd
E, to invocira lijepa sjećanja. Sredina 80-ih, Brena u Jazinama, grad pun traktora i prikolica ka motohappening. Tko razumit može, pomozi mu Bože.
Bog i Hrvati
09.06.2009. (14:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
CRNI BLOG KOMUNIZMA
@crosirmium
Slažem se sa tvojom tvrdnjom, i u postu nisam ni mislio da tebi kao Hrvatu ne bi Republika Hrvatska bila domovina jer tvoja obitelj živi stoljećima u Srijemu koji je od stoljeća sedmog sve do 1945. bio u sastavu hrvatske države, i Srijem je zajedno sa Zemunom povijesni hrvatski teritorij, dok su Srbi u Hrvatskoj porijekom Vlasi koji tu žive unazad 150 do 200 godina, i njihova jedina domovina je kad se realno pogleda Hrvatska koju su mnogi u 20. st. izdali, misleći krivo kako im je domovina Srbija, i zalažući se za 'Veliku' Srbiju na račun hrvatskog političkog, povijesnog i etničkog teritorija.
Srijem i Hrvati u srbiji su druga priča jer komunistički diktator Tito je potezom pera istrgnuo istočni Srijem sa gradom Zemunom iz Hrvatske tako da je Srbija to hrvatsko područje pripojila ili anektirala 1945. godine. Stoga tvoja domovina i nije Srbija nego Hrvatska, i u tom smislu je to jasno, ali dobro je da si i sam ukazao na tu činjenicu, dakle, ne može se usporedit položaj srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj sa Hrvatima u Srbiji, osim po tome što danas Srbi u Hrvatskoj imaju sva prava nacionalne manjine dok Hrvati u Srbiji nemaju, osim na papiru, a i to je upitno je li imaju sve na papiru.
Lijep pozdrav iz Zagreba u Zemun!
09.06.2009. (14:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
CRNI BLOG KOMUNIZMA
@Tinolovka
Poslao sam ti mail pa molim te mi potvrdi jesi li ga dobio. Pozdrav!
09.06.2009. (14:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
CRNI BLOG KOMUNIZMA
@fantom
Hvala na komentaru, i jako si dobra pitanja postavio!
Mislim da ću jednom zasebni post napisati o materijalnim dokazima hrvatske državnosti od stoljeća sedmog koji postoje danas, a do tada ti ukratko odgovaram sa slijedećim (povijesnim) činjenicama:
Kao prvo, nismo mi Hrvati oteli Slovencima Istru - takva tvrdnja je notorna laž; Istru, poluotok istarski su od stoljeća sedmog naseljavali Hrvati, i to ruralni dio, dok su u primorskim gradovima poput Pule i drugih gradova živjeli Talijani, potomci starih Rimljana (Romani) i svih ljudi koji su se kroz stoleća Rimske Republike i Carstva stopili s Rimljanima i uživali rimsko građansko pravo, što bi danas rekli "državljanstvo".
Kad su Hrvati došli kao ratnički narod u stoljeću sedmom pokorili su neslavenski narod Avara, i Slavene na prostoru od Drave do Jadrana, te su pokoreni Slaveni od Hrvata dobili ime, a stari Hrvati su od Slavena preuzeli staroslavenski jezik koji je pak nazvan po imenu naroda koji je pokorio ove prostore, dakle, po Hrvatima. Hrvati su kao i Bugari bili konjanici, i stoga su kao i Mongoli imali slične ratne vještine u odnosu na pješačke vojske Slavena.
U Vatikanu je u pismohrani pohranjen originalni dokument papina priznanja hrvatske nezavisnosti, a u Hrvatsom državnom arhivu je pohranjen preslik; naime, u ono doba ranoga srednjeg vijeka je priznanje izgledalo tako da je papa, kao ondašnji Bog i batina na svijetu priznavao nekog vladara, tako je priznao kneza Branimira koji je bio vrhovni poglavar hrvatske države, i nosio je naslov DUX CROATORUM, na latinskom, dakle, "KNEZ HRVATA". Područje nad kojim je vladao nad Hrvatima je Hrvatska, dakle, papa je priznao Hrvatsku kao državu; poslije je i Bizant priznao pojedine hrvatske vladare, i Hrvati su prvi diplomatski sporazum sklopili, koliko je meni poznato, sa Bizantom, a bizantski car Porfirogenet spominje u 10. stoljeću Hrvate i Srbe, ali je pristran u odnosu prema Hrvatima i u korist Srba pa krivotvori stanje na terenu i veliča srpsku državu koja je tada bila mala državica u odnosu na velebnu Hrvatsku kralja Tomislava koja je graničilia s Bugarskom.
O knezi Branimiru postoje materijalni dokazi u vidu ostataka crkvenih kamenih stupova na kojima je uklesano Branimirovo ime kao "Knez Hrvata"; nosio je i naslov vladara Dalmacije jer je Dalmacija tada bila rimski povijesni teritorij, i bizantski temat (pokrajina) ali Hrvati su pokorili Dalmaciju i zauzeli to područje koje je u ranom srednjem vijeku sezalo od Jadrana do Dunava, dakle, i današnja Bosna je u to doba bila Dalmacija, a hrvatski vladari su to područje kroatizirali, osim dalmatinskih gradova u kojima su ostali živjeti Romani, ali i oni postupno kroz stoljeća bivaju kroatizirani, posljednji gradovi u Dalmaciji su kroatizirani u 14. stoljeću, isto tako u Istri, s tim da je Istra bila kroz povijest većinski etnički hrvatska, a manjine su činili Talijani i Nijemci i ostali, ali ne i Srbi primjerice; Istra je kroz povijest bila podijeljena između Austrijskog Carstva i Mletačke Republike, i strani vladari su sve činili da istarski poluotok ne bude priključen hrvatskim zemljama odnosno hrvatskom kraljevstvu u srednjem vijeku, jer Hrvatska nakon gubitka državne nezavisnosti 1101. nije izgubila državnost nego je u konfederaciji s Ugarskom (personalna unija) i dalje postojala kao Kraljevina Hrvatska sa staleškim hrvatskim Saborom i svim atributima državnosti koja se gubi tek 1918. srpskom okupacijom i pripajanjem hrvatskih zemalja Srbiji u tzv. Kraljevini SHS i poslije Kraljevini Jugoslaviji.
U Zagrebu je prije dvije godine bila izložba s materijalnim dokazima hrvatske državnosti, u Gornjem gradu u Zagrebu, u sklopu izložbe povjiesti Dalmacije od starih Rimljana do Hrvata i modernog doba današnjice.
Povjesničar Ferdo Šišić je na pr. u svojoj knjizi "POVIJEST HRVATA U VRIJEME NARODNIH VLADARA" naveo dokaze o hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj državnosti, i materijalne dokaze o postojanju hrvatskih vladara koji se najčešće spominju u crkvenim darovnicama, ali i u diplomatskim spisima stranih zemaja, od Vatikana preko Franačkog Carstva, Mletačke Republike itd. Poznato je primjerice da su Mlečani u svojim spisima nazivali kneza Domagoja "najgorim knezom Hrvata" jer im je naplaćivao takse za plovidbom hrvatskim dijelom Jadrana. I da završim sa priznanjem Hrvatske preko kneza Branimira, knez Branimir je stao na stranu Rima umjesto Carigrada, i to se papi svidjelo i zato ga je priznao, a time i Hrvatsku. Poslije su u raznoraznim državnim udarima hrvatski vladari smjenjivali jednog drugog, ovisno o tome za koga se koji vladar opredijelio, je li za Rim ili za Bizant odnosno Carigrad. U Hrvatskom državnom arhivu postoji čak i diplomatska isprava Osmanskog Carstva u kojemu se današnju BiH naziva "Turskom Hrvatskom", i Turci su dakle, znali da su zauzeli hrvatsku zemlju kad je riječ o Bosni. Što se tiče hrvatskh granica u ranom srednjem vijeku, njih spominje bizantski car Porfirogenet u 10. stoljeću, u vrijeme hrvatskog kraja Tomislava.
09.06.2009. (16:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
CRNI BLOG KOMUNIZMA
@mala sapa
Hvala na komentaru, na utemeljenoj kritici.
Zaista, HSS kao koalicijski partner, prvo SDP-a od 2000. do 2004., i zatim HDZ-a od tada do danas, dakle, Hrvatska seljačka stranka je dotukla hrvatskog seljaka i hrvatska seljačka gospodarstva, ono što bi se modernim rječnikom reklo, farme i farmere; HSS i vlada Republike Hrvatske dotukle su hrvatskog seljaka i seoska domaćinstva enorminim uvozom poljoprivrednih proizvoda, svake godine je hrvatska vlada importirala poljoprivrednih proizvoda u vrijednosti oko jedne milijarde eura, i to na kredite stranih banaka. Naime, hrvatska vlada je kapitulirala pred diktatima međunarodne zajednice, prvenstveno pred Svjetskom trgovačkom organizacijom (WTO) koja je Hrvatskoj izdiktirala sniženje carina na uvoz poljoprivrednih proizvoda tako da je domaći poljoprivredni proizvod propadao, kao i izvoz jer zemlje EU dobivaju milijunske iznose subvencija za svoju poljoprivredu, a hrvatski seljak dobiva 'šipak'. Zato je moguće da Hrvatska uvozi mlijeko iako bi mogla izvoziti mlijeko i hraniti pola Europe. Ulaskom u EU će hrvatska poljoprivreda NESTATI, tako da joj ni subvencije neće tada pomoći! Jedina prava pomoć hrvatskom seljaku bile bi zaštitne carine na uvoz poljoprivrednih proizvoda i drastično velike subvencije za hrvatsku poljoprivredu da se digne na noge kako bi mogla postat konkurentna poljoprivredama zemalja EU; zaštitnim carinama uništio bi se i uvozni lobi u Hrvatskoj, dakle, nekliko osoba i tajkuna (i političara koji primaju mito i provizije) koji se na uvozu bogate na račun hrvatskog naroda, na znoju hrvatskog seljaka. Umjesto hrvatskih farma imamo anti-reality show ala "Farma" i slična sranja. HSS i hrvatska vlada izdali su hrvatskog seljaka i poljoprivrednika! Gdje je sad Matija Gubec? U zemlji kao našoj, u kojoj je litra mineralne vode skuplja od litre mlijeka i litre vina treba Matija Gubec!
Za koncert 'Lepe' Brene (hrv. Lijepe Brene) nemam riječi, kao ni za prodanih 20 tisuća karata. Da Bog da, da svi koji su kupili kartu za njen koncert odu u stečaj.
No, vlasti RH i mediji su u posljednjih godina tako odgajali naše ljude da se dive balkanskim shit-hitovima turbo-folka dok hrvatska glazbena scena propada kao što propada i hrvatski seljak. Ali, što će nam uvoz primitivizma iz Srbije kad imamo Severinu i slične turbofolk uratke made in Croatia? Samo znam da sam se takvih melosa i medija kao što je primitivni turb-folk naslušao na pobunjeničkim srpskim četničkim radio-stanicama u vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku sa kojih su najavljivali klanje Hrvata i zauzimanje hrvatskog teritorija. Sada ne osvajaju oružjem i noževima nego turbo-folkom, uz pomoć hrvatske vlade i predsjednika Republike. Možemo očekivat da će predsjednik Mesić dodijelit Fikreti Živojinović alias 'Lepoj Breni' hrvatsko odličje kneza Branimira.
Hrvate je kaznio Bog kad ima novinarku kao što je Dijana Čuljak čiji je brat (ili neki rođak) bio šef tajne službe pararepublike "Herceg-Bosne" kada se naveliko šurovalo sa srpskim osvajačima, na primjer prodavala nafta za srpske tenkove koji su pucali po Dubrovniku i drugim hrvatskim gradovima.
09.06.2009. (16:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala sapa
Misle da su našli Matiju Gupca - u liku Željka Mavrovića.
Po njemu su poljoprivrednici besposličari koji samo čekaju
državne novce, potpore, subvencije....koja idila!
09.06.2009. (18:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
CRNI BLOG KOMUNIZMA
@mala sapa
Izgledaju da nemaju mozga kad misle da im je Željko Mavrović suvremeni Matija Gubec, ali ipak 11 je seljačkih udruga prepoznalo da je bivši boksač Trojanski konj u seljaštvu. Od 12 apostola jedan je bio Juda.
Mavrović, otkad je prešao na vegetarijansku hranu postao je mlakonja, kako u boksu, tako i u politici - što je napravio kao član Upravnog vijeća Hrvatske rado-televizije? Vidimo po nastupima Lepih Brena na HTV-u. Isto kao u Upravnom vijeću HRT-a, tako će lijepo nasanjkat i hrvatske seljake koje je, kako si točno primijetila, nazvao lijenčinama koje samo novac traže. Kakav je on pak radišni čovjek koji ne prepoznaje da zlo za hrvatskgo poljoprivrednika dolazi iz MInisarstva poljoprivrede RH i u konačnici iz vlade, je li u boksačkoj karijeri ostao bez mozga?
09.06.2009. (19:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala sapa
Nije to od boksa - boks je za inteligentne i promućurne,
što je on možda nekad i bio, ali kad netko oženi izrađivačicu
horoskopa, onda sve svoje adute može objesit o klin.
Slučaj sličan Mavrovićevom srela sam i kod Tonča Božanića;
taj je bio predstavnik ceha ribara u nas i prije par godina ni
jedna Poljoprivredna emisija nije mogla bez njegovih (opravdanih)
kritika na račun položaja ribara. Nešto poslije događanja oko Zerpa,
nestalo ga je... Prije nekoliko mjeseci aplicirali smo prema Min. polj.
s jednim programom i naravno odgovor čekali mjesecima. Kad smo konačno
dobili odgovor, (naravno - odbijenicu), potpisao se, ne možeš vjerovati - Tonči Božanić.
Iz ceha ribara čovjek otišao u Zg, u Min. da i sam postane ribetina i odjednom više
nije tako crno ni ribarima; što ćeš svake nedjelje daviti pučanstvo pričama kako
ovi teško preživljavaju, kako Talijani izloviše sve, Slovenci po svom....osim toga
promijenila se vizura.
I cijeli život si ribar i nešto znaš o ribama, ali onda odjednom osvaneš na rješenju
kojim se odbijaju bespovratna sredstva za otvaranje mini sirane???!!!
Kod nas je problem što je relativno mali broj ljudi obdaren velikim brojem talenata,
a ostala raja nema pojma o pojmu. I onda ovi "jadnici" moraju odraditi tolike poslove,
sjediti u tolikim nadzornim odborima, pokrivati više raznorodnh područja odjednom...
Mi smo krelčine koje samo čekamo da ta vrijedna i talentirana manjina odradi sve te
silne poslove, da se usuglase u stavovima, da to izglasaju u Saboru i eto ga - sve
na gotovo. A možda, kažem možda da je netko osobno došao u kuću, pa se predstavio,
pa da možda ima veze sa sirarstvom, mljekarstvom, možda neki prof kome je to struka,
ako nije pretenciozno; pa obišao s nama imanje da vidi koliko je učinjeno i što još treba....
Ali ne, čemu to ....ponekad pomislim da u Zg u raznim ministarstvima, HZZO-ima ljudi
imaju kristalne kugle i bave se vradžbinama kao i Mavrovićeva žena, jer samo tako
mogu opravdati njihovu djelatnost i piskaranje, kontra čovjeka, kontra zdravog razuma,
kontra Boga.
Ili, nekad se zapitam: toliki farmeri, stočari prvenstveno sad propadaju, pored toliko
rada i toliko pameti, (jer svaki put kad gledamo Polj. em. u kući jednoglasno zaključimo:
"Evo, ove ljude triba stavit u Min"), kažem toliki proizvođači mlijeka sad propadaju, a jednom
i jedinom Luki Rajiću je uspjelo nasanjkati sve.
Znači, poučak je jasan: nije do rada, nije do poštenja...u ovoj zemlji ne.
10.06.2009. (10:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sindikat
Za sve treba imati vezu,
tko nema veze-taj je bezveze!
10.06.2009. (19:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala sapa
@ sindikat: Za što ti to imaš vezu ?
10.06.2009. (22:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
CRNI BLOG KOMUNIZMA
@mala sapa
Osim što je cheroeez-indijanca očarala horoskop-girl, očarao je njega izgleda i Sanader pa se prodao vlastima, al ne zbog novca, jer novca ima kao u priči (lako je njemu inda dijelit lekcije seljacima da samo traže novac) nego zato što nema kompas u životu, a vjerojatno se lijepo grijat na vatrici vlasti pa ti svi tepaju kako si pametan, zgodan i uspješan...
ovaj primjer s ribarom da je otpario u Ministarstvo i zaboravio na ribu mi je fenomenalna, i bila bi smiješna da nije tragična - da se ljudi prodaju za siu i poslije postanu beskrupulozni i beščutni birokrati - više sam nego uvjeren da je giljtona pravi lijek za takve - to je batina koja je izašla iz raja!
@sindikat
Kakav si ti to sindikat, majke ti? Mogao bi osnovat sindikat sarkastičnih:-)
10.06.2009. (22:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neolina
evo mene opet. kod tebe uvijek zivo, uvijek zanimljivo i uvijek poucno:)
kad se vec spominju hrvatski knezovi i kraljevi od stoljeca sedmog, sta je s onim da mi ( iza baska najstariji narod europe ) nismo u stoljecu sedmom bili doseljenici nego povratnici u pradomovinu?
a kad se vec spominju i vaznosti hrvata na ovim prostorima ljepo je znati (cak se i pravi hrvat-ateista s tim ponosi:) ) da je papa (neznam koji) 1200-to i neke godine odobrio bogosluzja na hrvatskom jezku, bio je to cetvrti jezik na kojem su se mise citale (uz latinski, grcki, aramejski). svi ostali su jos stoljecima cekali na svoj jezik u crkvama...nek se zna:)
to je nesto malo sta ja znam a ti nas pocasti pa i to pojasni u postu koji obecavas o dokazima hvatske dravnosti.
10.06.2009. (22:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala sapa
Evo, baš gledam Indijanca kod Mislava Togonala. On bi dobre
emocije i vibracije kod seljaka kojima banke oduzimaju sve.
UUhhuuu - baš ga prozivaju. Bog dao zdravlje Antunu Laslu i
ostalima u studiju, seljacima.
Zašto ne odgovore na naizgled jednostavno pitanje:
Tko ubire razliku između otkupne cijene litre mlijeka
i cijene koju ja u trgovini plaćam za tu istu litricu?
Što više gledam Mavrovića, počinjem misliti da se
on najeo bunike. Mora da je ekološki uzgaja.
Ako se mogu vratiti na temu komunističkih zločina
i jama u kojima su i danas neidentificirane žrtve.
Prosto je fascicnantno u negativnom smislu da smo
zemlja koja je osudila komunističke zločine, a nemamo
nijednog krivca za to. Malo sam pretraživala po internetu
i uglavnom svi prozvani tvrde kako baš ništa nisu znali (M. Planinc,
rođen Malada npr).Nitko ništa nije znao, a toliki ubijeni.
Evo pitanja: Što znaš o jami u Erveniku, u Bukovici, u koju su po našim
saznanjima bacali ljude u najmanje dva navrata. 25. 1. 1944. kao
momak od dvadeset godina u toj je jami zaglavio i moj stric.
Moj otac je pokušavao doznati što, tko, gdje, zašto?
Ova država nije učinila ništa, pred desetak godina su kao nešto
pokušali, ali rekli su mu kako je na mjestu zajedničke grobnice
sada navaljeno ogromno brdo iz obližnjeg rudnika boksita.
Sad se ja pitam - tko je i zašto postupio tako, po čijem nalogu
se navalilo tone i tone otpada na nečije grobove?
Ima li nade? Tko treba urgirati i kod koga?
Postoje li zapisi, svjedočenja, tragovi?
10.06.2009. (23:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zd
@ CBK
Vidim da se ovdje ima smisla za zdravi humor i to je dobro, ali nemoj brate giljotinu i takve stvari. Bar smile stavi posli da znam da se zezaš. Pogledaj malo zadnji broj Vijenca (druga stranica). I meni svašta padne na pamet sto puta dnevno, ali budimo bar u takvim stvarima ozbiljni
10.06.2009. (23:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
CRNI BLOG KOMUNIZMA
@neolina
Baski su vjerojatno najstariji narod u Europi, a njihova povijest seže čak u doba Atlantide unazad preko 12 tisuća godina; kad su španjolski konkvistadori došli u Srednju Ameriku i naišli na velegradove, Kastilijanci nisu razumjeli domorodački jezik, ali zato su se redovnici iz redova Baska lijepo spikali na baskijskom jeziku s potomcima Maja:-)
Aktualni ministar znanosti Dragan Primorac bavi se DNK-analizom porijekla naroda i ispada da su Hrvati narod star oko 25 tisuća godina, dakle, kao i Baski naša povijest seže u doba visokorazvijene civilizacije Atlantide o kojoj su pisali i starogrčki filozofi kao Platon i dr. I nekadašnji analitičar CIA, dr. John Coleman tvrdi da smo mi Hrvati drevni narod, star preko 10 tisuća godina, a to je naveo u svojoj knjizi "Diplomacija prijevarom" u kontekstu britansko-srpske urote i velikosrpske agresije na Hrvatsku etc.
Onako kako ja shvaćam dosadašnje povijesne rezultate o povijesti porijekla hrvatskog naroda, naš narod se sastoji od domorodačkoga i doseljeničkog dijela; domoroci su stari Iliri koji su živjeli na području rimske provincije Dalmacije, a po ilirskom narodu Delmata je to područje dobilo ime, a poslije je provincija podijeljena na Zapadni i Istočni Ilirik jer se Rimsko Carstvo podijelilo na Zapadni i Istočni dio (u političkom smislu). Dakle, Iliri koje su Rimljani u doba prvog cara Augusta porazili i osvojili njihovu zemlju (Dalmaciju od Jadrana do Dunava) su apsolutni domoroci, a odmah iza njih su vjerojatno prvu doseljenici u naša područja bili Kelti, a poslije Avari, te Slaveni i Hrvati; stari Hrvati su bili ratnički narod, kao i Bugari, i bili su konjanici, kao Mongoli, i stoga su imali bolje vojne vještine od Slavena, i osvojili su područje rimske provincije Dalmacije, dakle, ta ratnička elita Hrvata koja nije bila brojna ali zato najbolja i najuspješnija, nametnula je svoju vlast starim Ilirima koji su u doba dolaska Hrvata na Jadran u stoljeću sedmom bili romanizirani, kao i Avarima, i najvećem broju deseljenika, a to su bili slavenski ratari i stočari, i kao što su na istočnom Balkanu podjarmljeni Slaveni poprimili ime po Bugarima, tako su na nekadašnjem zapadnom dijelu rimskog Ilirika, na današnjem Zapadnom Balkanu, Slaveni, Avari, romanizirani Iliri i Kelti dobili ime po osvajačima Hrvatima, a država je prozvana po starim Hrvatima, dakle, Hrvatska. Jezik je bio staroslavenski (pismo glagoljica), s tim da je jezik također nazvan po gospodskom sloju Hrvata, i ubrzo nakon doseljenja su Hrvati prihvatili rimsko pravo i kršćanstvo, dakle, hrvatski knezovi su prešli sa poganstva na kršćanstva i novu vjeru prenijeli na svoje podanike, na puk, i to je tada bio neka vrsta uvjeta da budu uopće prihvaćeni kao što smo u naše vrijeme morali uć u NATO i slično. Ujedno je to dobrodošlo jer su zapadni kršćanski knezovi raspolagali modernim ratnim vještinama tako da su Hrvati prihvaćanjem kršćanstva dobili vojni know-how šo im je omogućilo da potuku poganske Mađare u 10. st. i postave istočnu granicu prema Bugarima.
Etnički udjel hrvatskog naroda je slijedeći, po DNK-analizi naorda: slavenski udjel u hrvatskom narodu oko 30%, pretežito u današnjoj Slavoniji, zatim, ilirski udjel oko 35 posto, pretežito u današnjoj Dalmaciji, keltski udjel oko 10 posto, dok je hrvatski udjel vjerojatno zanemariv jer se radi o uskoj vojnoj eliti koja se stopila sa Slavenima još za vrijeme seobe naroda i u konačnici dolaskom u stoljeću sedmom. Današnji Grci su, primjerice, porijeklom Slaveni, a ne stari Grci, ali su zadržali jezik starih Grka, dakle, premoćna kultura je bila odlučujuća u tome kakvo će ime narod nositi na nekom području, i kako će se zvati jezik kojim komunicira. Oni pak romanizirani Iliri koji na balkanskom poluotoku nisu utopljeni u ranom srednjem vijeku u jedan od doseljenih naroda iz doba seobe naroda, postali su nomadi, i s vremenom su postali Albanci, ali i oni koji se u 19. st. nazivaju Cincarima, a radi se o pravoslavnom puku, iliriskog porijekla koji je živio u Grčkoj, Rumunjskoj, i kako su Turci osvajali Jugo-Istočnu Europu tako su se selili na zapad, u Srbiju, i poslije u Hrvatsku; etnički udjel cincara je jako velik u Srba, tako srpski znanstvenik Popović tvrdi da se u 19. st. oko 1,5 milijun cincara pomiješalo sa Srbima itd. Srbija je pak u srednjem vijeku nekoliko puta raseljavana i iznova naseljavana, tako da su Srbi etnički najviše pomiješana nacija (slično kao Slovenci), iako njihovi, pretežito para-znanstvenici tvrde kako su navodno najčišća rasa u Europi, ali to su gluposti. Nema čistih rasa, a narod nastaje s vremenom, miješanjem različitih etničkih skupina. U svakom slučaju, po starim Ilirima ispada da su Hrvati autohtoni europski narod. Što se tiče liturgije na staroslavenskom jeziku, ninski biskup Grgur htio je staroslavenski jezik, koji je u Hrvatskoj hrvatski jezik, za Bogoslužje uvest, ali ga je kraj Tomislav spiječio u tome jer bi Hrvatska inače doila sankcije od Zapada, i da sačuva hrvatsku državu, odrekao se ...
11.06.2009. (11:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
CRNI BLOG KOMUNIZMA
...odrekao se narodnog biskupa Grgura Ninskog, no, to je dovelo do raskola u hrvatskom narodu koji se podijelio na narodne i latinske pristaše, i to nejedinstvo u hrvatskoj eliti dovelo je 1101./1102. godine do poraza protiv Mađara i peronalne unije s Ugarskom, dakle, do nestanka hrvatske nezavisnosti u 11. stoljeću.
Hrvatski jezik u Bogoslužje uveden je na II. vatikanskom koncilu 1962. godine, a do tada su pojedini svećenici i redovnici na svoju ruku služili mise na hrvatskom jeziku, ali službeno je crkveni jezik bio isključivo latinski, dok su pravoslavne Crkve raskolom kršćanske Crkve na katoličku i pravoslavnu nakon 1054. godine odmah izbacile latinski iz Bogoslužja. U biti, II vatikanski Koncil potvrdio je ispravnost biskupa Grgura Ninskog, naknadno, nakon 1000 godina:-)
11.06.2009. (11:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...