crniblogkomunizma

ponedjeljak, 08.06.2009.

DRAŽEN PETROVIĆ IN MEMORIAM

U ovome postu obilježavamo trostruki memorijal, obljetnicu smrti hrvatskoga i svjetskog košarkaša Dražena Petrovića, zatim, obljetnicu prvog međunarodnog priznanja hrvatske države, i 65. obljetnicu Križnog puta i hrvatskih žrtava komunizma/titoizma u Maclju, 1945.

IN MEMORIAM DRAŽEN PETROVIĆ
(7. lipanj 1993. - 7. lipanj 2009.)

Dana 7. lipnja je obljetnica smrti najvećeg europskog i hrvatskog košarkaša Dražena Petrovića koji je na taj dan 1993. nesretnim slučajem poginuo u prometnoj nesreći na njemačkom 'Autobahn-u', pri povratku u Hrvatsku.

Dražen Petrović bio je rodom iz grada Šibenika, kolijevke ranosrednjovjekovne hrvatske državnosti, i hrvatske košarke.

Godine 1980. preminuo je jugoslavenski diktator i komunistički tiranin 'Tito', i mrak tamnice naroda ustuknuo je polako ali sigurno pred svjetlom hrvatske slobode. Sunce je te godine svanulo košarkaškom klubu 'Šibenka' koji se plasirao u prvu ligu, i četiri godine poslije osvojio prvenstvo tadašnje SFRJ.

Kako bi se ova velika pobjeda hrvatske košarke u Jugoslaviji omalovažila, na tragu progona hrvatskog naroda nakon Hrvatskog proljeća iz 1971. godine, jugoslavenski boljševici poništili su pobjedu K.K. Šibenke, i titulu prvaka za zelenim stolom prepisali na sarajevski klub 'Bosnu'.
2. program Hrvatske televizije je 7. lipnja 2009. emitirao snimljenu emisiju odlučujećeg finala utakmice između Šibenke i Bosne u Šibeniku, 1984. godine kada je košarkaški klub iz 'Krešimirova grada' u poštenoj utakmici pobijedio suparnika s Miljacke.
Međutim, 'Jugosloveni', Velikosrbi i komunisti bili su ogorčeni pobjedom jednog hrvatskog kluba, i poništili su utakmicu (uz šutnju boljševika iz CK SKH, ili čak uz njihov zagovor), formalno odredivši igranje nove finalne utakmice u Sarajevu, ali hrvatski igrači odbili su doći na taj ponižavajući susret, kao što su s pravom odbili vratiti već dodijeljene zlatne medalje i pehar prvaka. Bio je to uvod u državni udar, i uspon komunističkog diktatora u Srbiji Slobodana Miloševića, velikosrpsku pobunu i agresiju na Hrvatsku.

Odmah po osnutku i osamostaljenju hrvatske države 25. lipnja 1991. se hrvatski patriot Dražen Petrović stavio na raspolaganje hrvatskoj obrani, kao što je u svojoj Šibenki, i poslije u zagrebačkoj 'Ciboni', bio play-maker i vođa navale.

Dražen Petrović bio je najmlađi i najbolji košarkaš u bivšoj Jugoslaviji, najbolji košarkaš u povijesti hrvatske košarke, i po kvaliteti rame uz rame s hrvatskom košarkaškom ikonom iz grada Zadra, Krešimirom Ćosićem. Bio je najbolji košarkaš Europe, rame uz rame s nezaboravnim centrom Arvydasom Sabonisom iz litvanskog 'KK Žalgiris'. Dražen Petrović bio je i jedan od najboljih košarkaša najsnažnije lige na svijetu, NBA u Sjedinjenim Američkim Državama, rame uz rame s veličanstvenim Magic Johnsonom.

Dražen kad je u NBA igrao za Netse

Dražena su zvali 'košarkaškim Mozartom' s obzirom kojom lakoćom i virtualnošču je igrao košarku. Mnogobrojne pobjede košarkaških klubova u kojima je igrao predstavljaju pojedinačno simfonije svjetske košarkaške baštine.

Sa Šibenkom osvojio je prvenstvo Jugoslavije, sa Cibonom također, a nakon osamostaljenja Republike Hrvatske bio je državni prvak, i trostruki osvajač europskog kupa odnosno prvenstva Europe, peterostruki pobjednik nad najsnažnijim europskim košarkaškim klubom 'Real Madrid', i potukavši do nogu i konkurenta Žalgiris, izraelski Maccabi, CSKA iz Moskve te redom talijanske košarkaške klubove, posebno rimski klub.

Dražen Petrović - uzor hrvatskoj mladeži i ljubiteljima sporta diljem svijeta

Pratio sam svojevremeno sve utakmice u kojima je Dražen igrao, bilo na televiziji, bilo uživo u Domu sportova u Zagrebu i poslije iz nove Cibonine košarkaške dvorane gdje se danas u sklopu košarkaškoga kluba nalazi muzej o Draženu Petroviću i trg s njegovim imenom kao i spomenik tom velikanu hrvatskoga športa.

Dražen Petrović igrao je sa srcem, i veselio se doslovno svaki puta kada bi loptu ubacio u koš, a to je bilo nebrojeno puta; najviše koševa u povijesti ubacio je Dražen Petrović koji je bio ne samo talentiran nego je svoj talent potkrijepio u licu znoja svoga, nebrojenim satima treninga i vježbi; uvijek je posljednji napuštao parket nakon treninga, vježbajući sam; on je moderni prototip jednog športaša koji svoj veliki uspjeh može zahvaliti vlastitom vježbanju. Jugoslavenski i srpski mediji znali su mu za vrijeme Jugoslavije zamjeriti njegovo veselje, pogotovo kada je svojim brojnim koševima i veličanstvenom igrom deklasirao ikone srpske košarke, 'Crvenu zvezdu' i 'Partizan'. Beograd je svaki puta bio zavijen u crno nakon što bi Draženova Cibona igrala u nekadašnjem glavnom gradu Jugoslavije.

Kad sam služio vojni rok u JNA, upoznao sam jednog Beograđanina, tipičnog 'đilkoša', koji je za vrijeme Cibonina gostovanja u Beogradu ukrao Draženov 'Golf'; umjesto u zatvor zbog krađe, lopov je poslan na odsluženja vojnog roka; da je bilo obratno, da je neki lopov iz Zagreba ukrao auto nekom srpskom košarkašu, ne bi mu ginuo Goli otok. To sve svjedoči o položaju u kojemu se hrvatski narod nalazio u tadašnjoj jugoslavenskoj tamnici naroda. Istina je da je srpska športska javnost, nahuškana od beogradskih medija, mrzila Dražena Petrovića, kao i njegova brata, najboljeg play-makera, Aleksandra 'Ace' Petrovića, jer braća Petrović su po ocu bili srpskog podrijetla ali su po majčinom hrvatskom podrijetlu i vlastitom opredjeljenju obojica politički Hrvati, i to im Srbi nikad nisu oprostili, iako je najnormalnije da osoba koja živi u Hrvatskoj bude Hrvat u političkom smislu jer je takvoj osobi domovina Hrvatska, i druge domovine nema.

Nezaboravan je Draženov nastup za hrvatsku košarkašku reprezentaciju kada je Hrvatska igrala u finalu sa Sjedinjenim Američkim Državama, na Olympijadi u Barceloni 1992. godine; tada je hrvatska reprezentacija bila prva reprezentacija u povijesti Olympijade koja je u utakmici vodila protiv Sjedinjenih Američkih Država, osvojivši na kraju srebrenu medalju koja vrijedi kao tri zlatne.

7. lipanj 879. prvo međunarodno priznanje Hrvatske

7. lipanj nije međutim samo tužni dan u hrvatskoj povijesti nego i sretan i radostan, jer 7. lipnja 879. godine nakon Krista je Sveta Stolica, tada super-sila ondašnjeg kršćanskog Zapada i svijeta dodijelila međunarodno priznanje samostalnoj hrvatskoj državi pod vladavinom kneza Branimira. Bilo je to prvo međunarodno priznanje jedne hrvatske države u povijesti Hrvata koji su u stoljeću sedmom naselili područje Jugo-Istočne i Srednje Europe od Drave do Jadrana, i Sutle do Drine, a Tomislavova Hrvatska je u X stoljeću učvrstila svoju istočnu granicu s Bugarskom i sjevernu granicu s Mađarima (Ugarskom).

Tim je veća sramota projugoslavenskih vlasti u Republici Hrvatskoj, koje se vole nazivati 'hrvatskim' vlastima, što 7. lipanj nisu u Hrvatskom saboru i kalendaru odredile kao državni praznik; pored toga bi jedna patriotska hrvatska vlast zasigurno ukinula sramotni praznik od 22. lipnja koji titoisti slave u čast dizanja komunističkog ustanka protiv Nezavisne Države Hrvatske od 22. lipnja 1941. godine kada je CK KPH na zapovjed terorističke Kominterne iz Moskve digla oružani ustanak protiv vlastita naroda, sa ciljem provođenja Oktobarske revolucije na tlu Hrvatske, i obnove tamnice naroda Jugoslavije.

IN MEMORIAM HRVATSKIM ŽRTVAMA KOMUNIZMA U MACLJU – NAJVEĆEM STRATIŠTU HRVATSKOG NARODA NA TLU HRVATSKE!

7. lipnja 2009. održana je u Maclju 65. obljetnica najvećeg pojedinačnog pokolja na tlu Hrvatske u povijesti Hrvata, kada je 60 pripadnika jugoslavenske totalitarne protunarodne tajne službe, ciničnog naziva 'Odjeljenje za zaštitu naroda' (Ozna), iz 'Vojne Ozne' u Krapini, koji su svi redom bili hrvatske nacionalnosti i rodom iz Hrvatskog zagorja, pobilo u roku od nekoliko dana u mjesecima svibnju i lipnju 1945. godine 12 tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika, zatim, 650 hrvatskih civila, i 20 svećenika i franjevaca Rimokatoličke crkve iz Hrvatske i BiH.

U velikosrpskoj agresiji iz devedesetih je ubijeno i poginulo 15 tisuća Hrvata iz Republike Hrvatske (i preko pet tisuća Hrvata iz BiH), dok je samo vojna Ozna iz Krapine pobila 1945. blizu 13 tisuća zarobljenih Hrvata u nekoliko dana.

Civili koji su pobijeni u Maclju 1945. bili su hrvatski radnici iz Slavonije koji su se sa svojim obiteljima vraćali s privremenog rada u Vichyevskoj Francuskoj, i slučjano su u krivo vrijeme se pojavili na krivom mjestu, dakle, na današnjoj državnoj granici između Slovenije i Hrvatske, u Maclju kod grada Krapine, blizu današnjeg graničnog prijelaza 'Macelj' između Europske unije i Republike Hrvatske.

Hrvatske žrtve komunizma iz Maclja pobijene su na nekoliko lokacija, dakle, s jedne strane na maceljskoj gori gdje su partizani svoje mučki ubijene žrtve i klali (neki zarobljeni Hrvati su od strane pojedinačnih lokalnih hrvatskih seljaka, i partizanskih monstruma zaklani sjekirama, kao u hollywoodskim filmovima užasa i strave), dok je većina ubijena metkom u potiljak ili frontalnim strijeljanjem do smrti; likvidacije hrvatskih civila na Maclju nadgledao je osobno maršala Tito, dalekozorom sa distance od cca. 200 do 300 metara, i osobno je naredio da se hrvatske civile ima zaklati i zatući sjekirama! Predstavnici vlasti Republike Hrvatske slave od 30. svibnja 1990. do danas maršala Tita kao 'narodnog heroja' i najvećeg 'hrvatskog' političara u hrvatskoj povijesti. Pametnome dosta!

Na Maclju su titoisti sakrili hrvatske žrtve komunizma u 130 jama, dok se jedna velika masovna grobnica nalazi blizu nekadašnjeg konc-logora u Mirkovcima kod Sv. Ivana Začretja, blizu Krapine, podno današnjeg sanatorija za psihičke bolesnike i kod dva jezera; kada sam osobno obišao ovaj lokalitet ratnog zločina, jedna baka koja stanuje u blizini mi je ispričala kako je osobno vidjela kako iz te masovne grobnice u lipnju 1945. vire ruke, noge, čak i glave pobijenih ratnih zarobljenika, i da joj udbaši i dan danas prijete da će je zaklati ako o tom zločinu pisne. (Bilo je to prije tri godine.)

Na mjestu stravičnog zločina, na maceljskoj gori i vrhu Lepa Bukva nema spomen-obilježja, osim jednog omanjeg križa s vijencem i natpisom 'HDZ – Đurmanec', što predstavlja totalno ruganje hrvatskoj javnosti, posebno i stoga što je devedesetih godina jedan krapinski gradonačelnik s izborne liste HDZ-a ubojica jer je bio osobni sudionik genocida i ratnog zločina i zločina protiv čovječnosti u Maclju, 1945. godine.

Treba napomenuti da danas kraj maceljske gore i odmah uz novi autoput Zagreb – Maribor, dakle, na trasi Križnog puta, postoji spomen-crkva u kojoj su kolektivno sahranjene 1163 ekshumirane hrvatske žrtve komunizma u Maclju, ali da se ne zaboravi, vlasti RH su sve do 2006. žrtve komunizma/titoizma, 1163 kostura, držale pohranjene u plastičnim vrećama za smeće u podrumu zgrade patologije Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na zagrebačkoj Šalati, tako da ni taj detalj ne smije biti zaboravljen, a titoisti i udbaši, ti izrodi hrvatskog naroda, vrijedni su svakog prezira!

Ekshumacije tako velikog broja, a ipak samo manjeg dijela žrtava komunizma u Maclju nije izvršene na incijativu vlasti predsjednika Tuđaman nego su studenti Sveučilišta u Zagrebu samoinicijativno izvršili 1991. ekshumacije, rekli bi titoistički cinici 'protuzakonito', ali je nekadašnji partizanski major i politkomesar 'X korpusa zagrebačkog' i najmlađi Titov general Franjo Tuđman, u najužoj suradnji sa šefom udbaških tajnih službi Republike Hrvatske, Josipom Manolićem, (neformalno) zabranio daljnje ekshumacije, kao i krim-istragu, jer bi istraga dovela tada do 'hrvatskog' državnog vrha.

Zapovjedni lanac hijerarhijske odgovornosti za zločin u Maclju ide od Josipa Broza –Tita preko šefa Ozne za Jugoslaviju, Aleksandra Rankovića, i šefa Ozne za Hrvatsku Ivana Krajačića – Steve, čiji je sin Ognjen 'Ogi' (bio) državni tajnik u MUP-u RH, te šefa 'Vojne Ozne' u Krapini Stjepana Hršaka, koji danas slobodno živi u otetoj vili na zagrebačkom Tuškancu (suodgovorni zločinci su također tadašnji šef lokalne komunističke vlade u Zagrebu, dr. Vladimir Bakarić – Mrtvac i predsjednik Zavnoha, književnik i boljševik Vladimir Nazor i dr.).

U normalnoj pravnoj demokratskoj državi bi 'drug' Hršak Stjepan, 'kapetan prve klase' JNA i Ozne, bio najtraženiji ratni zločinac na svijetu. Međutim, u Republici Hrvatskoj ovaj osnovano osumnjičeni ratni zločinac nalazi se pod zaštitom vlasti Republike Hrvatske, posebno pod zaštitom predsjednika Mesića koji je urbi et orbi poručio da "antifašistima se ne smije suditi". Kriminalisti iz odjela za ratne zločine zagrebačke Krim-policije nemaju političko odobrenje da uopće ispitaju osumnjićenog Hršaka, a kamoli da ga privedu i ekspeditiraju u istražni zatvor, što je protuustavno jer ispada da svi građani RH nisu jednaki pred ustavom i zakonima!

Jutarnji list je 9. veljače 2008. u članku pod naslovom „Stjepan Hršak: Nisam sudjelovao u likvidaciji 25 svećenika u Maclju“ objavio interview s ovim osnovano osumnjićenim ratnim zločincem, ali ne i interview s podnositeljem kaznene prijave za ratni zločin protiv Hršak Stjepana, predsjednikom Hrvatske stranke prava 1861. g. Dobroslavom Paragom, a i inače je neubičajno čak i za liberalni tisak, primjerice u Zapadnoj Europi, da se intervjuiraju de facto ratni zločinci, ali kod nas je sve moguće.
Uredništvo Jutarnjeg je članak tako intoniralo da se uopće ne spominje odgovornost kazneno prijavljenog za masovno ubojstvo 12 tisuća ratnih zarobljenika nego, eto, samo za 25 svećenika, iako nije 25 nego 20 svećenika i franjevaca.
Kazneno prijavljeni je osnovano osumnjićen da je svećenike i franjevce osobno usmrtio iz svojega pištolja marke “Walter“, 7,65 mm koji i danas drži kao trojef u vili na Tuškancu. Također je u lipnju 1945. osobno pješice vodio svaku zarobljeničku kolonu od po 50 do 100 zarobljenika na maceljsku goru, i na putu do stratišta tim dehidriranim ljudima cinično dobacivao da ih „gore čekaju Pavelićevi gemišti“, a danas u Gradskoj kavani na Trgu bana Jelačića u Zagrebu zna sa svojim partizanskim 'suborcima' navodno se prisjećati 'slavnih herojskih dana' u Maclju i Krapini iz tisućudevetstočetrdesetipete kada su pobili 'fašiste'. Međutim, jedini fašist u cijeloj priči, i to crveni fašist je Hršak Stjepan, izrod hrvatskog naroda!

'Drug' Hršak Stjepan, komandant 'Vojne' Ozne u Krapini i Maclju, 1945.

Danas je lokalitet jama na maceljskoj gori poznat zahvaljujući pokajniku, nekadašnjem vodniku i stražaru 'Vojne' Ozne u Krapini, koji je također sudjelovao u ovome velikom zločinu, Mladenu Šafranku, koji je žrtvi Križnog puta g. Franu Živičnjaku devedesetih godina 20. st. pokazao osobno položaj svake od 130 jama (danas je neekshumirano još 123 jame). Fran Živičnjak je hrvatskom narodu nakon svoje misteriozne smrti (živio je sam u stanu i poginuo u kadi od strujnog udara, možda od udara udbe) ostavio 1998. knjižicu pod naslovom:

„U vječni spomen NA HRVATSKE VOJNIKE, SVEĆENIKE I FRANJEVCE I SVE HRVATSKE MUČENIKE POBIJENE U SVIBNJU I LIPNJU 1945. GODINE NA PROSTORIMA MACELJSKE ŠUME KOD KRAPINE I LOGORIMA U MIRKOVCU KRAJ SV. KRIŽA ZAČRETJA I OROSLAVLJU“

„Objavi mi radost i veselje,
Nek' se obraduju kosti satrvene“
Oslobodi me od krvi prolivene,
Bože, Bože Spasitelju moj!“

(Ps 51/50/.8-9)

U gore spomenutom razgovoru za zagrebački Jutarnji list je kukavica Hršak Stjepan posmrtno oklevetao pokojnog Frana Živičnjaka da navodno laže.

Inače, svojedobno je Hršak Stjepan bio zapovjednik Franji Tuđmanu u partizanskom 'zagorskom odredu', a značajka tog partizanskog odreda je da je, s jedne strane, djelovao u jednom području, dakle, u Hrvatskom zagorju u WWII na kojemu nije bilo 'okupatora', njemačkih i talijanskih postrojbi, tako da su se borili isključivo protiv hrvatskih postrojbi i terorizirali hrvatske civile, a s druge strane je taj partizanski odred stradao u jednoj ustaškoj zasjedi, pri čemu je praktički likvidiran cijeli taj partizanski odred dok je Franjo Tuđman tada bio u Zagrebu u zatvoru, kao ratni zarobljenik pod nadzorom tajne službe NDH, Ustaške nadzorne službe, UNS.

Pripadnici 'zagorskog' partizanskog odreda; prvi s lijeve strane, u ležećem položaju, je Franjo Tuđman, partizanski major i politkomesar

Tuđmanova udovica Ankica, koja je kao i njen pokojni suprug bila u partizanima, u svojoj je knjizi 'Moj život s Francekom' pohvalila komandante 'Korpusa narodne obrane Jugoslavije' (KNOJ), jedne specijalne partizanske jedinice koja je pored Ozne vršila 1945. strijeljanja hrvatskih ratnih zarobljenika, i ni jednom riječju u svojoj knjizi od 900 stranica nije spomenula hrvatske žrtve komunizma/titoizma, 'Bleiburg i Križni put', nego je pohvalila partizane, i KNOJ, te ustvrdila da su neki zapovjednici Knoja iz Hrvatskog zagorja i dan danas njeni dragi gosti u Nazorovoj ulici u Zagrebu; zato je domobrane tipizirala kao „udbovce“.

Prosvjed antifašista i antikomunista 6. lipnja 2009. pred Hrvatskim narodnim kazalištem u Zagrebu zbog Trga maršala Tita; svaki prosvjed protiv Tita je šamar korumpiranim kriptokomunističkim vlastima u Zagrebu i Republici Hrvatskoj, i doprinos demokraciji i civilizaciji

PS: u slijedećem postu biti će riječi o uzrocima studentskog štrajka u Hrvatskoj, 2009. godine.

CBK

08.06.2009. u 13:16 • 38 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.

CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma

ponedjeljak, 08.06.2009.

DRAŽEN PETROVIĆ IN MEMORIAM

Opis bloga Black Blog of the Communism

Erich Fromm

Link