Zgodno si nam sve ovo predočio! Bravo, majstore! O doživljajima dobrog vojaka Švejka sam već puno čula, što od svog brata, što od svog dečka (kojeg sam dočekala iz vojske, ali smo skoro odmah po njegovom povratku prekinuli), što od mog muža... Najlakše je bilo bedastima i "muškarčinama" koje briju na oružje, rat, krv i znoj. A najteže je, kažu, bilo budućim studentima i intelektualcima; oni su se puno teže mirili s vojničkim drilom, ponižavanjima polupismenih oficira i sustavnim pokušajima ispiranja mozga doktrinom bratstva i jedinstva, lika i djela druga Tita i ideologije socijalizma. Moj brat, primjerice, je služio na vojnom aerodromu u Nišu. Sjećam se kako mi je pričao da su one "prepametne" slali po najgoroj ljetnoj omari da plijeve travu s aerodromske piste. Neki su padali u nesvijest, drugi povraćali, treći završili u bolnici sa sunčanicom, četvrti (među njima i moj brat) su izdržali s osmijehom. Jer što te ne ubije, to te ojača. Kad sad pogleda unatrag na te dane, priznaje da se tamo od dječaka pretvorio u muškarca i da je prošao neugodnu, ali korisnu životnu školu. I naučio kako opstati, kako se sačuvati od nastrljivaca, provokatora i budala, kako ostati svoj i slobodan u svojoj nutrini, kako osnažiti volju...
13.05.2009. (20:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Strašno. Ne tvoja priča kao priča, već njezin sadržaj... Sam koncept prisilnog služenja vojnog roka odvratan mi je sam po sebi, tim više kada čujem priče o ponižavanju (pa čak i onom indikrektnom), ma uopće ta ideja "služenja domovini". Čime? Čemu? U svakom slučaju, drago mi je da toga više nema i da se oni pametni konačno mogu posvetiti pravim stvarima, a nepametni će se i ovako i onako nastaviti baviti svojim bedastoćama... ;)
14.05.2009. (22:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vidim da ste svi slično doživjeli priču. Kako sam napisao, meni to nije bila muka jer su me ko maloga kroz susrete JNA pripremali na vojsku. Ruku na srce, HV je bio mačji kašalj prema JNA. Teže je odvagnuti jedino jel gore da ti je zapovjednik ludi krepil s akademije koji ganja viši čin (bez obzira na nacionalnost) ili neki lik koji ima PTSP iz rata. Iskustvo ovog drugog je neosporno i takvi su ljudi uglavnom bili pravedniji prema nama. Nisi znao kad može puknut (i moram priznati da su se dosta dobro kontrolirali), ali se nikad nisu baš iživljavali na nama. Jedino su imali visoke kriterije kao i ovi s akademije što se tiće spreme i posluha. Preživjeti rat nije lako. Meni nije žao što sam išao u vojsku jer sam tamo zaista vidio u deset mjeseci sav sjaj i bijedu svijeta samo što je bila ukalupljena u stroga pravila pa ne prihvača velike iskorake gluposti pojedinca. Kada te gurnu u masu ljudi koji dolaze odasvud, tek tada spoznaš svoje prave kapacitete i mogućnosti. Mislim da je za večinu muške djece to dobra stvar jer sporije sazrijevaju. Ovako, kad te uvale u govna sazriješ jako brzo ili si izgorio. Isto tako, tamo sam naučio upravljati ljudima, prošao sam zanimljive škole i nikada neću žaliti zbog tog. Naravno tu su i prijateljstva koja su ostala trajna. Drago mi je i to što mi svi koji me sretnu rado sitsnu ruku. Znači da nisam bio dio krepila u sustavu :-) Što se mučenja tiće, ovo sve zajedno nije bilo ništa. Mačji kašalj prema nekim drugim stvarima koje sam doživio, a možda ću i o njima pisati. Ako bude interesa publike.
21.05.2009. (09:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
Zgodno si nam sve ovo predočio! Bravo, majstore!
O doživljajima dobrog vojaka Švejka sam već puno čula, što od svog brata, što od svog dečka (kojeg sam dočekala iz vojske, ali smo skoro odmah po njegovom povratku prekinuli), što od mog muža...
Najlakše je bilo bedastima i "muškarčinama" koje briju na oružje, rat, krv i znoj. A najteže je, kažu, bilo budućim studentima i intelektualcima; oni su se puno teže mirili s vojničkim drilom, ponižavanjima polupismenih oficira i sustavnim pokušajima ispiranja mozga doktrinom bratstva i jedinstva, lika i djela druga Tita i ideologije socijalizma.
Moj brat, primjerice, je služio na vojnom aerodromu u Nišu. Sjećam se kako mi je pričao da su one "prepametne" slali po najgoroj ljetnoj omari da plijeve travu s aerodromske piste. Neki su padali u nesvijest, drugi povraćali, treći završili u bolnici sa sunčanicom, četvrti (među njima i moj brat) su izdržali s osmijehom. Jer što te ne ubije, to te ojača. Kad sad pogleda unatrag na te dane, priznaje da se tamo od dječaka pretvorio u muškarca i da je prošao neugodnu, ali korisnu životnu školu. I naučio kako opstati, kako se sačuvati od nastrljivaca, provokatora i budala, kako ostati svoj i slobodan u svojoj nutrini, kako osnažiti volju...
13.05.2009. (20:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Strašno. Ne tvoja priča kao priča, već njezin sadržaj... Sam koncept prisilnog služenja vojnog roka odvratan mi je sam po sebi, tim više kada čujem priče o ponižavanju (pa čak i onom indikrektnom), ma uopće ta ideja "služenja domovini". Čime? Čemu? U svakom slučaju, drago mi je da toga više nema i da se oni pametni konačno mogu posvetiti pravim stvarima, a nepametni će se i ovako i onako nastaviti baviti svojim bedastoćama... ;)
14.05.2009. (22:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrejevna
Zanimljivo...:)))))
14.05.2009. (22:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šima
uffff, nikad mi se nije sviđao koncept prisilnog služenja vojnog roka
15.05.2009. (12:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
zgodna pirča, ja sam odlučio za civilnu jerbo mi se nije dalo to doživljavat
17.05.2009. (01:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvalospjev gluposti
Vidim da ste svi slično doživjeli priču. Kako sam napisao, meni to nije bila muka jer su me ko maloga kroz susrete JNA pripremali na vojsku. Ruku na srce, HV je bio mačji kašalj prema JNA. Teže je odvagnuti jedino jel gore da ti je zapovjednik ludi krepil s akademije koji ganja viši čin (bez obzira na nacionalnost) ili neki lik koji ima PTSP iz rata. Iskustvo ovog drugog je neosporno i takvi su ljudi uglavnom bili pravedniji prema nama. Nisi znao kad može puknut (i moram priznati da su se dosta dobro kontrolirali), ali se nikad nisu baš iživljavali na nama. Jedino su imali visoke kriterije kao i ovi s akademije što se tiće spreme i posluha. Preživjeti rat nije lako. Meni nije žao što sam išao u vojsku jer sam tamo zaista vidio u deset mjeseci sav sjaj i bijedu svijeta samo što je bila ukalupljena u stroga pravila pa ne prihvača velike iskorake gluposti pojedinca. Kada te gurnu u masu ljudi koji dolaze odasvud, tek tada spoznaš svoje prave kapacitete i mogućnosti. Mislim da je za večinu muške djece to dobra stvar jer sporije sazrijevaju. Ovako, kad te uvale u govna sazriješ jako brzo ili si izgorio. Isto tako, tamo sam naučio upravljati ljudima, prošao sam zanimljive škole i nikada neću žaliti zbog tog. Naravno tu su i prijateljstva koja su ostala trajna. Drago mi je i to što mi svi koji me sretnu rado sitsnu ruku. Znači da nisam bio dio krepila u sustavu :-) Što se mučenja tiće, ovo sve zajedno nije bilo ništa. Mačji kašalj prema nekim drugim stvarima koje sam doživio, a možda ću i o njima pisati. Ako bude interesa publike.
21.05.2009. (09:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
Uvijek nas zanima što nam imaš za napisati. Samo daj !
27.05.2009. (21:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...