Odusevio si me svojim postom. Djelomicno si opisao moj zivot. Sator u Rovinju... Kisa.... Sve mokro... Susenje drugi dan... A cigarete...??? Pusim vec 48 godina i nemam namjeru prestati. Djed mi je poceo sa sedam... Pio je kao duga... Nikad problema sa zdravljem... U 74toj... Suncanog ljetnog dana... Zaspao u sjeni stoljetnog drveta... I u kasno popodne nasli ga mrtvog, naslonjenog na drvo, sa smijeskom na licu... Djed bivse supruge... Sportas, planinar... Nikada nije stavio cigaretu u usta... Umro je od raka pluca u 56toj... Iste vrste raka koj... Bar tako kazu... Nalaze u plucima pusaca... Ja sam prestao dva puta. Jednom prije tridesetak godina u 16 popodne... U 23 navecer sam po plocniku ispred stana skupljao zgazene cikove i zavijao ih u novinski papir... Jednom u davnoj 17toj... U Nici u bolnici na operaciji zeluca... Rekao sam sestri da ako mi nedaju cigaretu da cu se "ubiti"... Iduce jutro sam ugurao zlicicu za secer u dupe... Da u dupe... I smijurio se kad su pretresali sobu trazeci ju jer su se uplasili da cu tom zlicicom ostvariti prijetnju... Na kraju mi bolnicki zastitar, koj me je sad "cuvao"... Rece... Daj molim te... Imam zenu i djecu... Reci gdje je zlicica... Dobit cu otkaz... Na trazenje... Dao mi je dvije cigarete koje sam popusio sa nemogucim olaksanjem na prozoru... Rekao mu da izadje van iz sobe... Izvukao zlicicu i obrisao da mu miris ne oda "skloniste" u kojem sam ju cuvao... I dao mu ju... Od tog dana je dijelio svoje cigarete samnom... Eto.... O pusenju...
06.05.2009. (15:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Došla sam do tebe tragom Zvjezdane prašine, jednog od mojih najdražih blogera. Onaj koga on poželi čitati, odmah zaplijeni i moju znatiželju pa posjetim njegove stranice i (često) se uvjerim da je opet nanjušio kvalitetnog blogera! A sada na tvoju temu. Nisam pušač i nikad nisam ni bila. Pozdravljam zakon koji je stao u zaštitu prava nepušača (zašto bih u restoranu morala osim naručenih slasnih zalogaja gutati i nečije smrdljive dimove cigareta i nakon izlaska iz restorana smrdjeti k'o sušena šunka?), ali smatram da je otišao u svoju drugu krajnost, sada naime pušači više ne smiju pušiti niti ispred ustanova u kojima rade ili se školuju, nego moraju otići van kruga zgrade, na ulicu. Isto tako, trebalo je izbjeći metodu represije i prikloniti se suptilnijim metodama, primjerice, metodi finacijskog stimuliranja (kroz smanjene poreze i daće ili subvencije) svih onih koji otvaraju kafić ili restoran za nepušače. Ti vlasnici bi zahvaljujući financijskoj pomoći države uspjevali opstati na tržištu (unatoč očekivanom smanjenom prometu!) barem jednako tako dobro kao i kafići i restorani namijenjeni pušačima. Na taj način bi svatko dobio jednako pravo izbora. A što se tiče tvoje ovisnosti i strasti za cigaretama, vidljivo je da su ti bile puno manje potrebne no što si mislio i da ti je za apstinenciju trebao samo dovoljno dobar motiv. A ne vidim bolji od tvog bolešljivog sinčića kojeg više nisi želio trvati svojom sebičnom potrebom. Svaka ti čast na čvrstoj volji i odlučnosti!!! :)
06.05.2009. (22:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zvijezdana Prasina
Odusevio si me svojim postom. Djelomicno si opisao moj zivot. Sator u Rovinju... Kisa.... Sve mokro... Susenje drugi dan...
A cigarete...???
Pusim vec 48 godina i nemam namjeru prestati. Djed mi je poceo sa sedam... Pio je kao duga...
Nikad problema sa zdravljem... U 74toj... Suncanog ljetnog dana... Zaspao u sjeni stoljetnog drveta... I u kasno popodne nasli ga mrtvog, naslonjenog na drvo, sa smijeskom na licu... Djed bivse supruge... Sportas, planinar... Nikada nije stavio cigaretu u usta... Umro je od raka pluca u 56toj... Iste vrste raka koj... Bar tako kazu... Nalaze u plucima pusaca...
Ja sam prestao dva puta. Jednom prije tridesetak godina u 16 popodne... U 23 navecer sam po plocniku ispred stana skupljao zgazene cikove i zavijao ih u novinski papir...
Jednom u davnoj 17toj... U Nici u bolnici na operaciji zeluca... Rekao sam sestri da ako mi nedaju cigaretu da cu se "ubiti"...
Iduce jutro sam ugurao zlicicu za secer u dupe... Da u dupe... I smijurio se kad su pretresali sobu trazeci ju jer su se uplasili da cu tom zlicicom ostvariti prijetnju...
Na kraju mi bolnicki zastitar, koj me je sad "cuvao"... Rece... Daj molim te... Imam zenu i djecu... Reci gdje je zlicica... Dobit cu otkaz...
Na trazenje... Dao mi je dvije cigarete koje sam popusio sa nemogucim olaksanjem na prozoru... Rekao mu da izadje van iz sobe... Izvukao zlicicu i obrisao da mu miris ne oda "skloniste" u kojem sam ju cuvao... I dao mu ju...
Od tog dana je dijelio svoje cigarete samnom...
Eto....
O pusenju...
06.05.2009. (15:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
Došla sam do tebe tragom Zvjezdane prašine, jednog od mojih najdražih blogera. Onaj koga on poželi čitati, odmah zaplijeni i moju znatiželju pa posjetim njegove stranice i (često) se uvjerim da je opet nanjušio kvalitetnog blogera!
A sada na tvoju temu. Nisam pušač i nikad nisam ni bila. Pozdravljam zakon koji je stao u zaštitu prava nepušača (zašto bih u restoranu morala osim naručenih slasnih zalogaja gutati i nečije smrdljive dimove cigareta i nakon izlaska iz restorana smrdjeti k'o sušena šunka?), ali smatram da je otišao u svoju drugu krajnost, sada naime pušači više ne smiju pušiti niti ispred ustanova u kojima rade ili se školuju, nego moraju otići van kruga zgrade, na ulicu. Isto tako, trebalo je izbjeći metodu represije i prikloniti se suptilnijim metodama, primjerice, metodi finacijskog stimuliranja (kroz smanjene poreze i daće ili subvencije) svih onih koji otvaraju kafić ili restoran za nepušače. Ti vlasnici bi zahvaljujući financijskoj pomoći države uspjevali opstati na tržištu (unatoč očekivanom smanjenom prometu!) barem jednako tako dobro kao i kafići i restorani namijenjeni pušačima. Na taj način bi svatko dobio jednako pravo izbora.
A što se tiče tvoje ovisnosti i strasti za cigaretama, vidljivo je da su ti bile puno manje potrebne no što si mislio i da ti je za apstinenciju trebao samo dovoljno dobar motiv. A ne vidim bolji od tvog bolešljivog sinčića kojeg više nisi želio trvati svojom sebičnom potrebom. Svaka ti čast na čvrstoj volji i odlučnosti!!! :)
06.05.2009. (22:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...