Komentari

windfuckersister.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • zlatna djeva

    mislim da teta Marta nije umorna od života, nego je jednostavno svjesna da ga je proživila ljudski. A tako želi i umrijeti. Fasciniraju me ljudi koji znaju red i način. I onih deset deka parozera govori sve o njoj.
    Baš mi je nekako legla tvoja priča u ovaj mirni kišni proljetni dan.
    Žao mi je zbog tvog brata, a teti Marti želim da ovo vrijeme proživi dostojanstveno kao što je živjela i do sada.

    avatar

    30.04.2009. (10:11)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ja samimao jednu takvu tetu, zvala se Regina i živjela je u Milanu, baš je bila paprena, pedantna, štedljiva i totalno nemilosrdna.. kad sam otišao kao klinac sa starim tamo gore na tri dana prespavali smo kod nje i bojao sam se biti sam u sobi sa njom.. i onda se ne znam kako desilo tijekom jedne šetnje po Milanu da mi je kupila vhs kazetu sa vanturama zio paperoneta (što je meni u ono doba bio apsolutni hit) ..

    a što se tiče godina.. imam ti na Belvederu jednu tetu koja ima iste godine ko tvoja teta, ali je živahna za ne povjerovat iako malo tjelo kaska za duhom.. evo ovaj ponedeljak me ispratila sa mojim starim do Trsta i cjelo vrijeme se smijala i pričala anegdote

    avatar

    30.04.2009. (10:58)    -   -   -   -  

  • Piton007

    početak i kraj mame suze na oči.... oćito za tebe osoban i tužan dan...
    ali ne mogu da ne primjetim da je teta odsjedala ne samo u istom hotelu već i u istoj sobi?
    da li se svake godine osječala kao kod kuće na istome mjestu?
    i moja baba (malo mlađa 86) ima bezbroj priča, pune pojedinostima, i sve su beskrajno duuuge.....

    avatar

    30.04.2009. (11:14)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    Ipak imam osjećaj da nitko ne želi otići tek tako, istina, vjerujem da teta Marta polako predosjeća kraj puta, ali više mi se čini da je ovoga puta željela malo tvoje pažnje
    Jako lijepo satkana priča, svaka čast!

    avatar

    30.04.2009. (12:48)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Pa da kažemo onako iskreno: da sam ja proživjeo život na tako pedantno isplaniran način i meni ne bi bilo žao otiči. Jebeš život bez zadovoljstva i svih onih pizdarja koje ževot čine interesantnim i vrijednim življenja.
    Što se pak tiče onoga kupovanja mogu reči da i ja sada uživam upravo na takav način. Svaki sam dan na tržnici i kupujem onoliko koliko mi je za taj dan potrebno, bez obzira koliko prodavačice rogačile oči. Zašto da mi nešto stoji u zalihi i suši se ili kvari kada i tako sutra opet budem obilazio tržnicu. Zašto kupiti pet pomidora ako znam da ćemo pojesti tri a dva će puštati korjenje u hladnjaku, umjesto da ona dva druga kupim kada mi opet bude gušt. Ako znam da mjesečno pojedemo kilu krumpira zašto ne kupiti par mladih svaki puta kada to poželim umjesto da oni mladi ostare u hladnjaku jer su nam bili višak, a Draga uopće ne jede krumpire.
    Pozdrav u ime oboje

    avatar

    30.04.2009. (13:47)    -   -   -   -  

  • seoska idila

    fascinantan život.... no da, jedne pedantne Njemice (znam da nije, ali vidiš, s kim si takav si...)

    avatar

    30.04.2009. (13:49)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Vjerovatno svi mi imamo po jednu "tetu Martu" u obitelji.
    More - što se tiče kupovanja , to je bila u stvari kritika na nas a ne na nju. Imalo se novaca, po starom dobrom slavenskom običaju sve nam je bilo raspašoj. I ja danas kupujem neki put i po jednu voćku ili par pomidora i često puta se sjetim kako smo se rugali teti Marti koja se vjerovatno nije mogla načuditi našoj rasipnosti.

    avatar

    30.04.2009. (13:59)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    jako jako dirljiva i simpaticna pricica. a pitanje na kraju? ja znam neke koji "cekaju" ali znam i da je moja baka bila nespremna na smrt. dobila je 2-3 tjedna "cekanja" i privikavanja na cinjenicu da je uskoro nece biti. dok je kod nekih u ocima spokoj i smirenost u ocekivanju sudbine, kod drugih je to nemir jer ne zele jos otici a znaju da moraju....neznam pravi odgovor :(

    avatar

    30.04.2009. (14:11)    -   -   -   -  

  • Kolegica Mica

    tvoj stil draga Wind je odličan, svaki puta dođem se odmoriti ovdje. nikada ne pomišljaj da tvoji komentari nisu 'dovoljni' u bilo kojem smislu jer to nikako ne može biti istina. ponekad i ja poželim da znam pisati kao ti:)

    znam onaj osjećaj prije nego se javim na telefon i uvijek se proklinjem zbog toga jer i meni je kasnije drago što sam se s nekim čula, a prije toga kao da ću dobiti osip.... totalna sam čudakinja. tvoja teta je hrabra i razumna žena, zna koliko je proživjela i spremna je otići.. iako to nije lako nikome.

    avatar

    30.04.2009. (14:49)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Ja nemam problema sa smrću. Jednostavno sam samu sebe uvjerila da ću živjeti - vječno.
    Znaš Mico, ipak ostajem pri tome da je teško komentirati pjesmu. Nekako se čovjeku nameće potreba da taj komentar bude također u poetskom stilu, pogotovo kad vidim da ostali na tvom blogu tako komentiraju. A glupo mi je stalno pisati komentare tipa - lijepo, prekrasno i slično.

    avatar

    30.04.2009. (14:54)    -   -   -   -  

  • Bego

    Starenje je bolno, mislim doslovno. Pogotovo kosti. To zna dodijati. A i snaga i okretnost opadaju. Nedavna anketa u Njemačkoj o besmrtnosti pokazuje da većinom mladi žele biti besmrtni, ali što je populacija ispitanika bila starija, to je postotak bio manji. I ja bih htio biti besmrtan s 20, 30, pa čak i 40 godina, ali sad kad mi je preko 50... hm! Ipak, ne vjerujem da se itko baš ono pomiri sa smrću, prije će biti da se ljudi malo umore od svih tih bolova i nemoći.
    Live long and prosper!

    avatar

    30.04.2009. (15:13)    -   -   -   -  

  • Wall

    kad usporedimo nas i svoje poznate,drage, okolinu......vidimo kako se Zemlja užasno brzo vrti, a ljudski vijek traje par (dobrih) godina. proklet život od 70 (80,90)! prokleta gravitacija, koja uzima svoje.

    avatar

    30.04.2009. (15:37)    -   -   -   -  

  • *Kora*

    Topla priča, ostavlja smiješak na usnama.
    Baš mi se zadnjih dana mota po glavi pojam smrti, umiranja, bolesti, starosti, mladosti...
    Nikako da to pretočim u post, ali ideja sazrijeva.
    Ono zbog čega sam zaista sretna je to da u obitelji nisam imala smrtnih slučajeva, bar ne onih naprasnih, naglih, neočekivanih. Valjda sam u životu prebliska sa smrću, pa mi u privatnom životu zaobišla, da mi ne bude too much.

    avatar

    30.04.2009. (17:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...