Komentari

apstinent.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • cvitamin

    ateisti bar ne pokrstavaju nasilno i ne utjeruju svoju "vjeru" ognjem i macem.

    zamjene li ateist i vjernik u tvom tekstu strane tada...
    ako vjernik kaze atesisti da je abortus ubojstvo nje li to onda nametanje svoje vjere i pljuvanje po civilizacijskim vrijednostima ateiste? drzis li da je vjernik tada dobar covjek, jer on zapravo optuzuje ateistu za ubojstvo (abortus fetusa)?
    nije li onda taj isti vjernik kako ti kazes zao i sebican, jer on mjeri svijet po sebi? on takodjer misli da je samo njegov put ispravan i da ono sto njega cini sretnim nece nego drugog usreciti. jer pobogu sto vjernik hoce postici ocrnjujuci ateista i otvaranjem njegovih ociju? da li je vjernik dobar i ispravan covjek ako oduzima ateistu ono sto ga raduje i ispunjava?

    ne razumijem dali si htjela napisati post opcenito o netoleranciji, ili o samo "nepodobnoj" netoleranciji?

    meditacija ima ogromne pozitivne efekte, ali nemojmo o tome, to je vise istocnjacka fora.
    malo humora za kraj,
    "a i da sveta voda mijenja svoja svojstva izlječenja ovisno o stupnju vjerovanja vjernika."

    avatar

    13.04.2009. (07:03)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    Kao što rekoh u tekstu - govorila sam o određenoj kategoriji ateista, nisam generalizirala. O pitanju abortusa neću govoriti u ovom kontekstu jer osobno smatram da je to problem koji ima puno više dimenzija od same religijske (moralna, pravna, zdravstvena...), pa tako se ne može o njemu niti raspravljati kao o samo religijskom problemu. Žao mi je što ga se koristi kao glavno oružje u ratovanju između ateista i vjernika. Općenito, smatram da bilo kakvo pljuvanje ne vodi dobromu i da bismo napokon svi skupa trebali prestati koristiti taj stil kao civiliziran i društveno prihvatljiv oblik komunikacije. Bilo kakva netolerancija, bila ona "podobna" ili "nepodobna" vodi neminovno u sukob. Po pitanju članka, ostavila sam ga u originalu, sa svim "dodacima".

    PS. Molitva = meditacija (fil. rel. udubljivanje, uronjavanje u sebe, stanje susreta sa svojim bićem (ob. u molitvi), često put za shvaćanje apsoluta). I u kršćanstvu postoji meditacija, postoje mantre... "Princip je isti, sve su ostalo nijanse..." (Balašević)

    avatar

    13.04.2009. (07:14)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    U raspravi koja se razvila ispod mog posta Ateistički talibani i postova koji su uslijedili, moglo se vidjeti koliko je teško uspostaviti dijalog, čak i uz najbolju volju i bez fige u džepu.

    Što se tiče (znanstvenog) dokazivanja Božjeg postojanja, nisam tome previše sklon... Mogu se dokazati izvjesna moždana aktivnost, smanjenje tlaka i sl., ali znanost ne može dokazati da Bog (ne) postoji.

    Inače, kao što sam već rekao, na obje strane postoji cijela lepeza stavova, od fundamentalističko-ekstremističkih do krajnje tolerantnih.

    avatar

    13.04.2009. (11:30)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    Pažljivo sam pročitala tekst gospon profesore i ne znam kako mi je promakao s obzirom da često posjećujem Vaš blog iako rijetko ostavljam komentar. Zaključak Vašeg posta pametnim riječima opisuje poantu onoga što sam ovdje pomalo nespretno nadrljala u ranim jutarnjim satima.
    "Je, postoji inteligentni ateizam, koji doista potiče misaone aktivnosti, i postoji bedasti ateizam, priglupi i uvredljivi ateizam koji radi sebi na štetu. Postoje i ateistički talibani. Jednako su mi odbojni kao i fundamentalisti svih boja..." Ove Vaše rečenice potpisujem od slova do slova.

    A po pitanju dokazivanja, reklo bi se: "neka se djeca zabavljaju". Tko zna, možda do nečega i dođu... :)

    avatar

    13.04.2009. (14:58)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Hmmm, volim ovakve teme. :) Evo, ja ću reći svoj osobni stav, neka se nitko ne uvrijedi. Nisam ateistica, vjernica sam, velika, rekla bih, ali nisam niti želim biti pripadnica ijedne religije (vjeru i religiju striktno odvajam), već u sebi znam kamo idem i što slijedim, mislim da je to najvažnije, a jedino što je malkoc važnije je da se ponašam sukladno onome što pričam. Skraćenu verziju toga kako i u što vjerujem opisala sam OVDJE.

    Želim reći da je jako bitno razlikovati dvije stvari: iznošenje stava o nečemu i soljenje pameti drugima. Pisala sam na blogu podosta o crkvi, religiji, vjeri i sl, ali sve to, kao i ovo sada, iznošenje je stava, ne pokušavam nikoga preobratiti na svoj način razmišljanja, a još manje bacati kamenje na nekoga ili ih osuđivati. Međutim, na javno iznošenje mišljenja imam pravo.

    A moje mišljenje je: ako će netko vjerovati u riječi crkvenih poglavara, u redu, neka vjeruje. To cijenim. Ali ne cijenim kada netko tvrdi da je veliki katolik (ili bilo što drugo), a onda sva načela i postulate katoličke crkve gazi u svom svakodnevnom životu. Za takve ljude javno govorim da su licemjeri najgore vrste i da mi se gade. Primjer su oni koji svake nedjelje vise na misama, a nakon toga psuju Boga. Ili djevojke koje znam da se deklariraju kao iznimno duhovne katolkinje, vjenčaju se u bijelome, a ohoho prije vjenčanja nisu bile djevice. Ne biti djevicom prije braka nije ništa loše, ali sorry, tvoja vjera propovijeda drugačije, dakle, ne slijediš svoju vjeru i nemaš se pravo busati u prsa da si čista kao sveto ulje. Što obično rade. Ili, recimo, primjer skrušenih katolika koji sjede u prvim redovima na misnim slavljima, a na poslu su korumpirani, kradu, lažu, varaju supružnike i sl. Primjera je mnogo, pogotovo u svećeničkim redovima, ukratko, gadi mi se licemjerje - pričaš da vjeruješ u jedno, a ponašaš se suprotno, bez namjere da se promijeniš.

    Ja ne smatram grijehom seks prije braka i još s mnogim drugim stvarima koje crkva propovijeda se nimalo ne slažem. Kad sam uvidjela da se ne slažem, a uvidjela sam davno prije, tad sam skužila da ja toj crkvi ni ne pripadam. Nije mi fora i dalje odlaziti na mise, ispovijedi, pričešćivanja i sl, a onda u slobodno vrijeme svjesno "griješiti" jer, eto, malo ćemo zažmiriti na neke stvari. Ne, duboka sam i temeljita osoba, ako se za nešto zalažem i u nešto vjerujem, onda se tako i ponašam. A pošto ni u jednoj vjeri nisam pronašla ono što je u skladu s postulatima u mojoj glavi, shvatila sam da ja imam neku svoju, intimnu vjeru koja ne pripada pod krov nijedne organizirane, religijske institucije. I sretna sam s tim. :)

    Eh, a ako netko vjeruje i u najbudalastiju stvar te se i ponaša u skladu s njom, ne bih mu ni riječ rekla. U suprotnom, smatram ga licemjerom, kao i katoličku crkvu općenito. Ima izuzetaka među svećenicima, uvijek ih ima, ali ogromna većina primjera za koje ja znam su sramotni i nemam baš lijepih iskustava s tim ljudima. Smatram da im na prvom mjestu nije čovjek, već osobna korist, komfor i ono materijalno, a jedan duhovnjak tog tipa bi prvi trebao biti primjer ostalima. A nije, barem ne u praksi.

    A znaš što mi je najgore? Taj agresivni stav crkve koja se petlja u politiku, u thompsonštinu, u kontracepciju, u medicinu, u... ma svuda i onda sve oko sebe ONI najelokventnije osuđuju ukoliko se tuđe razmišljanje razlikuje od njihovog. I jadne, naivne ljude ucjenjuju da će gorjeti u paklu ukoliko se odmetnu od crkve. To ne volim, tu sveprisutnu, prešutnu ucjenu koja postoji već stoljećima i stoljećima, taj neki strah koji bude u ljudima, zahtjeve koje im postavljaju, a sami ih ne slijede. A sve u cilju, tako ja to vidim, uspostavljanja vlastitog autoriteta i strahovlade koja će im samo još više napuniti džepove.

    Još jednom ponavljam da ima izuzetaka, ali njih će uvijek zasjenjivati hrpa loših primjera i loš imidž koji su si sami stvorili, nitko ga nije izmislio. :-/

    avatar

    13.04.2009. (22:05)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    Osobno također pravim razliku između religije i vjere. Zbog nekih stvari koje si ovdje navela, a i zbog neke moje osobne potrebe, u crkvu najčešće odlazim kada je prazna... No, sviđala mi se svojevremeno izjava moje bake koja je bila prava vjernica i koja je izjavila: "Crkva je božja administracija na Zemlji". E sad, nije dobro kada administracija počne nalikovati onoj iz Kafkinog "Procesa". :))) No, osobno promatram Crkvu i kao instituciju koja je oduvijek imala jak utjecaj na društvo. Mi smo pretežno katolička zemlja, pa je kod nas katolička Crkva najutjecajnija, a u drugim su zemljama neke druge institucije u igri. Iako i u Bibliji postoji uzrečica "Bogu božje, a caru carevo", nikada u povijesti nije bilo tako, a sumnjam da će ikada tako i biti. Naime, čovjek je i duhovno biće, a taj njegov aspekt postojanja naprosto izravno utječe na sve što radi i kako se ponaša. S druge strane, Crkva naprosto ima zadatak brinuti se o duhovnom životu svoje pastve na način na koji ona misli da je to potrebno. S obzirom na to da je riječ o određenom životnom stilu i pravilima kojih se treba pridržavati (naša je stvar hoće li nam se to sviđati ili ne), oni moraju reagirati. Druga je stvar je li to sa nekog drugog aspekta (primjerice političkog) prihvatljivo ili nije, daje li im se prostor u medijima ili ne, kako se vodstvo države postavlja prema tome (priklanja li se javno njihovom mišljenju ili ne). Dakle, ne bih Crkvi zamjerila što "promovira" svoje ideje jer je to njezino poslanje, već (ako se nekome treba zamjeriti) tada onima koji ih propuštaju kroz medije i dozvoljavaju da na taj način utječu na javnost ili čak političke odluke.

    A licemjeri? Eh, i u Bibliji postoji priča o dva čovjeka koji su prinosili žrtvu Bogu. Farizej je širio ruke, napravio pravi show kako bi svi vidjeli koliko je veliki vjernik. Drugi je molio skrušeno, daleko od očiju drugih... Njegova je žrtva bila prihvaćena, farizejeva nije. Osobno mislim da odlazak u crkvu mora biti intimno iskustvo svakog pojedinca, njegova osobna potreba da ostvari kontakt sa Onim Gore, vidio ga tko ili ne vidio. Ako to izostane, nema u tome vajde, sve se svodi na hladnu formu. No, ljudski je vidjeti druge... Tako ni ja ne mogu protiv sebe. Kada dođe onaj dio "pružite mir jedni drugima", pa kad primim mlaki, formalni stisak ruke (kao da sam primila crknutu ribu) prisjedne mi. No, kao što rekoh - na nama je u koju ćemo se kategoriju svrstati, a na Bogu će biti konačna selekcija (naravno, ako u to vjerujemo :))).

    avatar

    14.04.2009. (06:30)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    E, to sam zaboravila reći. :) I ja nekad odem u neku od osječkih crkvi kada su prazne jer volim takvu tišinu i mir, a iza vrata te opet čeka užurbani grad i vreva. :)

    avatar

    14.04.2009. (20:53)    -   -   -   -  

  • jja

    jako volim crkve, kao i ti prazne. Dapace volim u vruce nedjeljno popodne otici u neku takvu sjenovitu tihu baziliku i sabrati si misli.

    Nacelno se slazem sa tvojim postom, iskustveno najvise preodgajali su me upravo katolici. I kod njih sam vidjela najmanje tolerancije za druge vjere. A zivim blisko okruzena bas svim vjerama.

    avatar

    15.04.2009. (20:29)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Podcrtao sam ovo..."Živi i pusti druge da žive. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, svoje stavove, neka vjeruje ili ne vjeruje kako mu je volja."...
    Ni jedno misionarstvo ne podržavam,osim misije za mir i dobro!
    Sviđa mi se tvoja interpretacija životne filozofije jer mi je bliska iako smo vjerovatno po mnogočemu različiti.Ali,baš u tome se krije bogatsvo raznolikosti koja spaja,a ne razdvaja!
    Veliki proljetni osmjeh ti ostavljam :-)))

    avatar

    16.04.2009. (09:00)    -   -   -   -  

  • Mila, blogerica

    Kao i vecina Hrvata, katolik sam rodenjem. No uvjerenjem sam agnostik. Mnogi agnosticizam poistovjecuju s ateizomom sto nije pravilno. Smeta me i krutost katolicanstva i odrjesitost ateizma, posebno kada se obje strane cujem ili vidim krajnosti poput propovijedi da ce svi nevjernici gorjeti u paklu i sl. ili placanje reklame po autobusima da Boga nema. Volim male crkve, katedrale i bazilike i rado ih posjecujem, no ne zelim da mi netko s oltara ispire mozak. Isto tako ne zelim da me ateisti uvjeravaju da Boga nema. Agnosticam ne kaze da Boga nema, nego da on možda postoji, ali ga da na ovom stupnju razvoja ne možemo shvatiti. Zato vjerujem i zivim kako zelim, a i druge pustam da to cine.

    avatar

    16.04.2009. (15:19)    -   -   -   -  

  • Amorfia

    vodim se onom, živi i pusti druge da žive :) živcira me nametanje stavova s bilo koje strane, tako da razumijem što si htjela reči ;)

    avatar

    17.04.2009. (12:28)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Ovdje je sve već rečeno. Uz bakinu izreku o Božjoj administraciji dodala bih još jednu, mudrog svećenika koji mi je prvi od svećenstva pomogao da nešto vidim umjesto da me odbije od Crkve - on je naglasio u više navrata da je Crkva ljudska institucija, ne božanska, pa je tako podložna grijehu i zabludi kao i ljudi koji je sačinjavaju. Svakom normalnom čovjeku trebala bi biti jasna razlika između vjere i institucionalizirane religije. Misionari ateizma imaju velikih problema sa sobom, zato postupaju kako postupaju. No oni su, po mom mišljenju, zapravo već zakoračili na put vjere, samo u negativnom smislu, poput sv. Pavla prije puta u Damask. Čovjek ima neugodnu osobinu da važne stvari odbija od sebe - kao da se boji da će biti povrijeđen ako se pokažu neistinitima. Vjera je jedna od stvari koja je ljudima važna, vrlo duboka i intimna pa boli na najmanji nepažljiv dodir. Radije će je odbiti od sebe pa i progoniti nego dopustiti da se u njihovim očima pokaže ništavnom, a pokazat će se takvom sve dok je ne prihvate u nekom od njima primjerenih oblika i emocionalno i duhovno, jer dotad neće moći zadovoljiti njihove religiozne potrebe koje si ionako ne priznaju. Da malo proširim stvar na duhovnost općenito - mislim da je najgora stvar, najstrašnija kazna biti odvojen od bilo kakvog oblika duhovnosti - zbog psihičke tuposti ili nekog drugog razloga. Oni koji niječu vjeru već priznaju da ona postoji, makar i kao zabluda i varka. Pa se kasnije mnogi od njih naizgled čudesno preobrate, a zapravo su našli ono što su tražili i konačno se pomirili sa sobom i sa svima. Pusa :)

    avatar

    19.04.2009. (20:01)    -   -   -   -  

  • Riba Luca

    Voziti se ateističkim tramvajem nije grijeh nego spoznaja :)))))))

    avatar

    22.04.2009. (10:59)    -   -   -   -  

  • Sjena

    Ne smeta me što crkva čini budale. Oni se sami čine budalama. Ne znači to, naglašavam, da su svi vjernici budale.

    Smeta me što crkva ne plaća porez.

    Smeta me što je moja nema Boga vrijeđanje njih, a njihovo ima nije vrijeđanje mene.

    Smeta me mnogo drugih stvari.

    Ali, ako ja ne smetam tebi, ne smetaš niti ti meni. Isto kao i u politici.

    Možda baš naše razlike dovedu do naše bolje suradnje.

    avatar

    23.04.2009. (00:39)    -   -   -   -  

  • Kolači

    Ljep Post..I da,treba svatko pustit da živi kako god hoće,a nametanje tuđih stavova nije baš dobro..

    avatar

    23.04.2009. (01:22)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...