ptičice i zrikavci i nisu neka lutrija. vjeruj mi. kad počnu urlikati svaku noć, a prevruće je za zatvoriti prozor, par tjedana nema normalnog spavanja. alternativa su im kune - kolonija se svakih par godina nastani na našem tavanu, potamane male drečave gadove, ali niti onda nema mira i tišine, jer ovi tulumare gore, pa noću zvuči ko da će se kuća srušiti. dragi i ja smo, inače, kupili kuću na selu. cijena je, da ti budem iskrena, bila presudna u tome, iako su opcije poput stana ili kuće na nekoj prometnoj gradskoj ulici odmah bile prekrižene. uglavnom, kućica je na kraj sela (a opet dovoljno blizu da se pješice može do najbliže trgovine), prvi susjedi su nam tri "placa" udaljeni, u blizini je maleni šumarak, a imamo veliku okućnicu u kojoj će se u najskorije vrijeme nastaniti neke simpatične voćke, i puuuuuuno jagoda, i moj zlopasić... jedva čekam preseljenje! :D sigurna sam da i za vas postoji kućica koja vas čeka. pogledajte s druge strane drave, nekretnine su prihvatljivih cijena. :D
30.03.2009. (23:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pa nemoraš na selo da te grlice bude, mene uredno moja dva para na prozoru u 5 već bude......traže da im dam zrnje, žita, kuruze, suncokreta i tak već godina...a buraz mi bome je dobro garažiran, moram priznati, stariji a bolji, a ja mogu samo maštati o tome da sam i ja tak nekad dobro zgledal...a sad....katastrofa, kao nježni iz modre laste...hahaha
31.03.2009. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catwoman
Nisi pretjerala u opisu nekadašnje seoske idile - baš tako to doista i jest u finoći djetinje duše ... ( sjećam se sličnih bajkovitih slika iz vlastitog djetinjstva ) i zato ti velika HVALA na tom čarobnom prisjećanju Istinske Prirode Života ... Minijaturan, ali toliko moćan lirski ispis jednog vremena i stanja, da ga doživjeh kao prenesena sva u taj svijet, koji možda još uvijek živi u jednom od bezbrojnih paralelnih svemira nekog univerzalnog Uma ... Divno pišeš, doista. :-)
Vjerujem poput tičerice, da te spokojno čeka upravo ta kućica iz snova ... a i realno gledajući, kao što ona kaže, treba iskoristiti još postojeći trend bijega iz sela u gradove i s time vezane povoljnije cijene, jer uskoro će najvjerojatnije doći do suprotnog kretanja ...
31.03.2009. (15:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tičerica - Ma znam da nije uvijek idilično! I da zrikavci, pijetlovi i psi znaju izluditi čovjeka ) živjela sam godinu dana na selu), a ni sa susjedima (ako ih imaš!) nikad ne znaš. Ali radije biram te zvukove nego zvukove tornih bušilica, rušenja zidova u stanu, brušenja parketa, keramičarske radove ... čiji zvukovi svako malo dopiru, sad odavde, sad odande. Radije bih imala dva susjeda, nego pedeset. A to je očigledno i tvoj izbor! Ljudi, idemo na selo... Lund - Dobro si to rekao, svi kao da smo zatočeni... Gajo - Blago tebi, ja ne pamtim kad sam posljednji put čula njihovo gugutanje! Vjerojatno ovisi u kojem dijelu grada živiš... Catwoman - Opet broljantan komentar. Vjeruj mi, i tebe je užitak čitati, draga moja!
31.03.2009. (15:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imala sam priliku nekoliko puta spavati na selu, kod bake i kod rođaka, tako da se sjećam kukurikanja pijetlova u rano jutro, sjećam se one tišine, nedirnute zvukom automobila kao u gradu gdje ih ima puno više. I zrak je drugačiji, i mirisi, i sav taj spokoj, pogotovo onaj večernji kada sve utihne s prvim mračkom. S jedne strane je to lijepo i idilično (meni preidilični opisi nikada ne škode!), ali ja osobno više volim gradsku vrevu. Ali uz jednu utopističku želju - da ipak živim u gradu i osjetim njegovu energiju, ali u svojoj kući u kojoj će se sva ta energija poništiti čim zakoračim preko ulaznog praga te će me dočekati moja oaza i mir. To mi je san.
Želim kamenitu kuću, s vrtom i mnogo drveća oko nje, tako da skroz bude u sjeni jer ne volim sunce (a ni najnajdraži). :) Ustvari, prije nekoliko postova sam pisala o tome, mislim da si čitala. Voljela bih imati minimalistički uređen, ali topao prostor, ne volim metal i staklo, ali ni puno drangulija svuda naokolo. Vrt zamišljam kao miran, sjenovit, zelen. Ne mora biti ogroman, ali mora biti simetričan i skrovit, zaštićen od svih pogleda i kao stvoren za lješkarenje i bijeg od stresa svakodnevice. Ma, zapravo, tema kuće zaslužuje jedan poseban tekst. Htjedoh reći da mi jako fali taj doticaj s prirodom, cijeli život živim u stanu, doduše, ima lijep pogled na Dravu i lijepa je lokacija, ali ipak se osjećam kao u krletci jer nisam na zemlji, ne mogu biti u doticaju sa zelenilom i šapatom prirode osim u povremenim šetnjama. Fali mi...
I, da, sviđa mi se ona tvoja riječ "ljudikalo". Prvi put ju čujem i baš mi je nekako če-če. :)
Želim ti laku noć i radujem se četvrtku! ;)
31.03.2009. (23:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijep je taj tvoj opis, sjećanje na djetinjstvo. :-) Baš volim miris lipe. :-) Želja za bijegom od betona i svega što s tim ide - nije mi nepojmljiva i strana. Vjerujem da ćete strpljivo i pomno birajući naći ono što želite i ispuniti svoj san o povratku prirodi. To je krasno! :-)
31.03.2009. (23:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prva dva paragrafa tvog posta su opisala dijelove mog dijetinjstva... Ostatak je opisao... Zelim ti od srca.... Da dodjes tamo kuda te srce zove... Ja jos moram ostat' u betonskoj djungli... Imam previse posla... A ne mogu ih napustiti...
Tu su brzi... Vec mi rade protezu... A krv jos ide kroz frbante...
01.04.2009. (11:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
joj, lipe... big blue me podsjetio na još jednu stvar koju volim u svom nazovi-gradiću - kada lipe procvatu, a njihov miris okupa zrak. a ta stvar me deprimirala za vrijeme cijelog studija u gradu: hodam gradskim ulicama, i vidim lipe u cvatu na sve strane, ali ih ne osjetim. podsjećalo me na one "ima slike - nema tona" situacije, kada vidiš da netko pomjera usta ali ga ne čuješ od buke, i jednako tako me iritirala ta olfaktorna buka koja je prekrivala miris. zato je bio još veći užitak svakoga dana sići s prašnjavog, ružnog vlaka, i kao prvu stvar "doma" dobiti veliki pozdrav od rascvjetalih stabala lipe. :D mislim da bih umrla da moram živjeti u velikom gradu, u malom stanu, uz buku i bez lipa...
01.04.2009. (12:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...ni ja ne mislim da si pretjerala...sve je stvar čovjeka kako gleda na stvari...poznata priča o čaši koja je polupuna ili poluprazna...sad sam se sjetio jedne pjesme koja kaže:"Proljeće je stiglo u naš grad...i vrapci se deru kao konji..."...mene u novom zagrebu na primjer kada se budim u 5 sati svako jutro pozdravljaju ptičice uvijek u isto vrijeme...ne kužim kako znaju koliko je sati...preseljenje u grad nam se na neki način nameće i to nije slučajno,a mi zbog svoje komocije to prihvaćamo,ništa nije slučajno...kao i ova kriza o kojoj nam trube,a ti isti su je stvorili i sad očekuju da je mi rješavamo i saniramo,ali nije ni u tom kvaka, stvar je vrlo jednostavna,namjerno se proizvodi kriza,posebno dužnička kriza,manjina se bogati,cijeli svijet je u banani i kad kriza dođe do svoga maksimuma,oni će nuditi rješenja,na pr. ukinimo novac, neka sve bude u computeru (tako da mogu još i više sve kontrolirati), zatim osnujmo svjetsku vladu (tj. svjetskog policajca)..kome odgovara kriza, retoričko pitanje - gdje bi bio MMF da nema krize ? nebi bilo njegove svrhe;ovako MMF ulazi u sve više država i nameće svoje kriterije;
u americi se svjesno ljude tjera sa sela i farmi,čime se oni sele u gradove, gdje ih je lakše kontrolirati...kod nas se to radi stihijski i bez plana, sve se radi po naputcima "demokratskog" zapada
01.04.2009. (14:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF - I bolje jer bi onda tvoji protivnici mogli reći da si se sakrio i predao...
Kinky - Vrijedi dogovor. Radujem se! :)
Big Blue - Lipe su mirisni nektar, a budući da cvatu u mjesecu mog rođenja kao da su mi genetski predisponirane! :)
Mozda sutra - Nestrpljivo čekam tvoju rečenicu: "Da, bila je to prvoaprilska..."
Tičerica - Još do nedavno sam tvrdila da je Osijek grad po mjeri čovjeka, sad više nisam tako sigurna. Djeca ostaju (zna se zašto!), muž i ja, nadam se, selimo. Da je mene neko planirao preseliti u njihovim godinama na selo, ostala bi na mjestu mrtva. Kad dođu u naše godine, a vjerojatno i puno ranije, znat će gdje žele živjeti...
Nihon - Naravno! Svaka kriza ima svoju polazišnu točku u bezdanoj pohlepi moćnih pojedinaca i institucija koje su već zgrnula basnoslovna bogatstva, ali to im nije dovoljno... Einstein je jednom rekao da su svemi i ljudska glupost beskrajni, s tim da za svemi nije tako siguran. Ja bih uz glupost, svakako dodala i ljudska pohlepa! P.S. Za tvoj profinjeni okus nešto dobro
01.04.2009. (14:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja tri od sveg srca želim da što prije pronađeš tu svoju kućicu koja te sigurno već negdje čeka........... posve razumijem tvoje čežnje, jer i samoj mi je tako. zamirisala mi je tvoja lipa a sjetila sam se svojih odlazaka na selo kod moje pok. tetke i tamošnjeg pravog iskonskog seoskog života kad su svi nedjeljom išli na misu, kad su se okupljali za čijanje perja i uz to se veselilo, pričalo, pjevalo i ogovaralo (najčešće muške i one koji nisu bili nazočni), kada bi žito sazrilo za berbu (ili kukuruz i sl.) organizirale bi redom akcije od susjeda do susjeda, i svi bi pomagali jedni drugima POSTOJALO JE ZAJEDNIŠTVO. DIVOTA. NEŠTO NAJLJEPŠE............ mi sm to odbacili odgurnuli "nama to ne treba" a tonemo sve dublje, sve više smo u ponoru ovog nametnutog načina života kojega mi PRIHVAĆAMO fala Bogu što sam dobila zamjenu za tu ljepotu koju sam morala napustiti. mogu sjest u yugića i odlepršat tamo kad god me volja jedva čekam vrijeme kad ću moći tamo provoditi puuuuuuuno više vremena topli pozdrav.....................;o))
01.04.2009. (22:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dada, mogu reći, vrlo lijepo je ovo sve opisano... Hmmm, rekla bih da si se kao i meni jedan od dražih pisaca Marcel Proust vratila u svoju lijepo prošlost, u svoje djetinjstvo... ne znam koliko ti je on poznat kao pjesnik, ali uglavnom, on ima specifičan odnos prema vremenu, oživljava prošlost u stvarnosti preko predmeta, što me se baš dojmilo, zato mi je valjda baš drag pisac... I da, meni je jako drago da sam se vrativši na svoj blog zatekla baš temu prošlosti na tvojem blogu :) lijepooo... Ma svi se mi volimo prisjetit starih dana (uh, govorim kao da imam 100 godina ;), ali svejedno... svatko od nas ima neka lijepa sjećanja na prošle dane... ahh ... Eto, toliko od mene za ovaj put. Nadam se da ću sada ostat na svojem blogu, bila sam neko vrijeme odsutna, ali odlučih više ne odlazit. Primjetila sam da mi stvarno treba neko mjesto za izražavanje mojih misli... :) Čitamo se uskoroo ;) ...
02.04.2009. (16:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moja baka (jedina od baka i djedova koje sam upoznala), živjela je u Donjoj Stubici, u zgradi. Ali to nije bio obični blok zgrada. Četiri zgrade, pristojno razmaknute jedna od druge. Ispred zgrade - travnjak, nema ceste i prometa, nema parkiranih automobila. Balkoni prepuni cvijeća. Ispred svega toga bilo je zeleno nogometno igralište i dječje igralište, a sve zajedno je okruživala aleja kestenova... S lijeve strane je bila željeznička stanica u koju je stizala i fićukala ona prava parna lokomotiva. Uokolo predivni zeleni brežuljci s vinogradima. Za mene je boravak tamo bio - predivan kao u bajci :))) Moja baka je u životu prošla mnoge tuge, teškoće i tragedije. Namučila se silno, ali nikad nije duhom posustala. Za svakog je imala lijepu riječ i razumijevanje. Ponekad si mislim, za sve dobro što je drugima činila - bila je blagoslovljena time da je posljednih petnaestak godina proživjela u toj divoti - opušteno i mirno... Svaki moj boravak tamo ostao je zauvijek spremljen u srcu... Pozdravček :)))
02.04.2009. (23:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cijeli zivot sam zivio u manjim ili vecim gradovima ali evo sada zivim na selu koje ima samo dvije banke , 2 hotela i 5 trgovina :)) Naravno da se sjecam odlazaka u selo, gacanja po kisi, cak sam i konje tjerao, kupili maline, igrali se drugacijih igara, pio vodu sa izvora i svasta jos nesta. Mog starijeg sina sam vodio u ZOO u Münchenu da vidi kako izgleda kokos koju jede nije dijete ni to znalo :))
03.04.2009. (07:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To je bila i moja,davnašnja želja.Ali,život je odredio druga rješenja. Vjerujem da ćeš realizirati taj san i uživati u njemu. Osmjeh ti ostavljam :-)))
03.04.2009. (10:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet Dr. Moore... Puno ime mi ispada, a nemam vremena da se zaj. na Netu i da ga trazim... I Dr. Scott Peck.... Ime koje ne zaboravljam... Napisali su dva gotovo identicna djela o "usponu ljudske duse prema savrsenstvu"... I objavili ih skororeci istovremeno... I dok je Moore "filozofirao" i podupirao se "postapalicama," (stakama), onih cije su rijeci bile vazne za njihovo vrijeme....I u to vrijeme. Koza mi se jezi kad mi spominju Plato-a ili Kanta... Ili sve ostale "tragace u mraku"... U mraku davne proslosti... ....
Mnogi to ne shvacaju...
Scott je upotrijebio moderan jezik koj razumiju svi. Nije "filozofirao, nego je stavio na papir "ovaj svijet"... Danas... Rijecima kojima su ga svi razumijeli... Moore je pao u zaborav sa stotinjak tisuca prodanih knjiga u lijepom crvenom omotu... Scott je publicirao desetke miliona knjiga na mnogim jezicima. I jos i danas se prevode.
Njegovu jednostavnost izraza, razumiju mnogi... Moore je napisao identicno djelo koje su razumjeli samo Ph.D studenti ili diplomci...
A sta ti govorim tim'...
Pocela si sa bezpotrebnim "kompliciranjem" - "sta, kako, zasto i kako bi bilo da nije bilo ... ili da je bilo"...
Bilo je kako je bilo... Zavrsilo kako je zavrsilo...
Cinjenica je prejasna... Da nije bilo Drugog Svjetskog Rata... I onih ocajnih slika unakazenih iz Hiroshime i Nagasakija... Nesto sto znanost nije predvidjela... Sezdesetih godina, Ameri i Rusi bi unistili sami sebe, i citav svijet...
Prestani filozofirati! O hipotetskim mogucnostima! Dogodilo se je kako se je dogodilo... I to nam je otvorilo oci... Na jos vecu... Nevolju... Koja... Je mogla... Doci!
Svako zlo za neko dobro!
Imas prekrasne sinove i muza... Prezgodni ste u svakom smislu! I Ti i On i Oni... I djevojke!!!
03.04.2009. (12:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anita - Vrlo praktično razmišljanje, a osobito za djevojku tvojih godina! :) Fanny - Tvoja baka je doista bila blagoslovljenja mogućnošću stanovanja u takvom humanom naselju. Svatko bi bio... Nadam se da i nas negdje čeka takvo mjesto pod suncem:) Kengur - Da, van Hrvatske je već prisutna tendencija bijega iz grada i kult stanovanja u mirnijoj sredini. Nadam se da se tamo dobro osjećaš... :) Dida - Hvala na lijepim željama, dragi Dida. Topli pozdrav i osmijeh iz toplog Osijeka :)! Možda sutra - Točno! Imamo isto mišljenje, ali me ovaj put očigledno nisi shvatio. Htjela sam naglasiti kako uvijek postoji beskrajni niz mogućnosti, ali se uvijek dogodi samo jedna. Koincidencija, nužnost, determiniranost sudbine? Što god bilo i kako god se na kraju složilo, s vremenskim odmakom dio ljudi shvati/spozna da je upravo to bila najoptimalnija, najsmislenija i najpoučnija varijanta ishoda. Jer su se zahvaljujući njoj otvorila vrata spoznaje i jer je poslužila unutarnjem rastu, odnosno kvantnom skoku duše. Na taj način i velika "zla" koja zadese pojedinačnu ili kolektivnu sudbinu uvijek i itekako imaju smisla...
03.04.2009. (14:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se da smo zaboravili neke iskonske stvari u nama, a definitivno smo se otuđili od prirode. Sve može prije, samo priroda i njena bogatsva ne. Sretan sam kaj sam odmaknut dovoljno od grada, a opet sam dovoljno blizu. Na žalost, nekako se osjeća u zraku da nas grad pomalo sustiže. Onako...nekako...kao kad se nad Međuzemlje nadvila sjena s "Istoka". Ako imate uvjete, volju i želju, samo kupite kućicu. Tko kaže da morate baš voditi full seoski život? Ne morate, ali ćete opet imati neku zanimaciju i "sport za opuštanje mozga" :-) Držim palčeve za uspješno provođenje akcije.
03.04.2009. (20:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neki dan sam sa svojom tetom listao obiteljski album jer me uvijek zanimalo (i još uvijek zanima) kakva nam je obitelj bila u prošlosti. Naišao sam na jednu sliku gdje je naša obitelj bila toliko brojna na jednom od okupljanja. Toliko šokiran i izbezumljen upitam tetu da li su se u prošlosti prije 80-ih kada su živjeli u 'društvu skromnosti' imali običaj takvih okupljanja na što mi je teta odgovorila da su se kao obitelj jako puno okupljali. Danas toga više nema, gube se obiteljske vrijednosti na svega par članova s kojima živimo dok se nezasitnim putem povećavaju naše potrebe koje nikada nisu dovoljno ispunjene. I dalje smo gladni kontrole i moći. Nadam se da ćemo u dogledno vrijeme imati dovoljno kontrole nad samim sobom jer ako smo uspjeli preuzeti (ili bolje rečeno preoteti) kontrolu nad svijetom, pitanje je tko će nas pohlepne ljude uspjeti kontrolirati?
03.04.2009. (20:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tičerica
ptičice i zrikavci i nisu neka lutrija. vjeruj mi. kad počnu urlikati svaku noć, a prevruće je za zatvoriti prozor, par tjedana nema normalnog spavanja. alternativa su im kune - kolonija se svakih par godina nastani na našem tavanu, potamane male drečave gadove, ali niti onda nema mira i tišine, jer ovi tulumare gore, pa noću zvuči ko da će se kuća srušiti.
dragi i ja smo, inače, kupili kuću na selu. cijena je, da ti budem iskrena, bila presudna u tome, iako su opcije poput stana ili kuće na nekoj prometnoj gradskoj ulici odmah bile prekrižene. uglavnom, kućica je na kraj sela (a opet dovoljno blizu da se pješice može do najbliže trgovine), prvi susjedi su nam tri "placa" udaljeni, u blizini je maleni šumarak, a imamo veliku okućnicu u kojoj će se u najskorije vrijeme nastaniti neke simpatične voćke, i puuuuuuno jagoda, i moj zlopasić... jedva čekam preseljenje! :D
sigurna sam da i za vas postoji kućica koja vas čeka. pogledajte s druge strane drave, nekretnine su prihvatljivih cijena. :D
30.03.2009. (23:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lund
Evo, ja ovako zatočen u betonu i čeliku, držim ti fige za ispunjenje želje :)
31.03.2009. (01:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
GAJINE GLUPOSTI
pa nemoraš na selo da te grlice bude, mene uredno moja dva para na prozoru u 5 već bude......traže da im dam zrnje, žita, kuruze, suncokreta i tak već godina...a buraz mi bome je dobro garažiran, moram priznati, stariji a bolji, a ja mogu samo maštati o tome da sam i ja tak nekad dobro zgledal...a sad....katastrofa, kao nježni iz modre laste...hahaha
31.03.2009. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catwoman
Nisi pretjerala u opisu nekadašnje seoske idile - baš tako to doista i jest u finoći djetinje duše ... ( sjećam se sličnih bajkovitih slika iz vlastitog djetinjstva ) i zato ti velika HVALA na tom čarobnom prisjećanju Istinske Prirode Života ... Minijaturan, ali toliko moćan lirski ispis jednog vremena i stanja, da ga doživjeh kao prenesena sva u taj svijet, koji možda još uvijek živi u jednom od bezbrojnih paralelnih svemira nekog univerzalnog Uma ... Divno pišeš, doista. :-)
Vjerujem poput tičerice, da te spokojno čeka upravo ta kućica iz snova ... a i realno gledajući, kao što ona kaže, treba iskoristiti još postojeći trend bijega iz sela u gradove i s time vezane povoljnije cijene, jer uskoro će najvjerojatnije doći do suprotnog kretanja ...
31.03.2009. (15:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
Tičerica - Ma znam da nije uvijek idilično! I da zrikavci, pijetlovi i psi znaju izluditi čovjeka ) živjela sam godinu dana na selu), a ni sa susjedima (ako ih imaš!) nikad ne znaš. Ali radije biram te zvukove nego zvukove tornih bušilica, rušenja zidova u stanu, brušenja parketa, keramičarske radove ... čiji zvukovi svako malo dopiru, sad odavde, sad odande. Radije bih imala dva susjeda, nego pedeset. A to je očigledno i tvoj izbor! Ljudi, idemo na selo...
Lund - Dobro si to rekao, svi kao da smo zatočeni...
Gajo - Blago tebi, ja ne pamtim kad sam posljednji put čula njihovo gugutanje! Vjerojatno ovisi u kojem dijelu grada živiš...
Catwoman - Opet broljantan komentar. Vjeruj mi, i tebe je užitak čitati, draga moja!
31.03.2009. (15:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
ja sam alergičan na sijeno, inače bih pobjegao :(
31.03.2009. (19:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Imala sam priliku nekoliko puta spavati na selu, kod bake i kod rođaka, tako da se sjećam kukurikanja pijetlova u rano jutro, sjećam se one tišine, nedirnute zvukom automobila kao u gradu gdje ih ima puno više. I zrak je drugačiji, i mirisi, i sav taj spokoj, pogotovo onaj večernji kada sve utihne s prvim mračkom. S jedne strane je to lijepo i idilično (meni preidilični opisi nikada ne škode!), ali ja osobno više volim gradsku vrevu. Ali uz jednu utopističku želju - da ipak živim u gradu i osjetim njegovu energiju, ali u svojoj kući u kojoj će se sva ta energija poništiti čim zakoračim preko ulaznog praga te će me dočekati moja oaza i mir. To mi je san.
Želim kamenitu kuću, s vrtom i mnogo drveća oko nje, tako da skroz bude u sjeni jer ne volim sunce (a ni najnajdraži). :) Ustvari, prije nekoliko postova sam pisala o tome, mislim da si čitala. Voljela bih imati minimalistički uređen, ali topao prostor, ne volim metal i staklo, ali ni puno drangulija svuda naokolo. Vrt zamišljam kao miran, sjenovit, zelen. Ne mora biti ogroman, ali mora biti simetričan i skrovit, zaštićen od svih pogleda i kao stvoren za lješkarenje i bijeg od stresa svakodnevice. Ma, zapravo, tema kuće zaslužuje jedan poseban tekst. Htjedoh reći da mi jako fali taj doticaj s prirodom, cijeli život živim u stanu, doduše, ima lijep pogled na Dravu i lijepa je lokacija, ali ipak se osjećam kao u krletci jer nisam na zemlji, ne mogu biti u doticaju sa zelenilom i šapatom prirode osim u povremenim šetnjama. Fali mi...
I, da, sviđa mi se ona tvoja riječ "ljudikalo". Prvi put ju čujem i baš mi je nekako če-če. :)
Želim ti laku noć i radujem se četvrtku! ;)
31.03.2009. (23:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Lijep je taj tvoj opis, sjećanje na djetinjstvo. :-) Baš volim miris lipe. :-) Želja za bijegom od betona i svega što s tim ide - nije mi nepojmljiva i strana. Vjerujem da ćete strpljivo i pomno birajući naći ono što želite i ispuniti svoj san o povratku prirodi. To je krasno! :-)
31.03.2009. (23:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mozda sutra
Prva dva paragrafa tvog posta su opisala dijelove mog dijetinjstva...
Ostatak je opisao...
Zelim ti od srca....
Da dodjes tamo kuda te srce zove...
Ja jos moram ostat' u betonskoj djungli...
Imam previse posla...
A ne mogu ih napustiti...
Tu su brzi...
Vec mi rade protezu...
A krv jos ide kroz frbante...
01.04.2009. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tičerica
joj, lipe... big blue me podsjetio na još jednu stvar koju volim u svom nazovi-gradiću - kada lipe procvatu, a njihov miris okupa zrak. a ta stvar me deprimirala za vrijeme cijelog studija u gradu: hodam gradskim ulicama, i vidim lipe u cvatu na sve strane, ali ih ne osjetim. podsjećalo me na one "ima slike - nema tona" situacije, kada vidiš da netko pomjera usta ali ga ne čuješ od buke, i jednako tako me iritirala ta olfaktorna buka koja je prekrivala miris. zato je bio još veći užitak svakoga dana sići s prašnjavog, ružnog vlaka, i kao prvu stvar "doma" dobiti veliki pozdrav od rascvjetalih stabala lipe. :D mislim da bih umrla da moram živjeti u velikom gradu, u malom stanu, uz buku i bez lipa...
01.04.2009. (12:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mushin munen
...ni ja ne mislim da si pretjerala...sve je stvar čovjeka kako gleda
na stvari...poznata priča o čaši koja je polupuna ili poluprazna...sad sam se
sjetio jedne pjesme koja kaže:"Proljeće je stiglo u naš grad...i vrapci se
deru kao konji..."...mene u novom zagrebu na primjer kada se budim
u 5 sati svako jutro pozdravljaju ptičice uvijek u isto vrijeme...ne kužim kako
znaju koliko je sati...preseljenje u grad nam se na neki način nameće i to
nije slučajno,a mi zbog svoje komocije to prihvaćamo,ništa nije
slučajno...kao i ova kriza o kojoj nam trube,a ti isti su je stvorili i sad
očekuju da je mi rješavamo i saniramo,ali nije ni u tom kvaka,
stvar je vrlo jednostavna,namjerno se proizvodi kriza,posebno
dužnička kriza,manjina se bogati,cijeli svijet je u banani i kad kriza dođe do
svoga maksimuma,oni će nuditi rješenja,na pr. ukinimo novac,
neka sve bude u computeru (tako da mogu još i više sve kontrolirati),
zatim osnujmo svjetsku vladu (tj. svjetskog policajca)..kome odgovara kriza,
retoričko pitanje - gdje bi bio MMF da nema krize ?
nebi bilo njegove svrhe;ovako MMF ulazi u sve više država i nameće svoje
kriterije;
u americi se svjesno ljude tjera sa sela i farmi,čime se oni sele u gradove,
gdje ih je lakše kontrolirati...kod nas se to radi stihijski i bez plana,
sve se radi po naputcima "demokratskog" zapada
01.04.2009. (14:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
NF - I bolje jer bi onda tvoji protivnici mogli reći da si se sakrio i predao...
Kinky - Vrijedi dogovor. Radujem se! :)
Big Blue - Lipe su mirisni nektar, a budući da cvatu u mjesecu mog rođenja kao da su mi genetski predisponirane! :)
Mozda sutra - Nestrpljivo čekam tvoju rečenicu: "Da, bila je to prvoaprilska..."
Tičerica - Još do nedavno sam tvrdila da je Osijek grad po mjeri čovjeka, sad više nisam tako sigurna. Djeca ostaju (zna se zašto!), muž i ja, nadam se, selimo. Da je mene neko planirao preseliti u njihovim godinama na selo, ostala bi na mjestu mrtva. Kad dođu u naše godine, a vjerojatno i puno ranije, znat će gdje žele živjeti...
Nihon - Naravno! Svaka kriza ima svoju polazišnu točku u bezdanoj pohlepi moćnih pojedinaca i institucija koje su već zgrnula basnoslovna bogatstva, ali to im nije dovoljno... Einstein je jednom rekao da su svemi i ljudska glupost beskrajni, s tim da za svemi nije tako siguran. Ja bih uz glupost, svakako dodala i ljudska pohlepa!
P.S. Za tvoj profinjeni okus nešto dobro
01.04.2009. (14:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kizzy
ja tri od sveg srca želim da što prije pronađeš tu svoju kućicu koja te sigurno već negdje čeka...........
posve razumijem tvoje čežnje, jer i samoj mi je tako.
zamirisala mi je tvoja lipa a sjetila sam se svojih odlazaka na selo kod moje pok. tetke i tamošnjeg pravog iskonskog seoskog života kad su svi nedjeljom išli na misu, kad su se okupljali za čijanje perja i uz to se veselilo, pričalo, pjevalo i ogovaralo (najčešće muške i one koji nisu bili nazočni), kada bi žito sazrilo za berbu (ili kukuruz i sl.) organizirale bi redom akcije od susjeda do susjeda, i svi bi pomagali jedni drugima
POSTOJALO JE ZAJEDNIŠTVO. DIVOTA. NEŠTO NAJLJEPŠE............
mi sm to odbacili
odgurnuli
"nama to ne treba"
a tonemo sve dublje, sve više smo u ponoru ovog nametnutog načina života kojega mi PRIHVAĆAMO
fala Bogu što sam dobila zamjenu za tu ljepotu koju sam morala napustiti. mogu sjest u yugića i odlepršat tamo kad god me volja
jedva čekam vrijeme kad ću moći tamo provoditi puuuuuuuno više vremena
topli pozdrav.....................;o))
01.04.2009. (22:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~ ... NeMirna ... ~
Dada, mogu reći, vrlo lijepo je ovo sve opisano...
Hmmm, rekla bih da si se kao i meni jedan od dražih pisaca Marcel Proust vratila u svoju lijepo prošlost, u svoje djetinjstvo... ne znam koliko ti je on poznat kao pjesnik, ali uglavnom, on ima specifičan odnos prema vremenu, oživljava prošlost u stvarnosti preko predmeta, što me se baš dojmilo, zato mi je valjda baš drag pisac... I da, meni je jako drago da sam se vrativši na svoj blog zatekla baš temu prošlosti na tvojem blogu :) lijepooo...
Ma svi se mi volimo prisjetit starih dana (uh, govorim kao da imam 100 godina ;), ali svejedno... svatko od nas ima neka lijepa sjećanja na prošle dane... ahh ...
Eto, toliko od mene za ovaj put. Nadam se da ću sada ostat na svojem blogu, bila sam neko vrijeme odsutna, ali odlučih više ne odlazit. Primjetila sam da mi stvarno treba neko mjesto za izražavanje mojih misli... :)
Čitamo se uskoroo ;) ...
02.04.2009. (16:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Povratak prirodi je pravi izbor, ja sam stalno u toj vezi :)))
02.04.2009. (19:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
Kizzy - Zavidim ti što već imaš svoje "sklonište". A mi ćemo ga, nadam se, ubrzo isto imati :)
Vierziger - Hvala za prekrasan komentar!!! :)
Nemirna - Radujem se tvom ponovnom dolasku i našem ponovnom druženju!
Koraljka - Je, tako je! :)
02.04.2009. (20:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*****
Volim grad prek tjedna, a selo vikendom, da se odmorim i napunim baterije, uz prirodu i životinje. :)
02.04.2009. (20:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fanny
Moja baka (jedina od baka i djedova koje sam upoznala), živjela je u Donjoj Stubici, u zgradi. Ali to nije bio obični blok zgrada. Četiri zgrade, pristojno razmaknute jedna od druge. Ispred zgrade - travnjak, nema ceste i prometa, nema parkiranih automobila. Balkoni prepuni cvijeća. Ispred svega toga bilo je zeleno nogometno igralište i dječje igralište, a sve zajedno je okruživala aleja kestenova...
S lijeve strane je bila željeznička stanica u koju je stizala i fićukala ona prava parna lokomotiva. Uokolo predivni zeleni brežuljci s vinogradima. Za mene je boravak tamo bio - predivan kao u bajci :)))
Moja baka je u životu prošla mnoge tuge, teškoće i tragedije. Namučila se silno, ali nikad nije duhom posustala. Za svakog je imala lijepu riječ i razumijevanje. Ponekad si mislim, za sve dobro što je drugima činila - bila je blagoslovljena time da je posljednih petnaestak godina proživjela u toj divoti - opušteno i mirno... Svaki moj boravak tamo ostao je zauvijek spremljen u srcu...
Pozdravček :)))
02.04.2009. (23:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kenguur
Cijeli zivot sam zivio u manjim ili vecim gradovima ali evo sada zivim na selu koje ima samo dvije banke , 2 hotela i 5 trgovina :))
Naravno da se sjecam odlazaka u selo, gacanja po kisi, cak sam i konje tjerao, kupili maline, igrali se drugacijih igara, pio vodu sa izvora i svasta jos nesta.
Mog starijeg sina sam vodio u ZOO u Münchenu da vidi kako izgleda kokos koju jede nije dijete ni to znalo :))
03.04.2009. (07:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
To je bila i moja,davnašnja želja.Ali,život je odredio druga rješenja.
Vjerujem da ćeš realizirati taj san i uživati u njemu.
Osmjeh ti ostavljam :-)))
03.04.2009. (10:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mozda sutra
bastet
Dr. Moore... Puno ime mi ispada, a nemam vremena da se zaj. na Netu i da ga trazim...
I Dr. Scott Peck.... Ime koje ne zaboravljam...
Napisali su dva gotovo identicna djela o "usponu ljudske duse prema savrsenstvu"...
I objavili ih skororeci istovremeno...
I dok je Moore "filozofirao" i podupirao se "postapalicama," (stakama), onih cije su rijeci
bile vazne za njihovo vrijeme....I u to vrijeme.
Koza mi se jezi kad mi spominju Plato-a ili Kanta...
Ili sve ostale "tragace u mraku"...
U mraku davne proslosti...
....
Mnogi to ne shvacaju...
Scott je upotrijebio moderan jezik koj razumiju svi.
Nije "filozofirao, nego je stavio na papir "ovaj svijet"... Danas... Rijecima kojima su ga svi
razumijeli...
Moore je pao u zaborav sa stotinjak tisuca prodanih knjiga u lijepom crvenom omotu...
Scott je publicirao desetke miliona knjiga na mnogim jezicima. I jos i danas se prevode.
Njegovu jednostavnost izraza, razumiju mnogi...
Moore je napisao identicno djelo koje su razumjeli samo Ph.D studenti ili diplomci...
A sta ti govorim tim'...
Pocela si sa bezpotrebnim "kompliciranjem" - "sta, kako, zasto i kako bi bilo da nije bilo ... ili da je bilo"...
Bilo je kako je bilo...
Zavrsilo kako je zavrsilo...
Cinjenica je prejasna...
Da nije bilo Drugog Svjetskog Rata...
I onih ocajnih slika unakazenih iz Hiroshime i Nagasakija...
Nesto sto znanost nije predvidjela...
Sezdesetih godina, Ameri i Rusi bi unistili sami sebe, i citav svijet...
Prestani filozofirati!
O hipotetskim mogucnostima!
Dogodilo se je kako se je dogodilo...
I to nam je otvorilo oci...
Na jos vecu...
Nevolju...
Koja...
Je mogla...
Doci!
Svako zlo za neko dobro!
Imas prekrasne sinove i muza...
Prezgodni ste u svakom smislu!
I Ti i On i Oni...
I djevojke!!!
03.04.2009. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
Anita - Vrlo praktično razmišljanje, a osobito za djevojku tvojih godina! :)
Fanny - Tvoja baka je doista bila blagoslovljenja mogućnošću stanovanja u takvom humanom naselju. Svatko bi bio... Nadam se da i nas negdje čeka takvo mjesto pod suncem:)
Kengur - Da, van Hrvatske je već prisutna tendencija bijega iz grada i kult stanovanja u mirnijoj sredini. Nadam se da se tamo dobro osjećaš... :)
Dida - Hvala na lijepim željama, dragi Dida. Topli pozdrav i osmijeh iz toplog Osijeka :)!
Možda sutra - Točno! Imamo isto mišljenje, ali me ovaj put očigledno nisi shvatio. Htjela sam naglasiti kako uvijek postoji beskrajni niz mogućnosti, ali se uvijek dogodi samo jedna. Koincidencija, nužnost, determiniranost sudbine? Što god bilo i kako god se na kraju složilo, s vremenskim odmakom dio ljudi shvati/spozna da je upravo to bila najoptimalnija, najsmislenija i najpoučnija varijanta ishoda. Jer su se zahvaljujući njoj otvorila vrata spoznaje i jer je poslužila unutarnjem rastu, odnosno kvantnom skoku duše. Na taj način i velika "zla" koja zadese pojedinačnu ili kolektivnu sudbinu uvijek i itekako imaju smisla...
03.04.2009. (14:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvalospjev gluposti
Slažem se da smo zaboravili neke iskonske stvari u nama, a definitivno smo se otuđili od prirode. Sve može prije, samo priroda i njena bogatsva ne. Sretan sam kaj sam odmaknut dovoljno od grada, a opet sam dovoljno blizu. Na žalost, nekako se osjeća u zraku da nas grad pomalo sustiže. Onako...nekako...kao kad se nad Međuzemlje nadvila sjena s "Istoka". Ako imate uvjete, volju i želju, samo kupite kućicu. Tko kaže da morate baš voditi full seoski život? Ne morate, ali ćete opet imati neku zanimaciju i "sport za opuštanje mozga" :-) Držim palčeve za uspješno provođenje akcije.
03.04.2009. (20:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Sims 3 Sapunica
Neki dan sam sa svojom tetom listao obiteljski album jer me uvijek zanimalo (i još uvijek zanima) kakva nam je obitelj bila u prošlosti. Naišao sam na jednu sliku gdje je naša obitelj bila toliko brojna na jednom od okupljanja. Toliko šokiran i izbezumljen upitam tetu da li su se u prošlosti prije 80-ih kada su živjeli u 'društvu skromnosti' imali običaj takvih okupljanja na što mi je teta odgovorila da su se kao obitelj jako puno okupljali.
Danas toga više nema, gube se obiteljske vrijednosti na svega par članova s kojima živimo dok se nezasitnim putem povećavaju naše potrebe koje nikada nisu dovoljno ispunjene. I dalje smo gladni kontrole i moći.
Nadam se da ćemo u dogledno vrijeme imati dovoljno kontrole nad samim sobom jer ako smo uspjeli preuzeti (ili bolje rečeno preoteti) kontrolu nad svijetom, pitanje je tko će nas pohlepne ljude uspjeti kontrolirati?
03.04.2009. (20:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mushin munen
...hvala na glazbenim darovima...moram priznati da mi se
Anouk puno više svidjela,iako ni lik nije loš,dapače...da kokoš ; )
04.04.2009. (08:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...