| < | ožujak, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (2)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (2)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (2)
Travanj 2010 (1)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (7)
Siječanj 2009 (8)
Prosinac 2008 (14)
Studeni 2008 (15)
Listopad 2008 (16)
Rujan 2008 (9)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Miš-maš svega: uglavnom moje umotvorine u obliku glasnih razmišljanja, kritika i samokritika, osvrta, eseja, kontemplacija, filozofiranja o svakodnevnici... sve začinjeno barem s malo pozitive i idealizma.
Linkovi
kinky
fanny
izvorni život
catwoman
Zona
čistilište
suzette
sunokretaica
blade 777
ziki
klarisshvalospjev gluposti
tičerica
anita
Big Blue
ista kao prije
žubor vode
Samuraj
kizzy
lund
koo
gajo
kengur
nf
kinky
fanny
vierziger
Živjeti svoj život
nisam ja odavde
izvorni život
catwoman
Nihon
primakka
Tko je Bastet?
Bastet je zadovoljna i sretna, supruga i majka, emotivna račica, fan dobre glazbe i dobrog filma, voli pisati i još više čitati. Uiva u brzim šetnjama, obožava životinje (osobito mačke i slonove), šume, mirisa mora, zvuka vode koji teče, sunca, jutra, boja jeseni, tišine, novih okusa, mirisa skuhane kave,... Zna kako biti sama, ali bogme i uživatii u društvu dragih ljudi. Katkad je impulsivna, katkad promišljena. Lako zaplače. Vjeruje ljudima. Vjeruje u čuda. Okorjeli idealist. Ljuti je licemjerje. Mrzi rat i sve oblike nasilja. Zna oprostiti i sebi i drugima. Divi se neustrašivim ljudima poput: Nelsonu Mandele, Majke Tereze, Hellen Keller, Fride Kahlo... Želi učiti, razvijati se, mijenjati. Uživa voziti bicikl i rolati. Tolerantna je. Premda obožava upoznati nova mjesta, mrzi duga putovanja. Očarana je kulturom drevnog Egipta, Kine i Japana. Ima uvijek uredan radni stol. S godinama sve više zna kako se opustiti i uživati u životu. Izbjegava autobuse, liftove i sve druge uske i/ili bučne prostore. Nije opterećena prošlošću. Pokušava dobro planirati budućnost. Misao vodilja: Carpe diem!
Bijeg iz okova betona
Često se sa sjetom u mislima vraćam u dane ranog djetinjstva i buđenja u svježa ljetna jutra u bakinoj seoskoj kući. Dobro se sjećam treperavih sjena lipove krošnje na zidu nasuprot mog kreveta. I anđeoskog pjeva grlica. I zvuka moćnih zvona s tornja crkve u središtu sela. U daljini, u prostranom dvorištu, koje se pružalo iza dugačke ciglene kuće, spokojno su se glasale patke, guske, i purice. Na ulici lijeni topot konja po drumu. Odnekud ljutiti lavež pasa i pitomo mukanje krava...
Ohh, ti daleki, divni dani! Provedeni u bezbrižnim lutanjima po poljima, gacanju po kišnim lokvama, zadirkivanju pasa, vožnji bicikala po grbavim poljsikm putevima...
S prvim sumrakom, selo bi utihnulo, povuklo se u domove gdje se zajednički večeralo i ljudikalo. A u rana jutra, s prvim zvukovima buđenja prirode, budile su se životinje i ljudi čije su sudbine bile neraskidivo isprepletene. Čovjek je tada poznavao prirodu i njezine cikluse, i ovisio o njima tek nešto manje od životinja o kojima se brinuo. Život je bio težak, ali jednostavan i iskonski.
Danas su se te niti povezanosti opasno stanjile jer je čovjek okovao svoju dušu i sudbinu betonom i čelikom. Sve smo zaboravili. Skoro sve. Možda smo posljednja generacija koja se još uvijek sjeća. Moja djeca više ne. A kako će tek biti s njihovom?
I zato sada razmišljamo o kupovini kućice van grada. Negdje na selu. Gdje će nas ujutro buditi grlice, a noću uspavljivati zrikavci. Htjela bih malu kućicu s puno cvijeća. Vrt u koji ću moći zagnjuriti ruke i iz njega ubrati rajčice i parpiku još okupane u rosi. Htjela bih stablo jabuke, trešnje i marelice. Da ih mogu onjušiti, odvojiti od lišća i peteljki, zagristi dok sam još u sjeni stabla. Uz rub dvorišta protezat će se gredice šumskih jagoda. Sitnih, ali mirišljavih, koje ne varaju nepce genetičkim inženjeringom. Tu je i zdenac u čijem se dnu zrcali voda. Pas i nekoliko mačaka...
Da, razmišljamo o bijegu iz armirano-betonske zgrade i povratku u krilo zemlje, drveta i cigle! I tragamo za kućom koja će nam moći pružiti malo više spokoja i ljepote. Takva kuća nas negdje već čeka. Znam.
P.S. Čak i ako sam život na selu obojala malo pre idilično... Malo više idealizma nikome neće škoditi ovih dana, zar ne? 
30.03.2009. u 20:43 sati | 28 Komentara | Print | Link | Na vrh
