u jednom starom crno-bijelom filmu kojemu sam zaboravio ime, negdje na zabačenom, prašnjavom, seoskom putu u idiličnoj tišini igra se dijete i onda u trenu uz strahovit tresak projuri auto, zgazi i izobliči krpenu lutku..e sad, ispostaviće se da su lutku izobličili dječakovi roditelji, nedostatkom ljubavi, razumijevanja, rastavom i naravno, nisu oni bili u autu, mogao je naići i tenk umjesto auta, ova se filmska slikovna metafora mogla proširiti i nadograditi (srećom ni u filmu nije) kasnijim zbivanjima pa da se nešto kaže o sukobu npr modernog i iskonskog (u slučaju auta) ili uplivu politike(da je naišao kamion s razjarenim momcima koji uzvikuju parole i jako mašu zastavama) rata (da je naišao pomenuti tenk) ali u svim tim slučajevima jedina važna stvar je da se radi o djetetu nečem nerazumljivom i iznenadnom a što mu je izobličilo lutku, djetinjstvo, dušu..može se koristeći se u filmu ili romanu do usijanja zaoštrenim stanjima i situacijama reći mnogo toga o čežnji, ljubavi, čekanju, nadanju..kao što se iz posve mirnodopske, ljubavne priče može reći sve o suštini rata a da se on i nepomene, da se ne ispali nijedan metak, ne prospe na papir niti jedna kap krvi..što hoću reći:ukoliko se ne radi o političkim pamfletima ili ratnoj propagandi, dakle ako se radi o istinski vrijednim književnim ili filmskim djelima onda ću heretički ustvrditi kako ne postoje ratni filmovi niti romani nego da se u biti uvijek radi o ljubavnim romanima ili, da izbacim i posljednju dozu (prosto neurotskog)cinizma: postoji samo jedan jedini žanr:čovjek. ..dugo sam se u oduševljenju i do suza smijao načinu na koji ste precizno i sasma umjesno smjestili duhovitu i lucidnu misao Georga Bernarda Shawa da je mladost toliko lijepa i dragocijena stvar da ju je pravi zločin prepustiti djeci..na drugom, na sasvim drugom kraju i granici široke lepeze mogućih konotacija koje nosi ova duboka i duhovita misao, kao jedna njena (doista i nažalost njena) varijanta nalazi se jedna moja skromna pjesmica koja se zove Zlatni delišes (iz knjige pjesama Oči pune pijeska koja ovih dana izlazi iz tiska)
ZLATNI DELIŠES
krvnici i žrtve oduvijek (ovdje žive zajedno i gledaju se) na pijaci preko dječjih glava (smiju se i pričaju) sjećaju se
..što me više guši bezdušnost i besmislenost vulgarizirane informatičke kulture i svijesti sve su mi draži pisci koji insistiraju na metatekstualnim značenjima i prostorima i slojevitom višeznačju makar to prerastalo ponekad i u svojevrstan manirizam ili književni fetišizam ili, ne budimo prestrogi - samo malo prenaglašenu teatralnost u potezu(to možemo ukoliko smo cjepidlake,ludi i hrabri spočitati i najvećima Shakespeareu, Ibzenu..čuj,pisati tako teške drame u stihovima..svašta,dobro,znam Ibzen je odustao,Marinković nije ni pokušao ali u biti..počinjem gubiti niti hehe) .. hoću reći:volio sam i volim Marinkovićevu prozu..evo i pjesmice, da ne bude da samo krademo pozitivnu energiju
OČI PUNE PIJESKA (magični medijski realizam)
često vidim u novinama da su oči noja puno veće
i kao kod ljudi teže od mozga
ima u knjizi, naravno, i ljubavnih pjesama, gdje bih ja to izostavio (živjela reklama i samoreklama..milijuni izgovaraju molitvu:divno, krasno ovo moram imati i kleče u zanosu pred izlozima, bogovi su danas Dior, Mercedes..nisam ja kriv)
24.03.2009. (10:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
znate šta je meni napisala jednom u mailu jedna draga kolegica: nešto u smislu - nije to besramna samopromocija kad ti tako divno pišeš. Na tom joj komplimentu evo ovako javno srdačno zahvaljujem.
25.03.2009. (14:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Braco
ako bih ja bio iskren i rekao sve što mislim o Vašem pisanju ne biste imali vremena ništa drugo raditi do zahvaljivati se na mojim beskrajnim komplimentima, divno pišete i meni ste najljepša oaza lijepih, duhovitih, lucidnih riječi ne samo na netu..to za reklamu i samopromociju malo sam se narugao sam sebi obzirom da u zanosu pisanja pomenuh svoju knjigu a i tražilo mi se podsvjesno da pomenem Mercedes kao simbol reklame ( živimo u svijetu reklama) i dovedem ga u vezu s onim neidentificiranim autom s početka mog smušenog zapisa i pomenutog crno-bijelog filma a koji kako rekoh može izobličiti krpenu lutku ..evo, svim srcem potpisujem opasku Vaše drage prijateljice s tim da mislim i znam da je važnost i kvaliteta onoga što pišete zaslužila daleko veću potporu i promociju, ali o tome sam već govorio..Vi sami ničim se niste trudili napraviti neku samopromociju, naprotiv, sve vrijeme promovirate lijepe misli, knjige i doista lucidno, govoreći o knjigama, ukazujete na na važne društvene probleme i mogućnost njihovog rješavanja..način na koji to radite i ljepota Vašeg duše, htjeli Vi to ili ne, sami Vas promoviraju kod svih onih koji znaju čitati
25.03.2009. (17:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Braco
ispravka: Vaše duše..htjedoh napisati Vašeg brilijantnog pisanja, pa ode mi um na Vašu mladu i čistu dušu i zbunih se, desi se greška..
26.03.2009. (13:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Braco
u jednom starom crno-bijelom filmu kojemu sam zaboravio ime, negdje na zabačenom,
prašnjavom, seoskom putu u idiličnoj tišini igra se dijete i onda u trenu uz strahovit
tresak projuri auto, zgazi i izobliči krpenu lutku..e sad, ispostaviće se da su lutku
izobličili dječakovi roditelji, nedostatkom ljubavi, razumijevanja, rastavom i naravno,
nisu oni bili u autu, mogao je naići i tenk umjesto auta, ova se filmska slikovna
metafora mogla proširiti i nadograditi (srećom ni u filmu nije) kasnijim zbivanjima
pa da se nešto kaže o sukobu npr modernog i iskonskog (u slučaju auta) ili
uplivu politike(da je naišao kamion s razjarenim momcima koji uzvikuju parole i
jako mašu zastavama) rata (da je naišao pomenuti tenk) ali u svim tim slučajevima
jedina važna stvar je da se radi o djetetu nečem nerazumljivom i iznenadnom
a što mu je izobličilo lutku, djetinjstvo, dušu..može se koristeći se u filmu ili
romanu do usijanja zaoštrenim stanjima i situacijama reći mnogo toga o čežnji,
ljubavi, čekanju, nadanju..kao što se iz posve mirnodopske, ljubavne priče može
reći sve o suštini rata a da se on i nepomene, da se ne ispali nijedan metak, ne
prospe na papir niti jedna kap krvi..što hoću reći:ukoliko se ne radi o političkim
pamfletima ili ratnoj propagandi, dakle ako se radi o istinski vrijednim književnim
ili filmskim djelima onda ću heretički ustvrditi kako ne postoje ratni filmovi niti romani
nego da se u biti uvijek radi o ljubavnim romanima ili, da izbacim i posljednju dozu
(prosto neurotskog)cinizma: postoji samo jedan jedini žanr:čovjek.
..dugo sam se u oduševljenju i do suza smijao načinu na koji ste precizno i sasma
umjesno smjestili duhovitu i lucidnu misao Georga Bernarda Shawa da je mladost
toliko lijepa i dragocijena stvar da ju je pravi zločin prepustiti djeci..na drugom, na sasvim
drugom kraju i granici široke lepeze mogućih konotacija koje nosi ova duboka i duhovita
misao, kao jedna njena (doista i nažalost njena) varijanta nalazi se jedna moja skromna
pjesmica koja se zove Zlatni delišes (iz knjige pjesama Oči pune pijeska koja ovih dana
izlazi iz tiska)
ZLATNI DELIŠES
krvnici i žrtve oduvijek
(ovdje žive zajedno
i gledaju se)
na pijaci preko dječjih glava
(smiju se i pričaju)
sjećaju se
..što me više guši bezdušnost i besmislenost vulgarizirane informatičke kulture i svijesti
sve su mi draži pisci koji insistiraju na metatekstualnim značenjima i prostorima i
slojevitom višeznačju makar to prerastalo ponekad i u svojevrstan manirizam ili
književni fetišizam ili, ne budimo prestrogi - samo malo prenaglašenu teatralnost
u potezu(to možemo ukoliko smo cjepidlake,ludi i hrabri spočitati i najvećima
Shakespeareu, Ibzenu..čuj,pisati tako teške drame u stihovima..svašta,dobro,znam
Ibzen je odustao,Marinković nije ni pokušao ali u biti..počinjem gubiti niti hehe)
.. hoću reći:volio sam i volim Marinkovićevu prozu..evo i pjesmice, da ne bude
da samo krademo pozitivnu energiju
OČI PUNE PIJESKA
(magični medijski realizam)
često vidim u novinama da su
oči noja puno veće
i kao kod ljudi
teže od mozga
ima u knjizi, naravno, i ljubavnih pjesama, gdje bih ja to izostavio
(živjela reklama i samoreklama..milijuni izgovaraju molitvu:divno, krasno
ovo moram imati i kleče u zanosu pred izlozima, bogovi su danas Dior,
Mercedes..nisam ja kriv)
24.03.2009. (10:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
znate šta je meni napisala jednom u mailu jedna draga kolegica: nešto u smislu - nije to besramna samopromocija kad ti tako divno pišeš. Na tom joj komplimentu evo ovako javno srdačno zahvaljujem.
25.03.2009. (14:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Braco
ako bih ja bio iskren i rekao sve što mislim o Vašem pisanju ne biste imali vremena ništa
drugo raditi do zahvaljivati se na mojim beskrajnim komplimentima, divno pišete i meni ste
najljepša oaza lijepih, duhovitih, lucidnih riječi ne samo na netu..to za reklamu i samopromociju
malo sam se narugao sam sebi obzirom da u zanosu pisanja pomenuh svoju knjigu a i tražilo
mi se podsvjesno da pomenem Mercedes kao simbol reklame ( živimo u svijetu reklama)
i dovedem ga u vezu s onim neidentificiranim autom s početka mog smušenog zapisa i
pomenutog crno-bijelog filma a koji kako rekoh može izobličiti krpenu lutku
..evo, svim srcem potpisujem opasku Vaše drage prijateljice s tim da mislim i znam
da je važnost i kvaliteta onoga što pišete zaslužila daleko veću potporu i promociju, ali o tome sam već govorio..Vi sami ničim se niste trudili napraviti neku samopromociju, naprotiv,
sve vrijeme promovirate lijepe misli, knjige i doista lucidno, govoreći o knjigama, ukazujete na
na važne društvene probleme i mogućnost njihovog rješavanja..način na koji to radite i ljepota
Vašeg duše, htjeli Vi to ili ne, sami Vas promoviraju kod svih onih koji znaju čitati
25.03.2009. (17:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Braco
ispravka: Vaše duše..htjedoh napisati Vašeg brilijantnog pisanja, pa ode mi um na Vašu mladu i čistu dušu i zbunih se, desi se greška..
26.03.2009. (13:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...