Komentari

tricenasesvakodnevice.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • povuci-potegni

    dobro da si objasnila odakle manjak sarkastičnosti jer baš sam te htjela priupitat :))

    avatar

    10.03.2009. (09:54)    -   -   -   -  

  • povuci-potegni

    ma najbitnije je da sam ja prije fulvusice :)))

    avatar

    10.03.2009. (09:55)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Šteta je što se ljudi suzdržavju biti iskreni, a stvarno se suzdržavaju. Pogotovo kod bitnih stvari. Lako je biti iskren sa sitnicama. :o))
    Razlog tome je, po meni, kombinacija sebičnosti, straha i inertnosti. Jer, kao što si rekla, ako smo iskreni, riskiramo da izgubimo nekoga, pa iz sebičnosti, kako ne bi izgubili tu osobu, ipak rađe šutimo (ili klimamo:)), zbog straha opet rađe šutimo, jer se bojimo ostati sami.
    Ja bih više volio da mi svatko direktno kaže što misli, nego da se moram igrati detektiva kako bih sporijim putem došao do istine. Hah, ljudi su čudni, nema se tu šta dodati.

    avatar

    10.03.2009. (11:10)    -   -   -   -  

  • MoonRiver

    U potpunosti se slažem s napisanim postom.
    Iskrenost koju svi žele, a od iste bježe... Nažalost!

    avatar

    10.03.2009. (11:23)    -   -   -   -  

  • levant

    ja mislim da treba dozirati. ono što te jako ali baš jako smeta i ne moš tolerirat to kažeš. ostalo progutaš. i tako to. jer ekstremi nisu dobri. ni laži ni istine. nebismo mogli preživjeti u ekstremima. da nema jeseni i proljeća nebismo voljeli zimu i ljeto. hladno i vruće nikako ne bi išlo. booooože što sam pametna. sad idem malo pred ogledalo gledati se i diviti se samoj sebi.....
    :)

    avatar

    10.03.2009. (11:59)    -   -   -   -  

  • povuci-potegni

    dobro je, fulvusica još nije skužila ;)

    avatar

    10.03.2009. (12:41)    -   -   -   -  

  • Živjeti svoj život

    S godinama sam shvatila kako je iskrenost dobra u malim dozama, postepeno.
    Ljudi se boje iskrenosti većinom. Uključivši i mene. Zašto?
    Pa, zato što iskrenost većinom dolazi u negativnom kontekstu.
    Kao na primjer kada se ujutro osjećam kao hodajuća hrpa go..na, najmanje mi treba iskreni susjed koji poslije "dobrog jutra" na stubištu kaže: "A jooj, kak' ste Vi ružni ujutro. Fuujj! ".
    O ne, nikako. Ni u ludilu!
    Umjerena doza iskrenosti bila bi: "Susjeda, uvijek sam zaprepašten kada Vas ujutro vidim. Iskreno...krasni ste!"
    Eto, to želim čuti.

    avatar

    10.03.2009. (20:23)    -   -   -   -  

  • fulvus

    Ja ću ti reć iskreno da mislim da tvoja glava ni u kojem slučaju nije prazna. I pod izvanrednim okolnostima mudro zbori. Svi se kunu da žele iskrenost, a kad je dobiju, onda su uvrijeđeni. MIslim da drugi ne žele našu iskrenost nego potvrdu da je njihovo mišljenje ispravno. Kad tad istina izađe na vidjelo i onda se dogodi - raspad sistema. To ti je provjereno. Moraš govorit ono što drugi žele čuti. Inače, ništ od prijateljstva.

    avatar

    11.03.2009. (10:18)    -   -   -   -  

  • A.B.

    Ja sam za iskrenost!
    Imaš mail. Pozdrav!

    avatar

    11.03.2009. (10:44)    -   -   -   -  

  • premudra

    Imam isti problem. ali tako funkcioniram, već sam se privikla na to da iskrenošću ponekad gubim drage mi ljude oko sebe koji na istu nisu spremni, sad ni nikad. ali to je cijena koju ja plaćam i spremna sam je platiti jer se uvijek pitam kakvi su oni s druge strane ako ne mogu podnijeti iskrenost koju im dajem. radije ih onda neću imati pored sebe nego ih imati neiskrene uz sebe. kako sam pametna, ponekad se sama sebe uplašim.

    avatar

    11.03.2009. (16:44)    -   -   -   -  

  • zoccao

    Široka tema. Iskrenost nije uvijek dobra. Ljudi su kod nas preosjetljivi i nenaviknuti na otvoreni dialog. Trebat će vremena. Još nekoliko stoljeća i ići će to.
    Kakav sarkazam? No, svejedno. Tko god voli peseke - meni je drag.
    Laku noć.

    avatar

    12.03.2009. (01:20)    -   -   -   -  

  • Amorfia

    volim iskrenost kod svojih bliskih prijatelja, honeya, obitelji...neki ljudi imaju tendenciju biti brutalni u svojoj iskrenosti, i to je onaj dio koji mi ne paše, ne treba uljepšavati stvari, ali biti iskren s namjerom da povrijediš nekog je ono što ne volim... dakle, sve ovisi o osobi i situaciji...veliki pozdrav!

    avatar

    12.03.2009. (14:18)    -   -   -   -  

  • Nisam ja odavde

    @ p-p: znala sam da ćeš odmah primijetiti nedostatak sakrazma, pa sam požurila objasniti. i eto, i tebi se posrećilo da budeš prije fulvus. kako malo je potrebno za sreću, zar ne?:o)))
    @ svima ostalima odjednom: da slažem se da iskrenosti treba biti, ali isto tako treba biti i mjere. mislim da iskrenost ne može biti brutalna jer time spajamo negativan pojam s nečim pozitivnim, ali shvaćam što je Amorfia htjela reći. Naime, mnogi ljudi smatrajući da svima mogu reći sve u lice, govore grube i NEPOTREBNE stvari koje ja ne bih okarakterizirala kao iskrenost. Prije bih rekla da je kod tih ljudi na djelu jedan osjećaj manje vrijednosti, pa izvlačeći se na to da su oni iskreni i da iskreno govore, zapravo nastoje povrijediti onog drugog kako bi sami sebe izdigli. Mislim da to nije iskrenost. Jer koja je svrha toga da nekome kažemo: "Čuj stvarno izgledaš loše, podočnjaci su ti do poda, kosa ti je masna, izgledaš ko da te vlak pregazio, zastrašujuće." Mislim, to može biti istina i nije potrebno da nekome kažemo svaki detalj. Ako nas ne pita šutimo, ako nas pita možemo reći: Izgledao/izgledala si i bolje. Osim toga, svi ti ljudi koji su na taj način "iskreni", mislim da jako teško podnose kada im netko vrati istom mjerom :o)

    avatar

    13.03.2009. (14:09)    -   -   -   -  

  • fulvus

    ja se sjećam, nedavno je jedna prijateljica rekla drugoj prijateljici kad je izišla u novinama; joj kakvi su ti podočnjaci. Na crno bijeloj slici se ipak manje vide, ali na color....jel bila iskrena ili je bila ljubomorna, kaj ti misliš?

    avatar

    13.03.2009. (14:45)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...