Komentari

donatela-astrid.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing


  • one love one life

    bijeg...

    avatar

    03.03.2009. (10:41)    -   -   -   -  

  • Ovo je samo za mene

    @ oneloveonelife - U većini slučajeva im to ne uspije.

    avatar

    03.03.2009. (11:09)    -   -   -   -  

  • natasa1980kc

    Meni se čini da si ljudi na taj način olakšavaju život (iako to nema smisla)... u zadnje vrijeme i ja si mislim početi koristiti neke tablete za smirenje.... čisto prevencije radi...
    Nisam flegma, iako bih rado bila......možda bi mi bilo lakše da mogu neke stvari ne vidjeti....

    avatar

    03.03.2009. (11:16)    -   -   -   -  

  • MoonRiver

    Vjerojatno se ljudi "navuku" jer odu u neki svijet, gdje zaboravljaš ništavilo vlastitog života.
    Iako to nije opravdanje, niti ima smisla jer ubrzo to i sami shvate, ali je nažalost prekasno i teško se izvući.

    avatar

    03.03.2009. (12:04)    -   -   -   -  

  • Svijet u oblacima

    To je jedini naćin na koji oni mogu funkcionirati, sa realnošću se ne znaju nositi, a misle da će uzimajući razna sredstva neke stvari profunkcionirati - tako barem ja vidim stvari

    avatar

    03.03.2009. (12:13)    -   -   -   -  

  • Ovo je samo za mene

    @ natasa1980kc - Ajde molim te nemoj se kljukati s tabletama. Meni je jedno vrijeme bilo jako teško i otišla sam kod doktora i molila ga da mi da tablete nekakve za smirenje. Dobila sam normabele i to nakon duljeg razgovora. Da li mi vjeruješ da ih još dan danas nosim u torbi i ne pijem ih. Sama pomisao me plaši na to da one stvaraju ovisnost. Eto i zato ih ne pijem, a imam kritičnih dana (ludila). Ma sve se to progrmi.
    @ MoonRiver - Gledam i čitam o tome, a i vidim po nekima poznatima. Ne poznam toga koji se izvukao iz tog pakla.
    @ malo sreche - A nažalost tako je.

    avatar

    03.03.2009. (13:04)    -   -   -   -  

  • Elle Woods Gone Brunnette

    nije lako. previše ih je oko mene umrlo ili uništilo život. a i oni koji su se vratili nikad više neće bit isti i društvo ih nikad ne prihvati do kraja.
    čini mi se da nemaš baš nekog iskustva s opijatima pa je logično da ti se ovo pitanje postavlja samo od sebe.

    i da, narkomani u velikoj većini NISU ni zlostavljani, ni siromašni, ni iz loših obitelji... i ne bježe od ničega. droga je, kao i alkohol, postala jedan od sastavnih djelova odrastanja. eksperimentiranje, popuštanje, odbijanje... na žalost, tako je kako je. svi totalno znaju u što ulaze i što konzumiraju, nitko nije navučen slučajno niti je nešto uzeo neinformiran.
    radi se jednostavno o preglupoj populaciji, koja uništi život i sebi i svojoj obitelji.
    čemu ih sažalijevati?
    znam da zvučim surovo, ali tako je.

    avatar

    03.03.2009. (13:21)    -   -   -   -  

  • Mladen

    Droga ne može sama od sebe doći. Ne može se sam od sebe krenuti i uputiti se u to.
    Blesavi um ljudski je najslabiji dio čovjeka. On stvara iluzije i imaginarne svijetove. Upravo to sranje od droge to pospješuje. Umjesto da sagledaju vrijednosti života odlaze u čisto ludilo. Osuđijem one koji to koriste za vlastite materijalne probitke.
    Ljudski mozak je slab, a smatra da je svemoguć. Kao da cijelo čovječanstvo boluje od kompleksa više vrijednosti.
    Nije to spirala užitka. To je spirala novca onima koji to zlo za to koriste; spirala zla.
    E, isto je i sa cigaretama, ali spirala je puno blaža u dugotrajnija. Državi se čak isplati zbog poreza. Opet novac.
    Znam gdje je greška, ali organizaciju ljudskoga društva nije moguće mijenjati, osim voljom njegovom. ..... :(

    avatar

    03.03.2009. (14:37)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Onaj ko se ne nađe u toj koži ne može to sasvim ni razumjeti. To nije samo ovisnost, to je bolest, ali nažalost rijetko ih se tretira kao bolesnike jer oni su sami odabrali to što su odabrali, pa neka im bude. Ne dijelim to mišljenje. Svaki ovisnik ima neke svoje razloge. Ponekad su banalni, ponekad je iz čiste dosade, radoznalosti, ponekad je to fatalno, osveta nekome, ponekad samo žele privuči nečiju pažnju (roditelja).... nema smisla nabrajati sve moguće razloge zbog čega jedna osoba (bez obzira na dob) odluči probati heroin i bilo kakvu drogu.
    Zašto se ne mogu sami otkačit, zašto im "zlatni šut" izgleda kao jedini izlaz? Zato jer sami ne mogu, a društvo ih ili sažaljeva, ili prezire, ili ignorira - u stilu "tako im treba kad su glupi."
    Ne mislim tako. Mislim da su bolesni i da im bez obzira na sve treba pomoći onda kada tu pomoć zatraže. Za izliječenje treba puno upornosti, jake volje, a oni to nemaju, jer da imaju jaku volju tada se ne bi ni našli u toj situaciji. Znači, slabi su, usamljeni i bolesni.
    Kada na ulici sretnemo pasa skitnicu koji tako izgleda, poželimo mu pomoći, a kada sretnemo čovjeka ovisnika, tada okrećemo pogled od njega. Nažalost, ali u većini slučajeva je tako.

    avatar

    03.03.2009. (14:41)    -   -   -   -  

  • Ovo je samo za mene

    @ Elle Woods Gone Brunnette - Mislim da niti ti niti ja neznamo razloge koji su ih naveli na to. Ja osobno znam par njih i njihove razloge, u biti znam njihov život.

    avatar

    03.03.2009. (15:35)    -   -   -   -  

  • Ovo je samo za mene

    @ Mladen - Znam o čemu pričaš, istina je.
    @ gustirna - Ja nekako pomalo krivim roditelje, u biti smatram da je potrebno veliko razumijevanje roditelja kada djeca zovu u pomoč. Tu nije samo pitanje droge. Djeca govore, ali neki roditelji su, u biti večina jako zaokupirani sa poslom i problemima i na obaziru se na dječje probleme koji na kraju ispadnu jako veliki i teško im se pomogne.
    Djecu treba slušati. A opet s druge strane, kaj s onima koji to i rade pa opet djeca krenu krivim putem. Kako to sakriju od roditelja. Ma... ne znam. Iskreno ja se bojim šta sutra donosi, i kakva će biti moja djeca.

    avatar

    03.03.2009. (16:54)    -   -   -   -  

  • Euro

    vrazje je to djelo..

    avatar

    04.03.2009. (10:09)    -   -   -   -  

  • Julijana

    Što mislim? Zlo na mala vrata ulazi u život. Imam odraslu djecu i svašta sam prošla u životu. Moju djecu samo je Bog sačuvao, jer su su pubertetu proživljavali sa mnom i pakao rastave. Samo Bog, kažem, jer sam molila, kroz molitvu imala snage za sve preživjeti, za voljeti i razumjeti, a da nisam, tko zna gdje bi i oni sada bili. Manjak ljubavi, manjak kvalitetnog vremena u obitelji, razgovora kojim se uz vlastiti primjer odgajaju, sve to pridonosi da djeca u kriznim godinama mogu biti povučena od vršnjaka u taj pakao. Ako osuđuješ roditelje, možeš gotovo sve, jer ih danas malo nađe vremena za djecu. Razlete se po raznim aktivnostima svojim i dječjim i misle da su time super roditelji. Zapravo, ljepše je kada možemo s njima sjesti za stol i odigrati partiju nečega, smijati se i pričati, otići zajedno u šetnju ( nije nemoguće, kako mnogi misle, ja sam i sa svojim tinejđerima išla na izlete), nešto jednostavno zajedno obaviti. To vrijedi mnogo više nego silne aktivnosti, kojih će im ionako biti pun život kada odrastu. Iskreno, u današnjem vremenu zaista možeš samo moliti da ti djeca ne odu na krivi put. Možeš biti savršen roditelj, pa da opet odu krivo. Molitva djeluje. Uistinu. Moji su sada uspješni studenti i učenici (imam ih četvero, sama ih odgajam), hvala Bogu, mladi ljudi na koje sam ponosna zbog načina na koji razmišljaju i cijene životne vrijednosti. Ne pravim se važna. Samo sam sretna, jer su zaista mogli i propasti. Molim za njih svaki dan, molimo i zajedno.

    avatar

    04.03.2009. (21:13)    -   -   -   -  

  • Terra Desolata

    Ja se slažem sa Elle. Neki moji prijatelji su tako završili. Mislim da je u njihovom slučaju glavni uzrok bio dosada. Ispraznost. Malo i razmaženost, sebičnost, slab karakter... Nemam baš suosjećanja za njih- previše puta su me povrijedili, lagali mi gledajući me oči i tak... Pa bi se kao izlječili, pa bi ih nastojali animirati da ne zaglibe opet, a oni bi ipak opet zaglibili... Ali uvijek su bili i ostali pizde u duši. Pa neka im je.

    avatar

    05.03.2009. (09:29)    -   -   -   -  

  • skitalica

    Ne znam zasto se ljudi (djeca upustaju u to). Ja, niti tko od mojih, nemamo slicnih iskustava, pa ne mogu govoriti o tome. Ja sam bila ovisna o cigaretama, i znam kako je tesko prestati.
    Na srecu, puno je godina proslo!

    avatar

    05.03.2009. (10:59)    -   -   -   -  

  • Ovo je samo za mene

    @ Euro smijeh - kaj ne???

    avatar

    05.03.2009. (15:16)    -   -   -   -  

  • Ovo je samo za mene

    @ ....sara.... - zar ne ??
    @ Julijana7 - E draga, svaka ti čast! Vjerujem da si divna majka. Veliki pozdrav.
    @ Terra Desolata - istina je da se ne skidaju i da lažu puno. To i ja znam iz iskustva.
    @ svijet jednog uma - Ja sam još dan-danas ovisnik o cigaretama .-)

    avatar

    05.03.2009. (15:24)    -   -   -   -  

  • smotani

    mnogi od nas imali su teško djetinstvo a nismo napravili taj bijeg.... možda je to sredstvo bilo manje dostupnije? ne, meni su ga, ne jednom uvalili.....i ne, nikad nisam niti pomislio probati...a, obzirom na današnje "ispovjesti" imao sam "opravdanje". Iskreno, mislim da bitnu i najvažniju ulogu imaju roditelji ( makar i jedan......)
    bijeg? je bijeg u još gore, bijeg bez povratka (uglavnom)...i teško mi je kad to vidim.........ali, ni sam nisam pametan kako spriječiti.........
    ali mislim da je njima samima najgore...naročito kad odluče vratiti se na pravi put.....
    uf, teška tema
    lijepi ti pozdrav ostavljam:)

    avatar

    05.03.2009. (16:55)    -   -   -   -  

  • snaga života

    teme su ti super..droga!? Zašto se navuku,često jer imaju sve a nemaju ljubavi, a kad postanu ovisnici teško je prestati...često sam slušala svjedočanstva dečki iz zajednice Cenacolo..može se prestati uz jaku volju,potporu obitelji i nadasve blizinu Božju...pozz ostavljam

    avatar

    05.03.2009. (20:53)    -   -   -   -  

  • Ovo je samo za mene

    @ smotani - Jel da? I meni je teška tema vjeruj.
    @ snaga života - Božja blizina, to je to. I mislim da uvelike pomaže.

    avatar

    06.03.2009. (11:10)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...