Komentari

decembar2001.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing

  • rU

    eh, decy, već me dok sam odmicala kroz priču lovio strah - što je sljedeće ...
    nadam se da je dobila dovoljno da vlasnicu salona pošalje kvragu ... :-)

    p. s. uglavnombezopasna je povremeno dolazila na klupicu, a zadnji je post napisala za badnjak ... otišla je tako tiho ...

    avatar

    03.02.2009. (20:05)    -   -   -   -  

  • kecoland

    Ho ho i kod tebe ima nekog kome se bježi i iz grada i zemlje a vidim i sa ove planete. a ja pomislio da samo ja tražim mjesto u svemiru a evo imam suputnika a to ne znaći supatnika , znaći krečemo u visine , samo pogledaj raspored vožnje i ja čekam na stanici , javi mi unaprijed koliko ima interesenata, a mislim da nas bi se našlo puno puno.

    A kako sa strane kod tebe piše da pišeš o drugima, ja budem svejedno sačuvao jedno mjesto u busu za svemir i to kraj sebe za tebe ako slučajno pišeš o sebi , ako ne onda daj barem preporuku za mene kao turističkog vodića sa dobrim referencima koji malo pa malo se nađe u svemiru i nemir koji vlada u meni ponovo me vrača, dok ne skupim dovoljno love da ostanem gore , ha ha evo vrati se upravo iz svemira a bio sam nekoliko dana gore.

    pusaa

    avatar

    03.02.2009. (20:50)    -   -   -   -  

  • kecoland

    Joj joj pogledao sam slikice samo mi nemoj reći da su i te slikice od onih drugih , puno ljubavi na njima , uh gledam te fotke toliko poljubaca , vidiš u povjerenju samo tebi , nikada nikada nikada nikada nisam ja otišao iz kuće ili moja draga da se nismo poljubili pa čak i u dućan i dan danas je tako , volim svoju dragu pstttttttttt uz jenu moju od mana , ali ta neka ostane sakrivena .

    prekrasne slike zbog toga što su prekrasni ljudi na njima.

    zati i ja uvijek šaljem pusee pa i sada meni nikada dosta pusa za primit ali ni za davat.

    još jedna cmok!

    avatar

    03.02.2009. (20:57)    -   -   -   -  

  • kecoland

    A ja stvarno brz ko svemirac tražim te među svojim omiljenim blogericam i znam da sam te imao ali kako sam nešto mjenjao ti nestala " u svemir" ali sam te vratio ha ha imam teeee

    avatar

    03.02.2009. (21:13)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Nekad loš dan posve dobro završi.
    I kod nas pada li pada i ne staje i uskoro ću na posao gondolom ako ovako nastavi ...
    Ne znam zašto , sporedni lik tvoje priče podsjetio me na @sjedokosog
    ahahhahahahahahah

    avatar

    03.02.2009. (22:06)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Šaka suza, šaka smija, šta je život nego fantazija...

    avatar

    03.02.2009. (22:08)    -   -   -   -  

  • bajkoviti snovi

    Meni kiše dosta...
    A nagradu bin rado zela :)

    avatar

    03.02.2009. (23:02)    -   -   -   -  

  • bajkoviti snovi

    A pogledala bin ga, ali tek je knjiga izašla :(

    avatar

    03.02.2009. (23:22)    -   -   -   -  

  • zoccao

    Svaki put me iznenadiš tokom priče. Iznenadjenja i nagli obrati...
    Ja bi šeficu navukao za uši.

    avatar

    04.02.2009. (00:57)    -   -   -   -  

  • prorok

    Haloo samo kredite ne spominji
    dobro jutro ti želim :):)

    avatar

    04.02.2009. (06:50)    -   -   -   -  

  • Zauzeti

    odlična priča

    avatar

    04.02.2009. (07:31)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    kao i uvijek uživim se u priču......ti me jednostavno oduševljavaš.........ugodan dan bez pegule ti želim draga decy........:-)))

    avatar

    04.02.2009. (07:49)    -   -   -   -  

  • caricavrta

    nice!

    avatar

    04.02.2009. (09:29)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    ipak se mora nešto otvorit kad se vrata zatvore :))

    avatar

    04.02.2009. (11:08)    -   -   -   -  

  • happywedding

    kad bi bar svaka tužna priča završavala sretnim krajem...mada meni se čini da je kraj više ironičan nego sretan...jer novac ne može nadoknaditi nedostatak ljudskosti (referirano na posao i šeficu) a još manje bolest i patnju djeteta...jedino može dati neovisnost...sloboda je važna stvar...

    avatar

    04.02.2009. (11:41)    -   -   -   -  

  • marchelina

    Topsicret mi je oteo komentar sa usana...pardon, tipkovnice. Tužit ću ga zbog autorskih prava :)
    Jako te volim čitati, Decy.

    avatar

    04.02.2009. (13:27)    -   -   -   -  

  • dva

    ajd, bar nešto, nagrada da otplati kredite i sjedi doma i njeguje sina dok si ne nađe ljudskiji posao.. draga Decembrice, baš mi je drago da si joj udjelila bar tu nagradu..utješnu

    kiss i pozz

    avatar

    04.02.2009. (13:54)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Zaista si me inspirirala pa sam si dadoh truda i potrazih nesto prigodno. Poklanjam ti jednu (copy+paste) pricu:

    SUNČEV PJEVAČ

    U topli ljetni dan sjedi cvrčak na ulazu svoje tamne rupe, svoje drage kućice, i pjeva svoju beskrajnu sunčanu pjesmu.

    Pjeva cvrčak o tome kako se u rano svitanje, puno jutarnje rumeni, bude ptice i cvrkutanjem dočekuju sunce, pjeva o podnevu kad zlatna pšenica šumi i vrapci se svađaju u zelenim krošnjama, o svježem večeru, kad cvjetovi šire krunice i očekuju rosu. Priča cvrčak u pjesmi i to, kako se mrav znoji vukući slamku mnogo puta veću od sebe, i to, kako je juče jedna strašno velika goveđa noga stala uprav ispred njegove rupe, a on je pobjegao duboko pod zemlju i srce mu je bilo manje od makova zrna.

    Pored cvrčkove rupe njegov susjed, zlovoljni srditi hrčak, nezadovoljan gunđa:
    – Pjevaj samo, pjevaj, lakomislena glavo, presješće ti brzo tvoja pjesma. Zar ne vidiš kako se crni oblaci dižu iznad planine?
    – Hej, hej, crv-cvrk, oblaci će se razići i opet će biti sunca – pjevajući mu odgovara cvrčak.
    – Zbilja, zbilja, da li je to istina? – pripitaše ga sa grane vrapci uplašeni od nepogode.
    – Hm, kakva istina! – ljutilo im odvrati hrčak. – Naletiće takva oluja, koja će bestraga odnijeti sve žito s polja i ja ću onda čitavu zimu gladovati. A i vi nećete bolje proći, prokleti kradljivci. Pokupiste svu pšenicu, pa meni baš ništa neće ostati.
    – Hej, hej, poslije oluje sunce uvijek veselije sija i nebo postaje ljepše od modrih različaka u polju – pjeva cvrčak.
    – Hvala ti, mali moj prijatelju – sleti do cvrčkove rupe jedna brižna grlica – hvala ti što me hrabriš lijepim vremenom, jer djeca su mi još mlada, pa se bojim da ne nastradaju u oluji.

    Dok su oni tako razgovarali, oblak već bijaše zaklonio sunce. Sijevnu prva zelenkasta munja.

    – Eto, kažem li ja – zakuka hrčak – udariće takve bujice i poplave, koje će uništiti sve što se nalazi u polju. A voda će prodrijeti i u moju rupu, ovlažiće žito koje sam ljetos ukra... hm, ovaj... skupio, i ono će još prije zime istrunuti... Jao, jao, propašće onda cio svijet.
    – Kakve bujice, kakve poplave – nasmija se rapjevani cvrčak. – I poslije najbujnije kiše ševe će se opet dizati u plavo nebo, njihova pjesma ispuniće cijeli svijet, a zlatni maslačak opet će se radovati suncu pijan od svoje ljepote.
    – Oh, oh, sunčani pjevaču, kako je veselo srce moje od tih tvojih riječi – zadihano uskliknu jedan mrav žurno silazeći niz vitku vlat pšenice. – Znate, moja su braća daleko na putu, pa se sve bojim kakve nesreće. Oh, oh, bude li tako kao što ti kažeš, pokloniću ti najzrelije i najveće pšenično zrno.

    Planina se zamrači, munje učestaše i prve teške kaplje udariše o zemlju. Jato čvoraka žurno preleti nisko nad samim klasjem.
    – Počinje smak svijeta – zlurado progunđa hrčak gledajući uplašene vrapce šćućurene u krošnji stare kruške usred polja. – Kad se ja ponovo vratim iz svoje rupe, vas više neće biti u životu i onda su sva žita svijeta moja.

    To reče i nestade ga pod zemljom.
    – Oho-ho, oho-ho, ala će nas osvježiti ovaj pljusak – zapjeva cvrčak. – Doviđenja svi koji me poznajete i čujete, moram malko da sklonim glavu.

    I on se uvuče u svoju rupu tek toliko da ga kišna kap ne bi udarila u glavu, pa je ushićen gledao kako blistave munje paraju oblake. Uopšte, to je bila njegova slaba strana, da je uživao gledajući munje.
    – Sve će se opet na dobro svršiti, kad to cvrčak veli – pomisliše i vrapci, i mravi, i jedna šarena buba-mara sakrivena pod listom maćuhice.

    Plaha ljetna kiša začas prođe poljem, oblaci se raziđoše, a sunce se razli poljima kao zlatna rijeka. Ugledavši ponovo sunce, koje je rađalo radost u njegovu srcu, cvrčak prvi iziđe iz skloništa i zapjeva svoju najljepšu pjesmu u počast suncu. I svi osjetiše da je to zanosna pjesma dobrom suncu, koje se ujutru diže iznad drveća na brijegu. Zašumi pšenica talasajući se kao more, vrapci se radosni razletiše na sve strane, osmijehnu se modri različak uvjeren da je njegov cvijet dio samog neba, pa čak i vječito zlovoljni hrčak osjeti kako mu se po licu razliva blaženstvo i hitro pobježe u rupu da to ne bi ko vidio.

    Na vlati pšenice, iznad samog cvrčka-pjevača, zadivljeno je slušao jedan mrav zaboravivši trenutno kud ono bijaše pošao.

    Branko Čopić

    Ugodan dan,
    Bocaccio

    avatar

    04.02.2009. (16:25)    -   -   -   -  

  • zuzayok

    :)))

    avatar

    04.02.2009. (16:27)    -   -   -   -  

  • dijete u meni

    sviđa mi se tvoj blog..super pišeš

    avatar

    04.02.2009. (17:16)    -   -   -   -  

  • pozegana

    I nije uvijek bas sve najgore, i poslije najruznijeg dana osvane sunce, samo treba cekati, da li imamo vremen, pitam se,
    lijepa prica, :))

    avatar

    04.02.2009. (22:22)    -   -   -   -  

  • Marisol

    Pa ne može ići baš sve loše u životu.Mora i njoj svanuti.

    avatar

    05.02.2009. (01:38)    -   -   -   -  

  • MiniMaxine

    Je li nagrada put u svemir?
    Ima već naših ljudi na spisku, samo pitam...;-)))

    avatar

    05.02.2009. (02:49)    -   -   -   -  

  • zvijezda nova

    Da, te kučke, i ti, ne znam kako se kaže za muške, valjda kreteni, koji žive na tuđim grbačama...

    avatar

    05.02.2009. (12:22)    -   -   -   -  

  • kecoland

    pusaa!!!

    avatar

    05.02.2009. (19:15)    -   -   -   -  

učitavam...