Sve ovo što je Marina K. proživljavala (osim iskustva s marihuanom) prolazila sam i ja. I dan danas se, nakon višegodišnjeg liječenja, povremeno susretnem s ponekim simptomom no razlika je u tome što sam dobro upoznala svoju bolest i sada se svim oružjima borim protiv nje. Prošle su godine kada se nisam mogla ničemu smijati niti radovati. Danas sam sretna jer o svojoj bolesti mogu čitati i pisati bez da neprekidno osluškujem svoje tijelo sa strahom, iščekujući prvi simptom paničnog napada ili nadolazak neke depresivne misli. Koliko god mogu kontroliram svoje misli i usmjeravam ih u pozitivnom smjeru ili pak na neku radnju jer sve dok one lutaju, mozak ima dovoljno "manevarskog prostora" da tijelu pošalje signal za paniku. Više o mojim zdravstvenim problemima i peripetijama možete pročitati u ranijim postovima (iz 2006. godine), na koje se linkovi nalaze s lijeve strane, u dijelu Osobna iskustva. Još ću samo spomenuti da je "borba" započela još davne 1996. godine i traje i dan danas. Naravno, bilo je tu i poraza i izgubljenih bitaka, i uspona i padova ali - sve što nas ne ubija, jača nas! Ukoliko se pitate čemu ovolika količina citiranih članaka na blogu, to je iz razloga što je upoznavanje "neprijatelja" prvi i jedini pravi korak koji zasigurno samostalno možete i morati poduzeti u svom liječenju. Kad jednom uočite "neprijateljeve" slabe točke, znat ćete i kako mu se suprotstaviti i oduprijeti. Tako sam i ja počela... :) Neka vas ne zbune dva linka na blogove - jedan od njih je ovaj, "stari", na http://anksioznost123.blog.hr (uz uobičajen potpis "Renci") a drugi na "novi", http://burza-frustracija.blog.hr (gdje se obično potpisujem kao "Burza Frustracija").
03.02.2009. (11:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zvijezdica
S napadima panike pocela sam se susretati jos prije 5 godina i s tim zivim i dan danas.Isto kao i svi drugi koji imaju problema s tim poremecajem i ja sam bezbroj puta isla doktoru snimala sve sto se snimit moze i sve u redu sa organizmom.Buduci da mi je doktor ocev kucni prijatelj bilo me je vise sram covjeku stalno dolaziti po istom pitanju.Svaki put njegov bi odgovor glasio:"Idi kuci,nije ti nista".O svom problemu sam prvi puta saznala iz literature,prepoznajuci sebe u nekom clanku o panicnom poremecaju i identicne simptome.Bezbroj puta sam tusila sve bliske ljude oko sebe pricajuci im o svojim patnjama,a svaki od njih bi mi uvijek rekao da to nije nista i da se od toga ne moze umrijeti niti poludjeti.Trebam da uzivam u svom zivotu jer je hvala Bogu dobar-imam supruga i krasnu djevojcicu i sve sto nam je potrebno.Govorili bi mi da sam samo previse osjetljiva i emocionalna i da neke stvari u zivotu se jednostavno dogadjaju bez da nas ko pita i mi nista tu ne mozemo promijeniti.Sada nakon 5 godina tog uzasnog iskustva sa panicnim poremecajem i dan danas mi se dogadja po dva,tri put u sedmici,ali samo jaka volja i vjera i u sebe i u Boga to moze ublaziti.Buduci da sam zaposlena to mi se rjedje desava dok sam na radnom mjestu,valjda svoje crne misli zamijenim produktivnim radom,pa me panika nema kad uhvatiti.Ali cim sam kod kuce besposlana i bezbrizna to pocinje da se javlja u meni.Ostaje nam samo da budemo dovoljno jaki da se borimo protiv toga,da vjerujemo u dragog Boga i da mislimo uvijek i u svakoj situaciji na pozitivne stvari i naravno uzivati u zivotu jer Bog nam je zivot darovao i trebamo biti zahvalni na tome.
20.02.2009. (15:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zvjezdice, hvala ti na doprinosu. Žao mi je što ti nitko od stručnog osoblja (liječnika) nije barem skrenuo pozornost na mogućnosti življenja, liječenja i borbe s paničnim napadima, ali izvrsno je to što si se sama snašla i što se boriš. Bravo, samo tako nastavi ;)
29.03.2009. (13:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
F43 Reakcija na teški stres i poremećaji prilagođavanja - F43.0 Akutna reakcija na stres - F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj - F43.2 Poremećaj prilagođavanja
S jednog foruma: ------------------------------------------------------------------- ---------------------------------------------------------- Imam 28 godina, a prije 5-6 godina pojavila mi se strepnja, tjeskoba, uznemirenost uz povremenu pojavu napada intezivne strepnje, straha, panicnih razmijera a sve to je praceno intenzivnim somatskim tegobama, lupanja srca, gusenje u grudima, itd. a sve to je izazvalo pad raspolozenja, bezvoljnost, nesanicu itd. Sada i dalje imam osjecaj treme, strepnje i napetosti uz povremene napade panike. Doktor mi je odredio dijagnozu "objektivno psihicku-anksioznost koja povremeno poprima panicne razmjere uz pad osnovnog raspolozenja i nagonsko - voljnih dinamizama. Dg. Anksiozni poremecaj (panicna forma). Zelio bih znati da li se to cesto ponavlja i kako se moze to izljeciti i sta prouzrokuje da dodje do takvog stanja. unaprijed zahvaljujem. -------------------------------------------------------------------------- --------------------------------------------------- Život ispunjen brigama i stalnim stresom, koji je relativno dugotrajan, dovodi do anksioznog poremećaja. Svi mi nekako se više ne znamo opustiti i predahnuti u svakodnevnoj jurnjavi kroz život. U takvim uvjetima, neprekidni živčani podražaji kod osjetljivijih jedinki, jednostavno poremete centre za lučenje “hormona stresa” u mozgu, te se oni počinju lučiti i u stanjima i situacijama koje nisu stresne. Tako se “iz čista mira” javi stanje koje Vi opisujete, a broj osoba sa sličnim tegobama iz dana u dan sve je veći. Terapija koja se propisuje (lijekovi-anksiolitici – simptomatska su terapija; oni neko vrijeme mogu otklanjati simptome, ali ne mogu ukloniti uzrok. Uzrok tom poremećaju možemo tražiti u uvjetima života koje sobom nosi stresogeno poslijeratno vrijeme u kojem živimo, u kojem smo neprekidno uznemireni i nemoćni pronaći točku mirovanja u sebi i oko sebe. Umijeće opuštanja (i stalna samoanaliza) jedini su izlaz iz tegoba koje opisujete. Pokušajte se upisati na yogu, koja će Vas naučiti tehnikama opuštanja, te ćete kad ovladate njima, postupno vratiti narušenu duševnu ravnotežu. Ako ste vjernik, moći ćete u razgovorima (ali samo) s misaonim i darovitim svećenikom, kojem se možete povjeriti, dosegnuti mir koji u sebi nosi vjera u Boga. Uspjeh u samoizliječenju ovisi o Vašoj upornosti da radite na sebi kako biste opet postigli duševnu ravnotežu. Boravak u prirodi, umjerena tjelovježba, smijeh, kao i radost koju pokušajte pronaći u malim stvarima, u svakom slučaju mogu Vam ojačati oslabljeni živčani sustav i panični će napadaji postepeno nestajati. Lijekovi sami to ne mogu trajno riješiti.
30.03.2009. (00:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
renchi75
Sve ovo što je Marina K. proživljavala (osim iskustva s marihuanom) prolazila sam i ja. I dan danas se, nakon višegodišnjeg liječenja, povremeno susretnem s ponekim simptomom no razlika je u tome što sam dobro upoznala svoju bolest i sada se svim oružjima borim protiv nje. Prošle su godine kada se nisam mogla ničemu smijati niti radovati. Danas sam sretna jer o svojoj bolesti mogu čitati i pisati bez da neprekidno osluškujem svoje tijelo sa strahom, iščekujući prvi simptom paničnog napada ili nadolazak neke depresivne misli. Koliko god mogu kontroliram svoje misli i usmjeravam ih u pozitivnom smjeru ili pak na neku radnju jer sve dok one lutaju, mozak ima dovoljno "manevarskog prostora" da tijelu pošalje signal za paniku. Više o mojim zdravstvenim problemima i peripetijama možete pročitati u ranijim postovima (iz 2006. godine), na koje se linkovi nalaze s lijeve strane, u dijelu Osobna iskustva. Još ću samo spomenuti da je "borba" započela još davne 1996. godine i traje i dan danas. Naravno, bilo je tu i poraza i izgubljenih bitaka, i uspona i padova ali - sve što nas ne ubija, jača nas!
Ukoliko se pitate čemu ovolika količina citiranih članaka na blogu, to je iz razloga što je upoznavanje "neprijatelja" prvi i jedini pravi korak koji zasigurno samostalno možete i morati poduzeti u svom liječenju. Kad jednom uočite "neprijateljeve" slabe točke, znat ćete i kako mu se suprotstaviti i oduprijeti. Tako sam i ja počela... :)
Neka vas ne zbune dva linka na blogove - jedan od njih je ovaj, "stari", na http://anksioznost123.blog.hr (uz uobičajen potpis "Renci") a drugi na "novi", http://burza-frustracija.blog.hr (gdje se obično potpisujem kao "Burza Frustracija").
03.02.2009. (11:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zvijezdica
S napadima panike pocela sam se susretati jos prije 5 godina i s tim zivim i dan danas.Isto kao i svi drugi koji imaju problema s tim poremecajem i ja sam bezbroj puta isla doktoru snimala sve sto se snimit moze i sve u redu sa organizmom.Buduci da mi je doktor ocev kucni prijatelj bilo me je vise sram covjeku stalno dolaziti po istom pitanju.Svaki put njegov bi odgovor glasio:"Idi kuci,nije ti nista".O svom problemu sam prvi puta saznala iz literature,prepoznajuci sebe u nekom clanku o panicnom poremecaju i identicne simptome.Bezbroj puta sam tusila sve bliske ljude oko sebe pricajuci im o svojim patnjama,a svaki od njih bi mi uvijek rekao da to nije nista i da se od toga ne moze umrijeti niti poludjeti.Trebam da uzivam u svom zivotu jer je hvala Bogu dobar-imam supruga i krasnu djevojcicu i sve sto nam je potrebno.Govorili bi mi da sam samo previse osjetljiva i emocionalna i da neke stvari u zivotu se jednostavno dogadjaju bez da nas ko pita i mi nista tu ne mozemo promijeniti.Sada nakon 5 godina tog uzasnog iskustva sa panicnim poremecajem i dan danas mi se dogadja po dva,tri put u sedmici,ali samo jaka volja i vjera i u sebe i u Boga to moze ublaziti.Buduci da sam zaposlena to mi se rjedje desava dok sam na radnom mjestu,valjda svoje crne misli zamijenim produktivnim radom,pa me panika nema kad uhvatiti.Ali cim sam kod kuce besposlana i bezbrizna to pocinje da se javlja u meni.Ostaje nam samo da budemo dovoljno jaki da se borimo protiv toga,da vjerujemo u dragog Boga i da mislimo uvijek i u svakoj situaciji na pozitivne stvari i naravno uzivati u zivotu jer Bog nam je zivot darovao i trebamo biti zahvalni na tome.
20.02.2009. (15:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Renči
Zvjezdice, hvala ti na doprinosu. Žao mi je što ti nitko od stručnog osoblja (liječnika) nije barem skrenuo pozornost na mogućnosti življenja, liječenja i borbe s paničnim napadima, ali izvrsno je to što si se sama snašla i što se boriš. Bravo, samo tako nastavi ;)
29.03.2009. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Renči
MKB-10 klasifikacija bolesti (šifre dijagnoza)
(F40-F48) Neurotski i somatoformni poremećaji i poremećaji izazvani stresom
F40 Fobični anksiozni poremećaji
- F40.0 Agorafobija
- F40.1 Socijalna fobija
- F40.2 Specificna (izolirana) fobija
- F40.8 Drugi fobijsko-anksiozni poremećaji
- F40.9 Fobijsko-anksiozni poremećaj, nespecifični
F41 Drugi anksiozni poremećaj
- F41.0 Panični poremećaj, epizodna paroksizimalna anksioznost
- F41.1 Anksiozni generalizirani poremećaj
- F41.2 Mješovit anksiozni i depresijski poremećaj
- F41.9 Anksiozni poremećaj, nespecifičan
F42 Opsesivno-kompulzivni poremećaj
- F42.9 Opsesivno-kompulzivni poremećaj, nespecifičan
F43 Reakcija na teški stres i poremećaji prilagođavanja
- F43.0 Akutna reakcija na stres
- F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj
- F43.2 Poremećaj prilagođavanja
F44 Disocijativni (konverzivni) poremećaji
- F44.0 Disocijativna amnezija
- F44.1 Psihogeno lutanje
- F44.2 Disocijativna ošamućenost
- F44.3 Trans i poremećaji posjedovanja
- F44.4 Disocijativni mišićni poremećaj
- F44.5 Disocijativne konvulzije
- F44.6 Disocijativna anestezija i gubitak senzornih funkcija
- F44.7 Mješoviti disocijativni (konverzivni) poremećaji
- F44.8 Drugi disocijativni (konverzivni) poremećaj
- Ganserov sindrom
- Višestruka osobnost
F45 Somatoformni poremećaji
- F45.0 Somatizacijski poremećaj
- F45.1 Nediferencirani somatoformni poremećaj
- F45.2 Hipohondrija
- F45.3 Somatoformna disfunkcija vegetativnog živčanog sustava
- F45.4 Stalan somatoformni bol
- F45.8 Drugi somatoformni poremećaji
F48 Drugi neurotski poremećaji
- F48.0 Neurastenija
- F48.1 Sindrom depersonalizacije
29.03.2009. (13:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Renči
S jednog foruma:
------------------------------------------------------------------- ----------------------------------------------------------
Imam 28 godina, a prije 5-6 godina pojavila mi se strepnja, tjeskoba, uznemirenost uz povremenu pojavu napada intezivne strepnje, straha, panicnih razmijera a sve to je praceno intenzivnim somatskim tegobama, lupanja srca, gusenje u grudima, itd. a sve to je izazvalo pad raspolozenja, bezvoljnost, nesanicu itd. Sada i dalje imam osjecaj treme, strepnje i napetosti uz povremene napade panike. Doktor mi je odredio dijagnozu "objektivno psihicku-anksioznost koja povremeno poprima panicne razmjere uz pad osnovnog raspolozenja i nagonsko - voljnih dinamizama. Dg. Anksiozni poremecaj (panicna forma).
Zelio bih znati da li se to cesto ponavlja i kako se moze to izljeciti i sta prouzrokuje da dodje do takvog stanja. unaprijed zahvaljujem.
-------------------------------------------------------------------------- ---------------------------------------------------
Život ispunjen brigama i stalnim stresom, koji je relativno dugotrajan, dovodi do anksioznog poremećaja. Svi mi nekako se više ne znamo opustiti i predahnuti u svakodnevnoj jurnjavi kroz život. U takvim uvjetima, neprekidni živčani podražaji kod osjetljivijih jedinki, jednostavno poremete centre za lučenje “hormona stresa” u mozgu, te se oni počinju lučiti i u stanjima i situacijama koje nisu stresne. Tako se “iz čista mira” javi stanje koje Vi opisujete, a broj osoba sa sličnim tegobama iz dana u dan sve je veći. Terapija koja se propisuje (lijekovi-anksiolitici – simptomatska su terapija; oni neko vrijeme mogu otklanjati simptome, ali ne mogu ukloniti uzrok. Uzrok tom poremećaju možemo tražiti u uvjetima života koje sobom nosi stresogeno poslijeratno vrijeme u kojem živimo, u kojem smo neprekidno uznemireni i nemoćni pronaći točku mirovanja u sebi i oko sebe. Umijeće opuštanja (i stalna samoanaliza) jedini su izlaz iz tegoba koje opisujete. Pokušajte se upisati na yogu, koja će Vas naučiti tehnikama opuštanja, te ćete kad ovladate njima, postupno vratiti narušenu duševnu ravnotežu. Ako ste vjernik, moći ćete u razgovorima (ali samo) s misaonim i darovitim svećenikom, kojem se možete povjeriti, dosegnuti mir koji u sebi nosi vjera u Boga. Uspjeh u samoizliječenju ovisi o Vašoj upornosti da radite na sebi kako biste opet postigli duševnu ravnotežu. Boravak u prirodi, umjerena tjelovježba, smijeh, kao i radost koju pokušajte pronaći u malim stvarima, u svakom slučaju mogu Vam ojačati oslabljeni živčani sustav i panični će napadaji postepeno nestajati. Lijekovi sami to ne mogu trajno riješiti.
30.03.2009. (00:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...