Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • NF

    meni samo ta ljetna terasa treba...

    avatar

    20.01.2009. (20:21)    -   -   -   -  

  • lučica

    Jutarnje boje i ta muzika..što treba više čovjeku.? Osim njega samog. poljubac ti šaljem

    avatar

    21.01.2009. (18:54)    -   -   -   -  

  • Princezini Avatari

    Trebaš Avatar? Javi i Naruči! Radim po narudžbama!

    avatar

    21.01.2009. (20:10)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    i te dugotrajne svađe su ono zbog ćega se živi. ja ih ne volim, ali i one su - možda - nekakav ekvivalent duševnog mira

    avatar

    21.01.2009. (20:55)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Često zaželim da još postoji kuća u kojoj sam odrasla, pa zapjevam ko Brešković u onoj pjesmi sa Spl.festivala 70-tih - "Kućo moja još se tebe sićan,još ti vidin ponistre, sulare,... murtilu na njojzi cvit.....kućo moja premda tebe nima...živiš još u srcu mom...."
    Pisma o kući koju su srušili bageri zbog nekih važnijih projekata, kao i moju.
    Ružno je kad više nema mista koje ti je nekad bilo dom, ali kako i pisma piva - živi još u srcu mom.
    Ali, uspomene, kao i obiteljska nasljeđa znaju i gušit, zarobit, ne daju mrdat. Svatko to doživljava na svoj način. Nekome je nasljeđe svetinja, a nekome teret.
    Pozdravljam te. :-)))

    avatar

    21.01.2009. (21:09)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    Te predivne jutarnje boje ja sam doživjela uglavnom čitajući o njima jer sam velika jutarnja spavalica, a more.... obožavam .
    Malo sam sve zapostavila, nadam se da se ne ljutiš, primila sam blokadu , pijem tbl. protiv bolova i nekako guram akli ne znam do kada, pusa !

    avatar

    21.01.2009. (21:20)    -   -   -   -  

  • DOBAR, LOŠ, ZAO

    sviđa mi se ovaj dijalog gore,
    iako ne znam jel' to dio neke priče ili romana !?

    avatar

    22.01.2009. (14:57)    -   -   -   -  

  • odmak

    NF,
    i meni bi bila dovoljna.

    lučica,
    kad je srce puno uistinu ne treba više.

    pametni zub ,
    moguće, ali ni ja se ne znam svađatati, a ako se to dogodi osjećam se vrlo loše.

    gustirna,
    često guše, ali i vesele nekom sjetom i to vrlo često istovremeno.

    lobotomya ,
    a žao mi je. Ja sam razumijela nešto posve drugo. Mislila sam da si bolesna zbog ljubavi. U tom smislu je išao i moj komentar. Oprosti. na bolesti ti ne zavidim.

    DOBAR,LOŠ,ZAO,
    ne bih se hvalila, ali dijalozi mi idu. Ali ovaj... to je po sjećanju između prijatelja i mene. Bilo je tu još nekih detalja, ali nije bilo zgodno jer bi netko mogao prepoznati. A moj prijatelj je vrlo samozatajan i nerado bi se izlagao bilo kakvim komentarima, a da ne bi bilo nikakve sumnje mi smo uistinu samo dobri prijatelji, a ja ti se vežem za prijateljstva i ljude koje volim, čini mi se kao da su dio okružja,zamislimo kao balon u kojem putujem ja i svi oni nekom putanjom koja me održava na životu. A čini se da i nepoznati iz blogosfere sad već putuju sa mnom.

    avatar

    22.01.2009. (15:55)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Odavno ne idem na obljetnice i proslave. Dapace izbjegavam ih. Ne sjecam se kad sam zadnji puta putovao autobusom. Volim more. I ceznem za njime. Plavo, plavo, plavetno ...

    avatar

    22.01.2009. (16:45)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Treba nekako utišati brujanje bića prošlosti. Barem kad počnu rogoboriti. :)
    *Što ti smeta u Šehovića?
    Dosta ste mi slični u lutanju kroz povijest. :P

    avatar

    23.01.2009. (09:47)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... . Roditeljska kuća…

    Slike roditeljskih kuća nosimo u sebi cilega života.
    I sada osjećam Njen miris ...

    A more naše lipo, plavo ...

    Osmjeh ti poklanjam na zraci sunca koje obasjava ovaj lijepi zimski dan.

    avatar

    23.01.2009. (13:39)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Lijepe slike, fino opisano... :)))

    avatar

    23.01.2009. (17:32)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    da, ni ja, - ali, koliko vidim, mnogi u to ulijeću bez razmišljanja

    avatar

    23.01.2009. (18:50)    -   -   -   -  

  • odmak

    bocacciozg ,
    do sad sam išla na maturalne godišnjice. Nisam sigurna da ću i dalje, iako mi je to nekako najdraže. Pitala sam se zašto. Čini mi se da je razlog što se svi vrlo dobro poznajemo. Kao da su te pubertske godine na neki način razotkrile naše karaktere i nemamo potrebu a niti možemo lagati i skrivati se iza uspjeha pa čak i neuspjeha. Poznamo se iz nekog drugog vremena i sve je svakome jasno. A na kraju to vrijeme ima sentimentalnu vrijednost, a kako godine idu to ispada vrlo velika vrijednost.
    Na vjenčanje, osim svojoj djeci, više nikome neću ići.

    propheta nemo ,
    ako sliči na mene još me više smeta.
    A ostalo. Prošlost i svi likovi iz njesmješteni su u mozgu i srcu i nedaju se van.

    promatram, razmišljam,
    nekad je roditeljska kućapretežak teret, ali osjećam se odgovorna. I ja tebi poklanjam osmjeh.

    Bugenvilija ,
    zapišem tako neke susrete, a imam slonovsko pamćenje.

    pametni zub ,
    to se i vidi po tvom pisanju.

    avatar

    24.01.2009. (09:00)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Ovaj čovjek iz prve priče, nevjerojatno je i pomisliti, ali ful sam se prepoznala u njemu.

    avatar

    25.01.2009. (04:50)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    "-Nemoj mi još i ti umrijeti, rekla sam iznebuha."
    Nevjerojatna samoca izbija iz ovih rijeci. Ne znam sto ce se dogadjati u buducnosti, ali ja mislim kao i tvoj prijatelj i za mene ce uvijek vrijediti ta: "-Imam more."

    avatar

    26.01.2009. (01:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...