Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing

  • marchelina

    Sviđa mi se ova zadnja rečenica. nemam pojma zašto. Jer nije baš da se ja i On ljubimo :)
    Nego, odakle tebi sve ovo izlazi?!?

    avatar

    15.01.2009. (22:40)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ marchelina: :))) A što bih ti rekao... pišem tekstove kakve volim čitati, tako nekako.

    avatar

    15.01.2009. (22:55)    -   -   -   -  

  • hebatga

    >Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube<

    Pa bio bi i red kad se vech potrudio da me zahebe u ovom zivotu dizajnirajuchi ga tako da brat-bratu negdje polovicu moram zivjet bez svega onoga shto mi se stvarno svidja.
    Usput, ovaj nash Bog mi je malo nelogichan jer je sve pocheo (poslo sina svoga) na Mediteranu a svaki mu dizajn ko da je German ili Anglosaksonac. Sve neshto nemoj ovo, nemoj ono ali radit "ko konj" to je u redu. Najcheshce za nekog drugog. Zar mu nije moglo past na pamet da lijepo uredi ovaj zivot po onoj "na lazini suvoj lezat" pa mu onda ne bi trebalo nikoga podmichivati rajem. Meni je davno postalo sumnjivo jer kad god bi popu pobjego s vjeronauka igrat nogomet od chache bi dobio fasuk a to mi se nikako nije uklapalo u pravila koja vladaju "gdje god raste maslina ili palma".

    avatar

    15.01.2009. (23:16)    -   -   -   -  

  • hebatga

    >Netko će primijetiti da se ne užasava smrti, ali to mi se čini kao puko samoohrabrivanje<
    Mozda ja samo sebe zavaram ali ja se ne uzasavam smrti i iskreno mislim da bi danas jedina znachajna shteta od moje smrti bila da ova djeca ostanu bez oca prije nego shto odrastu. Ostalo je manje-vishe bilo-ne-bilo a od zivota jedino ochekujem da bude gori pa ne vidim bash razloga za narochitu zalost dok, onako u principu, mi je zao ljude koji umru prije pedesete ili one koje se ispate da bi neshto postigli pa onda rano umru. Gdje mi je logichno da oni koji se nisu ispatili, nisu ni za zaliti. Nazalost, nekom ironijom vechina ljudi potroshi one godine kada se realno moze zivjeti "ko chovjek" na neko gradjenje karijere i stjecanje imovine pa je shteta da umru prije nego shto od toga i imaju neke koristi.
    Od razno-raznih pricha/vjerovanja nije mi bash jasno shto je kredibilno ali u jednu definitvno ne vjerujem a to je ona "da se chovjeku pri susretu sa smrti cijeli zivot odvrti pred ochima" jer sam jednom u zrakoplovnoj nesrechi bio smrti blizu koliko joj se moze biti, tj. jednu iskru koja bi zapalila nekih 120 tona kerozina, pa mi se nishta nije "vrtilo" osim misli da se shto prije dokopam vrata, iskochim kroz tobogan i otrchim nekih 200-300 metara od aviona. Itekako dobro sam znao da stajni trap aviona ne moze ni priblizno podnijeti ukupni teret pri poljetanju jer je ovaj bar nekih 60 tona vishka (kod 747) pa je daleko do toga da nisam bio potpuno svijestan da bi se kroz svaku slijedechu sekundu-dvije mogao pretvorit u chevap ali mi se nije "odmotavalo" nishta osim koncentracije da trchim i skachem najbrze shto se moze. Toliko da sam tek kasnije uspio sklopiti 2+2 pa shvatio da smo prezivljeli zahvaljujuchi chinjenici da nismo pali natrag na pistu nego se "zaorali" u ledinu iza kraja piste shto je ublazilo snagu udarca. Usput, nije mi bash jasno kako bi mi se neshto moglo "odvrtjeti" i da se kerozin zapalio jer bi od trenutka shvachanja da se to dogodilo do "raznja" preostalo mozda sekundu. Znam da moj mozak nije narochito brz ali je, bogami, i sekunda kratka.

    avatar

    16.01.2009. (02:17)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    Da ne pametujem o ovozemaljskom sustavu vrijednosti, evo jednog citata C. S. Lewisa.
    "Ako postoje želje, tada mora biti i način da se želje ispune. Dijete je gladno, ali postoji hrana. Patak želi plivati, i tu je voda. Ljudi osjećaju spolnu želju, u redu, zato postoji i spolni čin. Međutim, ukoliko osjećam neku čežnju koju na ovom svijetu ne može zadovoljiti nijedno iskustvo, najvjerojatnije sam stvoren za drugi svijet. Ako je ne može zadovoljiti ni jedan ovozemaljski užitak, to ne znači da je svijet opsjena. Vjerojatno nije ni predviđeno da užici ovoga svijeta zadovolje takve želje, već da ih potaknu, da nas upute na ono pravo. Ako je tome tako, onda moram paziti da ih nikad ne prezrem ili da budem zahvalan za takve zemaljske blagoslove, a također i da ih nikada ne prihvatim umjesto nečeg drugog, čega su oni samo kopija, odjek ili odraz. Moram u sebi održavati živu želju za pravom domovinom, koju neću naći sve do poslije smrti. Ne smijem nikako dopustiti da je snijeg zatrpa, da postane nevažna. Glavna mi briga u životu mora biti ostvarenje te želje kao i pomaganje drugima da to isto čine.
    Nema potrebe brinuti se što neki šaljivčine kršćansku nadu u nebo pokušavaju ismijati, govoreći da ne bi željeli vječnost provesti svirajući na harfi Odgovor takvim ljudima bio bi, da ukoliko ne razumiju knjige namijenjene odraslima, ne bi trebali niti govoriti o njima. Svi biblijski slikoviti prikazi neba (harfe, krune, zlata itd.), sami su po sebi simbolički pokušaj da se izrazi ono neizrecivo. Glazbala se spominju zato što glazba većini snažno dočarava zanos i beskonačnost. Krune se spominju zato, jer se želi kazati da oni koji su s Bogom sjedinjeni u vječnosti, imaju udjela u njegovom sjaju, moći i radosti. Zlato služi kao slika nebeske vječnosti i dragocjenosti (zlato ne hrđa). Oni koji ove simbole shvaćaju doslovno, jamačno misle da je Krist, govoreći kako trebamo biti poput golubova, time htio reći da bismo trebali i nesti jaja."

    Krležinu baladu valja shvatiti onako, što bi se reklo, u kontekstu. To je doba u kojemu je ljevica još monolitna kao stijena i u kojemu još nema raspri i sukoba u kojima će tek Richtmann i drugovi izvući deblji kerestinečki kraj i koji će Krležu dovesti do toga da se ne odvaži konačno otići u šumu pred Đidine i Lekine topove. Zato, bez ikakve zadrške, Krleža šiba po sent Peteru i družini "ko Maksim po diviziji". On želi naše nepismene i rezignirane Imbre Skunkače odvesti iz bogomolja i pokazati im da u tom raju koji im se nudi nema ničega za što bi se uhvatili, da ih ni tamo ne čeka ništa bolje - pa onda, dajte, učinite nešto na ovom svijetu, da se barem taj promijeni!
    Ipak, kada je kasnije već prošao legendarni zatvor na Trgu N i kada su ga u taj bajbok strpali crni a ispljuvali iz susjednih ćelija crveni (zamislite tek tu situaciju, pa ni Kafka je ne bi tako zamislio!), Krležini su tefteri počeli odisati jednom drugom, malo mutnijom i pastelnijom bojom, njegov se radikalizam nakon hrpe buharinsko-zinovjevskih leševa i rike topova pod El Alaminom i Staljngradom rastopio i uobličio u dnevnike i zapise (1942.) koji više ni izbliza nisu tako snažni u uvjerenjima u mogućnost da se ovaj svijet mijenja a da onaj pustimo grofovima i dominalnoj gospodi.
    Slijedeća se izreka pripisuje većem broju ugledne gospode (Shaw, Clemencau...) pa se neću ni na koga posebno pozivati, ali vjerujem da ste je već čuli: "Tko u mladosti nije bio radikal, taj nema srca; tko u starosti nije bio konzervativac, taj nema razuma."

    avatar

    16.01.2009. (10:18)    -   -   -   -  

  • traženje sebe

    prikljucite se nasoj humnitarnoj akciji za malu Anju ,to je hitno i nuzno za zivot moje susjede.

    citaj nas na blogovima :
    mala Anja
    humaniratni niskozemac
    mala crna knjizica

    avatar

    16.01.2009. (13:16)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ hebatga: eee, moj ti. Vidi se da si bježao s vjeronauka. :) Ti bi htio logičnog Boga?! I još lijepo uredno upakiranog u kakav zgodan intelektualni koncept? Tako da Ga možeš shvatiti? Šališ se? A raj je inače i bio zamišljen kao "suva lažina", ako sam dobro shvatio, samo je čovjek navodno poželio razlikovati dobro i zlo, i eto ti ga, sad mora živjeti bez onoga "što mu se stvarno sviđa". Ispada da se – prema mitu o Padu – sam zahebo. No, nije mi namjera raspredati Markove konake i ulaziti u kvaziteološka razglabanja. Dolaze tu i diplomirani teolozi, pa ako ti se koji hoće smilovati, možda te prosvijetli, zašto ti je tako loše u životu i je li ti za to kriv Stvoritelj svemira. :)) Inače, glede one o predsmrtnom filmu pred očima. Pa, možda se radi o tome da u situaciji u kojoj si bio nisi zaista i umirao, samo si bio u smrtnoj opasnosti, a to je drugi par cipela. No, zaista ne znam je l se štogod vrti. Vidjet ćemo.

    avatar

    16.01.2009. (13:26)    -   -   -   -  

  • macka_u_martama

    poučno i zanimljivo. ;)
    do čitanja

    avatar

    16.01.2009. (15:35)    -   -   -   -  

  • hebatga

    Profesore oprosti shto uporno "prizemno" komentiram tvoje blogove (koje, opet napominjem, jako cijenim) ali za mene ono sinteza-analiza-sinteza ima smisla samo ako dovede do toga da je zadnja "sinteza" jednostavnija od prednje a ako mi to ne uspije onda kontam da je materija prezahtjevna za kapacitet mojih mozdanih vijuga pa se batalim chorava posla. Zato se valjda i ne brojim u intelektualce jer oni uvjek neshto slazu-i-preslazu gdje se u ogromnoj vechini sluchajeva dogadja da se "nukleus gadja alpha chesticama" gdje se desetljeche-i-kusur najbriljantniji mozgovi nisu mogli sjetiti "polariteta" kojeg razumije i najgori uchenik u drugom osnovne. Vjerojatno samo zato jer im je to razumjevanje izgledalo prejednostavno.
    Onoliko koliko se moj mozak bavi pitanjem Boga (i njegovog utjecaja na zivot, ovo/ono zemaljski) defintivno razluchujem Boga i ono kako su ga ljudi u stanju objasniti s tim shto vjerujem da su neki bili dovoljno mudri da nam daju neke prave smjernice. A takvi su bili vrlo rijetki. Kad vech spomenu teologe, ja sam sa par njih razgovarao i zakljuchio da smo, recimo, iz chitanja Summa Theologica-e izvukli potpuno razlichite zakljuchke gdje je moj "prizemni" jednostavan, koristan i primjenljiv a njihov "nastavak beskonachne priche", uz napomenu da se slazem kako pricha ne treba neminovno zavrshiti ali vjerujem da je pametno izvuchi i neki konkretni/upotrebljivi zakljuchak. Medju kojima bi nam jedan bio vrlo neophodan i dan danas za sprijechavanje daljnjeg shirenja poshasti zvane "povampireni kapitalizam".
    Ovako ukratko, moj zadnji zakljuchak o Bogu sam donio negdje tamo u vrijeme dok su se kompjutorski progami josh stvarali uz "flow charts" kad sam gledajuchi jedan taj "flow chart" zakljuchio da je neki Stvoritelj svoje koncipirao po istom principu (naravno neusporedivo slozenijem i pametnijem) gdje postoji osnovno pravilo "zadovoljen odredjeni uvjet, idesh dalje" i gdje su "nezadovoljeni uvjet" ljudi predochili kroz postojanje vraga ili pakla. Priglupo, jel da? Od koga je, nije se ni chudit, rekla bi moja pok. baba.
    Hajd, nemojte zamjerit imajuchi na umu da svaka kavana (pa tako i virtualna) mora imat jednu "lokalanu budalu".

    avatar

    16.01.2009. (19:00)    -   -   -   -  

  • odmak

    Čini mi se da je Shakespeare rekao: 'ova se dama previše buni'. Tako je i s Krležom- Njegov obračun s njima- ovaj put crkvom i svećenicima, koji po meni vrlo često to i zaslužuju, ide iz njegovih sukoba, ranjavanja i neuspjeha prema toj instituciji i njenim članovima.
    Osobno vjerujem u ona 21 grama- bar u nekom metafizičkom smislu. Čak se i ne tješim. Samo se, bez neke euforije, nadam.

    avatar

    16.01.2009. (19:36)    -   -   -   -  

  • hebatga

    Opet ja. S jednom "domachom" obzirom da se blog bavi i parapsihologijom i "alternativnim komuniciranjem" koje nam nije bash najjasnije.
    U Dbk je zivio chovjek N. Maslach koji se negdje tamo 30-tih godina proshlog stoljecha odrzavao spiritistichke seanse. Bio je izuzetno obrazovan i inteligentan chovjek, profesor koji je prema prichanju mog pok. chache bio i prvi dubrovachki komunist. Shto se, naravno, nigdje ne spominje jer ga je partija rano odkantala. Moj otac je je s njim bio veoma dobar prijatelj ali je njegovu "spiritualnost" uzimao sa dobrom dozom skepticizma sve do trenutka kad se je na kraju rata vratio iz Trsta i doznao da vech poodavno obitelj nema nikakvih podataka o njegovom mladjem bratu koji je bio u jednoj partizanskoj postrojbi koja je zavrshila negdje u Sloveniji. Nemajuchi nikakvog drugog nachina da dodje do bilo kakvih informacija pok. stari odluchi pristati na Nikovu ponudu da kroz spiritistichku seansu doznaju shto mu se dogodilo s bratom pa pristane dochi na seansu tijekom koje pok. Niko utvrdi da dundo nije medju mrtvima a, uz to, doda da je pismo kojim se dundo javlja vech na putu i opishe mjesto gdje je pismo napisano.
    Poslije nekoliko dana stigne pismo a po dolasku dunda pok. stari ga (bez spominjanja seanse) ispita gdje je i kako pisao pismo i sve se poklopi sa onim shto mu je Niko rekao tijekom seanse. Je li sve skupa bio vrhunski blef ili nije to je nemoguche znati ali je takodjer chinjenica da je tijekom te seanse pok. Niko za nekog drugog utvrdio da je mrtav pa se i to pokazalo tochnim. Sluchajnost ili moguchnost komunikacije na nekom samo veoma rijetkima dostupnom nivou?

    avatar

    16.01.2009. (23:12)    -   -   -   -  

  • peppa

    hvala na pozdravu :)

    avatar

    17.01.2009. (01:16)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    @hebatga, idem ja smiono probati zaključivati iz te priče.
    Ako je priča Vašeg oca istinita, a nemamo razloga sumnjati u to, onda znači da postoji svijet drugačiji od ovog, u kojeg najveći dio nas ne može doprijeti (sada mi pada na pamet toč. 3. sustava kojeg je na prošlom postu iznio Tradere: misticizam). Stoga valja zaključiti: naše spoznajne mogućnosti su onako, skoro pa niš koristi.
    Ako smo povjerovali pričama o komunikacijama na "višoj" razini, slične nas uvjeravaju da je ljudima sa tom sposobnošću moguće razgovarati i sa "mrtvima", uglavnom onima koji se nisu baš ovdje najbolje vladali, pa ih nešto muči i vraćaju se u ovaj svijet pokušavajući to ispraviti, ili jednostavno nemaju kuda. Postoje razne varijacije tih priča (v. post), ali uglavnom im je zajedničko slijedeće.
    Naime, ako je tome tako, onda se širom otvaraju vrata tvrdnji da postoji život iza smrti (ma kako to glupo i prizemno zvučalo, da se i ja poslužim Vašom retorikom), a da je ovaj život tek smrtno obličje koje ovdje zauzimamo i da moramo umrijeti da bismo živjeli. Nije baš da u čovjekovim rukama (možemo tu riječ pisati i s velikim Č, ali uzalud) onda leži neka moć, zar ne?
    Ova spoznaja stavlja ovosvjetskog čovjeka u poziciju pukog stvorenja, a ako postoji stvorenje, postoji i stvaralac (nećemo sada o intervencionizmu, kreacionizmu i ostalome).

    Taj stvaralac očito je ovu priču "sakrio" od nas. Zašto? E sad, tu svatko od nas mora dati svoj odgovor. Ja kažem: nije je sakrio, a ako ju je učinio manje vidljivom, to je iz samo jednog razloga - da bi od nas dobio slobodan izbor vjere, jer inače mu ne vrijedimo ništa.
    Eto, prizemno ću i ja završiti citatom iz Biblije: Bog želi samo ovo, da se
    1. svaki čovjek spasi i da
    2. dodje do pune spoznaje istine.
    Jednostavno, zar ne? Jedini uvjet je - povjerovati. Onako, bez puno filozofije, kao moj šestogodišnjak kada mu kažem - sutra će padati kiša, spremi kišobran u ruksak. I on sprema, ne pita ništa, vjeruje mi.
    Ja taj njegov odnos doživljavam kao odgovornost i povjerenje koje nipošto ne smijem prokockati. I želim vjerovati da se tako Bog odnosi i prema meni. Drugim riječima, loptica je na njegovoj strani stola, ja samo moram vjerovati. Ne padati kada me satru posljedice, ne proturječiti i gunđati kada mi ne ide. Možda su mi želje krive i grešne? Kako bih ja iz svoje žablje perspektive mogao vidjeti i deseti dio cjeline, ako stvari stoje tako kako smo ih opisali.

    Ako smo došli do postojanja Boga, onda se konačno postavlja i pitanje: kako doći do njega? Svakako ne tako da ga procjenjujemo i prosuđujemo, kada smo tako mali i nesposobni sticati sami potrebna znanja o životu. Da li ćete to učiniti kroz neku religiju, ili kroz štogod drugo; smatram da je neprilično nagovarati ikoga. Traži se vjera srca, najbolji shortcut, koji donosi najviše plodova. Traži se put kojeg svatko od nas mora pronaći ponaosob. Ja sam ga našao nakon što mi je starije dijete oboljelo od neizlječive bolesti i nakon što me život lupio po tintari onako, pošteno. Mislim da većini nas ipak treba neki nokaut, do tada smo previše egocentrični i poštujemo samo sebe. Ako nam se to ne desi do starosti, padamo u zamku cinizma i skeptičnosti (i onda tome učimo mlađe), to su stvari kojima je današnji svijet tako bremenit da malo tko često ne poželi bježati iz njega.

    I da, ne brinem za onu staru raspravu o zlima počinjenim u ime religije. Po meni, ona ne diskreditiraju samu Božju riječ, jer u njoj od početka postoji zapisana priča sa podnaslovom "Vinogradari ubojice".

    avatar

    17.01.2009. (11:49)    -   -   -   -  

  • buha

    Bog ne postoji . Niti oni u crkvi to ne vjeruju , ja čula na svoje uši. Oni znaju da je čovjeku potreban OTAC , koji kažnjava i koji nagrađuje. Onaj koji ima sve tajne našega života u rukama. Onaj koji zna šta dolazi poslije kraja, Onaj koji zna u čemu je smisao stradanja i patnje. Za mene je sva ova religijska priča još jedna od načina manipuliranja ljudima. Te zato i ide crkva s politikom pod ruku. Religija način kako se čovječanstvo drži u FETUS- FAZI, i kako se djetinja naivnost ljudi usmjerava svuda samo ne di treba ,.. u pravcu samospoznaje. Sorry , vjernicima ,ali je tako. Samo znanost i filozofija .. su put u RAJ.. A života poslije smrti ima. U obliku crveka. i sličnih božjih bića.

    avatar

    17.01.2009. (17:30)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    Samo znanost i filozofija su put u raj? Možda da to pitamo one iz Hirošime, ili one iz WTC koji sigurno ne zahvaljuju znanstvenicima koji su izumili avion.

    Šalim se, slažem se da je samospoznaja bitna. Ali ima li nakoga tko je samospoznajom došao do vječnog života ? Kako da se čovjek samoSPOZNA kada smo utvrdili da spoznati ne može niti stvarnost oko sebe? Da li treba četrdeset godina sjediti na stablu? I otkuda saznanje o tome da ćemo poslije ovog života zauzeti oblik crveka? Malo mi to liči na montipajtonovski pristup, bez zamjerke. Ne razumijem čemu sažaljevanje vjernika, kao da oni ne mogu samospoznavati sebe, je li to zabranjeno?

    Ako pak samospoznaja uključuje božanstveno u svakome od nas, onda taj nazor polazi od prekomjernog samopoštovanja. Mislim, ničim izazvanog. Čemu tvrdnja da svaka jedinka vrijedi kao bog?

    Ako rečenicu o crvekima shvaćam kao ironiju, onda znači da života iza smrti nema, pa čemu ta samospoznaja? Crvekima ne treba (ili ima drugačijih mišljenja?). Zašto nam je dana mogućnost samospoznaje? Da bismo spoznali ništavilo? Panta rei? Pa to je vidljivo kada uroniš gležanj u rijeku, bez neke velike znanosti i filozofije. Ne razumijem, neka me netko prosvijetli.

    Ponavljam ono odozgora, kao neprilično smatram nagovaranje. Prilično je razgovaranje.

    avatar

    17.01.2009. (17:49)    -   -   -   -  

  • hebatga

    @ gosponsudac
    Svaka chast, izvanredno napisano.
    Moj problem sa "klasichnim vjernicima" (a, imam dojam, i sa tobom i gospprofesorom) je da se ja usudjujem zahebavati (kao, recimo, prvi post gore) sa nechim shto vi shvachate veoma ozbiljno pa me onda krivo razumijete a moj pristup je posljedica prilichno cvrstog vjerovanja da sam ja svoje dosadashnje grijehe poplachao jer prije nego shto mi je "doshlo u glavu" da neposhtovanje principa po kojima su me odgajali neophodno rezultira proporcionalnom kaznom i svaki put sam na neki prilichno misteriozni nachin platio za svaki napravljeni grijeh. Zanimljivo da je to uvjek bilo nekako misteriozno ali vrlo "ovozemaljski opipljivo" i na nachin koji je veoma teshko objasniti, osim ako vjerujesh da ne postoji srecha-i-nesrecha (u shto ja vjerujem) nego sustav koji funcionira po odredjenim pricipima gdje odredjeni potez neohodno daje odredjeni rezultat a, iz mog iskustva, nazalost se proteze kroz vishe generacija gdje dolazimo do one "chudni su putevi gospodnji".
    Sve u svemu, u zagrobni zivot ja niti vjerujem, niti nevjerujem jer to smatram daleko van dosega mog uma dok one koji tvrde da ga definitvno nema smatram arogantnim budalama koji su sebi umislili da znaju ono shto ni teoreski nije moguche doznati na postojechem nivou ljudskog razvoja, gdje je tvoje:
    "Ja taj njegov odnos doživljavam kao odgovornost i povjerenje koje nipošto ne smijem prokockati. I želim vjerovati da se tako Bog odnosi i prema meni. Drugim riječima, loptica je na njegovoj strani stola, ja samo moram vjerovati. Ne padati kada me satru posljedice, ne proturječiti i gunđati kada mi ne ide. Možda su mi želje krive i grešne? Kako bih ja iz svoje žablje perspektive mogao vidjeti i deseti dio cjeline, ako stvari stoje tako kako smo ih opisali"
    glede ovozemaljskog neshto najpametnije shto sam ikad prochitao o temi.
    Usput, ja definitivno vjerujem onoj prichi moga oca zbog toga jer je bio vrlo "klasichni vjernik" i jedan od veoma rijetkih koji je chvrsto vjerovao da ne postoji "bijela laz", mala kradja ili sitni oportunizam nego da je svaka laz, kradja ili oportunizam jednako negativan a, bogami, se u materijalnom pogledu i naplachao za ta svoja uvjerenja dok ja, analizirajuchi unatrag, poprilichno chvrsto vjerujem da se sve dobro u mom zivotu dogodilo zahvaljujuchi onom shto sam dobio katolichkim roditeljskim odgojem a sve loshe onim shto me je "naucila ulica" i chesto mi izgledalo vrlo atraktivnim. Dok nisam prozivio rezultate i skuzio onu shto koju je chacha znao rechi "shto te ne nauche roditelji, nauchi te ulica a ulichni odgoj stvara ulichare".

    avatar

    17.01.2009. (20:26)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    @hebatga, uzvraćam komplimente, lijepo je u "salonu" imati ugodno društvo za razgovor. Eto, usput, hvala i gosponprofesoru koji nam je otvorio vrata tog salona. Možda sam nekad (ne znam za njega) doista smrtno ozbiljan u ovim pitanjima ali eto - slažemo se da se zlo zlim plaća; pa to su ipak na koncu ozbiljne stvari. Obećavam negdje usput odužit ću se kojim vicem, ne mogu se sjetiti ničeg pametnijeg zasada. Važno je da smo daleko od svađa i poprijekog gledanja, vjerujem da smo se svi ovdje našli da bi propitali prvenstveno sebe i proveli vrijeme na ugodan način.

    Eto, kako starim, sve više i ja poštujem staroga (one priče kako im je mater govorila: Božje oko sve vidi, i sl.), u stvari mogu reći da ga tek sada shvaćam; strašno je to kolike godine trebaju proći da ti neke stvari dodju do glave...

    Da, naši stari su imali čvrste i principijelne metode odgajanja, koje mi se tek sad kada sam i ja prevalio nešto preko leđa čine ispravnima. Mislim da je najvažnije što su imali bila dosljednost. Znao si da nema vrdanja i gledanja kroz prste, nikako nas nisu učili oportunizmu. Sad, koliko je tko uspio od toga usvojiti i prenijeti na mlađe, to je pitanje, ali definitivno ulica nije puno njih odgojila.

    @buhin, zaboravio sam odgovoriti na opasku o naivnosti vjernika. Da, naivnost, to je problem. Kad gledamo samo ovaj svijet, mnogi su platili za naivnost ali zato što su vjerovali u pogrešne stvari. Kako prosuditi koje stvari nisu pogrešne? Eto, možda tu dolazi do izražaja samospoznaja, iako sam ja jedan od onih koji će tvrditi da je pojam "dobra i "zla" zasvagda dan i da se ti pojmovi ne razvijaju i ne mijenjaju.

    Naime, npr. da li ljudi danas ne spaljuju vještice zato što ne vjeruju da je to dobro, a prije pet stoljeća su vjerovali da je to dobro? Uvjerljivijim se ipak, premda i zastrašujućim, čini slijedeći argument: ne, oni to danas ne čine zato što znaju da to nije korisno, a prije su mislili da jest. Dakle, takvo njihovo ponašanje nema veze sa dobrim i zlim.

    Zato i mislim da bi tu samospoznaja mogla biti interesantna. Ovim putem upućujem stoga poziv na prilog raspravi o toj temi, valjda se ima što reći, da i drugi nauče. Onako zdravoseljački, držim da samospoznaja može biti od velike pomoći u upravljanju svojim ponašanjem, zauzdavanju nagona i kanaliziranju energije i duhovne snage u čvrstinu i otvorenost duha. Na kraju, postoje na tu temu i neka danas široko prihvaćena apokrifna evanđelja, dalo bi se i o tome postati, zar ne, gosponprofesor? Svaka lekcija naime mora imati razgovor đaka na temu, ali je ipak lijepo kada se ex katedra nešto čuje o tome.

    Nadalje, o isključivosti. Ja ne znam puno, ali pamtim ono što sam pročitao i što mi je bilo dobro, pa se često vraćam na C.S. Lewisa koji na temu denominacija govori o predvorju u koje svaki vjernik kršćanin ulazi, a potom izabire sobe u koje će iz tog predvorja ući kako bi obogatio svoj put. Na koncu, ima i onih koji nikada ne prekorače predvorje, pa zar ih zbog toga treba osuđivati?

    Možda nisam dovoljno naglašavao u svojim komentarima, ali ja čovjeka prvenstveno i doživljavam onako - mali, naivan, u mraku. Zar nismo svi takvi? Jest da mnogi to iskorištavaju, ali nekako me ne vuče taj elitistički feeling da pasivno sa brda gledam masu smiješeći se kako sam se provukao. Više mi odgovara pokušati u toj masi, između dviju tuđih kavgi i svojih nevolja, povući za rukav nekoliko ljudi, onakvih "naivnih" - čeznutljivih, plašljivih, spremnih na nove stvari, onih koji će u sekundi trampiti svemir za čašicu dobrote, makar poslije do smrti u nekom kutku duše žalili za tim uz ljutu travu, dim i razbijene čoknjeve (u al sam se razletio). Pada mi na pamet Camusova "Kuga", onaj čas kada njih par skuži da nisu ti štakori takva sila da bi satrli takav plod kao što je ljudsko zajedništvo u dobrome. Čak i taj prioritet: tu smo, ne znamo zašto i kako, ali činimo dobro, proizlazi iz djela pisaca koji se nikako ne mogu smatrati vjernicima, bar ne u klasičnom smislu.

    Da rezimiram raspravu. Vjerujem da sam na više mjesta jasno napisao da želim razgovarati i ne želim nikaoga nagovarati. Ovaj svijet doživljavamo onako kako si ga mi konačno u svojim glavama posložimo i protumačimo. Smatram da bi on bio ljepše mjesto za život (a malo je barem deklarativnih protivnika) da pokušavamo pomoći jedni drugima ne gledajući na druge svisoka. Konačno, uvijek se radi o tome da se "čovjek o čovjeka brusi" i bez zajednice nema dokaza naše dobrote. A to je ono što mnogi vjeruju da će biti bitno kada dodju do famoznog lađara hadskoga.

    U očekivanju novog briljantnog posta, da jeftino citiram - "dok pamćenje u smućenoj mi glavi stoluje, moj bijedni Duše, sjećat ću se Tebe..." :)

    avatar

    17.01.2009. (21:36)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ gosponsudac: "Mislim da većini nas ipak treba neki nokaut, do tada smo previše egocentrični i poštujemo samo sebe." Ipak, postoje i slučajevi u kojima ljudi zbog životnih "nokauta" vjeru izgube... Ispada da oni koji nisu bili vjernici to postanu nakon neke nesreće, a oni koji su bili, u nesreći katkad prestanu vjerovati. Čudni su putevi ljudski. Inače, hvala na uloženom trudu, tebi i hebatgau, zaista vrijedni komentari.

    avatar

    18.01.2009. (10:31)    -   -   -   -  

  • buha

    a šta da razgovaramo , gospon sudac, kad su vaši argumenti nedokazljivi : ne samo znanstveno nego i logički , zdravorazumski .. mene zaprav čudi da netko i VJERUJE u te gluposti , tipa:ima RAJ jer ima BOGA i obrnuto.. i zatim ovo: pojam dobra i zla i samospoznaja o tome su nepotrebni jer ionak umiremo na kraju .. pojam dobra i zla je naravno povijesno uvjetovan ali znamo valjda nekaj o ETICI .. ili to suci ne traju poznavati ??? A čovjek fakat nije malen i u mraku zagubljeni naivac ? pa kaj je tebi ?? fakat sam sad razočarana takvim stavovima..

    avatar

    18.01.2009. (14:15)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ buhin.blog: može li se (znanstveno, logički, zdravorazumski...) dokazati da Bog NE postoji? Ako Vam uspije, bit ćete prva osoba u povijesti čovječanstva kojoj je to uspjelo. Naime, čak ni gospon Dawkins ne kaže da Bog ne postoji, samo da je gotovo sigurno (negdje oko 98%, ako se ne varam) da ne postoji, tj. da je vjerojatno da ne postoji... Dakle, u Božje (ne) postojanje može se samo -vjerovati.

    @ svima: uvijek sam za otvorenu raspravu, ali procijenim li da se vodi ispod razine koju smatram pristojnom (dakle, ukoliko procijenim da se druge posjetitelje omalovažava i/ili vrijeđa), bez grižnje savjesti brisat ću komentare ili, u krajnjem slučaju, zabraniti pristup blogu. Hvala na razumijevanju.

    avatar

    18.01.2009. (15:49)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    Nisam protiv razgovora, unatoč svemu. Dapače, mislim da se razgovorom mogu rješavati nesuglasice. Ovo nasuprot tvrdnji “a šta imamo razgovarati”, iz čega zaključujem a priori protivljenje razgovoru.

    Da, teško je razgovarati. Zahtijeva strpljenje, poštovanje, promišljanje. Teško je odgovarati na kategoričke tvrdnje, na argumentaciju ad hominem. Ali, eto, kada se piše da su moje tvrdnje nedokazljive zdravorazumski, moram nekako odgovoriti; hvala, gosponprofesor, na obrani.

    @buhin, ako vjeru smatrate glupošću, onda upućujem na ono što sam već ranije napisao o samozadovoljnom elitizmu. Kako se to savršenstvo postignuto samospoznajom može očitovati u životu? Zar ovako, poricanjem potrebe za razgovorom, proglašavanjem nečijih tvrdnji glupošću, napadanjem na ličnost a ne na tvrdnje? Dobro, ako je tako, ja nisam za to, ne snalazim se u tome. Dosta sam staromodan, meni se razgovara a ne optužuje. Nisam lak na okidaču kada pišem, volim okolišati, ostavljati otškrinuta vrata, gledati čovjeka u oči, ne osuđivati. Ne kvalificirati, ne trpati u ladice. Ili sam u krivu?

    Etika je znanost; koliko se sjećam, rečeno je s Vaše strane da se znanošću dolazi do raja. Nisam u ustavu pronašao riječ etika kada se govori o pravosudju, možda ne znam dobro čitati. Znate ono, ma postoji ta Pravda, postoji, kako ne, bila je jedna moskovska…

    Eto, ako trebamo razgovarati, ja ću čitati. I slušati. Da čujem nešto o tome kako čovjek “fakat nije malen, u mraku zagubljen naivac”. Razuvjerite me. Pokažite svjetlo. Zasvijetlite u mraku :)

    avatar

    18.01.2009. (17:16)    -   -   -   -  

  • Stara vrtlarica

    da, užasavam se smrti, čitam Bibliju i razmišljam stalno o tome
    i mislim da je raj bio na zemlji dok ga čovjek nije počeo uništavat
    a poslije smrti kako kome, prema zaslugama

    avatar

    18.01.2009. (17:44)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    .... pitanje života poslije smrti, uistinu je jedino stvar vjere, kao i postojanje ili nepostojanje Boga.... i s tim se slažem, kako je vjerniku njegova vjera "dokaz" i "znanje" da Boga ima, tako je i nevjerniku njegova nevjera "dokaz" i "znanje" da Boga nema.... dokazivanje postojanja ili nepostojanja Boga je besmisleno.... ja sam svoj blog posvetio temi smisla života i jedan od postova napisan je i na temu života poslije smrti.... a kako je o temi smisla života besmisleno raspravljati, jer čovjek ne poznaje tajnu života(što ne znači da se ne treba truditi da ju spozna), ja sam tako nedavno i napisao posljednji post na tu temu.... pozdrav....

    avatar

    18.01.2009. (22:29)    -   -   -   -  

  • geomir

    Prije neki dan je bila slična diskusija.

    Pa naravno da se ne može dokazati ni da Bog postoji, a isto tako niti da ne postoji.
    Prije je to područje nepoznatog bilo veoma široko, ali se svakim danom sve više smanjuje.
    Nažalost, i to malo što im je ostalo za skrivanje, može još dugo potrajati, tako dugo da možda i nikade ne bude sve do kraja razotkriveno.
    Ipak, nikada ne reci nikada!

    Kurtz schluss uvijek nastaje kad se miješa transcedentno sa stvarnim, dokazivim, opipljivim.
    A crkve, koje se tako samouvjereno predstavljaju kao legitimni predstavnici tog, jeli, Boga,
    upravo to rade. Određene stvarne događaje, nešto što bi bilo moguće dokazati, recimo ponovnim izvođenjem, oni podvlače pod dogmu, gdje onda prestaje svaka diskusija.

    Pa ljudi moji, recite mi kada su nastale vjere, religije?
    Svaka čast ondašnjim ljudima, ali ipak današnje znanje je malo šire.
    Zamislimo da čovječanstvo nema znanja o vjerama, religijama i tako to. Jednostavno da toga nema u našim glavama.
    Mislite li da bi ljudi sada stvari, događaje koje ne znaju objasniti jednostavno pripisali Bogu.??
    Ili bi samo rekli:
    OK. to ne razumijemo, zato ćemo angažirati sve znanstvene snage i prije ili poslije ćemo to objasniti!
    Pa to su stalno razumni ljudi i radili. Ali su stalno imali i one druge, kojima nije odgovaralo da se sve razjasni. Valjda su jasni motivi ovih posljednjih!?
    Zbog puno neukih (čije je kraljevstvo nebesko!), a koji glasuju, vlada konformizam, pa vjeru propovidaju oni kojima to također odgovara.

    Religije koju propovidaju crkve bi trebalo da u crkvi i ostanu, da se ne produciraju vani.
    Svakome po volji da takvu svoju vjeru samo tamo, doma i u "duši" upražnjava.

    Ja prihvaćam religiju kako je definira Einstein (Main Weltbild),
    i to je moja osobna intimna stvar.

    Zdravi i veseli bili

    avatar

    19.01.2009. (02:06)    -   -   -   -  

  • buha

    @gosponsudac ..koji klinac ja imam dokazivati da BOG ne postoji ako niste vi , gospon sudac dokazali da postoji.. bar bi vama trebala ta sudska procedura biti na duši?? Evo, ajmo da ja dokazujem svoju nevinost a vi ne morate dokazati da sam ja kriva .. joj , joj, zato nam pravosuđe tako sjajno stoji...za mene ne postoji i točka( a vi dokažite da postoji, biti ćete jedan od milijarde koja slijepo vjeruje u riječi.. ma znam , i ovo je vrijeme kada riječi su važne .. riječi , riječi.. na netu, na blogovima .. u politici.. a od riječi se UMIRE i RAĐA.. znam to .. ali ima , ima i nečega s one strane riječi... jel tako)
    GEOMIRE , pratim vas na Donovom blogu, jako ste mi simpa ..jako cijenim vaš trud
    pogledat ću to sa Einsteinom ..ma religija kao intima, hmmm , kužite to je prije svega društvena pojava ..

    avatar

    19.01.2009. (09:24)    -   -   -   -  

učitavam...