"Danas kultura predstavlja najznačajniju arenu u kojoj se odvijaju borbe za vlast." Ne danas, nego oduvijek, i ne najznačajniju, nego jedinu arenu: kultura je pra-palestra. "...formacije kojih definira ideologija sklanjaju (se) pred onima kojih definira kultura." Svaka je ideologija proizvod kulture koja je ništa doli ideološka mat(r)ica.
15.01.2009. (17:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..pardon dottore, ne bih se bash slozila, ima tu i partnerskog odnosa, jel´tak ? Tzv. Kultura je na nasim prostorima toliko jalova a svijet ide dalje, n´est pas ? Ma tu nema kulture, u nas mislim, tu nema koncepcije, ti prego, cista provincija i uzash.
15.01.2009. (17:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Buden o tome veli: Danasnji drustveni sukobi i politicke borbe vise ne poznaju nikakav noseci antagonizam na koji je moguce svesti sve druge drustvene sukobe. Naposljetku je i popriste politicke borbe takodjer postalo neodredjeno. Nitko vise prostor politickoga ne moze odvojiti od sfere kulture koju smo svojedobno smatrali autonomnom, niti je obje te sfere moguce drzati na distanci od podrucja ekonomije. Radikalizacija je te teze Žižekova opaska da je popularna kultura politika XXI. stoljeća. S druge strane, ta gospoda često talambasaju kako danas svjedočimo eminentnoj depolitizaciji: nema autentničnih političkih strasti i sukoba, kultura je tu da nadomjesti, onemogući politički sukob. Ja pak mislim da je ne samo kultura, nego i civilizacija mjehur od sapunice koji se raspadne s nestankom zaliha plina: deset dana na -20, i da vidite kako će proključati autentične poliltičke strasti. To je pak svima sad već bjelodano, tenzije se osijete na svakom koraku, i ne želim biti bezobrazan pa tumačiti notorne fenomene. Ali... Da stvar vratimo u diskusiju i damo i dr.Jatogenu i Peri Panonskom šlagvort: "Tako možda paralela između našeg vremena i vremena starog Rimskog carstva s jednom globalnom supersilom (SAD umjesto Rima) nije bez osnove, posebice ako se prisjetimo nastanka kršćanstva: u prvim stoljećima naše ere imali smo opoziciju globalnog "multikulturnog" Rimskog carstva i kršćanstva koje se pretvorilo u prijetnju Rimskom carstvu upravo zbog svog univerzalnog apela. Štoviše, kršćanstvo se suprotstavilo dvama tipovima diskursa: grčkom diskursu filozofske sofisterije i židovskom diskursu mračnjačkog proroštva - slično današnjim blizancima, dekonstruktivističkoj sofisteriji i New Age obskurantizmu. Nije li stoga naša zadaća danas upravo homologna kršćanstvu: kako potkopati globalno carstvo kapitala, ali ne zastupanjem partikularnih identiteta, nego zastupanjem nove univerzalnosti." Što mislite tko ovo govori?
15.01.2009. (17:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pitam vas: zašto bi itko ikad igdje sferu kulture smatrao autonomnom, odnosno odvojenom od drugih sfera? Sfera kulture je nadređena sfera, ona sadrži sve ostale sfere čovjekovoga života (čast iznimkama). Kultivirati znači prilagoditi čovjeku; kultura je proces sve intenzivnijeg prilagođavanja svijeta čovječanstvu, a krajnja konsekvenca tog procesa svima nam je jasna - naravno, pod uvjetom da smo pošteni prema sebi. Što se Žižeka tiče: kada pita "Nije li stoga naša zadaća danas upravo homologna kršćanstvu: kako potkopati globalno carstvo kapitala, ali ne zastupanjem partikularnih identiteta, nego zastupanjem nove univerzalnosti", on oklijeva, on pita, zaustavljajući se tamo gdje bi trebao početi. Ni u daljnjem nam tekstu ne kazuje ništa o tome što je ta "nova univerzalnost" koja će preporoditi svijet - čak ni ne nagovještava što bi ona mogla biti (tek trabunja o Francuskoj kao otjelovljenju 'univerzalizma' koji je "autentično politička domena univerzalizacije neke partikularne sudbine kao reprezentativne za globalnu nepravdu"). To Žižek čini jer instinktivno osjeća da bi, kada bi počeo uistinu promišljati (namjesto tek naslagivati rečenice na hrpe, kao do sada) "novi univerzalizam" koji bi dugoročno preporodio svijet, a ne tek kratkoročno izvukao čovječanstvo iz problema - nužno došao do zaključaka kojima bi poništio samoga sebe, odnosno svoje djelovanje.
15.01.2009. (18:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hm, prednost krscanstva je bilo da je bilo razumljivo, jerbo je Biblija, tj. SZ bio preveden na grcki, a NZ pisan na grckom, a svi su sprehali grcki, a poneki i citali (lude situacije da je rob-ekonom bio pismen i obrazovan, a gazda nepismen), pa se krscanstvo prosirilo jerbo je bilo razumljivo svima, bilo onima koji su govorili grcki, a nesto kasnije i latinski. Navodno da, kad se krscanstvo legaliziralo u 4. stoljecu i kad su krenule pojedine kristoloske rasprave da je puk raspravljao na placu i u birtijama oko teoloskih problema kao sto se danas raspravlja oko politike, dakle svojevrsna popularna kultura, barem nekako paralelno Zizeku. Danas krscanstvo nije tako sveuobuhvatno.
Navodno, da je ovo je doba prelaza iz pisane u informaticku civilizaciju. Tesko mi je definirati sto ce to tocno biti informaticka kultura, barem u onom artistickom smislu. (Ne znam uopce kak da se izrazim, prvo kulturu mislim kao culture, drugo kao arts). Je li klik misom ista stvar kao kist ili kao kad kipar se igra sa svojim materijalom?
Toliko od mene, nisam bas nesta
16.01.2009. (00:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dve ravni kulture u Nietscheovim "Nesavremenim razmatranjima" - civtinska i narodska.
"Tu i tamo filistri bivaju iskreni, prichljivi i naivni, pretpostavimo li da su u uskom krugu, piju vino i prisecaju se velikih ratnih dela: onda na svetlo dana izlazi, shto se inache plashljivo skriva, dok se povremeno oda i pokoja od veletajni chitave bagre. Jedan ovakav momenat ovoga je puta, sasvim skoro, imao poznati estetichar iz hegelovske shkole razboritosti. Povod je zacelo bio dovoljno neobichan: u samome civtinskom krugu slavio se spomen na jednog istinskog i stvarnog Ne-Filistra, i povrh toga takvog jednog, koji je u najstrozem smislu rechi propao upravo zbog filistara: spomen je na bozanstvenog Helderina, i poznati estetichar ima pravo da u ovoj prilici govori o tragichnoj dushi, koja je posrnula zbog „stvarnosti“ – rech stvarnost shvacena naime u pomenutom smislu kao filistarska razboritost. Ali „stvarnost“ je postala jedna druga: postavlja se pitanje da li bi se Helderin snashao u sadashnjem velikom dobu. „Ne znam“, rekao je Fr. Vischer, “ da li bi njegova meka dusha podnela toliko surovog ovoga rata , toliko pokvarenog shto vidimo kako nakon rata napreduje na najrazlichitijim poljima. Mozda bi ponovo potonuo u neuteshnost. On je bio jedna od nenaoruzanih dusha, on je bio grcki Werther, beznadezno zaljubljeni, bio je zivot pun mekoce i cheznje, ali je bilo i snage i sadrzaja u njegovoj volji, a velichine, zbijenosti i i zivota u njegovom stilu, koji tu i tamo podseca na Eshila. Samo je chvrstine bilo malo u njegovom duhu, i nedostajao mu je humor kao oruzje; on nije mogao da podnese to, da se josh uvek nije barbar, i ako se jeste filistar (er konnte es nicht ertragen, daß man noch kein Barbar ist, wenn man ein Philister ist)“ Ovde nas zanima poslednje priznanje, a ne slatkorechiva govornikova izjava sucuti. Da – moze se priznati da ste filistar – ali barbarin!, ni po koju cenu. Jadni Helderin nije mogao nazalost da tako fino razlikuje. Ako se pri pomenu rechi Barbarstvo misli na oprechnost civilzaciji, i mozda na piratstvo i ljudozderstvo, onda je razlikovanje uchinjeno sa pravom; ali, estetichar zeli ochigledno da nam kazze: moze se biti filistar, pa ipak kulturan chovek: tu lezi humor koji je nedostajao jadnom Helderinu, zbog chijeg je manjka propao.
"Mi Nemci smo od juche – rekao je jednom Goethe Eckermannu – jeste da smo vec chitavo stolece predano kultivisali, ali mogu proci josh stoleca, pre no shto u nashe sunarodnike prodre toliko duha i kulture, i postanu opshte mesto, da bi se o njima moglo reci, da su nekada davno to bili varvari."
16.01.2009. (02:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
"Danas kultura predstavlja najznačajniju arenu u kojoj se odvijaju borbe za vlast."
Ne danas, nego oduvijek, i ne najznačajniju, nego jedinu arenu: kultura je pra-palestra.
"...formacije kojih definira ideologija sklanjaju (se) pred onima kojih definira kultura."
Svaka je ideologija proizvod kulture koja je ništa doli ideološka mat(r)ica.
15.01.2009. (17:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..pardon dottore, ne bih se bash slozila, ima tu i partnerskog odnosa, jel´tak ? Tzv. Kultura je na nasim prostorima toliko jalova a svijet ide dalje, n´est pas ? Ma tu nema kulture, u nas mislim, tu nema koncepcije, ti prego, cista provincija i uzash.
15.01.2009. (17:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lolina
Nemam pojma ...ali opis češke umjetničke instalacije u atriju vijeća eu me nasmijao do suza . to je umjetnost ;)))
book
15.01.2009. (17:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
Cvebo, kultura je svugdje jalova. Svijet ne ide dalje zbog kulture, nego usprkos istoj. Kultura je virus s nekog drugog svijeta, Zemljino prokletstvo.
15.01.2009. (17:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Buden o tome veli:
Danasnji drustveni sukobi i politicke borbe vise ne poznaju nikakav noseci antagonizam na koji je moguce svesti sve druge drustvene sukobe. Naposljetku je i popriste politicke borbe takodjer postalo neodredjeno. Nitko vise prostor politickoga ne moze odvojiti od sfere kulture koju smo svojedobno smatrali autonomnom, niti je obje te sfere moguce drzati na distanci od podrucja ekonomije.
Radikalizacija je te teze Žižekova opaska da je popularna kultura politika XXI. stoljeća.
S druge strane, ta gospoda često talambasaju kako danas svjedočimo eminentnoj depolitizaciji: nema autentničnih političkih strasti i sukoba, kultura je tu da nadomjesti, onemogući politički sukob.
Ja pak mislim da je ne samo kultura, nego i civilizacija mjehur od sapunice koji se raspadne s nestankom zaliha plina: deset dana na -20, i da vidite kako će proključati autentične poliltičke strasti.
To je pak svima sad već bjelodano, tenzije se osijete na svakom koraku, i ne želim biti bezobrazan pa tumačiti notorne fenomene.
Ali...
Da stvar vratimo u diskusiju i damo i dr.Jatogenu i Peri Panonskom šlagvort:
"Tako možda paralela između našeg vremena i vremena starog Rimskog carstva s jednom globalnom supersilom (SAD umjesto Rima) nije bez osnove, posebice ako se prisjetimo nastanka kršćanstva: u prvim stoljećima naše ere imali smo opoziciju globalnog "multikulturnog" Rimskog carstva i kršćanstva koje se pretvorilo u prijetnju Rimskom carstvu upravo zbog svog univerzalnog apela. Štoviše, kršćanstvo se suprotstavilo dvama tipovima diskursa: grčkom diskursu filozofske sofisterije i židovskom diskursu mračnjačkog proroštva - slično današnjim blizancima, dekonstruktivističkoj sofisteriji i New Age obskurantizmu. Nije li stoga naša zadaća danas upravo homologna kršćanstvu: kako potkopati globalno carstvo kapitala, ali ne zastupanjem partikularnih identiteta, nego zastupanjem nove univerzalnosti."
Što mislite tko ovo govori?
15.01.2009. (17:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
Pitam vas: zašto bi itko ikad igdje sferu kulture smatrao autonomnom, odnosno odvojenom od drugih sfera? Sfera kulture je nadređena sfera, ona sadrži sve ostale sfere čovjekovoga života (čast iznimkama).
Kultivirati znači prilagoditi čovjeku; kultura je proces sve intenzivnijeg prilagođavanja svijeta čovječanstvu, a krajnja konsekvenca tog procesa svima nam je jasna - naravno, pod uvjetom da smo pošteni prema sebi.
Što se Žižeka tiče: kada pita "Nije li stoga naša zadaća danas upravo homologna kršćanstvu: kako potkopati globalno carstvo kapitala, ali ne zastupanjem partikularnih identiteta, nego zastupanjem nove univerzalnosti", on oklijeva, on pita, zaustavljajući se tamo gdje bi trebao početi. Ni u daljnjem nam tekstu ne kazuje ništa o tome što je ta "nova univerzalnost" koja će preporoditi svijet - čak ni ne nagovještava što bi ona mogla biti (tek trabunja o Francuskoj kao otjelovljenju 'univerzalizma' koji je "autentično politička domena univerzalizacije neke partikularne sudbine kao reprezentativne za globalnu nepravdu"). To Žižek čini jer instinktivno osjeća da bi, kada bi počeo uistinu promišljati (namjesto tek naslagivati rečenice na hrpe, kao do sada) "novi univerzalizam" koji bi dugoročno preporodio svijet, a ne tek kratkoročno izvukao čovječanstvo iz problema - nužno došao do zaključaka kojima bi poništio samoga sebe, odnosno svoje djelovanje.
15.01.2009. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pero Panonski
Hm, prednost krscanstva je bilo da je bilo razumljivo, jerbo je Biblija, tj. SZ bio preveden na grcki, a NZ pisan na grckom, a svi su sprehali grcki, a poneki i citali (lude situacije da je rob-ekonom bio pismen i obrazovan, a gazda nepismen), pa se krscanstvo prosirilo jerbo je bilo razumljivo svima, bilo onima koji su govorili grcki, a nesto kasnije i latinski. Navodno da, kad se krscanstvo legaliziralo u 4. stoljecu i kad su krenule pojedine kristoloske rasprave da je puk raspravljao na placu i u birtijama oko teoloskih problema kao sto se danas raspravlja oko politike, dakle svojevrsna popularna kultura, barem nekako paralelno Zizeku. Danas krscanstvo nije tako sveuobuhvatno.
Navodno, da je ovo je doba prelaza iz pisane u informaticku civilizaciju. Tesko mi je definirati sto ce to tocno biti informaticka kultura, barem u onom artistickom smislu. (Ne znam uopce kak da se izrazim, prvo kulturu mislim kao culture, drugo kao arts). Je li klik misom ista stvar kao kist ili kao kad kipar se igra sa svojim materijalom?
Toliko od mene, nisam bas nesta
16.01.2009. (00:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
dve ravni kulture u Nietscheovim "Nesavremenim razmatranjima" - civtinska i narodska.
"Tu i tamo filistri bivaju iskreni, prichljivi i naivni, pretpostavimo li da su u uskom krugu, piju vino i prisecaju se velikih ratnih dela: onda na svetlo dana izlazi, shto se inache plashljivo skriva, dok se povremeno oda i pokoja od veletajni chitave bagre. Jedan ovakav momenat ovoga je puta, sasvim skoro, imao poznati estetichar iz hegelovske shkole razboritosti. Povod je zacelo bio dovoljno neobichan: u samome civtinskom krugu slavio se spomen na jednog istinskog i stvarnog Ne-Filistra, i povrh toga takvog jednog, koji je u najstrozem smislu rechi propao upravo zbog filistara: spomen je na bozanstvenog Helderina, i poznati estetichar ima pravo da u ovoj prilici govori o tragichnoj dushi, koja je posrnula zbog „stvarnosti“ – rech stvarnost shvacena naime u pomenutom smislu kao filistarska razboritost. Ali „stvarnost“ je postala jedna druga: postavlja se pitanje da li bi se Helderin snashao u sadashnjem velikom dobu. „Ne znam“, rekao je Fr. Vischer, “ da li bi njegova meka dusha podnela toliko surovog ovoga rata , toliko pokvarenog shto vidimo kako nakon rata napreduje na najrazlichitijim poljima. Mozda bi ponovo potonuo u neuteshnost. On je bio jedna od nenaoruzanih dusha, on je bio grcki Werther, beznadezno zaljubljeni, bio je zivot pun mekoce i cheznje, ali je bilo i snage i sadrzaja u njegovoj volji, a velichine, zbijenosti i i zivota u njegovom stilu, koji tu i tamo podseca na Eshila. Samo je chvrstine bilo malo u njegovom duhu, i nedostajao mu je humor kao oruzje; on nije mogao da podnese to, da se josh uvek nije barbar, i ako se jeste filistar (er konnte es nicht ertragen, daß man noch kein Barbar ist, wenn man ein Philister ist)“
Ovde nas zanima poslednje priznanje, a ne slatkorechiva govornikova izjava sucuti. Da – moze se priznati da ste filistar – ali barbarin!, ni po koju cenu. Jadni Helderin nije mogao nazalost da tako fino razlikuje. Ako se pri pomenu rechi Barbarstvo misli na oprechnost civilzaciji, i mozda na piratstvo i ljudozderstvo, onda je razlikovanje uchinjeno sa pravom; ali, estetichar zeli ochigledno da nam kazze: moze se biti filistar, pa ipak kulturan chovek: tu lezi humor koji je nedostajao jadnom Helderinu, zbog chijeg je manjka propao.
"Mi Nemci smo od juche – rekao je jednom Goethe Eckermannu – jeste da smo vec chitavo stolece predano kultivisali, ali mogu proci josh stoleca, pre no shto u nashe sunarodnike prodre toliko duha i kulture, i postanu opshte mesto, da bi se o njima moglo reci, da su nekada davno to bili varvari."
16.01.2009. (02:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...