Ne kužim zašto ovaj "možda?!?" Sumnjaš? :-) Ja trenutno sumnjam u sve, ali dobar korak naprijed je i ono "prividno uvjeravanje" koje te vremenom dovede da zaista počneš i vjerovati u ono u što se uvjeravaš ;-)
14.01.2009. (12:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa, realno, teško se je tako brzo uvjeriti u takvo nešto...iako, opet, s druge strane, ja zaista na sve to gledam pozitivno, ali je nemoguće da bilo što što je bilo lijepo i u čemu si bio s osjećajima, kad odjednom na "puf" nestane, da ne boli, da se ne pitaš... A svi smo mi, pa tako i ja do ovih godina, naučili da se svaka bol zaista odboluje, a da svaki ožiljak zacijeli...nekima treba duže, nekima kraće...ali vrijeme zasigurno jest u tome najbolji prijatelj! :-)
14.01.2009. (21:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja doduše imam već dovoljno godina da baš ne smatram vrijeme nekim od boljih prijatelja, ali ti da, pretpostavljam da ga imaš na pretek. Mada, možda nikada ne treba podcijeniti njegovu prolaznost....brzinu. Naravno da boli, da se pitaš, čak ako si i sigurna u sebe, svoje postupke... Ne moraju čak niti zacijeliti, neki zapravo nikada ne zacijele, ali se naučimo živjeti s njima, nosimo ih poput modnog dodatka valjda, poput poneke suvišne bore, koje sijede prerano. Bole ponekad, u neke dane više, u neke skoro ne, ali pomažu da se jednom uspostavi ona fina ravnoteža između mladenačke Igre, vječnog djeteta u nama i mudrosti, vještine da se kadikad odmakne i tek promatra...sa strpljivošću starca! Samo ti odboluj svoje i budi mi svaki dan bar malčicu bolje! Do viđenja!
14.01.2009. (23:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Ništa nema za dodati tvom posljednjem odlomku! Jedno malo BRAVO...možda?!?
14.01.2009. (11:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
palchy
Ne kužim zašto ovaj "možda?!?"
Sumnjaš? :-) Ja trenutno sumnjam u sve, ali dobar korak naprijed je i ono "prividno uvjeravanje" koje te vremenom dovede da zaista počneš i vjerovati u ono u što se uvjeravaš ;-)
14.01.2009. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Pa, da, možda je bio stoga što me nisi posve uvjerila da sasvim stojiš iza zadnjeg odlomka...a trebala bi!
14.01.2009. (17:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
palchy
Pa, realno, teško se je tako brzo uvjeriti u takvo nešto...iako, opet, s druge strane, ja zaista na sve to gledam pozitivno, ali je nemoguće da bilo što što je bilo lijepo i u čemu si bio s osjećajima, kad odjednom na "puf" nestane, da ne boli, da se ne pitaš...
A svi smo mi, pa tako i ja do ovih godina, naučili da se svaka bol zaista odboluje, a da svaki ožiljak zacijeli...nekima treba duže, nekima kraće...ali vrijeme zasigurno jest u tome najbolji prijatelj! :-)
14.01.2009. (21:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Ja doduše imam već dovoljno godina da baš ne smatram vrijeme nekim od boljih prijatelja, ali ti da, pretpostavljam da ga imaš na pretek. Mada, možda nikada ne treba podcijeniti njegovu prolaznost....brzinu.
Naravno da boli, da se pitaš, čak ako si i sigurna u sebe, svoje postupke... Ne moraju čak niti zacijeliti, neki zapravo nikada ne zacijele, ali se naučimo živjeti s njima, nosimo ih poput modnog dodatka valjda, poput poneke suvišne bore, koje sijede prerano. Bole ponekad, u neke dane više, u neke skoro ne, ali pomažu da se jednom uspostavi ona fina ravnoteža između mladenačke Igre, vječnog djeteta u nama i mudrosti, vještine da se kadikad odmakne i tek promatra...sa strpljivošću starca!
Samo ti odboluj svoje i budi mi svaki dan bar malčicu bolje! Do viđenja!
14.01.2009. (23:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...