Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • buha

    ima previše toga u ovom članku što je podložno kritici:
    1.nije to sa mazanjem donjih trepavica mit nego obična predrasuda i stereotipna gluparija , kao i svi oni drugi primjeri koji izlaze izvan definicije mita dane na samom početku članka
    2 također nije mit ono što spada u političku ideologiju npr. o besklasnom društvu . ta je teza o postojanju besklasnog društva bila dio znanstvenog pristupa utemeljitelja političke ekonomije Marxa i Engelsa. to što mi ne kužimo taj koncept nije čudno. Malo ljudi kuži teoriju reltivnosti pa ne tvrde da je ona mit.
    3.Ako ne postoji suvremena teorija mitova onda je to zato jer je sam pojam MITA drastično ispražnjen od svoga sadržaja odnosno došlo je do postmodernističke tipične greške mješanja kruški i jabuka .. . pa vam predlažem dragi kolega bolju literaturu , nego ova .

    avatar

    08.01.2009. (20:42)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ buhin.blog: hvala na uistinu pronicljivom i informativnom komentaru :). Također ću svakako razmisliti o boljoj literaturi. Radovao bi me neki konkretan prijedlog...

    avatar

    08.01.2009. (21:15)    -   -   -   -  

  • hebatga

    >mitologije koje je razotkrila psihoanaliza<
    A kako bi bilo da ovo bude "mitologije koju je stvorila psihoanaliza" jer od svih mitova za koje ja ikad chuh na kokota mi idu samo ovi "napredni" oko kojih nam se zivot vrti i koji su mali-miljun puta destruktivniji od svih onih "primitivnih".
    Nije da se ja neshto posebno razumijem u temu ali, bogami, nisam ni slijep pa da ne bi vidio da drushtvo u kojimu zivim funcionira skoro skroz-naskroz kroz nekakve mitove koji nam se serviraju kao "naprednu znanost" i za razliku od onih u proshlosti (koji su bili kakva-takva >hrana ljudskoj dushio uspijehu< (i nemojte mi tvrditi da to nije mit) i, recimo, nekakvom mitu >da che Bog poslat kishu ako se pleshe oko vatreo tjelesnoj tezini zene< koji ih jadnice tjera da gladuju (unishtavajuchi im jednu od najosnovnijih ljudskih radosti) iako svatko normalan tko je ikad spavao s nekom zenskom zna da 5-10 kila gore-dolje ne predstavlja nikakvu hebenu razliku. Naravno, ne rachunajuchi onu da glad u pravilu izaziva nervozu.
    Znam da vama intelektualcima ovo zvuchi "nije zvaka za seljaka" ali mi je ovih pustih "pametnih zvaka" koje me okolina goni da stalno zvachem vech puna pipa i kad bi mogao birat radje bi sa Aboridjinima plesao oko vatre nego chinio ono shto me ovakvo drushtvo prisiljava da chinim. Gdje, takodjer, postoji i jedna bitna razlika ochitovana u chinjenici da onaj tamo vrach organizira ples oko vatre za "iche i piche" a ovi suvremeni nashli nachina da svaku svoju vradzbinu naplate u milijunima. Valjda vishe ne mozesh bit ni vrach ako ne zivish u penthouse-u.

    avatar

    08.01.2009. (22:06)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    Ako je mit ono što se prihvaća s preuveličavanjem, onda se i ja slažem da bez toga ne mogu. Čemu emocije, ako nisu legitiman sudionik u procesu promišljanja i odlučivanja? Sposobnost shvaćanja značaja svojih i tuđih djela (svijest) i mogućnost odlučivanja o postupcima (volja) nisu tek puki plod onog što su nam donijela osjetila i što je prerađeno u mozgu. Svijeta bez nas nema, pa ga dakle nema niti bez dubokog pečata našeg doživljavanja tog istog svijeta.
    Problem nastaje u kolektivnosti doživljavanja, jer mita bez zajednice nema: on je nametnut, pa internaliziran kao promišljanje koje izvorno nije, ali konačno jest naše. A prostora za manipulaciju ovdje ima koliko hoćeš.
    Mit je konačno i duh kojeg osjećam da "provejava" iz rečenica stričeka Vattima, a to je teza o tome da je čovjek i njegov spoznajni aparat savršen (ili skoro savršen), jer kako ga drugačije tumačiti ako „zahtijeva uskraćivanje valjanosti bilo kakvom konceptu temeljenom na jednom za svagda zadanoj istini“. To znači da spoznaja omogućuje doznavanje istine u svakom trenutku zasebno, a ne jednom za svagda. Možeš mislit. Povijest nije ništa drugo do li niz bolnih pokušaja i pogrešaka da se život učini lakšim i udobnijim (najvećim dijelom za sebe, a pomalo i za ostale), a tko savršen uči na greškama?

    avatar

    09.01.2009. (09:51)    -   -   -   -  

  • hebatga

    Ja nisam bash siguran da su mitovi posljedica necheg >povezanog s ljudskim duhom< jer mi se chini da oni nastaju iz neke iskonske ljudske zelje za znanjem (prepoznavanjem/definiranjem nechega) koja se sukobljava sa mentalnom nespremnoshchu ogromne vechine ljudi da to znanje/prepoznavanje steknu kroz proces uchenja pa im onda najvishe odgovaraju maksimalno pojednostavljene definicije. "One-lineri", rekli bi priglupi Ameri koji svaku prostoproshirenu rechenicu smatraju bezveznom i napornom.
    Ne znam kako bi drugachije objasnio da su najukorijeniji mitovi ustvari najpojednostavljeniji gdje je najbolji primjer onaj "Isus ustao iz groba" (ko shto vidite treba samo 12 slogova) koji je nenadjebiv u svojoj snazi jer kako u ljudskoj mashti/zelji/nadi nachi neshto primamljivije od toga da te pribiju na kriz, probodu kopljem, pokopaju (shto se je sve vrlo vjerojanto dogodilo) a ti se onda ustanesh pa "zapjevash gange" kao da nije nishta bilo. Dok zivish u uvjetima gdje kad te napadnu neki virusi gripe (koji su jedva vidljivi nekim super-mikroskopom) jedva se dovuchesh do wc-a a i kad si najzdraviji i najuspijeshniji trta te od zene koja je za chetvrtinu manja od tebe.
    Usput, da nije tog >ustajanja iz groba< koliko bi ustvari vrijedilo Isusovo jahanje na magarcu, hranjenje gladnih s jednim kruhom i ostali mirakuli, pa i izuzetna hrabrost otpora zidovskim svechenicima i Rimljanima. Povjesno gledano "boba vode" (kako bi rekli u mom selu) i negdje u razini Svetcevih levitacija. Malo ljude zanimalo pa poslije 10 puta >svak svojim putem

    avatar

    09.01.2009. (21:41)    -   -   -   -  

  • hebatga

    Usput, ovaj briljantni mit dokazuje da su Zidovi (u ovom sluchaju apostoli) i prije 2 tisuchljecha bili majstori agit-propa.

    avatar

    09.01.2009. (21:43)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    @htbatga, da - tu smo zašli u problem da li je Isus bio tek učitelj ili sin Božji. Kvalitetnu raspravu o tome preporučam u C. S. Lewis "Kršćanstvo"; ne smatram se sposobnim ovdje o tome sam polemizirati. Ionako to ovdje nije tema.

    Spomenuti mit o ustajanju iz groba ima svoju praktičnu stranu (kao rijetko koji, ili niti jedan) za one koji ga prihvaćaju, a to je spasenje. To je nešto što ne zvuči nepotrebnim pored straha od virusa, žena... čega još?

    Laku noć i najte kaj zameriti.

    avatar

    09.01.2009. (22:18)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ gosponsudac: naprotiv, itekako si sposoban polemizirati i to je itekako vezano uz temu, tako da, ako imaš što za pridonijeti, samo naprijed! :) Osim toga, koliko poznajem gospona hebatga, on će ti replicirati...:)

    avatar

    09.01.2009. (22:53)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Baš zato što u današnje vrijeme ne postoji čvrst oslonac za išta, sve se preispituje i važe, u sve se sumnja - meni je upravo to plodno tlo za simpatiziranje mitova i objašnjavanje nekih struktura stvarnosti pmoću njih. U vremenima kada se stvari nisu "raspadale", mit ni nije bio moguć kao dio svijesti ljudi, ali istinski dio, a ne puko saznanje. Netko bi to smatrao paradoksom, ali vjerujem da što je um širi i slobodniij, više će pridavati važnost mitovima, ne smatrajući ih samo primitivnim izdancima prošlih vremena. Ja osobno, recimo, volim metafore, volim priče koje možda i nisu istinite, ali imaju veze s mojim životom, s poukama, sa sličnostima... Volim maštati i vjerovati da je to stvarno, a stvarno je dokgod vjerujem da jest. I sve to na način da i dalje ostanem prizemljena osoba, a ne Petar Pan u tijelu odrasle osobe. :)

    avatar

    10.01.2009. (00:12)    -   -   -   -  

  • hebatga

    @ gosponsudac
    >Laku noć i najte kaj zameriti<
    Zamjeriti sudcu? Ma nisam toliko lud. Koga se bojat, nije mu se zamjerat, rekla bi moja pok. baba:))))))
    >To je nešto što ne zvuči nepotrebnim<
    Boze sachuvaj da sam ja zelio sugerirati da je to neshto nepotrebno jer je moj chvrsti stav da svak ima pravo na svoju religioznost u onom omjeru koji sam odredi i na nachin koji mu odgovara a ateiste koji bi >ukinuli Boga< iz nekakvih "znanstvenih" razloga smatram krshiteljima osnovnog ljudskog prava gdje svak za sebe moze odluchiti kako se postaviti prema religiji (ili mitovima). S tim shto sebi ostavljam pravo da se postavim onako kako ja mislim/osjecham da je pravilno.
    >pored straha od virusa, žena... čega još?<
    Chega jos??? Sudaca, moj gosponsudac. Kad vi kazete da nekome fasuje babjuk onda mu je jadna utjeha ono "iz Zenice vratit chu se ja" i mit "kako se je tamo obrazovao drug Rodoljub Cholakovic".

    avatar

    10.01.2009. (02:57)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    Dobro jutro.

    @hebatga, ovo tmurno jutro uvelike mi je osvježio vaš komentar; hvala. E, pa da odgovorim.

    Poštujući granice teme koju je zadao gosponprofesor, Vaš komentar ukazuje na još malo strahova. Na žalost, priznajem da je ovaj posljednji prilično opravdan. Naime, ne postoji povijesni primjer da je netko imao vlast u organizaciji kakva je država (treća vlast, po Ustavu), a da njen temelj ne bude strah. Jer, vlast - to je mogućnost provođenja svoje volje protiv volje drugih. U kojoj se to državi ljudi nisu bojali vlasti? To je i mit i stvarnost koju su, eto, još davno spoznale naše babe. A kada se pozivamo na njih, nismo daleko od mitova, zar ne? Činimo to iz ljubavi prema njima, a notorno je da meni moja baka nije bila bolja nego li vama vaša, itd. itd.

    Drugo, u pitanju slobodnog izbora vjere potpuno se slažemo. Ja sam samo želio skrenuti pažnju na praktičnost, na to da vjernik može jednostavno lakše prebroditi strah jer niti djeluje niti razmišlja u svojoj snazi ("... pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne plašim, jer Ti si sa mnom..." - Psalam 23). Kad bi ovaj život bio samo filozofska rasprava, malo ih ne bi bili ateisti. Ali, čuli smo onaj mit o dolini suza...

    Treće, nije li drug Rođo bio na robiji zajedno s legendarnim Mošom, gdje su prevodili Kapital? A Moša je robovao u Mitrovici i Lepoglavi (dopuštam, detalji o Zenici su mi nepoznati). Na koncu, većina ih se poslije obrela u njedrima druga Kobe (hotel Lux), zajedno s drugom Valterom. Nije im baš babjuk utjerao kakav strah u kosti. Kao što bi nama. Eto, oni su vjerovali u mitove, ali one koji govore u djelovanje u svojoj snazi, pa gdje su završili? (Ili sam krivo shvatio komentar, Zenica je bila samo lajtmotiv?).

    @Kinky Kolumnistica je tako lijepo opisala doživljavanje stvarnosti kroz male mitove svakodnevnog života, mitiće. Ja često ovako ujutro kažem: kakav bi nam život bio kada po ustajanju ne bi smo rekli - danas će biti bolje nego jučer? Upravo u tome pomažu mitovi, preuveličavanja pojedinih segmenata stvarnosti, koje smo sami stvorili za svoj život. Na kraju, čini mi se da je i samo postojanje i svrha Umjetnosti, koji svi na ovaj ili onaj način obožavamo - mit: izvaditi iz svakodnevnice jedan ili više događaja i onda ih pretočiti u neko djelo (na stranu sada rasprave o umjetničkom djelu kao novom svemiru, larpurlartizmu i ostalo). Zašto baš taj događaj, zašto baš taj umjetnik, zašto baš to djelo, zašto tražimo ljepotu?

    Mislim ipak da je sklonost mitovima vezana uz sve naraštaje, a nama se samo čini da se danas sve raspada jer znamo više informacija nego li oni prije nas. Uvijek se sjetim kako je još Šenoa u "Zlatarevu zlatu" krenuo s pričom nekog starca o tome kak je prije bilo bolje, a danas se po žveplu smrdi.

    Uf, da li je danas bolje nego prije ili bu sutra bolje? Škakljiva tema, možda za neki novi post... Odoh ja na plac, mitologija tvrdi da je tamo krumpir najbolji. Bok!

    avatar

    10.01.2009. (07:57)    -   -   -   -  

  • hebatga

    @ gosponsudac
    Zenica je iz onog legendarnog primjerka bosanske poezije.

    Zenu mi diro Hakija,
    presudila mu chakija,
    ne razumijesh ti to druze sudija.

    Iz Zenice vratit chu se ja
    ma Hakija neche nikad sa Bara,
    sa Bara se nitko ne vracha.

    p.s. koliko se sjecham Bare su neko groblje u Sarajevu

    avatar

    10.01.2009. (08:19)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    Svaka čast, majstore.
    Meni se ipak iz tog repertoara uvijek najviše sviđala ona

    "Neću da budem Švabo u dotiranom filmu...
    ja da budem Švabo, a oni partizani!"

    avatar

    10.01.2009. (08:46)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ Kinky: kažeš, "Ja osobno, recimo, volim metafore, volim priče koje možda i nisu istinite, ali imaju veze s mojim životom, s poukama, sa sličnostima..." (kurziv moj) i pogađaš bit stvari.

    avatar

    10.01.2009. (11:23)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ hebatga: nije "Ženu mu diro Hakija", nego "Ženu mu krečo Hakija"...:)) Inače, ne znam jesi li primijetio, ali blogerica Ekstrasolarni planet ti je ispod prošlog posta (Žrec elektriciteta) ostavila opširan odgovor; žena se očito potrudila (statistike itd.) pa ćeš ti, kao pravi južnjački gentleman replicirati, zar ne? :)) (Naravno, ti ćeš odlučiti...) Čuj, donekle moderiram raspravu: neke prekidam, neke potičem - ovo je ipak moja virtualna dnevna soba :))

    Inače, da, Bare su sarajevsko groblje.

    avatar

    10.01.2009. (11:33)    -   -   -   -  

  • Sanjar

    Glede literature o mitovima mislim da je najbolja preporuka kulturni antropolog i povjesničar religija Mircea Eliade ( kod nas je prevedeno: Sveto i profano, Aspekti mita, Mit o vječnom povratku, Slike i simboli, Mistična rođenja, te još nekoliko njegovih manje poznatih rasprava )
    Drugi autor, doduše prilično zahtjevan, jest Gilbert Durant. Negdašnji nakladnik „August Cesarec“ izdao je, mislim 1987, njegovo glavno djelo - Antropološke strukture imaginarnog.
    Riječ je o autorima izuzetne lucidnosti i dubine; u usporedbi sa njima, Vattoni se doima kao prava postmoderna intelektualna cjepidlaka koja uspijeva, unatoč velikoj erudiciji, promašiti bit...

    avatar

    10.01.2009. (18:28)    -   -   -   -  

  • hebatga

    @ gosponprofesor
    Eto ja tamo pokushao neshto pametno napisat kao odgovor Ekstrasolarnoj ali izgleda da mi tvoj blog hoche rechi "hajd batali" pa iskidao najvazniji dio i ispremjeshao ostalo.

    avatar

    10.01.2009. (20:11)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    @ Sanjar: hvala na preporukama. Već sam pomislio da si me zaboravio :)

    @ Vječni sjaj: to je bit problema: rekao bih da mit sadrži istinu, ali u "pjesničkoj" formi. Racionalnom, tehnološki orijentiranom umu ni mitovi niti poezija ne govore ništa. Mit (i poeziju) ne bi trebalo zanemariti, ali čitati ih cum grano salis dobra je preporuka.

    avatar

    10.01.2009. (20:19)    -   -   -   -  

  • gosponsudac

    @vječni sjaj ...a "čovjek koji sve propituje" je širitelj mita o sumnji, jer sumnju stavlja na pijedestal kao najvišu vrijednost.
    @vječni sjaj i @gosponprofesor ...molim, još nam samo objasnite što je to istina (ili Istina?)... Šalim se, vjerojatno mislite: mit teži k tome da sadrži istinu... kao i svaka druga interpretacija svijeta. Ili postoji primjer da je netko tumačio svijet sam tvrdeći da nije u pravu?

    Tu bih se vratio na ono što sam gore dopisao o nesavršenosti naših spoznajnih mogućnosti, pa zapravno većina interpretacija stvarnosti na ovaj ili onaj način postaje mitom. A mi, kakvi već jesmo, subjektivni, ograničeni i prolazni, skloni smo one koje nam se sviđaju proglašavati univerzalnim i nepogrešivim. Utoliko valja stati u obranu Vattonija kada mu se kosa na glavi diže od jednom za svagda zadanih aksioma, jer smo svjedoci toga kako su prolazili oni drugačijemisleći u povijesti.

    Ipak, ova tema čini mi se dalekom od onog što filozofi zovu "praksom" a rjadovoj čelovjek - rutinom i svakodnevnicom. U svijetu različitosti i podijeljenosti kakav je ovaj današnji zazivati tu različitost kao uzvišeni cilj malo je promašeno. I totalitarizam i taj slavni postomodernizam dovode do istog učinka: pojedinac ili kolektiv postaju paranoični, sebični, neljudski lik nesposoban stvarati sretno i plodno okružje za život. Je li bijeg u maštu, mit, poeziju jedini izlaz?

    avatar

    10.01.2009. (20:55)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...