kao prilog Vašem promišljanju o poeziji(i književnosti)danas i kao (premda malo čudnu)potporu Vašem gledanju i stavovima, najzad,kao dokaz da razumijem o čemu govorite, za početak prilažem jednu svoju kratku pjesmicu a potom vrlo zanimljivo mišljenje i stav pjesnika Faruka Šehića (ispričavam se unaprijed čitateljima komentara sa osjetljivim stomakom obzirom da su neke Šehićeve riječi,,bezobrazne" ..,,poruka"moje pjesmice također..
Retoričko pitanje
ovaj višak ovaj ratnog plijena i iskustava u što bi se sad koeljo mogao pretvoriti
(F.M.Dostojevskom)
Faruk Šehić: 2. Estetski utopizam ne pije vode već nakon Auschwitza.
Naročito nakon zadnjeg rata u BiH, Omarske, Heliodroma, Srebrenice…
Savršeno me zaboli kurac za taj estetski utopizam, ko želi da bude “noj” na to, u svakom slučaju, ima svoje demokratsko i neotuđivo pravo. Nijedna “istinska” literatura nije lišena konotacija sa stvarnošću, pa bila ona i naučnofantastična. (Ništa ne može biti tako upečatljivo i snažno u književnom djelu kao građa uzeta iz sirovog života i pretvorena u literaturu).
Književno djelo koje predstavlja u vlastite “granice” zatvoren svijet, može da razumije jedino njegov autor, i nije mi jasno zašto ga je onda napisao i objavio. Bolje da je listove povezao heftaricama, napravivši samizdat na koji može, kad god mu se digne, da drka do mile volje. Toliko o estetskom utopizmu. Potrebno je odbaciti višak istorije, i odjebati sve velike naracije, čiji korijeni sežu u podzemlje epike, tradicije, nadreligije, nadnacije, superiornog jezika, veličanja porodičnih vrednota, i ostalih kurčevih divorija . Uostalom, ko želi da se uvjeri šta ja mislim o novoangažovanoj literaturi preporučujem mu da pročita knjigu Hit depo, ona je satkana od stvarnosnih činjenica, a te su: glad, bijeda, patnja, licemjerje, goli čovjek, ljubav, samoća, beznađe, rat (ah, te vječne teme), alkohol, kurac-pička-govno-sisa i tako još pomnoženo sa brojem tri. (F.S.)
11.01.2009. (11:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hm, hm, oštra si podosta:) , ali ti moram priznati da si velikim dijelom u pravu...ali budući da sam ljubitelj poezije i da sama eto nešto piskaram ostavljam taj djelić u kojem ipak vjerujem da ima još dobre poezije jer sam je uostalom i sama čitala po ovdašnjim sajtovima, međutim moram priznati da je poezija sve hermetičnija i kad se sama na neko vrijeme išaltam iz tog izričaja naprosto mi je zamorno čitati tuđe uratke. Također mislim da se neće vratiti vremena lakopamtljivih i istovremeno sjajnih pjesama tipa Kamova, Lorce, Jesenjina jer doba je takvo da traži nešto posve drugo, ali ni preveć intelektualnog preseravanja neće učiniti današnju poeziju dijelom nekih čitanki, makar virtualnih. Ne bih znala rješenje, pjesnici su čudne biljke i teško prihvaćaju sugestije, a budući da je jako malo ljudi koji se istinski bave poezijom onda se sve nekako vrti oko jednog te istog stila koji je poželjan i ne možeš iskočiti puno iz toga. Ah,...tema za podužu raspravu...stati ću sad:).
11.01.2009. (11:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slobanic
Ja bih rekao da suvremeni pjesnici misle da je poezija to bolja što je manje razumljiva, pa su onda krivi neobrazovani čitatelji krivi što je ne razumiju. Moram priznati da jako teško razumijevam suvremenu poeziju i da mi je bilo jako teško približiti je đacima dok sam predavao. Zato sam izmislio da se suvremena poezija i ne razumijeva nego doživljava kao glazba. Tko zna, možda sam i u pravu.
11.01.2009. (12:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
o ,,teškom prihvaćanju sugestija"(kao potvrda stava missillussion) svojevremeno sam od svog prijatelja,pjesnika,književnog kritičara i čovjeka čija načitanost i erudicija dopiru do granica kad čovjeku nad tim posvećenjem zastaje dah,dobio na čitanje i povjerenje tad još neobjavljenu zbirku pjesama čiju sam estetsku rafiniranost i zaokruženost doživio kao ubod blistavog, kirurški čistog i blistavog noža..navešću dio svog pisma zbog kojeg sam ga,uglavnom,kao prijatelja izgubio..
,,Tvoja zatvorenost u sopstveni svemir (ili točnije rečeno:svenemir, nesvemir) kao vječiti pjesnički i ljudski usud ima kod tebe zbog ljepote slika i jednu šarmantnu aristokratsku boju duha i tvoj konačni strpljivo građeni krik(koji čitatelja sledi tek nakon čitanja) jeste,možda, u konačnici jači i prodorniji od, recimo,mog..., ali ono što sam (nemoj ništa loše izvući iz ovoga, ovo ti govorim kao brat) pomislio ne jednom je slijedeće:kako bi lijepo bilo za poeziju da jedan takav momak sa jednom takvom (ne pretjerujem) borhezovskom dubinom i Miloševim smislom da spaja poeziju uma sa poezijom srca, siđe na ulicu i pojača našu ekipu gdje, da ne bude zabune, ja samo lupkam u bubnjeve i sazivam svijet a pjevaju oni poput Vujice Rešina Tucića...Kad kažem ulica, mislim to naravno, u prenesenom smislu, mislim na Tucićev ljekoviti krik (u jednim novinama) da to što nam se dešavalo devedesetih i ne samo devedesetih neda se opjevati, taj pad čovjeka u našim očima.. te grozote pored kojih ti stavljaš drhteći sačuvanu ljepotu, što će se iz nekog šireg pogleda,volio bih, pokazati kao najljudskiji odgovor, onaj koji traži najviše napora, ali, obzirom da sam se obvezao na iskrenost, ja sam , u poetskom smislu(to se i ne vidi,nažalost iz mojih pjesama) za radikalniji pristup, makar poput ukletih holandeza ponovo se zaputili na bolna i neprijatna bespuća avangarde, neoavan- garde ili kako se već zovu sva ta pribježišta prognane ljudskosti... "
što hoću reći:vrlo je jebeno hodati svijetom ovim bez viteškog oklopa..jer onda,em se ne vidi da smo vitez,em boli jebiga to bez tih obrambenih mehanizama
11.01.2009. (12:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
o razumljivosti (premda ću sad rizično pojednostaviti stvari,tj zbog razumljivosti svog stava posve spustiti gard) : razumljivost je neophodna,štaviše:poezija,makar to tražilo i napor od čitatelja,poželjno je da ima neku vrst metatekstualnog kapaciteta, čitatelju otvorenog prostora slobode i u isto vrijeme ,,nedorečenosti" koja ne otkriva (pornografski) u potpunosti nego erotski(dakako,u prenesenom,filozofskom,značenjskom, slikovnom i pojmovnom,jednom rječju poetskom smislu) dopušta čitatelju mogućnost da pjesmu kao prizmu okrene u ruci i pogleda iz više kutova..evo tog rizika:poezija ne samo da mora biti razumljiva nego ono kako rekoh da ne ponavljam..poput prizme.. naravno,prepričljivost i razumljivost ne treba miješati:čitao sam prelijepe pjesme o kojima iskreno govoreći još uvijek ne umijem reći niš smisleno,premda ih lijepo vidim, razumijem i volim
11.01.2009. (13:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
o kompleksnosti pojma ,,razumljivost",konkretan primjer na jednoj konkretnoj pjesmi Amira Brke
CEKER
Već gotovo mjesec-dva svakog dana prođe dječak momčić- plavokos,uspravan i u ruci pronese isti bijeli platneni ceker na kojemu se ocrtavaju kruh i zdjela
Hrana:ručak,večera nema sumnje
Nekom je starom,sirotom nesretniku žena umrla
(iz knjige Đavo na Dunavu,ciklusa Benny je prelazio cestu)
ima mnogo ljepših pjesama u toj zbirci ali ova mi je pogodna da me podupre u onome što kanim reći: poetsko,ono što čini poeziju,ponekad je izmaknuto iz teksta,iz same pjesme rekao bih..i gdje je onda? osoba A:razumijem pjesmu,vrlo je jednostavna i žalosna,nekom je jadniku umrla žena i netko fin mu nosi jelo svaki dan,čovjek se na čovjeka oslanja ,drvo na drvo.. osoba B:uopće nisi razumio pjesmu,njena jednostavnost se udružila sa tvojim odsustvom smisla za poeziju i zavela te u blato.. razumjeti ovu pjesmu znači,ne nasjesti na sadržaj,,priče",nego shvatiti da je poetsko ovdje sadržano u samom kutu iz kojeg se pjeva,u odricanju od ritma, od harmonije,prividnom odustajanju od traženja bilo kakvog dubljeg smisla u stvarima koje nas okružuju..u podnošljivosti poze dead man walking (and watching)
11.01.2009. (14:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
kakva je ovo poezija reći će neki (dobro i nije ova pjesma neka bogzna ) navikli kao na doping ,na zanos iz pjesama Williama Butlera Yeatsa... moj odgovor:Yeats je bio beba u vrijeme američkog građanskog rata a kad je počeo drugi svjetski rat on je lijepo i elegantno umro i izvukao se iz svega moj odgovoronaj tko iskreno hoće pisati mora dovesti u sumnju sve dosad što je napisano.. moj odgovor: ima drugi William koji je toliko jak da se s njim mora napraviti kompromis i ostaviti ga..dakle,Šeki,volim te..samo te gledam poput paščeta koje si ovaj put ostavio kod kuće i otišao u šetnju.. sam ili s Julijom,meni je to kao psu sasvim svejedno sad poslije ovih balkanskih sranja moj odgovor:gospodine Yeats,ukoliko mislite ostati među nama morate otrpjeti moju zajebanciju i štoviše:shvatiti je kao znak neprolazne i jake ljubavi naviknite se na te stvari i ja sam..dakle,postojim
LIŠĆE PADA (Vehid Batlić Jajo)
prva granata dok je bila u zraku na pamet mi pade ono jejtsovo lišće (lišće pada,pada li pada)
i jebiga sad stigla je jesen do lišća do Jaja zaljubljenog u nas
i do miševa gdje je žito požnjeveno zamalo nisam kriknuo ubiše mi jejtsa nikad ga pomislio sam više neću
moći čitati : čas ljubavi
koja vehne stigao je i do nas i naša sjetna duša umorna je,svehla sa drugom granatom pomislih dvije stvari,prva:bolje je da oni čitaju i ubijaju jejtsa
umjesto mene ionako evo svaki čas jebiga,sad i ja vidim: umire li umire čovjek padaju lišće,padaju granate,aman jarabi
(na bosanski preveo između granata mensur ćatić)
11.01.2009. (14:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Mensur - konflikt je jasan i meni i vama: mi koji pišemo nastojimo onima koji čitaju približiti zašto je bolje da pročitaju našu pjesmu/post na blogu nego da gledaju nogometni prijenos, pa se nekad čak i uvrijedimo ako to oni ne shvaćaju. S druge strane, ako će čitanje biti jedan oblik korisne zabave, onda moramo dopustiti čitatelju da bira što želi. Konflikt je to, i nije lako izabrati strane.
11.01.2009. (16:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@slobanic - ima nešto i u tome, neki pjesnici kao da temelje svoje radove na melodioznosti riječi i na tome onda zasnivaju smisao pisanja. i to je, dakako, legitimno, no koliko odgovara našim trenutnim afinitetima i sklonostima? ima li današnji svijet vremena za pomno razumijevanje poezije i je li sva poezija zaslužila da ju se razumijeva, to su sve pitanja na koja ne mogu naći (zadovoljavajući) odgovor.
11.01.2009. (16:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
kao prilog Vašem promišljanju o poeziji(i književnosti)danas i
kao (premda malo čudnu)potporu Vašem gledanju i stavovima,
najzad,kao dokaz da razumijem o čemu govorite, za početak
prilažem jednu svoju kratku pjesmicu a potom vrlo zanimljivo
mišljenje i stav pjesnika Faruka Šehića
(ispričavam se unaprijed čitateljima komentara sa osjetljivim
stomakom obzirom da su neke Šehićeve riječi,,bezobrazne"
..,,poruka"moje pjesmice također..
Retoričko pitanje
ovaj višak ovaj ratnog plijena i iskustava
u što bi se sad koeljo mogao pretvoriti
(F.M.Dostojevskom)
Faruk Šehić:
2. Estetski utopizam ne pije vode već nakon Auschwitza.
Naročito nakon zadnjeg rata u BiH, Omarske, Heliodroma, Srebrenice…
Savršeno me zaboli kurac za taj estetski utopizam, ko želi da bude “noj” na to, u svakom slučaju, ima svoje demokratsko i neotuđivo pravo. Nijedna “istinska” literatura nije lišena konotacija sa stvarnošću, pa bila ona i naučnofantastična. (Ništa ne može biti tako upečatljivo i snažno u književnom djelu kao građa uzeta iz sirovog života i pretvorena u literaturu).
Književno djelo koje predstavlja u vlastite “granice” zatvoren svijet, može da razumije jedino njegov autor, i nije mi jasno zašto ga je onda napisao i objavio. Bolje da je listove povezao heftaricama, napravivši samizdat na koji može, kad god mu se digne, da drka do mile volje. Toliko o estetskom utopizmu.
Potrebno je odbaciti višak istorije, i odjebati sve velike naracije, čiji korijeni sežu u podzemlje epike, tradicije, nadreligije, nadnacije, superiornog jezika, veličanja porodičnih vrednota, i ostalih kurčevih divorija . Uostalom, ko želi da se uvjeri šta ja mislim o novoangažovanoj literaturi preporučujem mu da pročita knjigu Hit depo, ona je satkana od stvarnosnih činjenica, a te su: glad, bijeda, patnja, licemjerje, goli čovjek, ljubav, samoća, beznađe, rat (ah, te vječne teme), alkohol, kurac-pička-govno-sisa i tako još pomnoženo sa brojem tri. (F.S.)
11.01.2009. (11:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
missillusion
Hm, hm, oštra si podosta:) , ali ti moram priznati da si velikim dijelom u pravu...ali budući da sam ljubitelj poezije i da sama eto nešto piskaram ostavljam taj djelić u kojem ipak vjerujem da ima još dobre poezije jer sam je uostalom i sama čitala po ovdašnjim sajtovima, međutim moram priznati da je poezija sve hermetičnija i kad se sama na neko vrijeme išaltam iz tog izričaja naprosto mi je zamorno čitati tuđe uratke. Također mislim da se neće vratiti vremena lakopamtljivih i istovremeno sjajnih pjesama tipa Kamova, Lorce, Jesenjina jer doba je takvo da traži nešto posve drugo, ali ni preveć intelektualnog preseravanja neće učiniti današnju poeziju dijelom nekih čitanki, makar virtualnih. Ne bih znala rješenje, pjesnici su čudne biljke i teško prihvaćaju sugestije, a budući da je jako malo ljudi koji se istinski bave poezijom onda se sve nekako vrti oko jednog te istog stila koji je poželjan i ne možeš iskočiti puno iz toga. Ah,...tema za podužu raspravu...stati ću sad:).
11.01.2009. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slobanic
Ja bih rekao da suvremeni pjesnici misle da je poezija to bolja što je manje razumljiva, pa su onda krivi neobrazovani čitatelji krivi što je ne razumiju. Moram priznati da jako teško razumijevam suvremenu poeziju i da mi je bilo jako teško približiti je đacima dok sam predavao. Zato sam izmislio da se suvremena poezija i ne razumijeva nego doživljava kao glazba. Tko zna, možda sam i u pravu.
11.01.2009. (12:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
o ,,teškom prihvaćanju sugestija"(kao potvrda stava missillussion)
svojevremeno sam od svog prijatelja,pjesnika,književnog kritičara i čovjeka čija načitanost i erudicija
dopiru do granica kad čovjeku nad tim posvećenjem zastaje dah,dobio na čitanje i povjerenje tad još
neobjavljenu zbirku pjesama čiju sam estetsku rafiniranost i zaokruženost doživio kao ubod blistavog,
kirurški čistog i blistavog noža..navešću dio svog pisma zbog kojeg sam ga,uglavnom,kao prijatelja
izgubio..
,,Tvoja zatvorenost u sopstveni svemir (ili točnije rečeno:svenemir, nesvemir) kao vječiti pjesnički i
ljudski usud ima kod tebe zbog ljepote slika i jednu šarmantnu aristokratsku boju duha i tvoj konačni
strpljivo građeni krik(koji čitatelja sledi tek nakon čitanja) jeste,možda, u konačnici jači i prodorniji od,
recimo,mog..., ali ono što sam (nemoj ništa loše izvući iz ovoga, ovo ti govorim kao brat)
pomislio ne jednom je slijedeće:kako bi lijepo bilo za poeziju da jedan takav momak
sa jednom takvom (ne pretjerujem) borhezovskom dubinom i Miloševim smislom da spaja poeziju
uma sa poezijom srca, siđe na ulicu i pojača našu ekipu gdje, da ne bude zabune, ja samo lupkam
u bubnjeve i sazivam svijet a pjevaju oni poput Vujice Rešina Tucića...Kad kažem ulica, mislim to
naravno, u prenesenom smislu, mislim na Tucićev ljekoviti krik (u jednim novinama) da to što nam
se dešavalo devedesetih i ne samo devedesetih neda se opjevati, taj pad čovjeka u našim očima..
te grozote pored kojih ti stavljaš drhteći sačuvanu ljepotu, što će se iz nekog šireg pogleda,volio bih,
pokazati kao najljudskiji odgovor, onaj koji traži najviše napora, ali, obzirom da sam se obvezao na
iskrenost, ja sam , u poetskom smislu(to se i ne vidi,nažalost iz mojih pjesama) za radikalniji pristup,
makar poput ukletih holandeza ponovo se zaputili na bolna i neprijatna bespuća avangarde, neoavan-
garde ili kako se već zovu sva ta pribježišta prognane ljudskosti... "
što hoću reći:vrlo je jebeno hodati svijetom ovim bez viteškog oklopa..jer onda,em se ne vidi da
smo vitez,em boli jebiga to bez tih obrambenih mehanizama
11.01.2009. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
o razumljivosti (premda ću sad rizično pojednostaviti stvari,tj zbog razumljivosti svog
stava posve spustiti gard) : razumljivost je neophodna,štaviše:poezija,makar to
tražilo i napor od čitatelja,poželjno je da ima neku vrst metatekstualnog kapaciteta,
čitatelju otvorenog prostora slobode i u isto vrijeme ,,nedorečenosti" koja ne otkriva
(pornografski) u potpunosti nego erotski(dakako,u prenesenom,filozofskom,značenjskom,
slikovnom i pojmovnom,jednom rječju poetskom smislu) dopušta čitatelju mogućnost
da pjesmu kao prizmu okrene u ruci i pogleda iz više kutova..evo tog rizika:poezija
ne samo da mora biti razumljiva nego ono kako rekoh da ne ponavljam..poput prizme..
naravno,prepričljivost i razumljivost ne treba miješati:čitao sam prelijepe pjesme o kojima
iskreno govoreći još uvijek ne umijem reći niš smisleno,premda ih lijepo vidim, razumijem
i volim
11.01.2009. (13:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
o kompleksnosti pojma ,,razumljivost",konkretan primjer
na jednoj konkretnoj pjesmi Amira Brke
CEKER
Već gotovo mjesec-dva
svakog dana prođe dječak
momčić- plavokos,uspravan
i u ruci pronese isti bijeli platneni ceker
na kojemu se ocrtavaju kruh i zdjela
Hrana:ručak,večera
nema sumnje
Nekom je starom,sirotom nesretniku
žena umrla
(iz knjige Đavo na Dunavu,ciklusa Benny je prelazio cestu)
ima mnogo ljepših pjesama u toj zbirci ali ova mi je pogodna da me podupre
u onome što kanim reći: poetsko,ono što čini poeziju,ponekad je izmaknuto
iz teksta,iz same pjesme rekao bih..i gdje je onda?
osoba A:razumijem pjesmu,vrlo je jednostavna i žalosna,nekom je
jadniku umrla žena i netko fin mu nosi jelo svaki dan,čovjek se na čovjeka
oslanja ,drvo na drvo..
osoba B:uopće nisi razumio pjesmu,njena jednostavnost se udružila sa
tvojim odsustvom smisla za poeziju i zavela te u blato..
razumjeti ovu pjesmu znači,ne nasjesti na sadržaj,,priče",nego shvatiti da je
poetsko ovdje sadržano u samom kutu iz kojeg se pjeva,u odricanju od ritma,
od harmonije,prividnom odustajanju od traženja bilo kakvog dubljeg smisla u stvarima
koje nas okružuju..u podnošljivosti poze dead man walking (and watching)
11.01.2009. (14:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
kakva je ovo poezija reći će neki (dobro i nije ova pjesma neka bogzna )
navikli kao na doping ,na zanos iz pjesama Williama Butlera Yeatsa...
moj odgovor:Yeats je bio beba u vrijeme američkog građanskog rata
a kad je počeo drugi svjetski rat on je lijepo i elegantno umro i izvukao se iz svega
moj odgovoronaj tko iskreno hoće pisati mora dovesti u
sumnju sve dosad što je napisano..
moj odgovor: ima drugi William koji je toliko jak da se s njim mora napraviti
kompromis i ostaviti ga..dakle,Šeki,volim te..samo te gledam poput paščeta
koje si ovaj put ostavio kod kuće i otišao u šetnju.. sam ili s Julijom,meni je to kao
psu sasvim svejedno sad poslije ovih balkanskih sranja
moj odgovor:gospodine Yeats,ukoliko mislite ostati među nama morate otrpjeti
moju zajebanciju i štoviše:shvatiti je kao znak neprolazne i jake ljubavi
naviknite se na te stvari i ja sam..dakle,postojim
LIŠĆE PADA
(Vehid Batlić Jajo)
prva granata dok je bila u zraku
na pamet mi pade ono jejtsovo lišće
(lišće pada,pada li pada)
i jebiga sad stigla je jesen do lišća
do Jaja zaljubljenog u nas
i do miševa gdje je žito požnjeveno
zamalo nisam kriknuo
ubiše mi jejtsa
nikad ga pomislio sam više neću
moći čitati : čas ljubavi
koja vehne stigao je i do nas
i naša sjetna duša umorna je,svehla
sa drugom granatom pomislih dvije
stvari,prva:bolje je da oni čitaju
i ubijaju jejtsa
umjesto mene ionako evo
svaki čas
jebiga,sad i ja vidim: umire li
umire čovjek
padaju lišće,padaju granate,aman jarabi
(na bosanski preveo
između granata mensur ćatić)
11.01.2009. (14:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@Mensur - konflikt je jasan i meni i vama: mi koji pišemo nastojimo onima koji čitaju približiti zašto je bolje da pročitaju našu pjesmu/post na blogu nego da gledaju nogometni prijenos, pa se nekad čak i uvrijedimo ako to oni ne shvaćaju. S druge strane, ako će čitanje biti jedan oblik korisne zabave, onda moramo dopustiti čitatelju da bira što želi. Konflikt je to, i nije lako izabrati strane.
11.01.2009. (16:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@missilusion - ma da, slažemo se, ako već i nismo pričale o tome ranije. teško je s pjesmama, a još teže s pjesnicima :) pozdrav.
11.01.2009. (16:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@slobanic - ima nešto i u tome, neki pjesnici kao da temelje svoje radove na melodioznosti riječi i na tome onda zasnivaju smisao pisanja. i to je, dakako, legitimno, no koliko odgovara našim trenutnim afinitetima i sklonostima? ima li današnji svijet vremena za pomno razumijevanje poezije i je li sva poezija zaslužila da ju se razumijeva, to su sve pitanja na koja ne mogu naći (zadovoljavajući) odgovor.
11.01.2009. (16:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...