Komentari

apstinent.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • traženje sebe

    takvih prica o pametnim malim ljudima sam cula na tisuce.. :D do kad je frendica postala teta..
    e to je bas lijepo-uzivaj :D
    i da...jako jako puno slikaj

    avatar

    18.12.2008. (23:58)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Dugo si izdržala, svaka čast ;) I mala obavijest - Linex je jedan od blaženih preparata koji ne idu u krvotok nego djeluju lokalno, dakle ovaj ostaje u probavnim organima. No čini se da ste vas dvoje ionako bili spremni na odvajanje. Moram ipak još nešto dodati - i mojh stariji je na kockicama koje je dobio od bake imao cijelu abecedu i svladao je kao od šale. No prepoznavanje slova nema veze s njihovim spajanjem, pa je tako na moje veliko čuđenje bio uistinu nesposoban povezati niz slova u najkraće i najjednostavnije riječi i to još na početku prvog razreda kamo je krenuo s gotovo navršenih sedam godina. Onda sam išla čitati neku literaturu i uvidjela razliku između prepoznavanja (njima je to zapravo imenovanje, kao što imenujemo stvari i živa bića) slova i čitanja koje je daleko složeniji intelektualni proces. Najprije uče povezati prvo i zadnje slovo u riječi s glasom kako ih izgovaramo. Onda tek slijedi ono između. Tako sam na preporuku učiteljice sa svojim genijalcem koji je prije dobrih pet godina znao sva slova marljivo vježbala sricanje, kao Heidi s kozarom Petrom. Nakon nekoliko tjedana urodilo je plodom, a u drugom razredu je već bio najbolji čitač u razredu (prošao provjeru u školi, nije moj dojam) Danas kad je u osmom razredu imam dojam da čita najmanje jednako brzo kao i ja ili malo brže, a znaš da to nije baš jednostavno ;) No i sposobnost da upamti slova kako se zovu je hvale vrijedna, jer je dokaz dobrog pamćenja i zainteresuiranosti, a vjerojatno ipak i početaka apstraktnog mišljenja, teško je reći . Eto, sad sam napisala cijeli roman... Pusa svima.

    avatar

    19.12.2008. (00:56)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    @mala crna knjižica - a povremeno se i ja moram hvaliti, ježi ga :)))
    @sister - znam za Linex, to je bila samo točka na "i". A pamćenje slova me zapravo najviše veseli jer je to igra u kojoj se može beskonačno zabavljati, a da pritom ja imam mir. :))) Nisam znala da tvoj stariji sin tako brzo čita?

    avatar

    19.12.2008. (07:45)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    uf, toliko dojiti, svaka čast na strpljenju..
    doduše ja nemam pojma o tome :), nisam se još našla u situaciji

    avatar

    19.12.2008. (09:05)    -   -   -   -  

  • Zvrk

    Cestitam na dugom dojenju!
    Ja sam dojila do 17 mj. i naglo prestala kad me je Zvrk ugrizao,ouch, on se prepao moje reakcije (totalno spontane, bolilo je ko sam vrag)i nije vise htio.
    I ja imam jednog dobrog citaca (drago mi je jer za decke obicno kazu da ih rijeci i knjige bas i ne zanimaju), sa 6 god, su nam u skoli rekli da cita kao netko od 12 god. Ovdje u Engleskoj pocinju uciti citati i pisati od 4. god. Prije toga je znao prepoznati slova i samo se potpisati.
    Ako su zainteresirani u nesto upijanju znanje kao male spuzve.

    avatar

    19.12.2008. (09:06)    -   -   -   -  

  • mama sepia

    na žalost, ja sam dojila samo 12 mjeseci, morala sam prekinuti zbog trudnoće, mislim da je meni to teže palo no Niki

    avatar

    19.12.2008. (10:18)    -   -   -   -  

  • champs-elysees

    Bravo za Mihaelovu urednost, to je kod dečkiju rijeđa pojava nego kod curica.
    A pričanje, ma propričat će kad dođe njegovo vrijeme.

    avatar

    19.12.2008. (14:23)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    @Zvrk - meni se čini sasvim logično da ih u to vrijeme počinju učiti čitati i pisati, posebno jer to ide kroz igru, a ne kao forsiranje, a kao što si i sama napisala, upijaju kao spužve. Mislim da je nekoliko vrtića i u RH uvelo računala

    avatar

    19.12.2008. (23:54)    -   -   -   -  

  • Zvrk

    Sto se tice kompj. u vrticu, u vrticu gdje radim su djeca od 2,5 do skole (vecina 4 god).
    Imamo dva kompjutera, edukativne igre, mladi vecinom gledaju, onda se ohrabre pa pocinju drzati misa, pa postanu sve bolji u tome i dok krenu u skolu vec znaju kako staviti disk u kompjuter i pokrenuti i igrati neki program. I to je sve spontano , bez prisile.

    avatar

    20.12.2008. (09:36)    -   -   -   -  

  • Cranberrie

    stvarno neobično za djete da je tako uredno ali samo mogu reći - blago tebi, da bar moje bude takvo :)

    avatar

    20.12.2008. (10:00)    -   -   -   -  

  • Moji najmiliji

    Ponekad su djeca pametnija od nas roditelja.

    Svaka Ti čast na dugoročnom dojenju.

    avatar

    20.12.2008. (10:58)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    kraj je dobar ;)) predobar ;)) tebi fali dojenje ;)))))

    a što se tiče tog bogatstva duše: i mene djeca zapravo fasciniraju. i čini se da s odrastanjem gube to nešto. da im tada uspijemo usaditi naše obrasce, naše laktanje, naše.... zaustavljam se samo na neverbalnoj komunikaciji - s godinama nismo više sposobni za nju kao u vrijeme kad smo bili djeca. o tome često razmišljam i promatram to - ne mogu se načuditi...

    znači, tlačiš malog ;)) abecedom ga educiraš, a ne pričaš puno s njime ;))

    pusa velika!

    avatar

    20.12.2008. (11:22)    -   -   -   -  

  • stranAlice

    Ajme predivno biće, sva sam se naježila kad sam čitala post! Pozz :)

    avatar

    20.12.2008. (11:43)    -   -   -   -  

  • mala_sanja

    Ne znam koliko dojenje ima s time veze da mali zna prepoznati abecedu ili da je uredan. Mislim da svako malo dijete zna hrpu toga, ako se s djetetom kvalitetno i puno provodi vrijeme. :o)
    Mali primjer: Mama od mog kumceta nije mogla dojiti, a mala je znala sa 16 mjeseci vec brojati do deset. Sada ima 20 mjeseci i sa njom se vec moze jako lijepo pricati, jer zna puno rijeci. Malena prepoznaje raznorazne pjesmice na hrvatskom i njemackom jeziku i sto god zna i stigne ona onda i pjeva. Zna se prekrstiti etc.
    Mala nikad nije sama i tako ona stalno nesto novo nauci. S druge strane malenu sve strasno i zanima pa sve sto je oko nje upija. Ovako se cini kao da je dijete od tri godine, a ne tek od 20 mjeseci. Zapravo je nisam vidjela mjesec dana, pa me zanima s cime ce me uskoro opet iznenaditi. :o)

    avatar

    20.12.2008. (12:31)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    @mala_sanja - zato sam stavila smajlić. Njegova je tajna u muževim genima. On je bio isti, a mama ga nije dojila jer isto nije mogla. Šalila sam se :)

    avatar

    20.12.2008. (13:57)    -   -   -   -  

  • pipi duga

    Uživala sam...ne samo u ovom postu..zaglibih 45 minuta kod tebe :)))

    avatar

    20.12.2008. (17:33)    -   -   -   -  

  • All we need is love :)

    Lijep postić i beba je prelijepa,nema šta!
    Ponosna mama ima na što i bit!
    Ja sam još mlada,ali jedva čekam onaj dan kad ću postat mama. Mislim da od toga nema boljeg osjećaja!
    :)

    avatar

    20.12.2008. (22:19)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Čestitke na dragom , pametnom sinčiću i posebno na dugom dojenju .
    Pozdrav , baka žubor

    avatar

    21.12.2008. (06:13)    -   -   -   -  

  • Arjenda

    pročitala sam cijeli tvoj blog o tzrudnoći... hvala ti...

    avatar

    21.12.2008. (16:23)    -   -   -   -  

  • family

    Zara je imala 22 mjeseca kada je prestala dojiti. Zadnjih tjedana je znala preskočiti titi prije spavanja, i baš mi je to nekako bilo bed. Ja ju nisam forsala, moraš uzeti, moraš, a i nekako već je bilo vrijeme da prestanemo sa tom lijepom navikom. A onda, kada je imala točno 22 mjeseca, ponovno preskočila, nije tražila. Treći dan sam se nekako i ja pomirila da je gotovo, i rekla dosta je. Četvrti dan ništa, a peti dan šou program - daj titi, daj titi! Ne znam tko je bio u većoj komi ona ili ja. Ali nisam joj smjela popustiti... i tako par dana, i onda više ništa. Nakon nekih mjesec dana, ja joj iz sprdnje ponudim cicu, a u njenom pogledu kao da sam čula "Mama, šta ti je? Pa ja sam velika!" I tako je završila jedna lijepa avantura.
    Sa Laurom je to prošlo malo teže, nakon 20 mjeseci dojenačkog staža, naglo smo morale prestati (jer sam morala početi neke jake tablete piti). Nas dvije same doma, muž na putu, a ona baš tada tražila više nego ikada. Ne znaš tko je jadniji od nas dvije bio. Sada je izrasla u jednu pametnu veliku petogodišnju curicu i da me netko pita, ponovno bih sve ponovila!

    avatar

    27.12.2008. (11:52)    -   -   -   -  

  • crazy-hamster

    imaš prekrasan blog, posjeti me i komaj!

    avatar

    29.12.2008. (12:51)    -   -   -   -  

  • svjetla

    Imam troje djece, dvoje sam dojila po godinu dana, a zadnju kćer dvije godine. Dobar
    komad života plus trudnoća i par godina nespavanja, sve u svemu desetak godina
    života.
    Dojenje je super, ne uzevši u obzir bol, nespavanje, raspucane bradavice i tako dalje.
    Osjećaj je jedinstven i sve ove "negativnosti" su nebitne. Djeca jesu potpuno
    različita i traže različite stvari, odgoj, pristup.... Čak i sama trudnoća ukazuje kakvo
    će djete biti i što će voljeti. Treba ih pustiti da pokažu tko su i što nose u sebi...

    avatar

    09.01.2009. (13:59)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...