Komentari

putkasvjetlu.blog.hr

Dodaj komentar (19)

Marketing

  • *Kora*

    Svatko od nas drugačije podnosi tu zrelu fazu, da je tako nazovem.
    Prijateljice koje spominješ očito su nezadovoljne i sad imaju potrebu istresti to iz sebe u nadi da će nešto promijeniti. No po meni, promjene se moraju desiti u nama samima, pa tek onda možemo mijenjati i nešto oko sebe. Jer ako postaješ težak okolini to nikako nije dobro. Jednostavno se počinju odmicati od tebe. Imaju ljudi dovoljno i svojih frka ili mušica, kako si ih ti nazvala, pa ok ako se neki put ispušeš, ali ako ne znaš više ništa drugo, onda je to zaista opterećenje za okolinu.
    Nego, možda sam ja krivo shvatila, ali mislila sam da imaš namjeru doći na naš susret. Tako nekako mi je zvučao predposljednji komentar koji si mi ostavila. Javi mi da budem sigurna.
    Veliki pozdrav draga.

    avatar

    03.12.2008. (14:35)    -   -   -   -  

  • fulvus

    da, sazrela si i iz ove pozicije znaš da voliš sebe, prepoznaješ razloge zašto bi trebala biti sretna. Drugi postaju naporni ako previše zanovjetaju, žale se, samosažaljevaju. To se i meni događa, prijeteljice su mi baš klimakterične, živčane i stalno kukaju. Zato sam se i okrenula blogu da se mogu i nasmijati i požaliti.

    avatar

    03.12.2008. (16:16)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Opkoljena svojima i zadovoljna ti i da oćeš ne možeš prestati živit.
    Bože, kako neko drugi, kako itko osim tebe može reći što je za tebe biti sretna, mirno i zadovoljno živit ?

    avatar

    03.12.2008. (17:48)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Draga moja Sanjice, u tim tvojim godinama nisi još ni približno došla u one najljepše...
    Najljepše godine su ti tek poslije 50 - tad ti se sve kockice u glavi (a te i jesu najvažnije) fino poslože, pa svoj život uređuješ smireno i bezbrižno kao nikad prije...)))

    avatar

    03.12.2008. (18:19)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    n'da.... kako razumijem o čemu govoriš ;)))) a vidim tu i spominjanje nekih 50-ih... čak i to razumijem iako nisam u njima nego znam neke drage ljude u tim godinama... baš neki dan razmišljam kako drugačije pričaju nego pred npr. 4 godine ;)) kao da se kockice slažu (za razliku od mojih)...
    pusa i zagrljaj!
    kako volim do tebe doći ;)))))

    avatar

    03.12.2008. (21:56)    -   -   -   -  

  • lučica

    Pa dobro, tridesete su iza nas,b liže smo četrdesetima, ali ja se ne opterećivam time.
    Više mi se čini da sam u pubertetu :)

    avatar

    03.12.2008. (22:11)    -   -   -   -  

  • a ča se tu more

    znala san da je problem samo u guzicama :))

    avatar

    04.12.2008. (08:42)    -   -   -   -  

  • *Kora*

    I meni je žao što ne možeš doći, tebe bih baš voljela vidjeti i upoznati "in live".
    A zaboravila sam ti pohvaliti novi dizajn. Super je. Bila sam na toj stranici i svidjelo mi se par dizajnova. Sad će mene opet uhvatiti da promjenim svoj.

    avatar

    04.12.2008. (09:04)    -   -   -   -  

  • 1977 godina

    Bojazan od vatre je sasvim logičan kada se gleda njezina razorna snaga, no ona ne mora uvijek biti takva. Tko zna odakle taj podsviejsni strah od vatre...zaintirgirala me ta tvoja izjava.
    PS. Ja uživam u svojim tridesetima i bome ne bi željela biti "Sevka" ni za svu lovu ovog svijeta. :)

    avatar

    04.12.2008. (10:34)    -   -   -   -  

  • suncokretica

    Ljube moja! :))))))))) Evo ti se javlja jedna klimakterična.......a šta ću, tako je kako je! Na onima oko mene je da me istrpe :))))) Vidjet ćeš ti kako je to!!!! Zapela mi za oko jedna rečenica: počinjem živiti za svoju dušu, za sebe... divno je to! Tako i treba! A šta si ono rekla o klimakteričnim prijateljicama? Da se počinju boriti za sebe. Hm.... :))))))))))
    Smanjit će se guza! Sevka doduše ima manju od nas, ali, gle naše anđele zbog kojih imamo viseće vrtove i velike pozadine! Ona to nema!

    avatar

    04.12.2008. (12:01)    -   -   -   -  

  • saraja azra

    i sama sam ti slična ima zaista ljudi koji me zamaraju...ja imam jedan naziv za takve nazivam ih SMOR izvedenica od glagola smoriti ili ti smarati, ja se maknem ot smorova jer dobro pišeše imami podosta svojim zamarujućih i smarajućih detalja
    lijepi ti pozdrav s otoka šaljem sanja

    avatar

    04.12.2008. (14:49)    -   -   -   -  

  • zuzayok

    ma mozes ti pisat kako si zadovoljna i sretna ali meni ispod povrsine izvire neka tuga iz tvojih tekstova...hm

    avatar

    04.12.2008. (15:58)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Nasmijala me @suncokretica :-)))) a zapravo je rekla isto što sam i sama primjetila.
    U 40-tima zaista postaješ svjestan jedne činjenice, a to je da vrijeme neumitno prolazi (što se da primjetiti na našem fizičkom izgledu) i da je krajnje vrijeme da počnemo raditi nešto za sebe. Zašto te nerviraju klimakterične prijateljice? Možda zato jer si svjesna da u njihovim potrebama prepoznaješ i svoje? One se mijenjaju, ali i ti se mijenjaš, a možda nisi spremna na te promjene. Niko od nas nije spreman na njih, ali one dolaze i nestrpljive su. Mi moramo biti strpljivi s njima.
    Zajedno s našim promjenama dolaze i one promjene koje prate našu djecu. Sve skupa je teško održati, kontrolirati, postići da sve štima. Ako se okrenemo previše nekim svojim osobnim željama i potrebama, strahujemo da će se poremetiti nešto na polju obitelji i djece.
    Imam dvoje muške djece u pubertetu i kad je prvi došao u tu dob, bilo mi je preteško prihvatiti činjenicu da odrasta i odvaja se od mene, od majke zaštitinice. Muž mi je rekao: "Shvati, moraš ga pustit. On mora poći svojim putem i ti tu ništa ne možeš." Ovaj dio "ti tu ništa ne možeš!" - valjda me peče i dandanas kada je i Mlađi zagazio u svoj pubertet. Jer koliko god željela utjecati i ukazati na neke stvari - uvijek mi se kao bumerang vrati baš to "ti tu ništa ne možeš!". I ja sam tu, za sve što im treba, kad nastanu problemi - tu sam , neću nestati, ali da nemam svoj prostor kao što su planinari, tai-chi, prijateljice koje su manje i više klimakterične, ovaj blog i sve te momente kad sam posvećena sebi i samo sebi - da nemam sve to - mislim da bih poludila. Nismo svi jednaki i dobro je prepoznati što je to što nam treba, a važno je za naše psihofizičko zdravlje.
    Vezano za donji post - možda bi trebala prihvatiti da ti nisi jedina osoba koja je odgovorna za tvog starijeg sina. Vi ste obitelj i svi zajedno funkcionirate. Dok god misliš- on je moj, a nije njegov - teže ćeš uspostaviti komunikaciju s mužem, a i sa sinom. Češće je bitnije tko svakodnevno odgaja dijete, nego onaj ko mu je biološki roditelj.
    Opusti se i prepusti i nešto od svog tereta i svom mužu. Muškarci ponekad puno lakše rješe neke probleme sa muškićima u pubertetu.
    Oprosti što sam ovoliko rastegla temu, ali odjednom mi poteče rijeka riječi. :-)

    avatar

    04.12.2008. (16:25)    -   -   -   -  

  • Katja

    Šta sa starenjen, kad mene ne muči uopće kako bi moglo tebe ?
    Istina je da svako doba ima svoje čari, viruj mi, i istina je da s godinama malo više ugađaš sebi, al i dalje velikin dijelon živiš za njih, dio si njih, to je tako.

    avatar

    04.12.2008. (16:53)    -   -   -   -  

  • don branko

    pozdrav

    avatar

    04.12.2008. (17:42)    -   -   -   -  

  • a ča se tu more

    guza mi je mala ..u tridesetin san več debelo ..klimakterične promjene me vataju ima več 10g ...i rekla bi da su mi ove tridesete najdraže do sad :)))

    avatar

    04.12.2008. (19:26)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Što su to klimakterične prijateljice?
    Mislim da su to samo izgovori za nesnalaženje u komunikaciji i za ljudske sebičnosti.
    Nedavno sam razmišljala o tom problemu. U počecima mog radnog vijeka, uvijek su mi govorili da su neke kolegice u klimakteriju pa im se moraju tolerirati ispadi i razno razna ponašanja koja baš i nisu prihvatljiva. Pa sam ja mislila da je to zbilja tako... Onda je prolazilo vrijeme.... pa sam dobila mlađu kolegicu... koja je ostala trudna. Podivljali hormoni, puše ona, nabija ladicama, razgovara povišenim tonom.... a sve bez razloga. I tada si ja mislim... prvo moraš šutjeti zbog starijih... a onda moraš šutjeti zbog mlađih... i svi se izvlače na hormone.
    Tada sam izgovrila glasno: "Draga... idi ti lijepo doma... pa se odmori! Ja tu dolazim raditi.... i nema smisla da mene i ostale bilo tko ometa u tom naumu."
    Cijeli život se borim s hormonima.... mogla bih slobodno reći da sam cijeli život u klimakteriju.... U svojih 22 godine staža rodila sam djecu, podizala tu djecu, preživjeli smo njihove bolesti, moje bolesti... proživjeli smo premnoge obiteljske probleme.... i ne, ne smijem se ni sjetiti u kakvim sam psihičkim stanjima dolazila na posao. Na bolovanju sam bila samo jednom... i to kad mi je herpes ispod oka iznakazio lice... pa nisam mogla takva pred ljude. Nikada si nisam dozvolila ugnjetavati druge ljude zbog mojih hormonalnih ili privatnih problema. Pa znamo po što se dolazi na posao!!!!
    S prijateljicama je još lakše.... jer njih mi ne bira poslodavac. One koje mi ne odgavaraju i nisu mi prijateljice... a one koje su prave prijateljice ne smetaju ni meni njihovi hormoni.... a ni njima moji. Pa zato i imamo prijateljice.
    Svako doba nosi svoje čarolije. Da mi netko ponudi vremeplov... ja bih ga pristojno odbila... i ostala bih baš tu gdje jesam... ponosna na svaki dan iza mene... s pogledom i nadom u svaki novi koji treba svanuti....

    avatar

    04.12.2008. (21:45)    -   -   -   -  

  • mirta

    Htjela sam ti prije napisti komentar koji sada pišem, nešto nije bilo uredu s intrernet vezom pa tada nisam uspjela.
    Roditelji najviše čine za svoje dijete onda kada najviše čine za sebe. Mnogi se zapletu kada misle da je dijete najvažnije a tek onda ja. Mislim da mama i tata moraju raditi na sebi, da dođu do životne radosti jer to će njihovo ddijete primiti stostruko. Ako se samo usmjere na dijete i zapostave svoj život, tada koliko god da daju, oni zapostavljaju dijete za onu duboku radost koju mu ne modu pružiti. Tvoj stariji je sretan jer ima sretnu mamu. U životu će mu to mnogo značiti.

    Blagoslov vama petero! :) Pusa!

    avatar

    05.12.2008. (08:00)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    hvala na čestitki.........ugodan dan ti želim..........:-)))

    avatar

    05.12.2008. (08:50)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...