Patnja zapravo služi da nas oplemeni.. ali mi ljudi velikim smo djelom skloni patnji. Činjenica je: djed je švaler. Bio. Biti će. To je njegovo pravo. Ne kažem dal je u redu ili ne... ali tko to može reći. To je njegov odabir. A mi često očekujemo od dr. ljudi kako bi i šta oni trebali.. i to nam donese samo hrpu razočaranja. Najgore što se može desiti je da sve ostavi svojoj novoj ženi. To je činjenica. A pitanje je: Pa šta? Boli samo ako postoji očekivanje da bi to trebalo pripasti njegovoj djeci i unučadi.. Ali to je očekivanje. Je li ta imovina njegova? Ima li on pravo sa svojim raditi što želi? Očekivanja nas zapravo najviše bole osobito kada se ne ispune.. ali prostor za bol smo otvorili sami... uvijek možemo izabrati: to nije moje, nikad nije bilo i ne treba mi da bih bila sretna. To je tvoje i radi s tim što želiš. Sposobna sam sve što mi treba u životu priskrbiti si sama... samo će mi možda trebati malo više vremena :) Tako nema gorčine koja uostalom na kraju šteti samo nama.. a deda će kako god bilo ostati kakav je.. i činiti da njemu bude ok.
01.12.2008. (12:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pusti djeda da živi svoj život. njegovoj "prijateljici" na dušu ako se za njega udaje samo iz materijalnih razloga.a on... i sama si rekla da je oduvijek bio "avanturistički" duh, i da ti djed nikada nije bio zapravo. čudno je to ustvari - sad si me malo potakla na razmišljanje... imam dvije bake i jednog djeda u ovom trenutku. ovi koji idu u paru su uvijek bili "pravi" baka i djed, no ipak su "praviji" bili (i jesu) tetinoj djeci. seka i ja smo bile i ostale unuci drugoga reda (kao što je i mama dijete drugog reda, ali to je opet priča za sebe). dugo vremena to nisam vidjela. onda, kada sam shvatila, boljelo je. sada samo odmahnem rukom. posjetim ih, popijem kavu, pomognem im ako treba, ponovno odmahnem rukom i vozim dalje. neke stvari u životu ne možeš promijeniti, pa je onda najbolje pokušati naučiti živjeti s njima, najbolje što možeš, i što manje im dopustiti da te diraju. i, da, sada ću biti optimist - dobra stvar na kraju ovako katastrofalne godine je to da iduća NE MOŽE biti gora - zar ne? :D (e, prava si, da ljudi koji me poznaju čuju da ima osoba na svijetu pored koje JA zvučim optimistično... :D)
01.12.2008. (17:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
one love one life
Patnja zapravo služi da nas oplemeni.. ali mi ljudi velikim smo djelom skloni patnji. Činjenica je: djed je švaler. Bio. Biti će. To je njegovo pravo. Ne kažem dal je u redu ili ne... ali tko to može reći. To je njegov odabir. A mi često očekujemo od dr. ljudi kako bi i šta oni trebali.. i to nam donese samo hrpu razočaranja.
Najgore što se može desiti je da sve ostavi svojoj novoj ženi. To je činjenica. A pitanje je: Pa šta? Boli samo ako postoji očekivanje da bi to trebalo pripasti njegovoj djeci i unučadi.. Ali to je očekivanje.
Je li ta imovina njegova?
Ima li on pravo sa svojim raditi što želi?
Očekivanja nas zapravo najviše bole osobito kada se ne ispune.. ali prostor za bol smo otvorili sami... uvijek možemo izabrati: to nije moje, nikad nije bilo i ne treba mi da bih bila sretna. To je tvoje i radi s tim što želiš. Sposobna sam sve što mi treba u životu priskrbiti si sama... samo će mi možda trebati malo više vremena :)
Tako nema gorčine koja uostalom na kraju šteti samo nama.. a deda će kako god bilo ostati kakav je.. i činiti da njemu bude ok.
01.12.2008. (12:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tičerica
pusti djeda da živi svoj život. njegovoj "prijateljici" na dušu ako se za njega udaje samo iz materijalnih razloga.a on... i sama si rekla da je oduvijek bio "avanturistički" duh, i da ti djed nikada nije bio zapravo.
čudno je to ustvari - sad si me malo potakla na razmišljanje... imam dvije bake i jednog djeda u ovom trenutku. ovi koji idu u paru su uvijek bili "pravi" baka i djed, no ipak su "praviji" bili (i jesu) tetinoj djeci. seka i ja smo bile i ostale unuci drugoga reda (kao što je i mama dijete drugog reda, ali to je opet priča za sebe). dugo vremena to nisam vidjela. onda, kada sam shvatila, boljelo je. sada samo odmahnem rukom. posjetim ih, popijem kavu, pomognem im ako treba, ponovno odmahnem rukom i vozim dalje. neke stvari u životu ne možeš promijeniti, pa je onda najbolje pokušati naučiti živjeti s njima, najbolje što možeš, i što manje im dopustiti da te diraju.
i, da, sada ću biti optimist - dobra stvar na kraju ovako katastrofalne godine je to da iduća NE MOŽE biti gora - zar ne? :D (e, prava si, da ljudi koji me poznaju čuju da ima osoba na svijetu pored koje JA zvučim optimistično... :D)
01.12.2008. (17:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ElectricFrog
Jebote, svaka tebi čast!
Sve me to pomalo rastužuje. Zaslužuje li i moja mama ovakve patnje?
I pored svega ovoga, ti razmišljaš o majci, a ne o sebi.. wow. Fascinantno. E, tu se već ne prepoznajem :$
01.12.2008. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bakin spomenar
evo ovo što reče Leatitia Dale je upravo ono o čemu treaš razmišljati zelim ti svako dobro
04.12.2008. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ElectricFrog
Ono je alkohol govorio bio iz mene
04.12.2008. (13:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...