Kakva analiza! Bravo! Posebno mi se sviđa usporedba - pojedinačno prema općem - i doista je tako: kod nas si "čudo" ako se osamosatliš prije tridesete ....:((( Pusa, pozdrav od Luki+Goldie+bebači
26.11.2008. (21:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zbunjen
Dobro si uočio ovau ekvivalentnost između pjedinca i čitavog naroda. Već godinam o tom pitanju raspravljam sa kolegom koji se odselio živjeti u Ameriku dok smo još bili mladi. Uspoređujemo iskustva i odnose. Sve što si u ovom tekstu naveo ima svoju podlogu i opravdanje. Iznio si točnu sliku života pojedinca i života naroda. Svakoga dana gorko iskušavamo to i sami.
Ali kako to promijeniti? Mislim da nikako ne smijemo očekivati promjene odozgo, od naroda, od društva, od kolektivne svijesti. Promjena mora doći od nas samih, od pojedinca, i sami se moramo izdići iznad tog svakodnevnog gunđanja i brundanja, i iznad opravdavanja vlastitih grešaka strujanjima u društvu. Pa što ako smo stoljećima mijenjali vladare, uređenja, prosvjetne zakone i ciljeve... Pa što ako je većina Hrvata inodlentno i inertno. Pa što ako ih moji postupci neće navesti na pravi put i na pravi način razmišljanja. Ja moram krenuti od sebe. Ja ću se izdvojiti iz svoje okoline. Upravo zato jer jesam sam. Ne očekujem da me drugi uče mojim prvim koracima. Napraviti ću ih sam, te svoje prve korake. Ne krivim roditelje za svoju nesposobnost i loš odgoj, za inertnost... Kada sam stekao određeni nivo psihičke i intelektualne zrelosti morao sam uvidjeti upravo to da sam sam i sam za sebe odgovoran. I to kukanje o generalnoj krivnji (krivo je društvo, kriva je država... bla bla) neće me uvesti u bolje sutra i u sigurniju budućnost. Prihvaćam vlastitu odgovornost i postupam prema tome. Makar bio u manjini, makar me bilo strah, makar krčio trnovite puteve a ne šetao po širokoj utabanoj cesti. Nije mi više nitko odgovoran - odgovoran sam za sebe. I postupam svjestan toga.
Umjesto stalnog vraćanja na uzroke i razloge poduzmimo prve korake. Učinimo napokon ono što smatramo ispravnim ma kako se to ne uklapalo u širu sliku. Mozaik se gradi s prvim komadićem. Ne možemo očekivati da najednom bude savršen i precizan.
26.11.2008. (22:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala! Uzvraćamo pozdrave! :))) Pusa, pozdrav od Luki+Goldie+bebača
26.11.2008. (22:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PopizzdioJazz
Ispričavam se, bit će da spemam. Ranije danas, ali ružno umotano, spomenuo sam projekt dana zamjenjenih uloga (ne znam koja su slova velika i ako ih ima). Samo ne bih htio da se to preskoči na konto toga što je bilo umotano u flejm. Ak netko misli mijenjat sustav, onda će promjena ili doć odozgo sa puno propisa, pravilnika i problema sa provedbom, kontrolom i sankcijama... dakle ništa od toga, ili će do promjene doći odozdo što opet ima svoje mehanizme i zakonitosti. Ja ne znam puno, jer sam malo i kratko učio, ali znam da su gorenaveden stvari izvedive. Recimo da postoji neki mehanizmić koji će barem dio populacije na kratko vrijeme potaknut da se aktivira. Npr. debatni tim ili kazališna grupa u školi, ili nešto treće. Taj mehanizam treba preživjeti jednu generaciju ljudi (učenika) da se počne ritualizirati, četiri generacije da se dobije neka vizija tradicije (da se ustali). Kad peta generacija dođe do tog mehanizmića, on, što se njih tiče, postoji oduvjek. Nakon toga ide popularizacija i omasovljenje, i na kraju, ili u tijeku toga, da se sve to formalno uredi tako da se samo opiše način na koji te stvari već funkcioniraju u praksi... Problem je naravno što se neće uključiti svi akteri (učenici i profesori i roditelji i ini) koji bi od toga imali neke koristi, nego mali broj njih. Jelte, u takvoj smo kulturi šta sad možemo. Tu na red dolazi raznolikost sadržaja (...koja još ne postoji). ... Kako pomoći/sudjelovati? Pa pretpostavimo da postoji neko svima dostupno mjesto na kojemu bi voljni ljudi mogli komunicirati svoje ideje i iskustva... možda na internetima? Možda ovdje? Ili negdje u blizini? Ponavljam, pronaći dobre projekte i provoditi ih (skoro)masovno u razdoblju od 5 godina. To je skoro kao prvi korak prema operativnom planu nečega što je u biti civilna akcija. ... Disklejmer: Koliko ja znam, ovo gore može biti manifestacija mladalačkog ludila i naivnosti. Možda i je, ne znam još. Nije mi namjera da se napravim pametan i obasjam ovaj blog svojom (dodaj pridjev) mudrošću jer ja to eto nisam sposoban. Nisam još "levelao". Ono što hoću naglasiti jest da sam u više navrata i u više područja djelovanja (udruge, internet, MMORPG-ovi, pa čak i škole!) vidio da ovakve stvari zaista izvode. (Toliko si pravo dajem da ovo ustvrdim) Problem je jedino što su lokalizirane. :( ... Ono što me izazvalo na ovoliki komentar je što sam iz originalong posta iščitao neki pesimistični fatalizam. Jesmo do grla u ... hrvatskoj kulturi, al nije ona u kamenu pisana! Iskreno vjerujem, a dio sam i iskusio, da se stvari mogu kretati nabolje, koliko god se profesori (s pravom) i dalje žalili.
27.11.2008. (00:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osvrt na zbunjenog....ja mislim da treba svakako poći od sebe..odnosno biti pozitivan, pa se onda to na neki način širi i upravo tada dolazi do pomicanja kolektivne svijesti..to su neki zakoni metafizike...
27.11.2008. (11:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
27.11.2008. (13:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kuća od pijeska
Dugo se sinoć nauživa i napati na vašim stranicama, što mi je omogućilo dobar san, i na tome Vam hvala. Sad sam malo i poboravila o čemu ste sve pisali, a posebno vaši mnogobrojni komentatori, no sjećam se nešto o izboru fakulteta, autoriteta, težine i lakoće, šta biti, s kim ne biti hahaha...Smatram...najvažnije je, naravno na našim prostorima, studirati fakultet bez pridjeva u imenu. Zamislite npr. da se faks zove Jugo ekonomija ili hrvatska arhitektura ili srpska medicina...pa to bi bilo pogubno glede učestalih povijesnih zabluda na ovom dijelu globusa. Još bih ja, ali pobježe mi sunce. Pozdrav)))
27.11.2008. (14:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanjar
Tema koju si ovdje dotaknuo dio je mojih svakodnevnih preokupacija ( i patnji, moram priznati ) Sa jedne strane velika i sve veća želja da se stvari počnu mijenjati na bolje, a sa druge bolno suočenje sa vlastitim ograničenjima i često nedostatnim kapacitetom za neku značajniju društvenu inicijativu ili akciju... Po svemu sudeći, moramo se kretati malim koracima, jer za velike još nemamo daha ni snage. Oni koji mogu krupno koračati ( u smjeru dobra ) kao da su misteriozno nestali sa povijesne pozornice ( ili su samo manje vidljivi, a njihov utjecaj teže dostupan ). Te male korake već su spomenuli Zbunjen i PopizzdioJazz: Rad na sebi ( učenje, unutrašnja transformacija), okupljanje ljudi sličnih težnji ( virtualno ili stvarno ), poduzimanje akcija manjih dometa ( odnosno onih za koje smo sposobni ), budno praćenje aktualnih okolnosti ( što podrazumijeva i trud da se ne potpadne pod utjecaj velikog brata )... Ovi koraci su nam dostupni i mislim da su sasvim dostatno teški... i mislim da već koračamo, svaki na svoj način, što je već dovoljno za jedan umjereni optimizam...
27.11.2008. (15:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hehe, to s tridesetogodisnjacima je odlicno. ja sam se kao izrod ovog naroda od kuce rano odmetnula. a moja mama je na to izjavila da odlazim jer ne zelim ulagati u zajednicko kucanstvo ? alo ljudi, koje zajednicko kucanstvo? zar s roditeljima, do smrti?
27.11.2008. (18:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mali smo narod i vrlo često u povijesnim turbulencijama: Ostavlja to traga.A malo je mogućnosti da se kao društvo postavimo oči u oči sa vlastitim povijesnim stranputicama. I bespućima. Kod nas jednostavno nema dovoljno hrabrih i velikih ljudi za tako nešta. Prevladavaju sitni interesi , neoriginalno prepisivanje tuđih ideja u pokretanju npr. borbe protiv nasilja ( u školama kako to izgleda več je pisano ovdje), prisutna je dnevno-politička usmjerenost u kulturi ( HNK kao dokaz tome).. A VELIKANE KOJE TRENUTO IMAMO NE PRIZNAJEMO. za puno toga nemamo para , čak i kada imamo ideje. Nemamo ni značanjijeg srednjeg građanskog sloja koji je nestao u stampedu pretvorbe.On treba reproducirati sve bitne pomake u duhovnoj nadgradnji. nAŠI VELKI HRVATI - friški skorojevići i bogataši su vjerojatno polupismeni .. i tako to već stoljećima ide kod nas.
27.11.2008. (21:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Kakva analiza! Bravo! Posebno mi se sviđa usporedba - pojedinačno prema općem
- i doista je tako: kod nas si "čudo" ako se osamosatliš prije tridesete ....:(((
Pusa, pozdrav od Luki+Goldie+bebači
26.11.2008. (21:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zbunjen
Dobro si uočio ovau ekvivalentnost između pjedinca i čitavog naroda. Već godinam o tom pitanju raspravljam sa kolegom koji se odselio živjeti u Ameriku dok smo još bili mladi. Uspoređujemo iskustva i odnose. Sve što si u ovom tekstu naveo ima svoju podlogu i opravdanje. Iznio si točnu sliku života pojedinca i života naroda. Svakoga dana gorko iskušavamo to i sami.
Ali kako to promijeniti? Mislim da nikako ne smijemo očekivati promjene odozgo, od naroda, od društva, od kolektivne svijesti. Promjena mora doći od nas samih, od pojedinca, i sami se moramo izdići iznad tog svakodnevnog gunđanja i brundanja, i iznad opravdavanja vlastitih grešaka strujanjima u društvu. Pa što ako smo stoljećima mijenjali vladare, uređenja, prosvjetne zakone i ciljeve... Pa što ako je većina Hrvata inodlentno i inertno. Pa što ako ih moji postupci neće navesti na pravi put i na pravi način razmišljanja. Ja moram krenuti od sebe. Ja ću se izdvojiti iz svoje okoline. Upravo zato jer jesam sam. Ne očekujem da me drugi uče mojim prvim koracima. Napraviti ću ih sam, te svoje prve korake. Ne krivim roditelje za svoju nesposobnost i loš odgoj, za inertnost... Kada sam stekao određeni nivo psihičke i intelektualne zrelosti morao sam uvidjeti upravo to da sam sam i sam za sebe odgovoran. I to kukanje o generalnoj krivnji (krivo je društvo, kriva je država... bla bla) neće me uvesti u bolje sutra i u sigurniju budućnost. Prihvaćam vlastitu odgovornost i postupam prema tome. Makar bio u manjini, makar me bilo strah, makar krčio trnovite puteve a ne šetao po širokoj utabanoj cesti. Nije mi više nitko odgovoran - odgovoran sam za sebe. I postupam svjestan toga.
Umjesto stalnog vraćanja na uzroke i razloge poduzmimo prve korake. Učinimo napokon ono što smatramo ispravnim ma kako se to ne uklapalo u širu sliku. Mozaik se gradi s prvim komadićem. Ne možemo očekivati da najednom bude savršen i precizan.
26.11.2008. (22:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Hvala! Uzvraćamo pozdrave! :))) Pusa, pozdrav od Luki+Goldie+bebača
26.11.2008. (22:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PopizzdioJazz
Ispričavam se, bit će da spemam. Ranije danas, ali ružno umotano, spomenuo sam projekt dana zamjenjenih uloga (ne znam koja su slova velika i ako ih ima). Samo ne bih htio da se to preskoči na konto toga što je bilo umotano u flejm.
Ak netko misli mijenjat sustav, onda će promjena ili doć odozgo sa puno propisa, pravilnika i problema sa provedbom, kontrolom i sankcijama... dakle ništa od toga, ili će do promjene doći odozdo što opet ima svoje mehanizme i zakonitosti. Ja ne znam puno, jer sam malo i kratko učio, ali znam da su gorenaveden stvari izvedive. Recimo da postoji neki mehanizmić koji će barem dio populacije na kratko vrijeme potaknut da se aktivira. Npr. debatni tim ili kazališna grupa u školi, ili nešto treće. Taj mehanizam treba preživjeti jednu generaciju ljudi (učenika) da se počne ritualizirati, četiri generacije da se dobije neka vizija tradicije (da se ustali). Kad peta generacija dođe do tog mehanizmića, on, što se njih tiče, postoji oduvjek.
Nakon toga ide popularizacija i omasovljenje, i na kraju, ili u tijeku toga, da se sve to formalno uredi tako da se samo opiše način na koji te stvari već funkcioniraju u praksi...
Problem je naravno što se neće uključiti svi akteri (učenici i profesori i roditelji i ini) koji bi od toga imali neke koristi, nego mali broj njih. Jelte, u takvoj smo kulturi šta sad možemo. Tu na red dolazi raznolikost sadržaja (...koja još ne postoji).
...
Kako pomoći/sudjelovati?
Pa pretpostavimo da postoji neko svima dostupno mjesto na kojemu bi voljni ljudi mogli komunicirati svoje ideje i iskustva... možda na internetima? Možda ovdje? Ili negdje u blizini?
Ponavljam, pronaći dobre projekte i provoditi ih (skoro)masovno u razdoblju od 5 godina. To je skoro kao prvi korak prema operativnom planu nečega što je u biti civilna akcija.
...
Disklejmer:
Koliko ja znam, ovo gore može biti manifestacija mladalačkog ludila i naivnosti. Možda i je, ne znam još. Nije mi namjera da se napravim pametan i obasjam ovaj blog svojom (dodaj pridjev) mudrošću jer ja to eto nisam sposoban. Nisam još "levelao".
Ono što hoću naglasiti jest da sam u više navrata i u više područja djelovanja (udruge, internet, MMORPG-ovi, pa čak i škole!) vidio da ovakve stvari zaista izvode. (Toliko si pravo dajem da ovo ustvrdim) Problem je jedino što su lokalizirane. :(
...
Ono što me izazvalo na ovoliki komentar je što sam iz originalong posta iščitao neki pesimistični fatalizam. Jesmo do grla u ... hrvatskoj kulturi, al nije ona u kamenu pisana! Iskreno vjerujem, a dio sam i iskusio, da se stvari mogu kretati nabolje, koliko god se profesori (s pravom) i dalje žalili.
27.11.2008. (00:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smijeh je tražila...
a moj profešure, šta Vas guštan čitat! Dobro, niste babica, ali Vas svejedno smatram prilično korisnom pojavom u ovoj blogosferi...:)
27.11.2008. (09:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
osvrt na zbunjenog....ja mislim da treba svakako poći od sebe..odnosno biti pozitivan, pa se onda to na neki način širi i upravo tada dolazi do pomicanja kolektivne svijesti..to su neki zakoni metafizike...
27.11.2008. (11:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Protiv nasilja
stavljam te online :)
27.11.2008. (13:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kuća od pijeska
Dugo se sinoć nauživa i napati na vašim stranicama, što mi je omogućilo dobar san, i na tome Vam hvala. Sad sam malo i poboravila o čemu ste sve pisali, a posebno vaši mnogobrojni komentatori, no sjećam se nešto o izboru fakulteta, autoriteta, težine i lakoće, šta biti, s kim ne biti hahaha...Smatram...najvažnije je, naravno na našim prostorima, studirati fakultet bez pridjeva u imenu. Zamislite npr. da se faks zove Jugo ekonomija ili hrvatska arhitektura ili srpska medicina...pa to bi bilo pogubno glede učestalih povijesnih zabluda na ovom dijelu globusa. Još bih ja, ali pobježe mi sunce. Pozdrav)))
27.11.2008. (14:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanjar
Tema koju si ovdje dotaknuo dio je mojih svakodnevnih preokupacija ( i patnji, moram priznati )
Sa jedne strane velika i sve veća želja da se stvari počnu mijenjati na bolje, a sa druge bolno suočenje sa vlastitim ograničenjima i često nedostatnim kapacitetom za neku značajniju društvenu inicijativu ili akciju...
Po svemu sudeći, moramo se kretati malim koracima, jer za velike još nemamo daha ni snage. Oni koji mogu krupno koračati ( u smjeru dobra ) kao da su misteriozno nestali sa povijesne pozornice ( ili su samo manje vidljivi, a njihov utjecaj teže dostupan ).
Te male korake već su spomenuli Zbunjen i PopizzdioJazz: Rad na sebi ( učenje, unutrašnja transformacija), okupljanje ljudi sličnih težnji ( virtualno ili stvarno ), poduzimanje akcija manjih dometa ( odnosno onih za koje smo sposobni ), budno praćenje aktualnih okolnosti ( što podrazumijeva i trud da se ne potpadne pod utjecaj velikog brata )...
Ovi koraci su nam dostupni i mislim da su sasvim dostatno teški... i mislim da već koračamo, svaki na svoj način, što je već dovoljno za jedan umjereni optimizam...
27.11.2008. (15:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
hehe, to s tridesetogodisnjacima je odlicno. ja sam se kao izrod ovog naroda od kuce rano odmetnula. a moja mama je na to izjavila da odlazim jer ne zelim ulagati u zajednicko kucanstvo ? alo ljudi, koje zajednicko kucanstvo? zar s roditeljima, do smrti?
27.11.2008. (18:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
buha
Mali smo narod i vrlo često u povijesnim turbulencijama: Ostavlja to traga.A malo je mogućnosti da se kao društvo postavimo oči u oči sa vlastitim povijesnim stranputicama. I bespućima. Kod nas jednostavno nema dovoljno hrabrih i velikih ljudi za tako nešta. Prevladavaju sitni interesi , neoriginalno prepisivanje tuđih ideja u pokretanju npr. borbe protiv nasilja ( u školama kako to izgleda več je pisano ovdje), prisutna je dnevno-politička usmjerenost u kulturi ( HNK kao dokaz tome).. A VELIKANE KOJE TRENUTO IMAMO NE PRIZNAJEMO.
za puno toga nemamo para , čak i kada imamo ideje. Nemamo ni značanjijeg srednjeg građanskog sloja koji je nestao u stampedu pretvorbe.On treba reproducirati sve bitne pomake u duhovnoj nadgradnji. nAŠI VELKI HRVATI - friški skorojevići i bogataši su vjerojatno polupismeni .. i tako to već stoljećima ide kod nas.
27.11.2008. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...