Ma nemam ja ništa protiv... Nasuprot smatram prekrasnim pojave poput Vas, ali... Ali ipak ono što sam kao promišljanje o interpretacijama i analizama koje zaokupljaju knjigoljupce u hrvatskom svijetu... o knjigama kojima se tiska i utiskuje u našu pamet kulturni svjetonazor svijeta to je misao koju sam rekao u okviru... da ponovim: Pokušavam se smiriti. Na kraju krajeva književnost ili nizanje pisanih riječi i moj je dom. I u knjigama me svakog dana očekuje obrok hrane. A knjiški moljac i ovako prostodušni predstavljači dobar su drug, o tome nema sumnje. Još kada bi mi dali sto kuna pozvao bi ih na zapijemo to, ali… Ali nažalost svakidašnja vegetacija čovječanstva zasićena je. Izvornost je iscrpljena. Još mnogo ranije od ovog suvremenog doba to je, recimo zapazio surealistični slikar Salvador Dali slikajući »Veliko samozadovoljavanje«, (slikovnu predodžbu grafita: »Najiskrenija od svih ljubavi ljubav je Desanke Šakić u odnosu sa šestim…«) – prikaz glave pubertetlije s licem osutim prištevima. Gnojavi krateri iskazani su poput sira, a iz rupa migolji izmaštaj kao crv dok lažljivim nosinom kakav obično nalazimo na prikazima Pinokija riva u tlo… Ono što se zove skrivanje pogleda i koje izaziva pojavu jaja razlivenih kao palačinka jaja na oko kada se istrese u tavu… i preobrati u vrijeme koje prolazi, a kad prođe budu meko razliveni satovi… što je istovjetno svim uličnim izrekama: NEMA JAJA!!! A što u ovom slučaju »nema jaja« ili je iscrpilo izvornost? Pa upravo se dogodila istovjetna situacija u književnosti kao kod scenskih djela: opće je poznata nezgoda sa starogrčkim dramatičarima da su obradili sve i sva pojavnosti u međuljudskim odnosima toliko da jednostavno ništa nije preostalo… Ništa drugo da se u novom vremenu i na neki novi način iznosi, opetuje… Pa to opetovanje, za miloga boga trebalo bi imati nekakve književne osobine da samim svojim izrazom razbudi čovjeku maštu, ponese ga… Na hrvatsko izdavačkoj književnoj pozornici to bi valjda trebalo biti uporabom svoga jezika?! Neće valjda to »Ukrštanje mačeva« biti riječima »Yeats je mrtav! Takva je inovativna tehnika«. Postupak me navodi na okolnost u kojoj se Don Kihot pojavio pa Bin Ladinov napad na tornjeve blizance u jednom suludom odrazu sadašnjosti izgleda kao napad na vjetrenjaču… i gotovo je nejednako teško razumljiva groteska tog zbivanja mada je povod jednako zatucana odanost iz davno prošlih vremena… Barem ukoliko je razuman čovjek u pitanju. Ako uopće to vi dobroćudni knjigoljupci koji kušate sve i svakojaka i ukusna i bljutava jela s jednakom revnošću i krvotokom zakrčenim santama leda?! Danas, kada se polarna kapa otapa?!
17.11.2008. (10:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
PS. Zapravo trebao bi pojasniti. Sve je zapravo u službi skretanje pažnje sa toga da u osnovi ljudsko djelovanje, most koji bi kultura trebala uspostaviti u oblikovanju čovjeka u ljudsko biće, treba podrediti igri i zabavi. Model koji je nažalost zaživio beskrupuloznim izrabljivanjem… potrošačkim društvom koji uvijek mora nešto novo... a dubokoumna promišljanja se zatiru... Ništa se ne mijenja... Samo ukazivanje na problem eh to je divna slika koju govori zgoda o Majci Tereziji kada kaže: »dD me zovu da mijenjam svijet tako da sudjelujem na skupu protiv rata nikad ne bih išli... kada bi bila riječ mir, e pa to bi bilo nešto drugo.... Drugim riječima govorim o tome da se život sastoji od onog što čovjek cijelog dana misli. I ne zavaravam se. Ne može ništa promijeniti svijet koji je tako postavljen... bivstvuje samo virtualno potrošački, ali... Ali ako je odista život takav kako to navodim, moj život nije ništa drugo nego debelo crijevo. Ja ne samo da čitav dan mislim na hranu nego je sanjam i noću. O duševnoj hrani govorim…
17.11.2008. (10:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Takav komentar ostavili ste i kod Moljca. Što nije kritika, dapače. Navodite probleme, a rješenje koje nudite sviđa mi se - "život se sastoji od onog što čovjek cijelog dana misli". I KAKO misli, dodala bih. Ja sam crvić, i ako mislim da ovakvo društvo ne postoji, ono doista i ne postoji. Moje stakleno zvono još uvijek me nije iznevjerilo. :)
17.11.2008. (11:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Hajde dobro. Prosuđujem da smo iz istog provincijskog grada zbog vaše izjave da prenosite vlastiti prikaz za riječki časopis Re… I iz naziva vašeg bloga sudim da volite čitati… Ovo me zagolicalo da tek toliko, ne zamarajući se prijedlozima da sjednemo oči u oči što bi podrazumijevalo izbjegavanje izravnosti i niz uglađenih uljudnosti zamolim vas da ukoliko nemate štogod pametnije, hajde molim Vas, recite mi, što je to toliko bljutavo da ne mogu pronaći izdavača u recimo mojem romanu »dinja i Kiseli Krastavac«? No evo, nabacit ću vam početak pa ukoliko Vas zainteresira dovoljno za nekoliko riječi osvrta recimo pod naslovom: »Riječ o pisanju romana koji ne mogu doprijeti do čitaoca« bit će mi posve jasno da li vas zanima ovakvim putem upoznati još ponešto od moga piskaranja?!
Prvo sam čuo priču o dvije dinje. Dozlogrdila im je njiva i seoski život. Zato odlučile poći svijet pa što bude... Predoče si zanimljivu zamisao: sunce prži, a oko njih uzmuva se pregršt muškog svijeta. Na žutom im licu velika kriška osmjeha razjapi žuta usta i pokaže bljedunjav žućkaste zube. Zatim dinje kupe i obuku bikini kao da idu na ljetovanje. Ja ću pak skrenuti pogled sa njihove nagosti i složiti se s Vama, dragi moj čitaoče, da je prekrasan dan. Moja je supruga otišla tjedan dana u posjet majci, sin sa svojim društvom… To bi uljudno trebalo značiti da su dvije dinje u središtu pažnje, ali… Ali im zbog toga još više nabreknu od ponosa i još više im zamalo zaprijeti: puknut će grudnjak, a dinje poispadati gole golicate pred oči svih okupljenih, a tako i moje zirkanje. No ta se sramota ipak nije dogodila jer su prozrele namjeru moje tobožnje nezainteresiranosti pa su uglas rekle: – Nismo mi toliko jeftina roba. Ali koliko to nije bilo važno. Važan je bio zvuk koji su ispustile. Bio je to isti onakav zvuk kakav ispusti dvoglava kornjača izgovarajući slatkasti ton… Ton što se kotura poput lopte niz stepenice izgledajući još k tome i kao kad progonjen lisicom nizbrdo kotura jež bez bodlji… Jež kojem su ukrali bodlje sve pa i onu jednu više koju on ima za razliku od njegove drage jež… zaboravio je već tko je ona i još sve… A dinje su se ipak uputile na daleku plažu. Baš poput mene koji sam vam zaboravio spomenuti, (jer nisam to smatrao osobito važnim), da sam, se uputio njihovim tragom… A nisam još ni spomenuo kako su putem prema moru dinje postavile oglas u izloge svake trgovina mješovite robe. Htjele su iz druge ruke kupiti još nikada korištene i ruke i noge. To je bio prvi trag koji nalazim sljedeći ih ka izlazu iz životne učmalosti. Učmalost me obuzela prije nego se pojavila mogućnost istraživanja običnog romanopisca. Ono što sam uostalom odmah zapazio bilo je da se nitko na taj oglas nije ni javio niti na nj nacrtao brkove kako to već mangupi čine pa je još više djelovalo poput zova sudbine ta pomisao da ih slijedim. A zašto sam se tome začudio? Začudio sam se jer ako me sjećanje ne vara čak je i Mona Lisi netko nacrtao brkove… I jer je to AKO bilo izmišljeno ime koje su uzele dinje i kojim su dosegle svjetsku slavu. A opet, onako usput, nitko ih, u selu gdje su rođene i odrasle, nije prepoznao jer tamo se ne prati svjetska moda. Ali ipak te dvije AKO bile su na trijumfalnoj svjetskoj turneji. …i kada su dvije dinje u bikiniju doputuju u drugi grad, a nemaju novca za hotel. Tada legnu nasred najčuvenijih šetališta u središtu grada u podnožje leđa ili iznad trbuha svojih najboljih prijateljica-sljedbenica i tako nastane moda dinja (čitaj: genetski inženjering implementa* plastične kirurgije). * implement (lat. implementum) med. bolesno debljanje; popunjavanje; pomoćno sredstvo Što slijedi? Ono što slijedi doznat ćete AKO vam, sve u svemu, čitava priča o MODI DINJA i nije posve baš jasna i izgleda vam bez veze i još nimalo prikladnom za crnu kroniku u žutom tisku. Neka vas utješi spoznaja kako se ista stvar događa i meni, samozvanom novinaru istražitelju vijesti koji zabada nos iz osobne pobude da priča priče – jer AKO vam je pak u svoj toj priči odista istinski stalo do pucnjave vi ćete na kraju kupiti pištolj i dinju te otići u vrt iza kuće vježbati gađanje. Ja bih ipak radije u slast pojeo dinju AKO mi isplate honorar. A što se pouke tiče: tko li je još i zbog čega, u ovo suvremeno doba dinji AKO…?!
AKO sam zatim prisluškivao razgovor tri nekrofila dok su na pauzi marendali od trenutka kada su povadili iz vrećica sendviče i počeli ih odmotavati iz folije čuo sam: Prvi: "Ja obožavam svježi leš. Toplo mrtvo tijelo staro tek trenutak. Dok svršavam u njenoj još vlažnoj i nesasušenoj dinji, upišanoj zbog straha časkom prije dok sam je davio, to mi pričinja neopisiv užitak." Drugi: "Ma fuj! Mrtva, upišana… Fuj! Ja volim kad je mrtva barem tjedan dana, a njeno tijelo ukočeno. Pričinja ti se kao rajska djevica: kruta, nepokretna, neupućena, ne zna ništa o tjelesnim užicima i zadovoljstvima… A ja uživljen u ulogu boga koji je podučava, e to su ta božanska čuvstva koja mene običnog prožimaju… Pravi, istinski užitak!" Treći: "Ma v
17.11.2008. (12:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
AKO sam zatim prisluškivao razgovor tri nekrofila dok su na pauzi marendali od trenutka kada su povadili iz vrećica sendviče i počeli ih odmotavati iz folije čuo sam: Prvi: "Ja obožavam svježi leš. Toplo mrtvo tijelo staro tek trenutak. Dok svršavam u njenoj još vlažnoj i nesasušenoj dinji, upišanoj zbog straha časkom prije dok sam je davio, to mi pričinja neopisiv užitak." Drugi: "Ma fuj! Mrtva, upišana… Fuj! Ja volim kad je mrtva barem tjedan dana, a njeno tijelo ukočeno. Pričinja ti se kao rajska djevica: kruta, nepokretna, neupućena, ne zna ništa o tjelesnim užicima i zadovoljstvima… A ja uživljen u ulogu boga koji je podučava, e to su ta božanska čuvstva koja mene običnog prožimaju… Pravi, istinski užitak!" Treći: "Ma vi ste obuzeti sumanuti glupani obuzeti zelenim i nezrelim voćem!! Ja ne volim mrtvo tijelo ako leš nije stariji od šest do sedam mjeseci." Prvi i drugi uglas: "Što? Pa što možeš s truplom nakon šest–sedam mjeseci? Onda se već raspada i samo je neupotrebljiva trula lešina!?!" Treći: "Da se počela raspadati i da je trula to da, ali da je neupotrebljiva to ne! Tek je onda možeš ubadati po čitavom tijelu. Gdje god badneš imaš pravu i po mjeru rupa!!!!" Nakratko zavlada tišina. Tri nekrofila su odmotali svoje sendviče i slasno zagrizli u njih prepuštajući se svaki svojoj maštariji… Iz teglice kiselih krastavaca što je u sredini između njih izigravala dekoraciju mrtve prirode i u jednom pretjeranom smislu izgledala kao vaza sa cvijećem u prizoru doručka tri nekrofila na mramornoj ploči grobnice… Iz spomenute teglice kiselih krastavaca između to troje izvadi treći nekrofil jedan kiseli krastavac držeći ga za vrh i zabacivši glavu stavi iznad zaokruženih usnica kojima ga lagano usiše do prstiju kojima je za vrh pridržavao krastavac. Glasno je mljackao i ispuštao zvuke uživanja još strastvenije kada ga ponovno izvuče. Nije ponovio postupak nego pogledao u svoje drugove koji su, začuđeni gestom, promatrali. I onda treći reče drugoj dvojci: "Eto, baš je ovakav onaj moj kada ga izvadim iz njenog gnjilog trupla..." "Tako mali, zelen, smežuran i sav nikakav?" upitaju uglas ona druga dva nekrofila glasom koji je odavao njihovo mišljenje o ovome trećem svome drugu. Mišljenje koje se na neki način slikovito obznanilo postupanjem… "Ne!" reče treći. "Ne tako mali nego tako kiseo…"
Netom navedena šala o Kiselom Krastavcu spominje moj dvanaesti neobjavljeni roman: „Početak kraja“. Ali tako se to događa kod mene: iznenada se pojavi tajanstveni razlog da moje misli odlutaju novim smjerom… Tako su se pojavili i dinja i Kiseli Krastavac. Pojavili su se slučajno. Neproračunato. I nametnuli kao neizbrisiv trag svjetla što dopire kroz ključanicu. Istu tu ključanicu kroz koju virim u njihov život. Ni sam ne znam ni kako ni zbog čega, ali pojavili su se.
Kiseli Krastavac i dinja su upoznali prijatelja. Kiseli Krastavac glupog, a dinja u rasolu Kiseli Krastavac i dinja pričvršćuju gipsane ploče.
Kad tad se pojavi. Sve se nekako pojavi. Recimo da se pojavi iz ništavila u bezdanu svemira. Svijet se dakle javio u svemiru!? Svemir se osuo pjegama vremena. Zvijezdama, kometima... Crnim rupama i crvotočinama kakvim je izbrazdana i koža našeg lica i tijela… Dinja zakucava čavliće, a Kiseli Krastavac je čekić.
Postojanje se tako očituje u tijelu i mesu svijeta, a mi ga promatramo iznutra… Kako sam odjednom došao do nas? Kako smo se mi javili u okruženju, u samom središtu, u srcu postojanja? Kako smo odjednom postali tvorevina tvorca? Ali nije važno! I mi smo se pojavili tu i promatramo svijet oko sebe i promišljamo vlastiti život. Odjednom: tek tako…
Kiseli Krastavac i dinja odu loviti ribu. Kiseli Krastavac mamac, a dinja je udica
17.11.2008. (12:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Kao pitanja što traže odgovor pa kreču drugim smjerovima. Recimo: Koji je smisao? Bitak? Bitak svega… I postojanja? I svijeta? I nas? Ima li uopće spoznaje koja toliko duboko prodire u zamisao? Zamisao je, naravno tvorba, umjetničko djelo što ima svrhu, možda malko nejasnu, poput slutnje, ali ipak neko značenje koje se može shvatiti. Kako? Pa recimo kao šala. Neslana božja šala!
Krastavac i dinja love ribu. Dinja navlači mrežaste čarape da uhvati ribu, a Kiseli Krastavac isklizne.
Čovjek je dakle pojava božje šale na sliku i priliku poput božje. I trebala bi odražavati i očitovati Boga? Trebala bi kažem, mada mu često postupci nisu stvaralački nego uništavanje. Zašto? E pa to: zašto, izraz je pitanja što odaje nemoć, neznanje, nesigurnost… A to bi pak možda najbolje mogli razumjeti promotrimo li ljudsko stvaranje. Kakvo? Pa promotrimo umjetnost. Uzmimo pisanje romana. Trenutke stvaralačkog nadahnuća romanopisca i o tome kako zaživi ili ne živi njegovo djelo.
Kiseli Krastavac i dinja igraju biljar. Kiseli Krastavac slaže kugle, a dinja štapom cilja rupu.
Koje to djelo i kojeg to romanopisca? Uzmimo mene kao pretpostavku tog neobičnog tvorca romana od niza šala… I šaljivih fragmenata. Kao smiješnih odlomaka zamalo prepisanih iz stvarnosti u svakom smislu… Stvaran trenutak u zabiti svemirskog bespuća koji bi znanost poput fizike smjestila u određeno vrijeme i prostor pa zadirući još dublje govorila… Ah, to što bi znanost kazivala to nimalo niti je šaljivo niti izaziva osmjeh, a bogami niti objašnjava pojavu ovog mog trinaestog još neobjavljenog romana.
Kiseli Krastavac i dinja boćaju. Kiseli Krastavac baca kuglu, a dinja se kotura.
Poantu najbolje sažima poruka na stranici kalendara. Okreću iz dana u dan. Svakodnevno nude neki novi savjet. Neko novo priopćenje… Pojavio se tako, kao i sve što se pojavi kad-tad… Pojavio se dakle savjet za roman Dinja i Kiseli Krastavci, a Vi ako… A vi ako, dragi moj čitaoče, marite već o tomu kako glasi pa… Pa me o tome i propitkujete, evo… Evo prepisat ću ga samo za Vas: Smijeh je osobiti lijek koji nam pomaže pri sagledavanju životnih problema. Osvijetli ih blaženstvom i hrabri. Pomaže u pronalaženju radosti čak i tada – zapravo baš najviše u trenutku koji vam se čini bezizgledan. Smijeh je izuzetna spasonosna čarolija, a ne izlaz za nuždu kad vam izgleda da nemate više niti jednog jedincatog rješenja. Smijeh je rješenje kad više nemate niti jednog asa životnog užitka u rukavu…
Evo, nabrojat ću samo neke od naslova životnih epizoda to dvoje pa će Vam odmah postati jasno kakvi su i što im se događa: Kiseli Krastavac i dinja odu na ledenjak na brdu. Kiseli Krastavac jesti snijeg, a dinja lizati sladoled. Kiseli Krastavac i dinja nađu se na santi leda. Kako je hladno oni odluče zapaliti plamen. Dinja kupi rog, i Kiseli Krastavac svijeću. Ali taj njihov zajednički životni put bio je raspršen u mnoštvo trenutaka koje jedva da nešto povezuje. Možda praznina, možda ono neizrečeno što odvaja iskrenje opisa stjecanja životnih iskustava i pouka kakva nam mogu i te kako dobro poslužiti u našem bremenitom opstanku. Zar ne, zanima Vas dragi moj čitaoče kako to iskre opisi trenutaka životnih priča dinje i Kiselog Krastavca? Zar ne još više ako su stvarno iz dinje izvirile duge noge pa ako su baš i polovne?! Kiseli Krastavac i dinja odluče se baviti sitnim poslovima u Engleskoj. dinja čuva bebe, a Kiseli Krastavac duda. Navršio sam više od pola stoljeća, a više ne znam tko sam ili što sam ili da li uopće jesam? Tjeskoba koja obuzme kada u životu izbrojiš pedeset godina pa još obilato više od desetak posto nastaviš dodavati godine navikavanja na život u svijetu kakav je, obuzme te panika da postaješ besmrtan, neki to ne prežive i objese se. Zašto ovo kažem? Sigurno ne zato jer bi moja nesretnost mogla djelovati na mene tako, ali… Ali ja odista patim i stvarno nemam snage da vam govorim o razlozima te moje patnje, barem ne u ovom trenutku… Pa ipak… Pa ipak zato jer nisam siguran da imam srce, ali sam siguran da imam tijelo na koje netko iznutra kuca. Kao na vrata. Hoće da otvorim. Htio bi iznutra van. I nisam isto tako uvjeren da neću pogriješiti ako mu otvorim. Ako mu otvorim, ako mu dozvolim da priča po svijetu tko sam što sam, iznutra… Pa ipak zato ću nastaviti pripovijedanje. Zasigurno će mi pomoći. Barem toliko koliko i leći na kauč kod psihijatra, ali će biti jeftinije. Kiseli Krastavac i dinja popravljaju gumu. Kiseli Krastavac čepi rupu, a dinja napuhuje. Dinja pišem malim slovom, naravno ukoliko nije na početku rečenice. Zašto? Zato jer je ona neuglađena, ali osobita i privlačna, mirisava tijela koje nas mami, a da ničim nije osobito zaslužila pozornost jednako kao i tisuće sličnih prolaznica čiji životi izvan kruga slučajnih poznanika ostaju nepoznati čovječanstvu. Pa ipak… Pa ipak ona postoji, tu je, čak nekako i sastavni dio tihe većine od kojih svatko od nas iz košare u voćarni odabere najslasniju i odnese kući. A Kiseli Krastavac? E on Vam je muško kao svako mu
17.11.2008. (12:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
E on Vam je muško kao svako muško pun sebe, nadut i s lepezom perja u repu kojeg nema pa kad se šepuri kao paun ili puran navijek je okićen tuđim perjem. Kiseli Krastavac i dinja ulove pčelu. Kiseli krastavac za noge, a Dunja za žaoku. Dakle odmah Vam se bistri kakav to buran život vode dunja i Kiseli Krastavac, život od kojega nema nikakve koristi. Pa možda i ne baš posve nikakve jer o njima se priča posvuda, a ponekad i bilježi detalj koje je zamijetilo iskusno oko neznanca. Gotovo sve što se o njima priča u ovom ili nekom drugom obliku pokušao sam objediniti u životopis koji će vam isprva izgledati jako neobično, ali ako ste od volje pa promislite zaključit ćete da zapravo svi mi bivstvujemo u ritmu otklona nečeg i ničeg što ispunjava sadržaj životne glazbe. Dakle ton i tišina koji se skladaju i mogu raspršiti bučeći kao strašno zbrkana kakofonija ili pak vrhunski izvedena skladba Sebastiana Bacha. A note, sve su to one jednake stalno izrabljivane iste note.
Kiseli Krastavac i dinja su u šumi pa se pretvaraju da su hrast. Dinja je krošnja, a Kiseli Krastavac deblo. Ne mogu poreći da je čudesno prepričavanje Vama dobro poznatih situacija koje rese život dinje i Kiselog Krastavca pustilo korijen i zavuklo mi se duboko pod kožu tako da sam se već počeo zanositi kao kakav strastveni sakupljač koji pijano tetura pišući patvorine. Kiseli Krastavac i dinja uče geometriju. Dinja kao kugla, a Kiseli Krastavac cijev. Znam da crtice iz životopisa dinje i Kiselog Krastavca su na prvi pogled plagijati, da sviram note što su, ovako ili onako već zvečala svemirom, ali ipak, unatoč svim Vašim zvižducima i negodovanjima, svirat ću Vam te Vama toliko dobro poznate note na način na kojim će se uklopiti u sadržaj životopisne fuge dinje i Kiselog Krastavca; - dva posve obična lika iz mnoštva kojem pripadamo i zapravo dosadno ponavljamo iste one toliko puta odigrane prizore koje uporno ponavljamo svaki trenutak u svom bizarnog postojanja.
Kiseli Krastavac i dinja idu kupiti staru kuću. Dinja je popravlja, a Kiseli Krastavac u njoj samo spava.
Priznajem Vam da je mene moja odluka takvog pristupa toliko ponijela da se čak pojavila posve neobična zamisao. Koja? Jednog se dana pojavila potreba pisanja... U neko doba nakon sezone kiselih krastavaca jedan se Kiseli Krastavac zaposli kao saobraćajac. Dok je patrolirao uz autocestu zaustavi dinju zbog prebrze vožnje: - Dobar dan gospođice, smijem li vidjeti Vašu vozačku dozvolu? - Vozačku dozvolu?? Što je to? - To je ružičasti papir da potvrdi da li je dozvoljeno voziti automobil. - Ah da, to ... U hop cup…. - Mogu li dobiti saobraćajnu dozvolu? - Što je to? - Onaj zeleni komad papira… - Onaj kao vi? - upita, ali: - Ah! - odmah se ugrizla za jezik jer se Kiseli Krastavac uopće nije nasmijao pa nastavi: - Izvinite, šala mala. Evo Vam... – reče, ali ne dovrši nego mu pruži ispravu prešućujući obrazlaganje svog ponašanja. - A mogu li sada još dobiti i vaše uvjerenje o osiguranju? - Uvjerenje o osiguranju? Što je pak to? - Potvrda da ste osigurani protiv odgovornosti za štetu koju može prouzročiti ovaj automobil. U ovom trenutku, Kiseli krastavac smanjuje njihovu razliku, nadnosi se kroz otvoreno bočno staklo i posve unosi u lice dinje svoju kiselu pojavu... A dinja se prepušta zakonu i čini što se od nje traži mada ne baš revnosno što je moguće zaključiti iz njenih riječi na kraju: - O ne, još jedan kiseli okus… Tako je razotkriveno gdje su otišli Kiseli Krastavci. Zaposlili su se u saobraćajnoj policiji! A što iz te priče možemo zaključiti? Pa recimo: Izgovorena ljubazna riječ može uljepšati dan, a prešućena ostavi prazninu! Pitali bi: kakvo sad vražje pisanje? I kome? Pa da ne dužim: napisao sam jedno pismo što ću navesti, a Vi ga eto pročitajte:
Štovani uredniče,
Dostavljam vam kao ogledni primjerak svoj kritični osvrt, kakve bi vrlo rado povremeno dostavljao ukoliko ste zainteresirani da ih objavljujete. Odmah ću priznati da nisam obilato produktivan i da Vas neću iz dana u dan zasipati sadržajima. Svakodnevno: ne! Ali, recimo, jednom tjedno – to vjerojatno hoću. A odmah ću priznati i to da sam jednostavan konzument kome ništa ljudsko nije strano. Ne ukoliko ne prelazi umjerene količine i još se ne može smatrati pošast. Pretjerana pohlepa stjecanja probitka preko leševa mi je odbojna i strana. Probitak narkomana smatram da je droga, pohotnika mnoštva slomljenih srca, poslovni čovjeka stječe bezobrazno puno novca ili imutak, zločinac zločine, serijski ubojica tamani ljude… Ako vam je jasno što želim reći govoreći o svom stavu u kojem ne zanemarujem pomisao na nešto što se smatra općom dobrobiti. Ono što bih naveo kao vlastitu osobnost to je da i nije baš nešto…
17.11.2008. (12:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Naime, što se tekstova tiče, u osnovi se služim šalom. Baš onakvim šegačenjem kakvim se zabavlja u dokolici ili u pauzi između važnog i ozbiljnog posla. Prepričavanjima koji već kruže među pukom, a i trošena je već slična poanta. Kao bludnica kojoj još ipak nije istekao rok trajanja. U čahuri privida osobno proživljenog razvijam je kao prepričavanje vlastite zgode kako se već to iznosi u dokolici među društvom u kavani. Ili obraćam istim tim šank–prijateljima zamišljenim pismom sa hipotetskog putovanja… I polazeći baš iz te neoriginalne dosjetke upirem prstom u neko stanje koje već dovoljno dugo traje da su o njemu bili iznijeti različiti stručni prilazi. Kao jesenji list koji je pao sa drva ja samo podsjećam da zapravo nije palo u zaborav ono što naizgled nema ni svježine ni silinu vijesti kakva je dostojna objave u tisku, a zbog koje nerijetko kažemo: Tresla su se brda, a rodio se miš! To i jest razlog što smatram da i ovakav kritički stav treba uvrstiti u sredstva javnih priopćavanja. To i jest razlog zbog kojeg Vam se javljam i predlažem suradnju. Kao pisca osvrta: »Jesenska prosudba koja (pre)kasno stiže«. I neću Vas više zamarati dugačkim obrazlaganjem opravdanosti prpošnih tema koje kruže kao prepričani vicevi i njihovo unošenje kojom se prst upire na nešto što se nije ispravilo, učinilo, poduzelo… mada je s puno žestine i strasti već toliko davno sve rečeno… Ja jednostavno smatram da je sam po sebi takav način ponovnog upiranja kažiprsta na problem zapravo jedinstvena i prava i metafora i alegorija. Zbog patine. Zbog prašine koja je pala na to što se dobro zna, a unatoč tome se nije djelotvorno postupilo. Ako dakle smatrate da bi te moje blago šaljive pamflete mogli objavljivati jer procjenjujete da su dovoljno i zgodni i zanimljivi i zabavni vašim štovanim čitateljima, molio bih Vas da mi odgovorite na ovaj dopis uz prijedlog ugovora o… onakvom kakav se već predviđa za takav posao. I da dogovorimo način kako i kada dostavljati, nazovimo to, osvrte kakve Vam nudim. Njihov izgled. (ispisivanje teksta: obim, prored, oblikovanje kartice…) Inače imam stalno zaposlenje i ono nije u vašoj struci. Radim u odgojno obrazovnoj ustanovi kao pedagoški terapeut. Što se pisanja tiče, to radim u slobodno vrijeme. Ono pak što se trpa pod kapu pismenosti i izražavanja, nadam se da je za vašu iskusnu i stručnu prosudbu ispisano već dovoljno. I još nešto prije nego završim, ne želim da mi objavite puno ime i prezime, adresu ili osobne podatke već uratke potpišete pseudonimom: Vaš Propri . (provincijski prosuditelj)
Životopis dinje i Kiselog Krastavca to je svakako nešto dostojno toga da o tome prosuđuje neki tamo provincijski prosuditelj Propri. Kakav prekrasan pseudonim, zar ne, dragi moj čitaoče?
A dinja vozi autocestom, ovaj puta novi Ferrari. Zaustavi je saobraćajac Kiseli Krastavac pa pita: "Ali, gospođo, zašto da se koturate tako sporo: 20 km / h" "Jer je uz cestu na ploči označeno A20", odgovori dinja: Tada policajac reče: "Ali ta je oznaka gospođo broj putu". "Da! Pa?" pita dinja. Pa Kiseli Krastavac proguta knedlu i ne zna što bi te reče: "Neću Vas sada kazniti nego samo opomenuti za presporu vožnju!" i dok to govori saobraćajac Kiseli Krastavac promotri po bočnoj strani automobil i opazi nešto čudnovato. Nešto se gnjecasto zeleno zalijepilo na gume. Zato još reče: "Ali, vi na gumama imate nešto čudno, mljaskaste zelene boje… "O, to mora biti onaj drot koji me zaustavljao na cesti A313".
17.11.2008. (12:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Pa ako me sad opet pitate za pouku koju možemo naučiti u ovoj surovoj nezgodi slučajnog razotkrivanja stradanja jednog saobraćajca Kiselog Krastavca samo ću reći: U svemu ima i trun dobra, samo ga treba vidjeti!
Zapravo sada i Vama postaje jasno da će ovakvi romani, malo-pomalo, ustupiti mjesto dnevnicima ili životopisima – zanosnim knjigama koje odaberete… Kada bi samo čovjek znao za kakvom ćete literaturom poseći na policama, kako među onim što se naziva događanjima koja nam služe da lakše klizimo kroz život, odaberemo ono što je zaista poučno i što nas može nadahnuti. I kako istinski zabilježiti životnu stvarnost?
Koja je razlika između dinje i boće? upitali su Kiselog Krastavca. Pa to svatko zna, odgovori Kiseli Krastavac: Tko je još video dinju u koju je moguće utaknuti tri kisela krastavca istovremeno?
Prebirem po ostvarenim iskrama. Nigdje nema ni trun originalnosti. Ni jedan opis nije dosjetka koje sam se ja osobno dosjetio. Ovdje prepričavam ono što mi se učinilo zgodnim u pričanju onih čijeg se čak ni imena ne sjećam, a ni ne pokušavam ga otkriti.
Kiselog Krastavca i dinju napao pas. Dinja hvata za uši i rep, a Kiseli Krastavac uvuče otraga.
Sinoć sam tako slušao jednog velemajstora čije je izražavanje bilo takvo da sve ovo moje izlaganje djeluje kao da sam ušljiv. Morao sam depilirati spolovilo, ali čak ni tada svrbež nije prestao. Kako čovjek može zaušljiviti ovako se zabavljajući? Ali nije važno. Ne bi Vam nikada zasvirao glazbu koju prožima folklor, začinio životopis dinje i Kiselog Krastavca kao da je život samo pregršt šala i praznine, ničeg, tišine između tonova koji određuju ritam životne skladbe – ne bi nikad napisao ovaj roman da nije bilo stidnih uši.
Što je lubenica među dinjama? upitali su Kiselog Krastavca. Ah, samo obična dinja koja je dobila mjesečnicu. A dinja i lubenica raspravljale za to vrijeme o Kiselim Krastavcima. Lubenica izjavi: - Moj mi Kiseli ostvari tri orgazma u jednu večer! A dinja: - To nije ništa draga moja Lubenice. Ja sam ih sinoć imala više od dvadeset! Pa lubenica: - Ah moj Bože više od dvadeset orgazama? Zar je Vaš Kiseli tako dobar... I opet dinja: - Ah, ne jedan... Čitava teglica!
Upravo mi se širi pogled. Ovi trenuci koje navodim alegorije su iz života nepoznatih pojedinaca u mnoštvu. Oni će i dalje obilovati trenucima punim neočekivanih iznenađenja. Između njih još više beznačajnosti, više praznine, više ničega. Ni najmanjeg znaka iz orkestra čovječanstva koje bruji u uljudbi doći do promjene. Proturječno postojanje nas postepeno izjeda. Naša je posebnost imitacija ili imitira život. Ono što treba izdvojiti iz svega što se zapisuje, prema tome, nije vlastito maštanje o životu, nego prepričana izmišljanja. Mi što pokušavamo ispisati sadržaje poučnih knjiga trebamo osluhnuti prepričavanja koja kolaju kroz krvotok ljudi unatoč svemu. Nema ničeg novog. Događaju se samo varijacije već objelodanjenih sadržaja. Kiseli Krastavac i dinja žele se baviti pčelarstvom. Kiseli Krastavac kupi saće, a dinja roj pčela.
17.11.2008. (12:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Ovo je samo jedan u nizu svim mojih pokušaja da postanem romanopisac. Napisao sam čitav niz dovršenih i nedovršenih romana. Taj je poriv usađen duboko u mene zbog nekog razloga, koji još uvijek nisam u stanju dokučiti. Nisam objavio knjigu, nisam izdao knjigu, nisam književnik. Ja sam neshvaćeni umjetnik bez umjetničkog djela. Još u djetinjstvu, još u mladosti, vjerovao sam da ću svojom maštom nadahnuti čovječanstvo. Više to ne mislim, s a d a j e o n o m o j e n a d a h n u ć e. Sve što je izmišljanje zanimljivih sadržaja kojim originalni romanopisci pokušavaju zaokupiti pozornost čitateljske publike, meni je tuđe. Nema više romana koji treba napisati kao još jedan zastrašujući dokaz gluposti koji bi trebao ljude privesti pametnim zaključcima da ne srljaju u pogibelj, Bogu hvala. Kiseli Krastavac i dinja žele napraviti palačinke. Odu u supermarketu. Kiseli Krastavac kupi jaja, a dinja tavu. Kako bi se zapravo moglo nazvati ovo? Ovo nije roman. Ovo je podjebavanje, zajebanija neslana šala. Ovo nije životopis u običnom smislu te riječi. Ne, ovo je neprestano odbacivanje i izmotavanje, mudrovanje o dobro poznatim stvarima, noga u guzicu Čitatelju, Originalnom dobitniku Nobelove nagrade za književnost, Nadahnuću, Plemenitosti, Dobrohotnosti, Ljepoti… i ma kojoj god vrijednosti stremili. Ja Vam sad pričam, vjerojatno trapavo, ali prepričavam ispričane priče. Prepričavat ću ih dok crkavate, plesat ću nad vašim trulim truplom. Hladnokrvno…
Znate li što me ljuti? Ljute me ove pretjerane reklame o prodaji mobitela za… Ta tko će, recimo, za svoj rođendan pokloniti mobilni telefon vlastitoj supruzi? Ja doduše ne, ali Vi, naravno da znate tko: Kiseli krastavac dinji. Ali će brzo požaliti kada zatim nekoliko sati bezuspješno pokušava objasniti njegovu upotrebu svojoj nepametnoj ženi dinji. Bez učinka, dakako. Na kraju je zamolio dinju da napokon stavi mobitel u torbu i ode prošetati. Tek joj izda kratku uputu: - Čim zazvoni ova sprava a ti stisni ovaj mali zeleni gumb i prisloni je na uho. U dinja i čim se nađe u trgovačkom centru zapišta sprava u torbi. Odmah ga izvadi, pritisnite zeleni gumb, prisloni na uho i začuje glas Kiselog Krastavca: - Bravo draga, uspjela si se poslužiti… Vidiš da to nije jako zahtjevno… A dinja ponosna na sebe odgovori u mobitel: - Da, da… To je lako. Ali kako li si me samo pronašao u trgovačkom centru. Kako si mogao znati da sam otišla u trgovine?... Slijedi naravno bujica riječi govorancije kojoj nema kraja i koju ćemo naglo prekinuti jer pouka koja slijedi donosi dobit mnogobrojnim telefonskim kompanijama. Istinski razlog da se Kiseli Krastavac pravo naljuti i jako požali… A ja sam to naravno znao jer sam to iskušao, nešto baš nalik tome kada sam supruzi poklonio novi mobitel tjedan dana nakon njenog rođendana na koji sam sasvim zaboravio pišući, ali… Kiseli Krastavac i dinja nakon ručka čiste: Kiseli Krastavac liže pećnicu, a dinja pere zdjelu. Da bi pripovijedali morate kao prvo otvoriti usta i svojim riječima opisati zgodu. Morate odabrati zanimljivu zgodu ili nezgodu i uobličiti je u zanimljiv sadržaj. Nije potrebno izvrtati ili prenemagati se maštovitim ugađanjem različitim ukusima. Bitna je želja da pričate. Kao djeci prije spavanja. Prema tome ja ovdje Vama pričam prije nego usnete. San pravednika ili san usnule ljepotice. Možda i noćne more. Nije važno.
17.11.2008. (12:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Kiseli Krastavac i dinja i idu na tržnicu. Kiseli Krastavac kupi mrkvu, a dinja kapulu. Kiseli Krastavac i dinja prave novčanik. Kiseli Krastavac je kopča, a dinja pretinac. Kiseli Krastavac i dinja su krivotvoritelji. Kiseli Krastavac krivotvori valutu a dinja raspačana. Za Vas čitaoče pišem. Milo bi mi drago kada bih iznosio vlastiti izmaštaj, kada bih vam mogao otkriti još nedokučene sadržaje, zanimljivije, napetije, ali onda bi možda odbacili ovu knjigu i ne bi vam pogled stalno zvjerao na slijedeći opis tona koji odzvanja u životu čovjeka. I drugi su pred vas rasprostirali šaljive i poučne opise i ostavili ravnodušnim. Pričali su ili odviše zanosno bajkovito ili nedovoljno basnoslovne basne. Kiseli Krastavac i dinja bježe iz zatvora. Kiseli Krastavac otključa bravu, a dinja se otkotura.. Danas smo već gotovo pregazili prvu dekadu trećeg milenija. Više se ne obazirem na kalendar. Da li bi bilo moguće reći – u ovom mi se trenutku života događa baš navlas isto kao u onoj šali koju sam pročitao 24. rujna 2008. godine. U 12 sati i 45 minuta? Postoji stanka, ali ona je između odluka koje donesemo i kojima se rukovodimo hitajući ka neizvjesnosti i na njih zaboravljamo kao da ih ni nije bilo tijekom života. Stvarnost se oko mene rastače, ostavljajući maglovite predodžbe tu i tamo kao šaljive iskrivljene slike u zrcalima zabavnog parka. Stvarnost je životna šala groteskne maske koja se rasprsnula od smijeha… Razmišljam kako će onda, kada se preozbiljna sućut spusti na sve i sva, smrt konačno likovati. Kada se sve ponovno povuče u utrobu nepostojanja, obnovit će se poredak, a poredak je partitura na kojoj je ispisana neostvarivost. Vi ste, dragi moj čitaoče, neostvarivi. Zato vam ovako nesuvislo naklapam. Čak ni to ne iskazuje pravi doseg moje mašte. Ja sam još uvijek potpuno prazan. Prepričavam tuđe maštarije. Zaključujem već spoznate mudrosti.
Sjede tako dinja na posebno za nju napravljenu biciklu i pođe na selo kupiti piletinu. I išla je tako dinja vozeći bicikl cestom iz grada na selo. I prolazila prirodnim okolišem sve veselo uzvikujući neprestance oh i ah… I još svu silu takvih radosnih usklika koji su odavali koliko i kako uživa u prirodi... I nakon dugog i napornog puta dođe na imanje Kiselog Krastavca pa ga pozdravi ne napuštajući bicikl te reče: - Ja sam se stvarno zaželjela jesti domaće piletine pa bih vas molila da mi prodate jednu finu i debelu domaću kokoš, ako imate... - Ja gospođo imam, ali sad sam zauzet pa zaozbiljno ne mogu loviti po dvorištu nego ako bi te si Vi sami, ako već ozbiljno moja dobra Gospođo, Vi zaista želite jesti piletinu hvatajte kokoš. - U redu, ali ono što sa biciklom? - upita dinja Kiselog Krastavca. - Hoćete li mi ga Vi pričuvati i pridržati? - nadoda još čitav niz pitanja izvlačeći se sa šipke koja nije imala sjedalo pa je duboko uronila u nju i odala pravi razlog uzdisaja dok je vozila… Čemu nas ovo uči? Pa evo odista, zar ne: da bi uspjeli razotkriti nešto nepoznato i otkriti štogod novo što može unijeti promjenu u naš život morate biti spremni strpljivo saslušati sve pogrešne zaključke? A pri tom ste naravno ograničeni dakako i spolom, a i spolovilom. Ako to nije u pitanju srednji rod koji je zamijenio analni otvor za spolovilo, no to je već neka druga priča… Kiseli Krastavac i dinja idu na maskenbal i žele biti prikazati očerupan cvijet bez latica. Dinja predstavlja prašnike, a Kiseli Krastavac tučak. Polako tonem u vlastiti zanos. Prenapuhan. Žabac koji je u basni pokušavao doseći veličinu vola i udahnu toliku količinu zraka da se rasprsnuo kao dječji balon na vašaru kad ga ubode igla. Žabac kojim se spominje kada je u pitanju taština pa stoga i preporučuje za slučaj kada rano ujutro poželiš da ti se tog dana ne dogodi ništa lošije za doručak progutaš živog žapca. Žabac koji je prirodna hrana rodi pa je stoga posve razumljivo da je progutala živog žapca prije svog stalno poduzimanog puta ptice selice. Žapca koji je na tom letu izvirio iz guze, stražnjeg otvora na tijelu rode pa je upitao: - Rodo, a na kojoj ti to visini letiš u tople krajeve? - Deset tisuća metara! - Ne seri! Kiseli Krastavac i dinja su uz more našli školjke. Dinja čuva ljuske i Kiseli Krastavac je isisao kamenice. Ne seri? Da: »Ne seri!« kažete mi Vi zbog ovih isisanih domišljaja, ali... Ali zamislite samo romanopisca koji se ne razmeće bezumnim umotvorinama. Da li bi radnja njegovog romana uspjela zaokupiti pažnju – ma o koliko god učenim mudrostima raspredao. Dosadno. Bacam pogled na pisma i između računa iščeprkam razglednicu. Prijatelj na ljetovanju pita me da li sam se sjetio naslova za roman kojim ću se proslaviti? Naslov? Svakako: »Životopis dinje i Kiselog Krastavca«. A evo i naslova uvodne epizode: Kiseli Krastavac i dinja žele kućnog ljubimca. Dinja kupi zlatnu ribicu, a Kiseli Krastavac je spremi sebi u svoju teglicu… Kiseli Krastavac i dinja prate suvremeni tijek glazbenog stvaranja. Dunja repa, a Kiseli Krastavac je mikrofon. Gospođo vjeverica želi nagraditi svoje dva najam
17.11.2008. (12:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Gospođo vjeverica želi nagraditi svoje dva najamna radnika koji su joj pomogli spremiti zimnicu: dinju i Kiselog krastavca, onako kako su zaslužili. Kiselom Krastavcu daje jezgru, a dinji lupinu lješnjaka oraha i kestenja.
17.11.2008. (12:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
gospodine Imka,štovani
o Vašim argumentima: dokazano je da žene sa podignutom suknjom doista trče brže od muškaraca sa spuštenim hlačama..to,međutim, ne, nije nikakav dokaz i ne znači da silovanje nije moguće(ako ničim ono makar komentarima) (koristim ovakvu terminologiju jer vidim da se u nju,kako bih rekao..razumijete)
da se upoznamo:ja sam Mensur Ćatić,(to je moje pravo ime i prezime) i doista, ja jesam skriboman,ali tko ste onda, zaboga, Vi
18.11.2008. (00:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Dragi moj mensur ovo nije kraj, ovo je početak nečega što ćete možda moći naslutiti ako pogledate penjanje mojih komentara na knjiškom moljcu, ali bit će i ovdje kada za to dođe vrijeme.
18.11.2008. (19:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
Dragi moj Imka (auu,kako nas je krenulo isprve)..ovo bi mogao biti početak ili kraj jednog divnog prijateljstva (hebo Casablanku a tek je početak filma..ako budemo maš borali de da ja makar budem Humphrey Bogart a Vi mi kao onaj policajac)..a jel sva imena pišete velikim slovom ili samo neka..Kiseli Krastavac i zlično..hej-haj sad zbogom Imka
18.11.2008. (22:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
što se ovog tiče još nisam imao vremena da lektoriram ali Kiseli Krastavac (muško) VELIKIM slovima, a dinja (ženska) malim... da ne pojašnjavam vidjet ćete jer ovo je prvo od dvadeset otprilike jednako velikih poglavlja romana... ovdje je dakle samo uvodni dio za sada.... no ne bi ovoj ljubeznoj dami zasad trošio blog komentar pa sad trenutno komentiram po knjiškom pa ukoliko želiš tamo popričajmo.... kad dođe vrijeme za druge blogove jurcanja onda ću javiti... radi se o projektu: preko književnog moljca pišem ulomak po ulomak romana kako on stavlja priloge... ali treba što više suradnika zbog zezancije.... pa se javite tamo uvijek u najviši komentar.... uvijek se treba dizati, zar ne?
18.11.2008. (23:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
ideja s takvim načinom objave romana čini mi se žanrimljivom (a la Martin Luter King il je onaj drugi nemojte me držati za) riječ i želim Vam mnogo uspjeha
19.11.2008. (00:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Ma nemam ja ništa protiv... Nasuprot smatram prekrasnim pojave poput Vas, ali... Ali ipak ono što sam kao promišljanje o interpretacijama i analizama koje zaokupljaju knjigoljupce u hrvatskom svijetu... o knjigama kojima se tiska i utiskuje u našu pamet kulturni svjetonazor svijeta to je misao koju sam rekao u okviru... da ponovim: Pokušavam se smiriti. Na kraju krajeva književnost ili nizanje pisanih riječi i moj je dom.
I u knjigama me svakog dana očekuje obrok hrane. A knjiški moljac i ovako prostodušni predstavljači dobar su drug, o tome nema sumnje. Još kada bi mi dali sto kuna pozvao bi ih na zapijemo to, ali…
Ali nažalost svakidašnja vegetacija čovječanstva zasićena je. Izvornost je iscrpljena. Još mnogo ranije od ovog suvremenog doba to je, recimo zapazio surealistični slikar Salvador Dali slikajući »Veliko samozadovoljavanje«, (slikovnu predodžbu grafita: »Najiskrenija od svih ljubavi ljubav je Desanke Šakić u odnosu sa šestim…«) – prikaz glave pubertetlije s licem osutim prištevima. Gnojavi krateri iskazani su poput sira, a iz rupa migolji izmaštaj kao crv dok lažljivim nosinom kakav obično nalazimo na prikazima Pinokija riva u tlo… Ono što se zove skrivanje pogleda i koje izaziva pojavu jaja razlivenih kao palačinka jaja na oko kada se istrese u tavu… i preobrati u vrijeme koje prolazi, a kad prođe budu meko razliveni satovi… što je istovjetno svim uličnim izrekama: NEMA JAJA!!!
A što u ovom slučaju »nema jaja« ili je iscrpilo izvornost? Pa upravo se dogodila istovjetna situacija u književnosti kao kod scenskih djela: opće je poznata nezgoda sa starogrčkim dramatičarima da su obradili sve i sva pojavnosti u međuljudskim odnosima toliko da jednostavno ništa nije preostalo…
Ništa drugo da se u novom vremenu i na neki novi način iznosi, opetuje…
Pa to opetovanje, za miloga boga trebalo bi imati nekakve književne osobine da samim svojim izrazom razbudi čovjeku maštu, ponese ga…
Na hrvatsko izdavačkoj književnoj pozornici to bi valjda trebalo biti uporabom svoga jezika?! Neće valjda to »Ukrštanje mačeva« biti riječima »Yeats je mrtav! Takva je inovativna tehnika«. Postupak me navodi na okolnost u kojoj se Don Kihot pojavio pa Bin Ladinov napad na tornjeve blizance u jednom suludom odrazu sadašnjosti izgleda kao napad na vjetrenjaču… i gotovo je nejednako teško razumljiva groteska tog zbivanja mada je povod jednako zatucana odanost iz davno prošlih vremena… Barem ukoliko je razuman čovjek u pitanju. Ako uopće to vi dobroćudni knjigoljupci koji kušate sve i svakojaka i ukusna i bljutava jela s jednakom revnošću i krvotokom zakrčenim santama leda?!
Danas, kada se polarna kapa otapa?!
17.11.2008. (10:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
PS. Zapravo trebao bi pojasniti. Sve je zapravo u službi skretanje pažnje sa toga da u osnovi ljudsko djelovanje, most koji bi kultura trebala uspostaviti u oblikovanju čovjeka u ljudsko biće, treba podrediti igri i zabavi. Model koji je nažalost zaživio beskrupuloznim izrabljivanjem… potrošačkim društvom koji uvijek mora nešto novo... a dubokoumna promišljanja se zatiru...
Ništa se ne mijenja...
Samo ukazivanje na problem eh to je divna slika koju govori zgoda o Majci Tereziji kada kaže: »dD me zovu da mijenjam svijet tako da sudjelujem na skupu protiv rata nikad ne bih išli... kada bi bila riječ mir, e pa to bi bilo nešto drugo....
Drugim riječima govorim o tome da se život sastoji od onog što čovjek cijelog dana misli.
I ne zavaravam se. Ne može ništa promijeniti svijet koji je tako postavljen... bivstvuje samo virtualno potrošački, ali...
Ali ako je odista život takav kako to navodim, moj život nije ništa drugo nego debelo crijevo. Ja ne samo da čitav dan mislim na hranu nego je sanjam i noću. O duševnoj hrani govorim…
17.11.2008. (10:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
Takav komentar ostavili ste i kod Moljca. Što nije kritika, dapače. Navodite probleme, a rješenje koje nudite sviđa mi se - "život se sastoji od onog što čovjek cijelog dana misli". I KAKO misli, dodala bih. Ja sam crvić, i ako mislim da ovakvo društvo ne postoji, ono doista i ne postoji. Moje stakleno zvono još uvijek me nije iznevjerilo. :)
17.11.2008. (11:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Hajde dobro. Prosuđujem da smo iz istog provincijskog grada zbog vaše izjave da prenosite vlastiti prikaz za riječki časopis Re… I iz naziva vašeg bloga sudim da volite čitati…
Ovo me zagolicalo da tek toliko, ne zamarajući se prijedlozima da sjednemo oči u oči što bi podrazumijevalo izbjegavanje izravnosti i niz uglađenih uljudnosti zamolim vas da ukoliko nemate štogod pametnije, hajde molim Vas, recite mi, što je to toliko bljutavo da ne mogu pronaći izdavača u recimo mojem romanu »dinja i Kiseli Krastavac«?
No evo, nabacit ću vam početak pa ukoliko Vas zainteresira dovoljno za nekoliko riječi osvrta recimo pod naslovom: »Riječ o pisanju romana koji ne mogu doprijeti do čitaoca« bit će mi posve jasno da li vas zanima ovakvim putem upoznati još ponešto od moga piskaranja?!
Prvo sam čuo priču o dvije dinje. Dozlogrdila im je njiva i seoski život.
Zato odlučile poći svijet pa što bude...
Predoče si zanimljivu zamisao: sunce prži, a oko njih uzmuva se pregršt muškog svijeta.
Na žutom im licu velika kriška osmjeha razjapi žuta usta i pokaže bljedunjav žućkaste zube.
Zatim dinje kupe i obuku bikini kao da idu na ljetovanje.
Ja ću pak skrenuti pogled sa njihove nagosti i složiti se s Vama, dragi moj čitaoče, da je prekrasan dan. Moja je supruga otišla tjedan dana u posjet majci, sin sa svojim društvom…
To bi uljudno trebalo značiti da su dvije dinje u središtu pažnje, ali…
Ali im zbog toga još više nabreknu od ponosa i još više im zamalo zaprijeti: puknut će grudnjak, a dinje poispadati gole golicate pred oči svih okupljenih, a tako i moje zirkanje.
No ta se sramota ipak nije dogodila jer su prozrele namjeru moje tobožnje nezainteresiranosti pa su uglas rekle:
– Nismo mi toliko jeftina roba.
Ali koliko to nije bilo važno. Važan je bio zvuk koji su ispustile. Bio je to isti onakav zvuk kakav ispusti dvoglava kornjača izgovarajući slatkasti ton…
Ton što se kotura poput lopte niz stepenice izgledajući još k tome i kao kad progonjen lisicom nizbrdo kotura jež bez bodlji…
Jež kojem su ukrali bodlje sve pa i onu jednu više koju on ima za razliku od njegove drage jež… zaboravio je već tko je ona i još sve…
A dinje su se ipak uputile na daleku plažu.
Baš poput mene koji sam vam zaboravio spomenuti, (jer nisam to smatrao osobito važnim), da sam, se uputio njihovim tragom…
A nisam još ni spomenuo kako su putem prema moru dinje postavile oglas u izloge svake trgovina mješovite robe. Htjele su iz druge ruke kupiti još nikada korištene i ruke i noge.
To je bio prvi trag koji nalazim sljedeći ih ka izlazu iz životne učmalosti.
Učmalost me obuzela prije nego se pojavila mogućnost istraživanja običnog romanopisca.
Ono što sam uostalom odmah zapazio bilo je da se nitko na taj oglas nije ni javio niti na nj nacrtao brkove kako to već mangupi čine pa je još više djelovalo poput zova sudbine ta pomisao da ih slijedim. A zašto sam se tome začudio?
Začudio sam se jer ako me sjećanje ne vara čak je i Mona Lisi netko nacrtao brkove…
I jer je to AKO bilo izmišljeno ime koje su uzele dinje i kojim su dosegle svjetsku slavu.
A opet, onako usput, nitko ih, u selu gdje su rođene i odrasle, nije prepoznao jer tamo se ne prati svjetska moda.
Ali ipak te dvije AKO bile su na trijumfalnoj svjetskoj turneji.
…i kada su dvije dinje u bikiniju doputuju u drugi grad, a nemaju novca za hotel.
Tada legnu nasred najčuvenijih šetališta u središtu grada u podnožje leđa ili iznad trbuha svojih najboljih prijateljica-sljedbenica i tako nastane moda dinja (čitaj: genetski inženjering implementa* plastične kirurgije).
* implement (lat. implementum) med. bolesno debljanje; popunjavanje; pomoćno sredstvo
Što slijedi?
Ono što slijedi doznat ćete AKO vam, sve u svemu, čitava priča o MODI DINJA i nije posve baš jasna i izgleda vam bez veze i još nimalo prikladnom za crnu kroniku u žutom tisku.
Neka vas utješi spoznaja kako se ista stvar događa i meni, samozvanom novinaru istražitelju vijesti koji zabada nos iz osobne pobude da priča priče – jer AKO vam je pak u svoj toj priči odista istinski stalo do pucnjave vi ćete na kraju kupiti pištolj i dinju te otići u vrt iza kuće vježbati gađanje. Ja bih ipak radije u slast pojeo dinju AKO mi isplate honorar.
A što se pouke tiče: tko li je još i zbog čega, u ovo suvremeno doba dinji AKO…?!
AKO sam zatim prisluškivao razgovor tri nekrofila dok su na pauzi marendali od trenutka kada su povadili iz vrećica sendviče i počeli ih odmotavati iz folije čuo sam:
Prvi: "Ja obožavam svježi leš. Toplo mrtvo tijelo staro tek trenutak. Dok svršavam u njenoj još vlažnoj i nesasušenoj dinji, upišanoj zbog straha časkom prije dok sam je davio, to mi pričinja neopisiv užitak."
Drugi: "Ma fuj! Mrtva, upišana… Fuj! Ja volim kad je mrtva barem tjedan dana, a njeno tijelo ukočeno. Pričinja ti se kao rajska djevica: kruta, nepokretna, neupućena, ne zna ništa o tjelesnim užicima i zadovoljstvima… A ja uživljen u ulogu boga koji je podučava, e to su ta božanska čuvstva koja mene običnog prožimaju… Pravi, istinski užitak!"
Treći: "Ma v
17.11.2008. (12:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
AKO sam zatim prisluškivao razgovor tri nekrofila dok su na pauzi marendali od trenutka kada su povadili iz vrećica sendviče i počeli ih odmotavati iz folije čuo sam:
Prvi: "Ja obožavam svježi leš. Toplo mrtvo tijelo staro tek trenutak. Dok svršavam u njenoj još vlažnoj i nesasušenoj dinji, upišanoj zbog straha časkom prije dok sam je davio, to mi pričinja neopisiv užitak."
Drugi: "Ma fuj! Mrtva, upišana… Fuj! Ja volim kad je mrtva barem tjedan dana, a njeno tijelo ukočeno. Pričinja ti se kao rajska djevica: kruta, nepokretna, neupućena, ne zna ništa o tjelesnim užicima i zadovoljstvima… A ja uživljen u ulogu boga koji je podučava, e to su ta božanska čuvstva koja mene običnog prožimaju… Pravi, istinski užitak!"
Treći: "Ma vi ste obuzeti sumanuti glupani obuzeti zelenim i nezrelim voćem!! Ja ne volim mrtvo tijelo ako leš nije stariji od šest do sedam mjeseci."
Prvi i drugi uglas: "Što? Pa što možeš s truplom nakon šest–sedam mjeseci? Onda se već raspada i samo je neupotrebljiva trula lešina!?!"
Treći: "Da se počela raspadati i da je trula to da, ali da je neupotrebljiva to ne! Tek je onda možeš ubadati po čitavom tijelu. Gdje god badneš imaš pravu i po mjeru rupa!!!!"
Nakratko zavlada tišina. Tri nekrofila su odmotali svoje sendviče i slasno zagrizli u njih prepuštajući se svaki svojoj maštariji…
Iz teglice kiselih krastavaca što je u sredini između njih izigravala dekoraciju mrtve prirode i u jednom pretjeranom smislu izgledala kao vaza sa cvijećem u prizoru doručka tri nekrofila na mramornoj ploči grobnice…
Iz spomenute teglice kiselih krastavaca između to troje izvadi treći nekrofil jedan kiseli krastavac držeći ga za vrh i zabacivši glavu stavi iznad zaokruženih usnica kojima ga lagano usiše do prstiju kojima je za vrh pridržavao krastavac. Glasno je mljackao i ispuštao zvuke uživanja još strastvenije kada ga ponovno izvuče.
Nije ponovio postupak nego pogledao u svoje drugove koji su, začuđeni gestom, promatrali.
I onda treći reče drugoj dvojci:
"Eto, baš je ovakav onaj moj kada ga izvadim iz njenog gnjilog trupla..."
"Tako mali, zelen, smežuran i sav nikakav?" upitaju uglas ona druga dva nekrofila glasom koji je odavao njihovo mišljenje o ovome trećem svome drugu.
Mišljenje koje se na neki način slikovito obznanilo postupanjem…
"Ne!" reče treći. "Ne tako mali nego tako kiseo…"
Netom navedena šala o Kiselom Krastavcu spominje moj dvanaesti neobjavljeni roman: „Početak kraja“. Ali tako se to događa kod mene: iznenada se pojavi tajanstveni razlog da moje misli odlutaju novim smjerom… Tako su se pojavili i dinja i Kiseli Krastavac.
Pojavili su se slučajno.
Neproračunato.
I nametnuli kao neizbrisiv trag svjetla što dopire kroz ključanicu.
Istu tu ključanicu kroz koju virim u njihov život.
Ni sam ne znam ni kako ni zbog čega, ali pojavili su se.
Kiseli Krastavac i dinja su upoznali prijatelja. Kiseli Krastavac glupog, a dinja u rasolu
Kiseli Krastavac i dinja pričvršćuju gipsane ploče.
Kad tad se pojavi.
Sve se nekako pojavi.
Recimo da se pojavi iz ništavila u bezdanu svemira.
Svijet se dakle javio u svemiru!?
Svemir se osuo pjegama vremena. Zvijezdama, kometima...
Crnim rupama i crvotočinama kakvim je izbrazdana i koža našeg lica i tijela…
Dinja zakucava čavliće, a Kiseli Krastavac je čekić.
Postojanje se tako očituje u tijelu i mesu svijeta, a mi ga promatramo iznutra…
Kako sam odjednom došao do nas? Kako smo se mi javili u okruženju, u samom središtu, u srcu postojanja? Kako smo odjednom postali tvorevina tvorca? Ali nije važno! I mi smo se pojavili tu i promatramo svijet oko sebe i promišljamo vlastiti život.
Odjednom: tek tako…
Kiseli Krastavac i dinja odu loviti ribu. Kiseli Krastavac mamac, a dinja je udica
17.11.2008. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Kao pitanja što traže odgovor pa kreču drugim smjerovima.
Recimo: Koji je smisao?
Bitak? Bitak svega… I postojanja? I svijeta? I nas?
Ima li uopće spoznaje koja toliko duboko prodire u zamisao?
Zamisao je, naravno tvorba, umjetničko djelo što ima svrhu, možda malko nejasnu, poput slutnje, ali ipak neko značenje koje se može shvatiti. Kako?
Pa recimo kao šala. Neslana božja šala!
Krastavac i dinja love ribu.
Dinja navlači mrežaste čarape da uhvati ribu, a Kiseli Krastavac isklizne.
Čovjek je dakle pojava božje šale na sliku i priliku poput božje. I trebala bi odražavati i očitovati Boga? Trebala bi kažem, mada mu često postupci nisu stvaralački nego uništavanje.
Zašto?
E pa to: zašto, izraz je pitanja što odaje nemoć, neznanje, nesigurnost…
A to bi pak možda najbolje mogli razumjeti promotrimo li ljudsko stvaranje. Kakvo?
Pa promotrimo umjetnost. Uzmimo pisanje romana.
Trenutke stvaralačkog nadahnuća romanopisca i o tome kako zaživi ili ne živi njegovo djelo.
Kiseli Krastavac i dinja igraju biljar. Kiseli Krastavac slaže kugle, a dinja štapom cilja rupu.
Koje to djelo i kojeg to romanopisca?
Uzmimo mene kao pretpostavku tog neobičnog tvorca romana od niza šala…
I šaljivih fragmenata.
Kao smiješnih odlomaka zamalo prepisanih iz stvarnosti u svakom smislu…
Stvaran trenutak u zabiti svemirskog bespuća koji bi znanost poput fizike smjestila u određeno vrijeme i prostor pa zadirući još dublje govorila…
Ah, to što bi znanost kazivala to nimalo niti je šaljivo niti izaziva osmjeh, a bogami niti objašnjava pojavu ovog mog trinaestog još neobjavljenog romana.
Kiseli Krastavac i dinja boćaju. Kiseli Krastavac baca kuglu, a dinja se kotura.
Poantu najbolje sažima poruka na stranici kalendara.
Okreću iz dana u dan.
Svakodnevno nude neki novi savjet.
Neko novo priopćenje…
Pojavio se tako, kao i sve što se pojavi kad-tad…
Pojavio se dakle savjet za roman Dinja i Kiseli Krastavci, a Vi ako…
A vi ako, dragi moj čitaoče, marite već o tomu kako glasi pa…
Pa me o tome i propitkujete, evo…
Evo prepisat ću ga samo za Vas:
Smijeh je osobiti lijek koji nam pomaže pri sagledavanju životnih problema. Osvijetli ih blaženstvom i hrabri. Pomaže u pronalaženju radosti čak i tada – zapravo baš najviše u trenutku koji vam se čini bezizgledan.
Smijeh je izuzetna spasonosna čarolija, a ne izlaz za nuždu kad vam izgleda da nemate više niti jednog jedincatog rješenja.
Smijeh je rješenje kad više nemate niti jednog asa životnog užitka u rukavu…
Evo, nabrojat ću samo neke od naslova životnih epizoda to dvoje pa će Vam odmah postati jasno kakvi su i što im se događa:
Kiseli Krastavac i dinja odu na ledenjak na brdu. Kiseli Krastavac jesti snijeg, a dinja lizati sladoled.
Kiseli Krastavac i dinja nađu se na santi leda. Kako je hladno oni odluče zapaliti plamen. Dinja kupi rog, i Kiseli Krastavac svijeću.
Ali taj njihov zajednički životni put bio je raspršen u mnoštvo trenutaka koje jedva da nešto povezuje. Možda praznina, možda ono neizrečeno što odvaja iskrenje opisa stjecanja životnih iskustava i pouka kakva nam mogu i te kako dobro poslužiti u našem bremenitom opstanku.
Zar ne, zanima Vas dragi moj čitaoče kako to iskre opisi trenutaka životnih priča dinje i Kiselog Krastavca?
Zar ne još više ako su stvarno iz dinje izvirile duge noge pa ako su baš i polovne?!
Kiseli Krastavac i dinja odluče se baviti sitnim poslovima u Engleskoj. dinja čuva bebe, a Kiseli Krastavac duda.
Navršio sam više od pola stoljeća, a više ne znam tko sam ili što sam ili da li uopće jesam? Tjeskoba koja obuzme kada u životu izbrojiš pedeset godina pa još obilato više od desetak posto nastaviš dodavati godine navikavanja na život u svijetu kakav je, obuzme te panika da postaješ besmrtan, neki to ne prežive i objese se.
Zašto ovo kažem?
Sigurno ne zato jer bi moja nesretnost mogla djelovati na mene tako, ali…
Ali ja odista patim i stvarno nemam snage da vam govorim o razlozima te moje patnje, barem ne u ovom trenutku…
Pa ipak…
Pa ipak zato jer nisam siguran da imam srce, ali sam siguran da imam tijelo na koje netko iznutra kuca. Kao na vrata. Hoće da otvorim. Htio bi iznutra van. I nisam isto tako uvjeren da neću pogriješiti ako mu otvorim. Ako mu otvorim, ako mu dozvolim da priča po svijetu tko sam što sam, iznutra…
Pa ipak zato ću nastaviti pripovijedanje. Zasigurno će mi pomoći.
Barem toliko koliko i leći na kauč kod psihijatra, ali će biti jeftinije.
Kiseli Krastavac i dinja popravljaju gumu. Kiseli Krastavac čepi rupu, a dinja napuhuje.
Dinja pišem malim slovom, naravno ukoliko nije na početku rečenice. Zašto?
Zato jer je ona neuglađena, ali osobita i privlačna, mirisava tijela koje nas mami, a da ničim nije osobito zaslužila pozornost jednako kao i tisuće sličnih prolaznica čiji životi izvan kruga slučajnih poznanika ostaju nepoznati čovječanstvu. Pa ipak…
Pa ipak ona postoji, tu je, čak nekako i sastavni dio tihe većine od kojih svatko od nas iz košare u voćarni odabere najslasniju i odnese kući.
A Kiseli Krastavac?
E on Vam je muško kao svako mu
17.11.2008. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
E on Vam je muško kao svako muško pun sebe, nadut i s lepezom perja u repu kojeg nema pa kad se šepuri kao paun ili puran navijek je okićen tuđim perjem.
Kiseli Krastavac i dinja ulove pčelu. Kiseli krastavac za noge, a Dunja za žaoku.
Dakle odmah Vam se bistri kakav to buran život vode dunja i Kiseli Krastavac, život od kojega nema nikakve koristi.
Pa možda i ne baš posve nikakve jer o njima se priča posvuda, a ponekad i bilježi detalj koje je zamijetilo iskusno oko neznanca.
Gotovo sve što se o njima priča u ovom ili nekom drugom obliku pokušao sam objediniti u životopis koji će vam isprva izgledati jako neobično, ali ako ste od volje pa promislite zaključit ćete da zapravo svi mi bivstvujemo u ritmu otklona nečeg i ničeg što ispunjava sadržaj životne glazbe.
Dakle ton i tišina koji se skladaju i mogu raspršiti bučeći kao strašno zbrkana kakofonija ili pak vrhunski izvedena skladba Sebastiana Bacha.
A note, sve su to one jednake stalno izrabljivane iste note.
Kiseli Krastavac i dinja su u šumi pa se pretvaraju da su hrast.
Dinja je krošnja, a Kiseli Krastavac deblo.
Ne mogu poreći da je čudesno prepričavanje Vama dobro poznatih situacija koje rese život dinje i Kiselog Krastavca pustilo korijen i zavuklo mi se duboko pod kožu tako da sam se već počeo zanositi kao kakav strastveni sakupljač koji pijano tetura pišući patvorine.
Kiseli Krastavac i dinja uče geometriju. Dinja kao kugla, a Kiseli Krastavac cijev.
Znam da crtice iz životopisa dinje i Kiselog Krastavca su na prvi pogled plagijati, da sviram note što su, ovako ili onako već zvečala svemirom, ali ipak, unatoč svim Vašim zvižducima i negodovanjima, svirat ću Vam te Vama toliko dobro poznate note na način na kojim će se uklopiti u sadržaj životopisne fuge dinje i Kiselog Krastavca; - dva posve obična lika iz mnoštva kojem pripadamo i zapravo dosadno ponavljamo iste one toliko puta odigrane prizore koje uporno ponavljamo svaki trenutak u svom bizarnog postojanja.
Kiseli Krastavac i dinja idu kupiti staru kuću.
Dinja je popravlja, a Kiseli Krastavac u njoj samo spava.
Priznajem Vam da je mene moja odluka takvog pristupa toliko ponijela da se čak pojavila posve neobična zamisao.
Koja?
Jednog se dana pojavila potreba pisanja...
U neko doba nakon sezone kiselih krastavaca jedan se Kiseli Krastavac zaposli kao saobraćajac. Dok je patrolirao uz autocestu zaustavi dinju zbog prebrze vožnje:
- Dobar dan gospođice, smijem li vidjeti Vašu vozačku dozvolu?
- Vozačku dozvolu?? Što je to?
- To je ružičasti papir da potvrdi da li je dozvoljeno voziti automobil.
- Ah da, to ... U hop cup….
- Mogu li dobiti saobraćajnu dozvolu?
- Što je to?
- Onaj zeleni komad papira…
- Onaj kao vi? - upita, ali: - Ah! - odmah se ugrizla za jezik jer se Kiseli Krastavac uopće nije nasmijao pa nastavi: - Izvinite, šala mala. Evo Vam... – reče, ali ne dovrši nego mu pruži ispravu prešućujući obrazlaganje svog ponašanja.
- A mogu li sada još dobiti i vaše uvjerenje o osiguranju?
- Uvjerenje o osiguranju? Što je pak to?
- Potvrda da ste osigurani protiv odgovornosti za štetu koju može prouzročiti ovaj automobil.
U ovom trenutku, Kiseli krastavac smanjuje njihovu razliku, nadnosi se kroz otvoreno bočno staklo i posve unosi u lice dinje svoju kiselu pojavu...
A dinja se prepušta zakonu i čini što se od nje traži mada ne baš revnosno što je moguće zaključiti iz njenih riječi na kraju:
- O ne, još jedan kiseli okus…
Tako je razotkriveno gdje su otišli Kiseli Krastavci.
Zaposlili su se u saobraćajnoj policiji!
A što iz te priče možemo zaključiti?
Pa recimo: Izgovorena ljubazna riječ može uljepšati dan, a prešućena ostavi prazninu!
Pitali bi: kakvo sad vražje pisanje? I kome?
Pa da ne dužim: napisao sam jedno pismo što ću navesti, a Vi ga eto pročitajte:
Štovani uredniče,
Dostavljam vam kao ogledni primjerak svoj kritični osvrt, kakve bi vrlo rado povremeno dostavljao ukoliko ste zainteresirani da ih objavljujete.
Odmah ću priznati da nisam obilato produktivan i da Vas neću iz dana u dan zasipati sadržajima. Svakodnevno: ne! Ali, recimo, jednom tjedno – to vjerojatno hoću.
A odmah ću priznati i to da sam jednostavan konzument kome ništa ljudsko nije strano. Ne ukoliko ne prelazi umjerene količine i još se ne može smatrati pošast. Pretjerana pohlepa stjecanja probitka preko leševa mi je odbojna i strana. Probitak narkomana smatram da je droga, pohotnika mnoštva slomljenih srca, poslovni čovjeka stječe bezobrazno puno novca ili imutak, zločinac zločine, serijski ubojica tamani ljude… Ako vam je jasno što želim reći govoreći o svom stavu u kojem ne zanemarujem pomisao na nešto što se smatra općom dobrobiti.
Ono što bih naveo kao vlastitu osobnost to je da i nije baš nešto…
17.11.2008. (12:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Naime, što se tekstova tiče, u osnovi se služim šalom. Baš onakvim šegačenjem kakvim se zabavlja u dokolici ili u pauzi između važnog i ozbiljnog posla. Prepričavanjima koji već kruže među pukom, a i trošena je već slična poanta. Kao bludnica kojoj još ipak nije istekao rok trajanja.
U čahuri privida osobno proživljenog razvijam je kao prepričavanje vlastite zgode kako se već to iznosi u dokolici među društvom u kavani.
Ili obraćam istim tim šank–prijateljima zamišljenim pismom sa hipotetskog putovanja…
I polazeći baš iz te neoriginalne dosjetke upirem prstom u neko stanje koje već dovoljno dugo traje da su o njemu bili iznijeti različiti stručni prilazi.
Kao jesenji list koji je pao sa drva ja samo podsjećam da zapravo nije palo u zaborav ono što naizgled nema ni svježine ni silinu vijesti kakva je dostojna objave u tisku, a zbog koje nerijetko kažemo:
Tresla su se brda, a rodio se miš!
To i jest razlog što smatram da i ovakav kritički stav treba uvrstiti u sredstva javnih priopćavanja.
To i jest razlog zbog kojeg Vam se javljam i predlažem suradnju.
Kao pisca osvrta: »Jesenska prosudba koja (pre)kasno stiže«.
I neću Vas više zamarati dugačkim obrazlaganjem opravdanosti prpošnih tema koje kruže kao prepričani vicevi i njihovo unošenje kojom se prst upire na nešto što se nije ispravilo, učinilo, poduzelo… mada je s puno žestine i strasti već toliko davno sve rečeno…
Ja jednostavno smatram da je sam po sebi takav način ponovnog upiranja kažiprsta na problem zapravo jedinstvena i prava i metafora i alegorija.
Zbog patine.
Zbog prašine koja je pala na to što se dobro zna, a unatoč tome se nije djelotvorno postupilo.
Ako dakle smatrate da bi te moje blago šaljive pamflete mogli objavljivati jer procjenjujete da su dovoljno i zgodni i zanimljivi i zabavni vašim štovanim čitateljima, molio bih Vas da mi odgovorite na ovaj dopis uz prijedlog ugovora o… onakvom kakav se već predviđa za takav posao.
I da dogovorimo način kako i kada dostavljati, nazovimo to, osvrte kakve Vam nudim.
Njihov izgled. (ispisivanje teksta: obim, prored, oblikovanje kartice…)
Inače imam stalno zaposlenje i ono nije u vašoj struci. Radim u odgojno obrazovnoj ustanovi kao pedagoški terapeut. Što se pisanja tiče, to radim u slobodno vrijeme. Ono pak što se trpa pod kapu pismenosti i izražavanja, nadam se da je za vašu iskusnu i stručnu prosudbu ispisano već dovoljno.
I još nešto prije nego završim, ne želim da mi objavite puno ime i prezime, adresu ili osobne podatke već uratke potpišete pseudonimom:
Vaš Propri .
(provincijski prosuditelj)
Životopis dinje i Kiselog Krastavca to je svakako nešto dostojno toga da o tome prosuđuje neki tamo provincijski prosuditelj Propri.
Kakav prekrasan pseudonim, zar ne, dragi moj čitaoče?
A dinja vozi autocestom, ovaj puta novi Ferrari.
Zaustavi je saobraćajac Kiseli Krastavac pa pita:
"Ali, gospođo, zašto da se koturate tako sporo: 20 km / h"
"Jer je uz cestu na ploči označeno A20", odgovori dinja:
Tada policajac reče:
"Ali ta je oznaka gospođo broj putu".
"Da! Pa?" pita dinja.
Pa Kiseli Krastavac proguta knedlu i ne zna što bi te reče:
"Neću Vas sada kazniti nego samo opomenuti za presporu vožnju!" i dok to govori saobraćajac Kiseli Krastavac promotri po bočnoj strani automobil i opazi nešto čudnovato. Nešto se gnjecasto zeleno zalijepilo na gume. Zato još reče:
"Ali, vi na gumama imate nešto čudno, mljaskaste zelene boje…
"O, to mora biti onaj drot koji me zaustavljao na cesti A313".
17.11.2008. (12:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Pa ako me sad opet pitate za pouku koju možemo naučiti u ovoj surovoj nezgodi slučajnog razotkrivanja stradanja jednog saobraćajca Kiselog Krastavca samo ću reći: U svemu ima i trun dobra, samo ga treba vidjeti!
Zapravo sada i Vama postaje jasno da će ovakvi romani, malo-pomalo, ustupiti mjesto dnevnicima ili životopisima – zanosnim knjigama koje odaberete…
Kada bi samo čovjek znao za kakvom ćete literaturom poseći na policama, kako među onim što se naziva događanjima koja nam služe da lakše klizimo kroz život, odaberemo ono što je zaista poučno i što nas može nadahnuti.
I kako istinski zabilježiti životnu stvarnost?
Koja je razlika između dinje i boće? upitali su Kiselog Krastavca.
Pa to svatko zna, odgovori Kiseli Krastavac: Tko je još video dinju u koju je moguće utaknuti tri kisela krastavca istovremeno?
Prebirem po ostvarenim iskrama.
Nigdje nema ni trun originalnosti. Ni jedan opis nije dosjetka koje sam se ja osobno dosjetio. Ovdje prepričavam ono što mi se učinilo zgodnim u pričanju onih čijeg se čak ni imena ne sjećam, a ni ne pokušavam ga otkriti.
Kiselog Krastavca i dinju napao pas. Dinja hvata za uši i rep, a Kiseli Krastavac uvuče otraga.
Sinoć sam tako slušao jednog velemajstora čije je izražavanje bilo takvo da sve ovo moje izlaganje djeluje kao da sam ušljiv. Morao sam depilirati spolovilo, ali čak ni tada svrbež nije prestao. Kako čovjek može zaušljiviti ovako se zabavljajući? Ali nije važno. Ne bi Vam nikada zasvirao glazbu koju prožima folklor, začinio životopis dinje i Kiselog Krastavca kao da je život samo pregršt šala i praznine, ničeg, tišine između tonova koji određuju ritam životne skladbe – ne bi nikad napisao ovaj roman da nije bilo stidnih uši.
Što je lubenica među dinjama? upitali su Kiselog Krastavca.
Ah, samo obična dinja koja je dobila mjesečnicu.
A dinja i lubenica raspravljale za to vrijeme o Kiselim Krastavcima. Lubenica izjavi:
- Moj mi Kiseli ostvari tri orgazma u jednu večer!
A dinja: - To nije ništa draga moja Lubenice. Ja sam ih sinoć imala više od dvadeset!
Pa lubenica: - Ah moj Bože više od dvadeset orgazama? Zar je Vaš Kiseli tako dobar...
I opet dinja: - Ah, ne jedan... Čitava teglica!
Upravo mi se širi pogled. Ovi trenuci koje navodim alegorije su iz života nepoznatih pojedinaca u mnoštvu. Oni će i dalje obilovati trenucima punim neočekivanih iznenađenja. Između njih još više beznačajnosti, više praznine, više ničega. Ni najmanjeg znaka iz orkestra čovječanstva koje bruji u uljudbi doći do promjene. Proturječno postojanje nas postepeno izjeda. Naša je posebnost imitacija ili imitira život. Ono što treba izdvojiti iz svega što se zapisuje, prema tome, nije vlastito maštanje o životu, nego prepričana izmišljanja. Mi što pokušavamo ispisati sadržaje poučnih knjiga trebamo osluhnuti prepričavanja koja kolaju kroz krvotok ljudi unatoč svemu. Nema ničeg novog. Događaju se samo varijacije već objelodanjenih sadržaja.
Kiseli Krastavac i dinja žele se baviti pčelarstvom. Kiseli Krastavac kupi saće, a dinja roj pčela.
17.11.2008. (12:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Ovo je samo jedan u nizu svim mojih pokušaja da postanem romanopisac. Napisao sam čitav niz dovršenih i nedovršenih romana. Taj je poriv usađen duboko u mene zbog nekog razloga, koji još uvijek nisam u stanju dokučiti.
Nisam objavio knjigu, nisam izdao knjigu, nisam književnik. Ja sam neshvaćeni umjetnik bez umjetničkog djela. Još u djetinjstvu, još u mladosti, vjerovao sam da ću svojom maštom nadahnuti čovječanstvo. Više to ne mislim, s a d a j e o n o m o j e n a d a h n u ć e. Sve što je izmišljanje zanimljivih sadržaja kojim originalni romanopisci pokušavaju zaokupiti pozornost čitateljske publike, meni je tuđe. Nema više romana koji treba napisati kao još jedan zastrašujući dokaz gluposti koji bi trebao ljude privesti pametnim zaključcima da ne srljaju u pogibelj, Bogu hvala.
Kiseli Krastavac i dinja žele napraviti palačinke. Odu u supermarketu. Kiseli Krastavac kupi jaja, a dinja tavu.
Kako bi se zapravo moglo nazvati ovo? Ovo nije roman. Ovo je podjebavanje, zajebanija neslana šala. Ovo nije životopis u običnom smislu te riječi. Ne, ovo je neprestano odbacivanje i izmotavanje, mudrovanje o dobro poznatim stvarima, noga u guzicu Čitatelju, Originalnom dobitniku Nobelove nagrade za književnost, Nadahnuću, Plemenitosti, Dobrohotnosti, Ljepoti… i ma kojoj god vrijednosti stremili. Ja Vam sad pričam, vjerojatno trapavo, ali prepričavam ispričane priče. Prepričavat ću ih dok crkavate, plesat ću nad vašim trulim truplom. Hladnokrvno…
Znate li što me ljuti?
Ljute me ove pretjerane reklame o prodaji mobitela za…
Ta tko će, recimo, za svoj rođendan pokloniti mobilni telefon vlastitoj supruzi?
Ja doduše ne, ali Vi, naravno da znate tko: Kiseli krastavac dinji.
Ali će brzo požaliti kada zatim nekoliko sati bezuspješno pokušava objasniti njegovu upotrebu svojoj nepametnoj ženi dinji. Bez učinka, dakako. Na kraju je zamolio dinju da napokon stavi mobitel u torbu i ode prošetati. Tek joj izda kratku uputu:
- Čim zazvoni ova sprava a ti stisni ovaj mali zeleni gumb i prisloni je na uho.
U dinja i čim se nađe u trgovačkom centru zapišta sprava u torbi. Odmah ga izvadi, pritisnite zeleni gumb, prisloni na uho i začuje glas Kiselog Krastavca:
- Bravo draga, uspjela si se poslužiti… Vidiš da to nije jako zahtjevno…
A dinja ponosna na sebe odgovori u mobitel:
- Da, da… To je lako. Ali kako li si me samo pronašao u trgovačkom centru. Kako si mogao znati da sam otišla u trgovine?...
Slijedi naravno bujica riječi govorancije kojoj nema kraja i koju ćemo naglo prekinuti jer pouka koja slijedi donosi dobit mnogobrojnim telefonskim kompanijama.
Istinski razlog da se Kiseli Krastavac pravo naljuti i jako požali…
A ja sam to naravno znao jer sam to iskušao, nešto baš nalik tome kada sam supruzi poklonio novi mobitel tjedan dana nakon njenog rođendana na koji sam sasvim zaboravio pišući, ali…
Kiseli Krastavac i dinja nakon ručka čiste: Kiseli Krastavac liže pećnicu, a dinja pere zdjelu.
Da bi pripovijedali morate kao prvo otvoriti usta i svojim riječima opisati zgodu. Morate odabrati zanimljivu zgodu ili nezgodu i uobličiti je u zanimljiv sadržaj. Nije potrebno izvrtati ili prenemagati se maštovitim ugađanjem različitim ukusima. Bitna je želja da pričate. Kao djeci prije spavanja. Prema tome ja ovdje Vama pričam prije nego usnete. San pravednika ili san usnule ljepotice. Možda i noćne more. Nije važno.
17.11.2008. (12:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Kiseli Krastavac i dinja i idu na tržnicu. Kiseli Krastavac kupi mrkvu, a dinja kapulu.
Kiseli Krastavac i dinja prave novčanik. Kiseli Krastavac je kopča, a dinja pretinac.
Kiseli Krastavac i dinja su krivotvoritelji. Kiseli Krastavac krivotvori valutu a dinja raspačana.
Za Vas čitaoče pišem. Milo bi mi drago kada bih iznosio vlastiti izmaštaj, kada bih vam mogao otkriti još nedokučene sadržaje, zanimljivije, napetije, ali onda bi možda odbacili ovu knjigu i ne bi vam pogled stalno zvjerao na slijedeći opis tona koji odzvanja u životu čovjeka. I drugi su pred vas rasprostirali šaljive i poučne opise i ostavili ravnodušnim. Pričali su ili odviše zanosno bajkovito ili nedovoljno basnoslovne basne.
Kiseli Krastavac i dinja bježe iz zatvora. Kiseli Krastavac otključa bravu, a dinja se otkotura..
Danas smo već gotovo pregazili prvu dekadu trećeg milenija. Više se ne obazirem na kalendar. Da li bi bilo moguće reći – u ovom mi se trenutku života događa baš navlas isto kao u onoj šali koju sam pročitao 24. rujna 2008. godine. U 12 sati i 45 minuta? Postoji stanka, ali ona je između odluka koje donesemo i kojima se rukovodimo hitajući ka neizvjesnosti i na njih zaboravljamo kao da ih ni nije bilo tijekom života. Stvarnost se oko mene rastače, ostavljajući maglovite predodžbe tu i tamo kao šaljive iskrivljene slike u zrcalima zabavnog parka. Stvarnost je životna šala groteskne maske koja se rasprsnula od smijeha… Razmišljam kako će onda, kada se preozbiljna sućut spusti na sve i sva, smrt konačno likovati. Kada se sve ponovno povuče u utrobu nepostojanja, obnovit će se poredak, a poredak je partitura na kojoj je ispisana neostvarivost. Vi ste, dragi moj čitaoče, neostvarivi. Zato vam ovako nesuvislo naklapam. Čak ni to ne iskazuje pravi doseg moje mašte. Ja sam još uvijek potpuno prazan. Prepričavam tuđe maštarije. Zaključujem već spoznate mudrosti.
Sjede tako dinja na posebno za nju napravljenu biciklu i pođe na selo kupiti piletinu.
I išla je tako dinja vozeći bicikl cestom iz grada na selo.
I prolazila prirodnim okolišem sve veselo uzvikujući neprestance oh i ah…
I još svu silu takvih radosnih usklika koji su odavali koliko i kako uživa u prirodi...
I nakon dugog i napornog puta dođe na imanje Kiselog Krastavca pa ga pozdravi ne napuštajući bicikl te reče:
- Ja sam se stvarno zaželjela jesti domaće piletine pa bih vas molila da mi prodate jednu finu i debelu domaću kokoš, ako imate...
- Ja gospođo imam, ali sad sam zauzet pa zaozbiljno ne mogu loviti po dvorištu nego ako bi te si Vi sami, ako već ozbiljno moja dobra Gospođo, Vi zaista želite jesti piletinu hvatajte kokoš.
- U redu, ali ono što sa biciklom? - upita dinja Kiselog Krastavca. - Hoćete li mi ga Vi pričuvati i pridržati? - nadoda još čitav niz pitanja izvlačeći se sa šipke koja nije imala sjedalo pa je duboko uronila u nju i odala pravi razlog uzdisaja dok je vozila…
Čemu nas ovo uči?
Pa evo odista, zar ne: da bi uspjeli razotkriti nešto nepoznato i otkriti štogod novo što može unijeti promjenu u naš život morate biti spremni strpljivo saslušati sve pogrešne zaključke?
A pri tom ste naravno ograničeni dakako i spolom, a i spolovilom.
Ako to nije u pitanju srednji rod koji je zamijenio analni otvor za spolovilo, no to je već neka druga priča…
Kiseli Krastavac i dinja idu na maskenbal i žele biti prikazati očerupan cvijet bez latica. Dinja predstavlja prašnike, a Kiseli Krastavac tučak.
Polako tonem u vlastiti zanos. Prenapuhan. Žabac koji je u basni pokušavao doseći veličinu vola i udahnu toliku količinu zraka da se rasprsnuo kao dječji balon na vašaru kad ga ubode igla. Žabac kojim se spominje kada je u pitanju taština pa stoga i preporučuje za slučaj kada rano ujutro poželiš da ti se tog dana ne dogodi ništa lošije za doručak progutaš živog žapca. Žabac koji je prirodna hrana rodi pa je stoga posve razumljivo da je progutala živog žapca prije svog stalno poduzimanog puta ptice selice. Žapca koji je na tom letu izvirio iz guze, stražnjeg otvora na tijelu rode pa je upitao:
- Rodo, a na kojoj ti to visini letiš u tople krajeve?
- Deset tisuća metara!
- Ne seri!
Kiseli Krastavac i dinja su uz more našli školjke. Dinja čuva ljuske i Kiseli Krastavac je isisao kamenice.
Ne seri?
Da: »Ne seri!« kažete mi Vi zbog ovih isisanih domišljaja, ali...
Ali zamislite samo romanopisca koji se ne razmeće bezumnim umotvorinama. Da li bi radnja njegovog romana uspjela zaokupiti pažnju – ma o koliko god učenim mudrostima raspredao. Dosadno. Bacam pogled na pisma i između računa iščeprkam razglednicu. Prijatelj na ljetovanju pita me da li sam se sjetio naslova za roman kojim ću se proslaviti? Naslov? Svakako: »Životopis dinje i Kiselog Krastavca«.
A evo i naslova uvodne epizode:
Kiseli Krastavac i dinja žele kućnog ljubimca. Dinja kupi zlatnu ribicu, a Kiseli Krastavac je spremi sebi u svoju teglicu…
Kiseli Krastavac i dinja prate suvremeni tijek glazbenog stvaranja. Dunja repa, a Kiseli Krastavac je mikrofon.
Gospođo vjeverica želi nagraditi svoje dva najam
17.11.2008. (12:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Gospođo vjeverica želi nagraditi svoje dva najamna radnika koji su joj pomogli spremiti zimnicu: dinju i Kiselog krastavca, onako kako su zaslužili. Kiselom Krastavcu daje jezgru, a dinji lupinu lješnjaka oraha i kestenja.
17.11.2008. (12:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
gospodine Imka,štovani
o Vašim argumentima:
dokazano je da žene sa podignutom suknjom doista trče brže
od muškaraca sa spuštenim hlačama..to,međutim, ne, nije nikakav dokaz
i ne znači da silovanje nije moguće(ako ničim ono makar komentarima)
(koristim ovakvu terminologiju jer vidim da se u nju,kako bih rekao..razumijete)
da se upoznamo:ja sam Mensur Ćatić,(to je moje pravo ime i prezime) i doista,
ja jesam skriboman,ali tko ste onda, zaboga, Vi
18.11.2008. (00:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
Dragi moj mensur ovo nije kraj, ovo je početak nečega što ćete možda moći naslutiti ako pogledate penjanje mojih komentara na knjiškom moljcu, ali bit će i ovdje kada za to dođe vrijeme.
18.11.2008. (19:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
Dragi moj Imka (auu,kako nas je krenulo isprve)..ovo bi mogao biti početak ili kraj jednog
divnog prijateljstva (hebo Casablanku a tek je početak filma..ako budemo maš borali
de da ja makar budem Humphrey Bogart a Vi mi kao onaj policajac)..a jel sva imena
pišete velikim slovom ili samo neka..Kiseli Krastavac i zlično..hej-haj sad zbogom Imka
18.11.2008. (22:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imka
što se ovog tiče još nisam imao vremena da lektoriram ali Kiseli Krastavac (muško) VELIKIM slovima, a dinja (ženska) malim... da ne pojašnjavam vidjet ćete jer ovo je prvo od dvadeset otprilike jednako velikih poglavlja romana... ovdje je dakle samo uvodni dio za sada.... no ne bi ovoj ljubeznoj dami zasad trošio blog komentar pa sad trenutno komentiram po knjiškom pa ukoliko želiš tamo popričajmo.... kad dođe vrijeme za druge blogove jurcanja onda ću javiti... radi se o projektu: preko književnog moljca pišem ulomak po ulomak romana kako on stavlja priloge... ali treba što više suradnika zbog zezancije.... pa se javite tamo uvijek u najviši komentar.... uvijek se treba dizati, zar ne?
18.11.2008. (23:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mensur
ideja s takvim načinom objave romana čini mi se žanrimljivom
(a la Martin Luter King il je onaj drugi nemojte me držati za) riječ i želim Vam mnogo uspjeha
19.11.2008. (00:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...