Komentari

protivnasilja.blog.hr

Dodaj komentar (33)

Marketing

  • seoska idila

    u našoj (osnovnoj) školi klinac je mahao nožem - bila je priča kako se ne da s tim roditeljima razgovarati jer su bla bla bla... ja sam oštro reagirala na roditeljskom jer su se svi smijuljili na tu priču. Rekla sam im da bi drugačije reagirali da je mali prijetio njihovom djetetu, i da se nedajbože nešto loše desilo. Onda bi drugačije razmišljali! Ljudi se stalno ograđuju time kako to nije njihov problem. Kad pokuca na njihova vrata - ili u vidu agresora (njihovog djeteta) ili žrtve - onda je kasno!!!

    avatar

    07.11.2008. (15:32)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    U cjelosti se slažem.

    avatar

    07.11.2008. (16:15)    -   -   -   -  

  • gustirna

    I ja. Navela si niz zanimljivih primjera i konkretnih reakcija.
    Slažem se da nasilje počinje još u vrtiću, i da su na meti emotivnija i slabija djeca.
    To se nastavlja i u školi. Ponekad to emotivno, slabije dijete dobije snage da se suprostavi, ponekad se prikloni grupi nasilnika pa onda zajedno maltretiraju neko drugo slabije dijete.
    Slažem se da obitelj igra ogromnu ulogu. samo, to što sam ja odgojila emotivca i neagresivca koji voli životinje i prirodu, daje mu samo garanciju da će ga maltretirati u vrtiću i dalje, nažalost i moje dijete je bilo na meti svojih vršnjaka. Uglavnom su preporuke odgojitelja bile da je njemu potreban psiholog, a ne djeci koja su ga maltretirala. Psihološka služba u našim vrtićima i školama, pa i u cijelom gradu je jadna i nikakva. Kompletno društvo ni kroz predškolski, ni školski odgoj ne ulaže puno u programe psihofizičkog razvoja djeteta. Neznam kako je u Njemačkoj, ali vjerujem da daju više nade nego ovdje u Hrvatskoj.
    Roditeljski odgoj je presudan, svakako, ali nedostatak odgojnog nazivnika u školstvu je sramotan za cijelo društvo. Sramotno je da učiteljica u školi kaže da jedva čeka dan kada će njen razred završiti osnovnu školu i otići zauvijek iz njene škole, jer oni su dokaz njenog odgojnog neuspjeha. Taj razred je dignut na stup srama i prozivaju ga svi u školi kao najgori i sve loše je vezano za njih.Prozivaju se roditelji na roditeljskim sastancima, apelira se da moraju utjecati na svoje dijete. Naravno, a što škola radi u tom slučaju? Kakav program ima škola za problematičan razred? Kakvo će biti dijete kojemu stalno govoriš da je loše i nevaljalo? A ne ponudiš mu alternativu, mogućnost da se dokaže, mogućnost da ga pohvališ.
    Jao, raspričala sam se, ali tema je preduboka , a sve ovo je samo površinsko oranje.
    Nadam se da ćemo uspjeti zaorati i dublje.

    avatar

    07.11.2008. (17:06)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Uz prethodni komentar, prilažem moju skromnu podršku. :-)))

    avatar

    07.11.2008. (18:50)    -   -   -   -  

  • Rusulica

    divno mi je što si prijavila prijetnju te djece da će ti učiniti nešto mačku. iako jeto naizgled bezazleno, sad će ta obizelj imati posla s psihijatrima, i ako im oni i ne pomognu - možda će oni sami početi odgajati svoju djecu, da opet ne moraju gubiti vrijeme na te prijave. bravo!

    avatar

    07.11.2008. (19:20)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Odličan ti je post! Trebamo se zamisliti zaista nad tim činjenicama.

    Istina je da sve počinje u djetinjstvu, nasilništvo je nešto što se djeci tolerira i nitko pritom ne misli da i ta djeca moraju odrasti i kakve će osobe postati! Sama sam vidjela primjer odrastanja školskog nasilnika, mog vršnjaka i susjeda koji je kinjio slabije dječake i njegovi roditelji, posebno majka jer mu je otac zbog posla puno odsutan, su ga uvijek branili. Danas je sa svoje 24 godine narkoman i alkoholičar koji zlostavlja i vlastitu majku (doduše verbalno jer se ipak boji oca, pa kad on nije kući) i ta majka koja ga je branila pred ostalim roditeljima i nije imala razumijevanja za žrtve svog sina sada skupo plaća svoj loš odgoj. Puno je takbih primjera gdje su roditelji ili skloni braniti svoje dijete ili misle to će ga/ju proći ili su indiferentni. Sve to vodi u propast, tako se odgajaju nasilnici, bilo da je riječ o pasivnoj ili aktivnoj agresiji, ključ je prvenstveno u obitelji, a utjecaj okoline hm, recimo to ovako: osoba je već isfrustrirana zbog obiteljskih odnosa, poremećena zbog lošeg odgoja i onda od okoline samo nauči kako to izraziti, kako usmjeriti na krivi način svoju patnju, bijes, histeriju itd.

    avatar

    07.11.2008. (22:52)    -   -   -   -  

  • MENTINA

    slazem sa svime sto si napisala. Nasilje nad bilo kime je samo po sebi strasno no kako ga je bilo oduvijek (u svim dobnim strukturama od skole/vrtica do odraslih) stvarno cisto sumnjam da ga se moze u potpunosti iskorijeniti. Poremecenih ljudi koji "moraju" maltretirati druge ce uvijek biti. Najgori mi je primjer ovoga sto si napisala o onim roditeljima kojima je bilo skroz OK da im djeca maltretiraju psa. To je fakat uzas zivi. Kako onda djeca da budu bolja? Po tom pitanju nisam optimist no naravno da se protiv toga mora boriti i reagirati! U protivnom ne znam sta bi nastalo od covjecanstva.

    avatar

    08.11.2008. (00:56)    -   -   -   -  

  • ?

    Voljela bih znati sto je blogerica po zanimanju («koja se i u profesionalnom životu bavila nasiljem u obitelji”, jer ovdje vidim puno teorije, puno citata, puno onoga sto su drugi rekli i napisali, a nista konkretno i zivotno, osim da bi valjda sami trebali istjerivati pravdu sa huliganima i njihovim roditeljima. Ili? Pozdrav

    avatar

    08.11.2008. (00:56)    -   -   -   -  

  • jja

    Pozdrav anonimnom komentaru, ovo je tek prvi u nizu tekstova. Malo strpljenja, moze? ;-)
    Da sam sve napisala u prvi tekst, bio bi uzasno dugacak i necitljiv. No i u buducim tekstovima ce biti poruka - kako god okrenes, bez samoaktivacija na bilo kojoj razini i formi tesko da ce drugi za nas uciniti bolji svijet. Hoce, ali samo skupa s nama.
    Poruka nije bila sami protiv huligana nego prevencija pocinje: u vlastita cetiri zida, u vlastitom krugu prijatelja i u prevenciji svatko moze uciniti nesto.

    Moje zanimanje je ovdje irelevatno tj.i bez tog podatka u stanju sam prenjeti a drugi primiti poruku teksta.

    avatar

    08.11.2008. (09:20)    -   -   -   -  

  • tyche

    Kako se uopce mogu domisliti i napisati jednako dobar post???

    Izvrsno, prvo teorijska podloga i objasnjenje a onda primjeri iz svakodnevice.
    Tuzna je cinjenica da nasilje pocinje u obitelji i najranijoj okolini- mislim da sto dijete naucite do pete o osobnoj tjelesnoj higijeni i do desete o mentalnoj higijeni - to ostane za cijeli zivot.
    Tako je i s nasiljem - obitelj ili okolina koji oblikuju su odgovorni i na te elemente treba utjecati jer ce se jedino tako iskorijeniti UZROCI - daleko je skuplje, mukotrpnije i dugotrajnije POKUSATI lijeciti POSLJEDICE...

    avatar

    08.11.2008. (11:47)    -   -   -   -  

  • ?

    “ovo je tek prvi u nizu tekstova. Malo strpljenja, moze? ;”- nisam shvatio da ces samo ti pisati, nekako mi se cinilo da su svi blogeri pozvani koji imaju sto za reci da to i naprave.

    Procitaj iz uvodnog posta od Mare komentare od (Irish coffee 06.11.2008. 03:17), (hebatga 07.11.2008. 01:57), (kanuny 06.11.2008. 12:19), (MonoperajAnka 06.11.2008. 18:04), bocacciozg 07.11.2008. 09:37), (NF 07.11.2008. 15:27), a nadasve (alkion).
    I da zavrsim s citatom od (gustirna “Pošto ne volim mlatiti po praznoj slami, javit ću vam se na mail čim budem imala bilo kakve konkretne prijedloge”, to bi trebala biti misao vodilja svima koji ce se na bilo koji nacin angazirati u ovoj akciji.

    I kao sto kaze(biljoteka 08.11.2008. 15:10) “Možda bi akciji prvo trebala prethoditi mala škola taktičnosti. "Takt je vještina da nekom nešto dokažete, a da od njega ne napravite neprijatelja ili budalu" je vrlo bitna rečenica Howarda W. Newtona.
    To nedostaje mnogima (pa i meni) inače će se borba protiv nasilja pretvoriti u borbeno nasilje protiv nasilja”. Pozdrav

    avatar

    08.11.2008. (17:11)    -   -   -   -  

  • Protiv nasilja

    evo i rijec urednice anonimnom upitniku:

    ovo je blog, ovo nije web stranica. tako da se od jednog teksta mora poceti a sto je bolje nego od teksta o tome sto je nasilje.
    drago mi je da je ? procitao/la sve komentare ispod oba posta. kao urednica ti mogu na tvoju zabrinutost odgovoriti ovako: svi komentari su spremljeni u poseban fajl, da nam ne promakne koja tema. kontaktirani su svi koji su rekli da bi suradjivali. kontaktirani su i neki drugi koji se bave slicnom tematikom ili za koje znamo da im je mozda posao blizak temi. "na lageru" vec imamo nekoliko gotovih tekstova ali nekog reda mora biti jer blog ne objavljuje sve postove odjednom poput web stranice.
    i nece jja napisati sve tekstove ali ce napisati nekoliko njih. nadam se da te odgovor zadovoljava. takodjer, umjesto rijeci kritike bih bila sretnija vidjeti da se nudis za konkretnu pomoc.
    biljotekin je komentar ispod uvodnog posta i ocito je da nije procitala ovaj post u kojem jja spominje upravo takticnost.

    avatar

    08.11.2008. (18:49)    -   -   -   -  

  • ????

    Moje je pitanje bilo sto je blogerica po zanimanju buduci je urednica u uvodnom postu za nju napisala da je, citiram: “Osoba koja se i u profesionalnom životu bavila nasiljem u obitelji”. Biljotekin komentar nisam ni spomenuo kao njezin komentar na post blogerice, vec kao citat i ujedno svoj odgovor blogerici jja zbog nacina na koji je odgovorila na moje pitanje. Toliko o tome. Svi mi znamo sto je nasilje, svi svakodnevno o njemu citamo, spomenuti blogeri su to pametno sazeli u svojim komentarima, pa ne znam cemu onda cijeli post o tome i to jos u nastavcima. Ako to shvacate kao kritiku, boze moj. Svi valjda imamo pravo na svoje misljenje. A za konkretnu pomoc? Ponovo citiram Gustirnu: “Pošto ne volim mlatiti po praznoj slami, javit ću vam se na mail čim budem imala bilo kakve konkretne prijedloge”. I to je to. Zelim da vam se pridruzi puno pametnih ljudi iako mi nekako jos uvijek nije jasno u cemu to konkretno. Pozdrav

    avatar

    08.11.2008. (21:43)    -   -   -   -  

  • jja

    to ??? - posto se meni obracas, da ti kratko odgovorim. Uglavnom, moja profesija je zaista privatna stvar i ne mislim da je nuzno objavljivanje slicnih podataka ili odgovor na pitanja prirodne prirode na blogu, a ujedno niti nimalo odlucujuce za uspjeh ove blogerske akcije. :-)
    Meni je zao ako si ti moj odgovor protumacio kao nedostatak takta, ali to je sad tako.
    Konkretnih prijedloga ce biti, dapace mozes ih i sam poslati urednistvu na mail, a puno pametnih ljudi koji su se pridruzili i nadam se jos ce, bi prvenstveno to mogli uciniti tekstovima o osvjescivanju, predstavljanjem akcija iz svoje okoline, ponasanja koja su bila uspjesna u rijesavanju konflikata i slicno. Blogeri koji se dosad odazvali akciji su redom pametni ljudi i uopce ne sumnjam da ce te buduci tekstovi ostaviti zadovoljnijim.
    Mozda ovaj blog zasad ne ispunjava tvoja ocekivanja, ali daj mu sansu i pokazi malo strpljenja, to je sve.

    "Svi mi znamo sto je nasilje, svi svakodnevno o njemu citamo, spomenuti blogeri su to pametno sazeli u svojim komentarima, pa ne znam cemu onda cijeli post o tome i to jos u nastavcima."

    Ovdje se radi o nesporazumu. Nece biti nastavci o tome STO je nasilje ali ucinilo mi se da sam taj dio jasno odgovorila i ranije.
    Ugodan vikend :-)

    avatar

    08.11.2008. (22:53)    -   -   -   -  

  • "to" ????

    ocito ti se samo ucinilo, a i fitilj ti je prilicno kratak. Cemu nervoza? Da i ti nemas problema sa pasivnom agresijom? Ako te bas raduje mogu ja biti i "to" ????". Ne to nije uvreda, to je znak tvog dobrog odgoja. Pozdravljena budi

    avatar

    08.11.2008. (23:09)    -   -   -   -  

  • necutako

    ma nesto poput zacaranog kruga sa nasiljem......prenosi se odgojem sa generacije na generaciju (moze treningom da se ublazi) ........ i nasilje u drugome izaziva nasilje...... kada vidim brutalno nasilje u meni se budi zelja da nasiljem uzvratim..... znam da je to problem.....ali to se uvijek javlja kada sam sokirana nasiljem....... cini mi se to je nejkakva prirodna odbrana.....ili bjezis ili se boris......a ne samo naucen nacin reakcije........to razumom pobijediti je tesko......taman kada mislis da si skroz savladala....ono se u novom soku ponovo javi.......
    pozdrav i moja podrska...:)

    avatar

    08.11.2008. (23:42)    -   -   -   -  

  • Protiv nasilja

    anonimnom komentatoru ili komentatorici, s ??? - necu svadju u moju butigu. jja je odgovorila direktno ali pristojno i cinjenicno. i bez vrijedjanja. ne razumijem zasto ju odmah napadas da ima kratak fitilj i da ima problema s pasivnom agresijom? meni je jasno da ce ovaj blog privlaciti i ovakve komentare i komentatore sto smatram za tuzno posto se radi o dobroj volji blogera koji i nakon svog radnog vremena rade na ovom projektu.
    sto se zanimanja ili zvanja nekog od autora tice: svi smo mi blogeri koji imamo tu nick
    a u stvarnosti ime i prezime. ovo je blogerska akcija i blogeri objavljuju pod svojim nickovima.
    ako urednik napise da je nekome posao bio upravo nasilje, onda je urednik upoznat sa zanimanjem te osobe ali to nema pravo odavati.

    avatar

    09.11.2008. (00:21)    -   -   -   -  

  • fizikalac

    ja sam mišljenja da obični mali čovjek o nasilju govori razboritije i pametnije nego struka,,pogrešna mjerila vrijednosti ili nešto treće od običnih živih bića stvaraju nasilnike a kako kritičnu točku spustiti što niže izgleda nitko nezna,,,ja kad pratim pojedince izgledaju sasvim fini i obični,čim ih je više u grupi naglo kreću s ponašanjem ka nasilništvu,eto utakmice recimo,kao da ih neki vrag tera,,previše je blagodati na ovom svijetu,nerada,svi bi da imamo sve pa oni koji to neuspiju pokušavaju silom nadomjestiti,bilo materijalni dio premlaćivanjem za 3 kune bilo nematerijalno kao osvojiti pažnju drugih,a kad još vide kakvi su kauboji u vrhu piramide nepreostaje im lakši način nego da se i sami tako ponašaju i misle da su i oni in-

    avatar

    09.11.2008. (08:03)    -   -   -   -  

  • turimti

    lako je vratiti osmijeh, ali kako vratiti dostojanstvo građanima hrvatske...
    komentari tipa ;imate moju podršku!-je sviranje nježniku. opća priča ne prolazi. dakle, mudre ženske glavice osmislite projekt , prijavite ga na natječaje za donacije i pokažite kako to funkcionira u praksi.
    eto, jutros kad sam se probudila i izašla na ponistru , nasmijala sam se. susjeda je opalila šamar mužu, nakon čega je on umjesto uzvraćanja osmijehom, opalio je ljevicom, a mene poslao u rodno mjesto, trgovišće...oboje su mi vratili osmijeh...

    avatar

    09.11.2008. (09:29)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Eto, i ja sam nasilnica ponekad nad svojom djecom i radim na sebi da to izbacim. Kad postanu nepodnošljivi, lupnem ih po guzici katkad. U svakom slučaju na nasilju se triba radit pojedinačno i na društvnom nivou. Ovo bi mogao bit jako dobar blog za pojedince ako tekstovi budu takvi (kratki, poučni i razumljivi svakome) da se neki pojedinac zamisli nad svojim djelima i iz tekstova izvuče konkretne korake za radit na sebi.

    Veće nasilje i globalna sranja su stvar države.

    avatar

    09.11.2008. (09:43)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Kad već autorice bloga imaju neku VOLJU za nečim, ako mi već nemamo energije, snage, vremena za pomoć im to oplemenit i poboljšat, aj pliz, nemojmo svojim malim primitivnim nagonima to uništavat.
    Možda iz ovoga ispadne nešto korisno, pa bilo korisno samo jednom malom nasilniku, već je mnogo.
    I autorice bloga, ajte natavite pisat i smišljat postove, ostavite se ovih prepucavatelja, to je ne samo dosadno, nego i kontraproduktivno.

    avatar

    09.11.2008. (09:47)    -   -   -   -  

  • Sapunerija

    Evo, ja bi rekla da svaki roditelj ponekad napravi to nasilje nad djetetom.
    Baza je u tome, eto po mom osobnom iskustvu i šta vidim kod drugih, da je roditeljima žao kaznit primjereno dijete, da dijete tada postaje sve slobodnije, da roditelj tada gubi živce i lupa po guzici.

    Dakle, osim mnogo vremena sa djecom, tribalo bi po mom mišljenju.
    Osmislit sistem kazne. Najpametnija kazna mi izgleda razmišljanje od 5 minuta pa nadalje na stolici za razmišljanje, da se ne može igrati ili slično (ovo su uputstva za djecu prije škole)
    Kad se dijete normalno kazni za njegovo prirodno nastojanje ispitivanja granice, do gubljenja živaca manje dolazi.

    Također bi bilo dobro kad roditelj vidi da će izgubit živce da radi na sebi, da se odmakne.
    Kako je to teže, meni nije stoposto uspješno.
    Tako da znam koji put odalamit dite po guzici, i nije nešto čime se ponosim, ali ne doživljavam to tako tragično.
    Eto, neka neko da pametna rješenja na pitanje. Što kad ti dijete naprimjer neće sjest u auto na sjedalicu jer joj sestra sjedi na sjedalici na kojoj bi ona htjela. Vani pada kiša, ova se vani duri, i šta sad? Razgovor ne pomaže a ne možeš ni dva sata razgovarat na kiši jel?

    avatar

    09.11.2008. (09:55)    -   -   -   -  

  • jja

    Danice hvala za konstruktivna pitanja!
    Neke blogerice koje ce ovdje pisati a i obje urednice su iskusne mame i ja se isto veselim savjetima!
    Kod nas su ovaj vikend nasa mala kumcad i imali smo situacija ranije da jedno nece u autosjedalicu - trebali smo recimo ici na bazen, u djecje kazaliste ili slicno. Nakon pokusaja rzagovora, vratili bi se u stan i taj dan ne bi nigdje isli. To im je bila najveca kazna.;-)
    Iako ni to nije sretno rijesenje jer tim se kaznjava i ono drugo dijete iako nije nista krivo.
    Bolje bi bilo da je jedno od nas sa jendim djetetom otislo na planirano mjesto.
    Ili bi usli u restoran jer smo eto svi zeljeli nesto fino pojesti, dakle na inzistiranje malih ljudova - da bi oni napravili scenu nakon narudzbe i zeljeli na sasvim deseto mjesto?! A za ovo smo se svi dogovorili. Nis, platili narucenu klopu, otisli bez rucka van (na njihov opci uzas) i direkt doma.

    U nekoliko godina to su nam tad napravili prvi i zadnji put. No jako bi me veselilo dobiti odgovore i prijedloge od drugih roditelja.
    Pogotovo jer neke stvari se moraju obaviti i nije moguce uvijek odustati od voznje jer se mora doktoru, u nabavku ili negdje drugdje.

    avatar

    09.11.2008. (13:32)    -   -   -   -  

  • Mila, blogerica

    kao i uvijek i svugdje JJA je temeljita. :) No meni ovaj post samo razvlači lice prema dolje :(
    teška tema.

    avatar

    09.11.2008. (17:20)    -   -   -   -  

  • alkion

    Nažalost, najčešće ostajemo na samo deklarativnom dijelu cijele akcije. Najlakši postupak je reći NE NASILJU, donijeti niz zakona i zakonskih akata, natrpati vrtiće i škole psiholozima i eto nam rješenja. Ne bih sada ovdje diskutirao koliko će i ovo naše pisanje, slaganje ili neslaganje i uopće bilo koji naš postupak dati ikakav rezultat. Pokušavam i sebe u svemu ovome svrstati u onu čuvenu i poznatu: Svako putovanje počinje prvim korakom ili onu: I moja malenkost može učiniti barem jednu malu sitnicu.
    Na bih se složio s pričom da nasilje počinje još od djetinjstva. Naime jako veliki broj psihologa, psihijatara pa čak i sociologa se vrlo često pozivaju na gene (Vjerujem da je svima poznata teorija Lombroza gdje se čak i po izgledu čovjeka pokušavalo dokučiti je li i koliko je sklon nasilju i nasilničkom ponašanju). Nadalje tu je i naš karakter koji je također u velikom dijelu nasljedan - naravno da se najveći dio karaktera ipak formira i nauči kroz odgoj i obrazovanje i kroz određena životna iskustva. Novije teorije već pokušavaju dokazati da je karakter osobe formiran već u četvrtoj godini života (one starije tvrde da se od te godine karakter tek počinje formirati a da je karakter osobe potpuno formiran, i nažalost više nepromjenjiv, negdje oko dvadeset treće-četvrte godine).
    Dodamo li ovome i priču da roditelj određenog karaktera ne samo da prenosi svoj karakter na potomke već ga i odgajanjem formira u nekom sličnom obliku i sa sličnim manifestacijama, onda shvatamo koliko toga utječe na formiranje jedne osobe, a da nismo niti malo odmakli od trenutka rođenja.
    Vjerujem da smo svi svjesni da stanje u društvu, materijalni uvjeti, mogućnost da se normalno živi od svoga rada i rezultata svoga rada također imaju vrlo veliki utjecaj kako na obrazovanje tako i na odgoj svih članova toga društva. Može roditelj biti izvanrednih osobina i sposobnosti, ali ako mu u svakodnevnoj borbi za ostvariti minimum egzistencijalnih uvjeta ne ostaje dovoljno za odgoj svog naraštaja, zapitajmo se u kakvom onda društvu živimo i kakva nam je budućnost. A svima nam je jaaako dobro poznato: svaki čovjek prvenstveno treba: jesti, piti, spavati, (razmnožavati se) a teko onda baviti se nekakvom nadgradnjom...
    Danas je normalno da je za vožnju auta, broda, zrakoplova potrebno određeno znanje i da se to znanje mora dokazati na zakonom nametnutim provjerama. Danas je za nošenje naoružanja također potrebno posjedovati zakonom propisane uvjete. Napokon za obavljanje bilo kakve djelatnosti zakon propisuje nekakav minimum i znanja i vještina... A zamislite roditelj može biti svatko tko posjeduje sposobne reprodukcijske organe (ne moraju čak niti biti zdravi). Nema zakona koji zahtijeva bilo kakvo znanje, bilo kakvu spremu ili barem malenu vještinu e da bi bio roditelj. Da li je došlo vrijeme da se i o ovoj temi malo zapitamo? Ili je još uvijek rano zalaziti u biološka prava čovjeka? Tehnologija nas svakako već strahovitom brzinom gazi i prestiže...
    Ima još previše elemenata koji utječu na formiranje osobe, koji usmjeravaju ponašanje svakoga od nas.
    Svi mi još od malih nogu imamo određeni stav o tome što je dobro, a što loše, što smijemo a što ne, što je poželjno a što nije... samo je pitanje kojom čvrstinom i kojom snagom ćemo se držati tih odrednica.
    Dodajmo cijeloj ovoj priči i da nam se svima prag tolerancije (strpljenja, razuma, reakcije...) razlikuje: tamo gdje ću ja reagirati u trnutku netko će prvo razmisliti, potražit rješenje i reagirati tek nakon toga. Naravno, možda smo oboje reagirali pravilno. Ali vrlo je vjerojatno da ishitrene reakcije nisu dobre i adekvatne situaciji...
    U cijelu priču o genu, karakteru, osobnosti treba dodati i obrazovanje i sposobnost za odgajanje drugih osoba...
    Premali prostor da bi se sve barem pokušalo pojasniti i iznijeti...

    avatar

    09.11.2008. (19:14)    -   -   -   -  

učitavam...