Komentari

smisao-zivota.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • stvarnostiluzije

    Jedino u čemu se ne slažem, no poštujem, jest da je smrt kraj, da nakon nje nema ničega.
    Ne znam reči što je točno, ali smijem nagađati, pa vjerujem da postoji nastavak.
    Rekoh ja, prestiž, komfor, ego..da da.
    ''Božja volja'' je vrlo lukav potez onih što su stvorili vjeru, mislim da je ta ista volja stup njihove manipulacije. Bez uvrede onima koji ne misle isto.
    Dakle, ja sam također za slavlje i pijanke u čast onima koji su završili s poslom ovdje, no pitam se da li se, ako postoji nastavak, ti ''mrtvi'' sjećaju nas ovdje..hm..
    Nego, lijep pozdrav s ove strane.

    avatar

    31.10.2008. (06:28)    -   -   -   -  

  • Gola Baba

    I meni je mučno od tih nametnutih blagdana koji bi nas trebali podsjetiti da se trebamo sjetiti onih koji su nekad bili dio naših života...
    Smisao sjećanja na ljude koji više nisu s nama nije u tome da njihova počivališta posjetimo taj dan, bajoslovnim aranžmanima ukrasimo hladan mramor i gužvamo se po grobljima manje moleći se, a više brojeći krajičkom oka krizanteme na okolnim spomenicima...
    Mislite li da su duše pokojnika, ako vjerujemo u njihovo postojanje, sretnije tog dana kad nam je nametnuto da ih se sjetimo, ili kad ih se tek tako, jedan sasvim nebitan dan u godini, sjetimo posjetiti....?

    avatar

    31.10.2008. (10:02)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    smrt nije kraj nego početak...

    avatar

    31.10.2008. (15:10)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    @stvarnostiluzije
    @nihonkichigai
    Nisam ustvrdio da je smrt kraj, već da si mi postavljamo pitanje da li je smrt kraj. Smrt nije ni kraj ni početak postojanja, ali jest kraj našeg života kakvog poznajemo. Zar poznajemo neki drugi život? To možemo samo pretpostaviti ili u to vjerovati. Život i smrt dio su kruga, prirodnog ciklusa rađanja i umiranja. Smrt je neophodna u stvaranju i održavanju svega života na ovoj planeti. To je njena svrha.

    avatar

    31.10.2008. (16:13)    -   -   -   -  

  • mujer sin nombre

    U mnogočemu se slažem s tobom, pogotovo u tome da su Svisvete postale jedan blagdan prilikom kojeg se ljudi natječu ko će donijeti raskošniji buket, komentiraju tuđe grobove, i uvjeravaju sami sebe kako brižno njeguju sjećanje na svoje najmilije. (iako možda nisu bili najmiliji dok su bili živi) No, nipošto ne želim većinu ljudi svrstavati u taj "koš", jer drukčiji primjer od toga imam upravo kod svoje familije, točnije kod moje mame, koja bi se također u dosta toga složila s tobom, možda i više nego ja. Inače, ja sam protivnik pokapanja mrtvih u grobove, smatram da je to dosta nepraktično, i čak nezdravo. Zastupam kremiranje, apsolutno. Bolje je da ostatke proguta čista vatra nego da crvi proždiru ljudska tijela. I još nešto..smatram da postoji vječni život. Jer kad umremo, više ne postojimo kao opipljivi oblik, više nas nema, pstajemo dio Nepostojanja koje je jedino vječno i beskonačno. Mislim da su se nekad davno kršćani upravo prazninom koja je najizražajnija kad pogledamo u nebo, inspirirali i "stvorili" Raj.

    avatar

    31.10.2008. (18:54)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    objavio sam na blogu prigodni tekst prof. Devieda o
    odnosu japanaca prema smrti,ako te ,možda,zanima;

    pozdrav

    avatar

    01.11.2008. (11:00)    -   -   -   -  

  • istina o životu

    smrt dragih osoba je uvik povazan sa tugom........nisam već dugo bio na groblju......daleko sam od rodne grude i zadnjeg počivališta mojih dragih...........ali danas palim svijeću za njih.........hvala ti na posjeti..-))))

    avatar

    01.11.2008. (11:06)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    život i smrt su dva energetska procesa koja održavaju harmoniju u univerzumu........ali svejedno kada umre jedan čovjek za trenutak se poremeti ravnoteže, a onda zemlja postane dublja za jednu jamu, ljudsko srce taže za jednu ranu........i harmonija se ponovo uspistavi.....:-))))

    avatar

    01.11.2008. (11:10)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    jedno je nepobitno,sve je energija,to je jasno,
    moje je mišljenje da je cijeli život priprema za smrt,
    živimo da bi umrli,pitanje je zašto ?

    naše rođenje je produkt naše želje za stjecanjem novih iskustava i
    dogovora sa kreatorom, jer dok ne proživimo jedan ljudski život kao
    bestjelesna bića ne možemo puno toga razumjeti i biti ispunjeni,
    problem nastaje kada počnemo živjeti na zemlji,mnogima se svidi i žele
    ostati,zato se vraćaju ponovo i ponovo da bi ispunili razne zadatke,ali i
    platili za greške (pojam karme)

    vjerom se ne bavim,ne sumnjam u postojanje Boga i to nije problem za
    mene,mene zanima zašto nas je Bog stavio u ovaj položaj u kojem se
    nalazimo,

    tako gledam na neke od tih stvari,ne mogu to dokazati,niti želim,
    meni je dovoljno što sam došao do tih nekih spoznaja,radi mene,
    jer sam tražio odgovore odakle dolazim i kamo idem,zašto sam tu i takva
    pitanja

    avatar

    01.11.2008. (16:12)    -   -   -   -  

  • teuta

    Kod tebe nikad mi nije dosadno, zaista uživam u tvojim postovima jer daju ljudi misliti. Čak i previše, bar je kod mene tako hahaha.
    Postavio si svima nama podosta pitanja...neki će dati vrlo kratak odgovor u smislu - sve je Božja volja - neki će pak dati neko svoje mišljenje kako doživljavaju svoj život pa i smrt koje će se razlikovati od pojedinca do pojedinca itdl i sl.
    Npr. meni taj dan, datum, ama baš ništa ne znači jer se moji najmiliji kojih više nema na OVOM svijetu, nalaze u mojim mislima u u mom srcu, dakle ne treba mi dan da bih se sjetila njih.
    Što se tiče mene ja ne želim nikakvo mjesto (grob) gdje bi me ljudi posjećivali. Dovoljno će mi biti da spale moje fizičko tijelo a pepeo prosipe u more ali radije negdje na livadu...ma sve jedno.
    Ne, nevjerujem da smrt znači kraj postojanja. Nisam vjernica ali po nekoj "logici" pa i nekim "zakonima" zna se da je energija (a ja tako doživljavam naše astralno tijelo tj. dušu) neuništiva samo se pretvara iz jednog oblika u drugi.
    E, sad...o tome bih mogla danima pisati ali neće biti potrebno jer se nadam da si me shvatio.
    No, bolje da prekinem da se ne uvučem u petljaniju hahaha.
    Hvala ti na krasnom komentaru kod mene. Tamo ću ti i ostaviti odgovor.
    Pozdravček i cmokkkk.

    avatar

    03.11.2008. (08:00)    -   -   -   -  

  • one love one life

    ma ja ne idem za Sisvete na groblja. I ne znam dal je smrt kraj ili početak ili oboje, ali znam da me uvijek tjera na razmišljanje svaki susret s njom.

    avatar

    03.11.2008. (10:25)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    E nama roditeljima koji smo pokopali vlastito dijete nije do fešti i pijanki na grobovima naše djece. Oni još uvijek nisu ispunili svoju svrhu postojanja, nisu za to imali ni šanse, pogotovo naša djeca koja su ubijena od drugog ljudskog bića, nevina, dakle nije ih pokosila bolest ili neka prirodna sila.
    Zato se više ne slažem ni s rečenicom da je život onakav kako si ga čovjek sam napravi. Ja si ovakav život zaista nisam htjela. A za mene je smrt kraj života. Sve drugo (energija, duša, ina stanja i dimenzije) su samo puste želje malih ljudi koji su si umislili da su univerzumu jako važni i da ne mogu prestati postojati nakon što umru. Eto, ne želim nikoga uvrijediti, svatko neka vjeruje u ono što mu olakšava život, ja samo znam da ne mogu biti sretna i slaviti onih sedam i pol godina koje je moje dijete imalo priliku živjeti...

    avatar

    03.11.2008. (11:40)    -   -   -   -  

  • Vrata percepcije 2

    prije nego pročitam komentare reći ću ovako- većina ljudi se sjeti mrtvih samo za dan mrtvih, a i tad im se odlazi odati počast samo zbog toga da ih nešto ne kazni što nisu bili hehehe (tako se kod nas vjeruje, a vjerujem i da velika većina tako misli). nije mi jasno kako bi neki tamo duh kraj tolikog svemira baš ostao gledati tko mu dolazi na grob hehe ma ajde.
    ja sam bio bolestan i prije par mjeseci jedva sam ostao živ, ali evo me ipak još tu. nikad se nisam bojao smrti. dapače tog se najmanje bojim- život je za bojat se jer je postao nemoguć. želim samo reći kako nema tunela, nema ničega. postoje samo osjećaji. ja imam nekoliko mrtvih prijatelja i svi su poginuli nasilnom smrću. ja im ne odlazim na grob već ih nosim u srcu. vidim ih u sličnim situacijama poput onih gdje smo bili zajedno, kad pijemo ih se sjetimo... ja mislim da je i to možda previše jer nas zna rastužit, ali nas i razveseli. treba pustit prošlost nek bude prošlost.
    ja sam za dan mrtvih bio u sobi sam. ne mogu još na nogu pa sam većinom ležao. zapalio sam svijećnjak s 3 svijeće(nije poseban razlog) i pokušao sam tražiti prisustvo duhova. nakon dugo vremena imao sam i malo trave pa je bila baš moja atmosfera- mistikaaaa.
    ja već dugo znam smisao svog života (iako me svi od njega odvlaće jer smatraju da to nje normalan način). naime posvetio sam život slikarstvu i volim popit pošteno barem jednom na mjesec. težak mi je kruh, ali je moj kruh i ja ga takvog volim- to je smisao. volim i popit, pogotovo s dobrim društvom- to je smisao. volim pušit- to je smisao. želim reči da je smisao života da ga se ne trati. treba ga uživati do kraja. eto zbog toga sam čudan i roditeljima a i nekim frendovima- jer ne tražim puno, a živim po njima jako rizično. kada umrem svi će samo najbolje o meni pričat, i svi će bit ponosni što su me znali zbog moje divlje naravi, a za života si nevidljiv. ne shvaćam. to je drevna priča živih i mrtvih.
    uživajte život bilokako- vaš je i samo je jedan. zašto štediti mladost? pa samo je tada sve moguće, a starost ionako donosi bolest koliko god živjeli pod staklenim zvonom. zapravo, ja mislim da je boležljivija starost onih koji nisu iskustvom dobili imunitet.
    smisao života je eto- život. ne se bojat

    uf nadam se da mi je komentar koliko -toliko povezan jer pišem u dahu.

    avatar

    03.11.2008. (19:58)    -   -   -   -  

  • Vrata percepcije 2

    a nakon pročitanih komentara rekao bi još o životu ovako: život je ko akumulator. u njemu ima energije sve dok je ne potrošimo zar ne? ali kad je potrošimo ta energije nije nestala već je još cijela -negdje- ali jako raspršena pa nema snage. i kad smo punili taj akumulator nismo stvorili energiju od ničeg- uzeli smo je od tog NEGDJE i skupili.
    za mamu od stele moram reći da nije važno kako umiremo jer smrt je smrt. a ako život uzmemo samo kao neko ćišćenje onda možemo i zakljućiti da nekoga može smrt uzeti i posve zdravog i mladog jer je prečist i nema razloga da živi duže. ali ne želim dalje petljati, a najmanje želim povrijediti mamu jer njenu situaciju ne mogu UISTINU shvatiti - mogu to samo pokušati ali to je samo izdaleka.
    što se tiće karme to nebih baš vjerovao jer sam vidio mnogo nepravde po tom pitanju. nema karme nit boga (kako ga opisuju). tu smo gdje jesmo i točka.
    sad mi je dosta jer ću se pokopat:) ne volim jednosmjeran razgovor. ja sam uvijek za duboku filozofiju uz piće i ugodno društvo

    avatar

    03.11.2008. (20:21)    -   -   -   -  

  • dejmon

    Grobnice i lijepi spomenici postoje zbog živih. Šetaš , promatraš, osvrneš se na sliku i primjetiš poznato lice kojeg više nema. To je bljesak koji traje nekoliko minuta i potakne na razmišljanje o vlastitoj prolaznosti. Kako je znala govoriti moja baka : ".. od tamo se još nitko nije vratio...". Zaključak je da tamo nema ništa ili je vrlo lijepo i ugodno.

    avatar

    04.11.2008. (09:27)    -   -   -   -  

  • walkingcloud

    Baš sam odžalovao jedan ritual. Ali, baš zbog stvari o kojima pišeš prestajao je biti ritual i pretvarao se u cirkus.., ipak, ima nešto korisno i u tome, barem se ne zatvaraš u sebe, dok gosti ne odu., i čuješ piče o djedu koje nikada ne bi čuo.
    Mrzim samo što kod tih naviknutih običaja nitko ne propituje smisao i logiku, nego se samo nastavlja tako dalje.., a ima li nečega poslije.., hm., mislim da ima jer energija samo mijenja oblike.

    avatar

    04.11.2008. (12:53)    -   -   -   -  

  • Josipa

    Pozdrav!
    Prvo-jako volim ovakve teme-život, smrt, biti ili ne bit?
    Sve je to za razmišljanje i duge, duge razgovore...
    Milim da se u nečemu slažemo...a to je da mislimo da ne postoji bog..
    Za mene je to vrsta praznovjerja..zar nije?Vjeruješ u nešto što ne znaš dali postoji..
    Ja sam kao malena vjerovala u Isusa Krista, ali danas baš i ne...Mislim da je meni vjerovanje nametnuto(kao ti to moraš, jer tvoja obitelj tako vjeruje)????Ups...e baš neću...Kažu kušnja ova, kušnja ona...isprobava te Bog..pa šta on mene ima isprobavati, zar nije on osmislio moju sudbinu...previše je tu priča i pričica u koje smo se mi svi upleli i ne znamo van...Vjernici ostaju unutra, zapleteni, a mi koji tražimo nešto drugo, polako izlazimo van iz tog zamršenog svijeta...
    Ali u jednome se ne slažem s Vama..da duše ne postoje..Ja vjerujem da postoje, jer zapravo dokazano je da duša postoji...!
    Bokić!!!!

    avatar

    05.11.2008. (15:42)    -   -   -   -  

  • zardoz

    Poslije smrti nema ništa, ništavilo, kao da se nisi ni izleg'o. Neznaš da si ikad plazio po svijetu. A i zašto bi bilo drugačije?

    avatar

    15.11.2008. (10:22)    -   -   -   -  

  • Boris

    Je li netko pokušao razmišljati o smrti na drugačiji način odnosno da ona nepostoji ? Uzmimo na ovaj način: Kada se začme bilo čiji život, s začećem istovremeno započinje paraleno život i odumiranje. Smrt i život egzistiraju istovremeno Smrti na kraju nema niti ne može biti. Iz praha ( materije ) si nastau i u prah se pretvaraš. Tjelesni dio duše se rastače na elementarne dijelove, a Duh ( božanski dio ) odlazi tamo otkuda je i došao, onome tko ti ga je udahnuo. Nakon Božjeg suda mrtvi uskrsavaju, jedni za život, a drugi za sud. Dakle, kako vidite, smrti nema.

    avatar

    12.01.2011. (02:59)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Postoji duh, duša i tijelo. Za to jedinstvo u trojstvu Bog je isplanirao Raj i vječni život, pardon, besmrtni život. Samo je Bog vječan. Poštovani @Boris, u duhu čovjekovom egzistira i Duh (velikim slovom) svojim božanskim dijelom, ako čovjek dopusti da ga Duh Božji (u svojoj punini vodi) Dakle Duh Božji je u čovjekovom duhu sakriven jednim dijelom na način kao kod vatre. Ako izdvojiš jedan plamen iz neke vatre nisi promjenio prirodu vatre. Blago onima koji su osjetili i imali prisutnost punine Božanske Vatre, tj Duha Božjega.

    avatar

    22.08.2017. (00:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...