Sretan ti rođendan ! Ribolov uz Creedence ? Fenomenalno, svaki put zubatac sve veći ! Niste ih valjda sve izjeli ? A naplovila sam se ovako virtualno za cijeli život. Znaš da ja obožavam more ali.... moja najveća fobija je morski pas, pa sad.... radije sam u pličaku do koljena, i radije spavam na suhom, za svaki slučaj . Velika pusa, rođendanska !
30.10.2008. (19:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sretan rođendan prekrasno si opisala obalu zima a stalno govore o cjelogodišnjem turizmu...ili barem dužem pozdravs otoka
31.10.2008. (07:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
niva
Upavo sam dobila mailom link na vrlo lijep zapis:
file:///C:/Documents and Settings/Anita/Local Settings/Temporary Internet Files/Content.IE5/PE37OTGZ/ Željko Mardešic.htm
31.10.2008. (10:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
niva
Obzirom da je link neupotrebljiv evo dijela teksta fra Ante Vučkovića:
Dijalog. Prekinuti, razlomljeni govor. Govor koji pušta drugoga da od-govori. Nedovršeni i nedovršivi govor. Govor koji od početka zna da nije cjelovit. Nedostatni, necjeloviti govor. Svjesno djelomični govor. Dijalog je riječ koja nema nakanu izreći sve, nego zastaje, zašuti da drugi izrekne, da se iskaže. Dijalog je riječ koja svjesno uvijek iznova želi biti prekinuta, razlomljena, nedorečena. I u isto vrijeme dijalog je riječ koja traži da je drugi nastavi, dovrši, doreče. Dijalog je govor u kojem unaprijed ostavljam slobodno mjesto drugoj i drukčijoj riječi. Naliči radu u vlastitom vrtu u kojem ostavljam mnogo prostora za drugog, druge. Dijalog je riječ s otvorenim mjestima za druge. Dijalog je govor otvorenih ušiju. Naliči zastoju, stanci na putu, predahu kad začujem drugu riječ. Dijalog je govor koji ne završava i nema zadnje riječi. Molitva završava s amen. Dijalog ne poznaje amen. Ili, bolje rečeno, svaki amen u dijalogu otvara novi govor. To je zato što u molitvi stojim pred beskonačnim Bogom, a u dijalogu s ravnopravnim, konačnim čovjekom. Naš je svijet, satkan od mnoštva riječi i neugasivih nagnuća da se govorom i riječju pridobije tuđa pozornost, isprepleten mnoštvom glasova koji sve više gube sposobnost slušanja, tog nezaobilaznog preduvjeta dijalogu. Do mučnine smo bombardirani frazama o potrebi dijaloga, a do gladi izmučeni njegovim nedostatkom. Očekujemo od drugih spremnost na dijalog, a sve teže zastajemo i slušamo.
I zato je rijetkost susresti nekoga tko se ne poziva samo na dijalog nego sluša, pušta druge u svoju riječ, odmjerava, procjenjuje, cijeni. Nekoga tko u sebi nosi trag nedostatnosti svoje riječi, nekoga sa živom sviješću kako je moguće biti u krivu i kako mu je stoga potreban drugi.
Željko Mardešić. Rijetka iznimka u našem duhovnom svijetu. Duhovnom, ne samo intelektualnom. Duhovnom stoga što dijalog spada nadasve u duhovnost.
31.10.2008. (10:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Obrati pozornost na godinu. Vadim stare tekstove tek toliko. Ovaj ribolavac, nažalost, nema nikakve veze sa nama. Upozorili su me da je netko snimio. Netko od mojih ga poznaje i silno im je simpatićan.
saraja azra , svih sam dovela u zabludu . Rođendan mi je prošao 29 09, a tekst je jedno starije sjećanje. Inaće meni su otoci najdraži kad prođe ljetnja gužva. Čak i zimi. Bude prekrasnih dana. Zrak je čist. Opija. Vjerujem da mještanima nije pustoš previše draga.
niva, poznamo se očito kad spominješ Željka Mardešića i fra Antu Vučkovića. Rado bih pročitala taj članak ili što već jest. Ima li neko posebno značenje ta priča o dijalogu? Vrlo rado ću saslušati gdje sam u krivu. Kako je to nekad nemoguće kod razgovara licem u lice, što bi se reklo, sve se to može i napisati. Postoji mail. A može i ovako posve javno.
Želko Mardešeić!? Neobično koliko nedostaje na toj sceni. Izgubljeni su svi oni, na neki način, jer ne znam, bar ja, na koga se 'normalnog' mogu osloniti. Rado bih čula o svemu više.
31.10.2008. (13:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svatko ima svoje biokovo ;-))) vidim da si na moru ko riba. ovaj spretni kalamber je karuza s visa. faca i po.
31.10.2008. (14:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
niva
Ja te ne poznajem ali upamtila sam da si jednom lijepo pisala o Željku Mardešiću. Ni njega nisam poznavala, generacijski sam bliže fra Anti. Ne mislim da si u bilo čemu u krivu i tekst sam ti poslala samo zato jer sam znala da će te razveseliti. Evo i ostatka teksta:
Platon nas je učio kako dijalog valja najprije misliti unutar duha, duše same. I tu, gdje bismo očekivali da je svatko sam i u suglasju sa samim sobom, i tu duša, dočim počne misliti, već misli u dva glasa. U srcu aktivnosti ljudskog duha, u mišljenju, susrećemo dijalog.
Sva težnja duše, njezina najdublja strast je u ljubavi prema mudrosti, u traženju istine. Tako je dijalog neodvojiv od traženja onog što jest, zajedničkog priznanja osobne nedostatnosti pred istinom, zajedničke strasti za istinom.
Dijalog tako traži da drugome izložim što mislim, što mi se čini. Da iznesem na svjetlo ono što je drugom skriveno jer se događa u dubini moje duše. Dijalog nimalo ne naliči suprotstavljanju stavova i obrani mišljenja, tom razvikanom demokratskom pravu na slobodu riječi. Dijalog ne traži da branim, nego da pokažem, iznesem i razložim svoje misli. Da dopustim da ih se vidi, postavi u pitanje.
Dijalog, međutim, traži još više. Traži da se izložim. Izlažući što mislim, izlažem sebe. I to je vjerojatno najhrabriji, najbolniji i istodobno najvažniji korak. Vrlo brzo, tražeći istinu, dijalog sudionike gurne u nužnost da se sami izlože, otvore. Dijalog traži otvorenost. I ako se sustegnem, on odmah pokaže zatvoreni dio duše. Zato dijalog lako otkriva istinsko traženje istine od privida i retorike. Koliko god izlaganje svoje duše u dijalogu bilo bolno, otkriće zatvorenosti na već započetom putu dijaloga još je bolnije. Zato dijalog traži uvijek novu spremnost, novi trud.
Željko Mardešić je fasciniran promjenom koja se u Crkvi dogodila Drugim vatikanskim saborom. Neočekivanim otvaranjem svijetu i spremnošću na razgovor. Fasciniran je mogućnošću da se u tako snažnoj instituciji duhovnosti probudila svijest o mogućnosti vlastite krivnje, o mogućim promjenama i drukčijim putovima. Ta ga fasciniranost, koja uključuje nadasve povjerenje u dobro usprkos mržnji, nije nikada napustila. Ni onda kada je bol otvaranja zamijenila bol zatvaranja. Ni onda kada je ideologija odgurnula dijalog.
Trud da izrekne i imenuje zla u svijetu s kojim je neprestano bio u dodiru nikada ga nije stjerao u rovove protiv drugih. Ljudi nisu nikada samo ono što se o njima percipira u javnosti. Ne poistovjećuju se s idejama koje zastupaju. To je njegovo veliko i važno otkriće stečeno godinama uloženim u dijalog na raznim stranama, s različitim sugovornicima i za različitim stolovima.
S kojim god se tekstom iz njegova pera susreli, u podnožju uvijek odzvanja ton pomirljivosti, sućuti i razumijevanja. Usprkos svemu.
Zbornik radova u počast Željku Mardešiću sabire na jedno mjesto tekstove autora iz različitih područja i interesa. Sabrani su oko dijaloga kao radnoga naslova. Pa ipak, ovo nije zbornik radova o dijalogu. Riječ je ponajprije o radovima autora koji su Željku Mardešiću zahvalni za trud oko zajedničkog svijeta, riječ praćenu blagošću bez osude ljudi, uvid dozreo u žudnji za znanjem, u duhovnosti i vjeri, dijalog u kojem je svojim sudjelovanjem omogućavao promjene u duši. I ovi su tekstovi, kao i svaki ljudski dijalog, necjeloviti, nedovršivi, djelomični. Traže da ih se doreče, prereče i domisli. Pa ipak i takvi izriču duboku zahvalnost Željku i njegovu radu.
31.10.2008. (15:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajme, molim te makni ovog monstruma, kad dođem na tvoj blog, srce mi stane od straha kad mi se " nasmiješi ". A i nisi fer s rođendanom, ali zapamtit ću datum za slijedeću godinu !
31.10.2008. (15:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka sanjala sam da ću stići jedrilicom obići svijet, ali nije mi uspjelo. napravila sam to na drugi način, a morski put zamijenile su knjige moreplovaca.
niva , vidiš kako smo mi ljudi okrenuti sebi. Bila sam uvjerena da mi se javlja netko vrlo blizak s kojim sam došla u velike nesporazume i prekinula svaki kontakt, a čovjek sam slična Željku Mardešiću (nažalost bez njegove velike lucidnosti i znanja) sa puno razumijevanja i opraštanja, iako teško je biti kao Željko. Imam njegovih knjiga još kao Jakov Jukić. Upoznala sam većinu tih relativno mladih svećenika. Bila sam na nekoj proslavi (šestotoj mislim ili šestodvadeset petoj, znam da je bio neki čudan broj, ali su govorili da je negdje u blizini bio prvi samostan koji je srušen) u Sinju. Jako dobra predavanja. Vrtim se oko zbornika, ali sve mislim kako ću doći do njega, ma na kraju ću ga kupiti.
Žao mi je jer mi se čini da Split nije dovoljno napravio oko njegovih vrijednosti. On jest bio skromna osoba -u nekom smislu, ali ne radi se o njemu koliko o njegovim idejama koje bismo svi trebali čuti.
Danas je jako teško biti ...praktični vjernik. Zastala sam jer mi nije teško biti vjernik, ali mi je teško slušati gluposti na propovijedima i najrađe bih da su tihe mise kao u doba moje mladosti. Zapravo, ostala sam bez prijatelja od kojih sam učila i pokušavala svladavati svakodnevnicu. Vjerojatno si čula i za Ivana Cvitanovića.
Nije li fra Ante u Gospe od zdravlja i čini mi se da su rekli da ima misu srijedom i dobre propovijedi? ne stižem. sve sam umornija iako osjećam potrebu za pravom duhovnom ..obnovom, ne znam trenutno kako to nazvati. Ponovit ću odlazak kod vlč. Suca. Tamo sam duboko zavirila u svoje srce i svoja nedjela. Samo se moram dobro pripremiti da cijeli taj scenarij oko njega i masu ,bojim se, bolesnih ljudi dodatno. Iako, nemam pravo tako govoriti i sama imam slične potrebe. Inače idem u 12 nedjeljom u sv. Frane kad stignem. Nastojim bar. Lijepi pozdrav i oprosti na gruboj sumnji.
LobyM , nismo djeca. Pa to je samo film. I gledaj ga kako se zabavlja. Inače sam vrlo neodgovorno kao buduća mama u visokom stadiju trudnoće išla gledati 'Ralje' u onom kinu na kvatriću kojeg više nema.
Nije mu, tom mom sinu naškodilo. Malo je supersticiozan, čak i malo više ali je inače odličan i bavi se filmom.
31.10.2008. (18:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Od svih rečenica, ja sam se nekako zakvačila baš za ovu: Naši otoci vode iz sadašnjosti u prošlost. No sve se isprepleće. Čak i budućnost. Očito zato što i sama volim tu posebnu atmosferu koju ima otok. Lijepa, slikovita plovidba. :-)
31.10.2008. (21:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Putopisi su mi daleko najbolji dio tvog pisanja. : *Kemijom se bavim i (kakti) profesionalno i amaterski. :) Sigurnost je pak osobina eksperimentatora, a ne prostora.
31.10.2008. (21:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue , ne leži mi opisivanje prirode i to mi je u ovom slučaju jako žao.
propheta nemo, a vidiš počela sam pisati ćisto da se sjetim kad postanem posve senilna i ne smatram to ničim vrijednim.
niva, Palo mi j na pamet kako je Željko Mardešić jednom prigodom rekao: Čovjek u sebi ne nosi dva bića, tamo unutra ih je više, najmanje petero. I još nešto: I kad kažu da se čovjek ne mijenja. Promijeniš košulju i već si drugi. A tek ženu! Često mi to padne na pamet. Svi mi olako procjenujemo na prvi pogled. To je nekako uvriježeno. Ovo mi je asocijacija na Tomca kojem nitko ne vjeruje da je doživio transformaciju. ja mu vjerujem. To jest bit kršćanskog vjerovanja u čovjeka. U slabo biće podložno svemu i svaćemu. Pa i Isus je onom razbojniku na križu pokraj sebe jedinom od svih u Novom Zavjetu obećao raj.
01.11.2008. (08:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pridružujem se Koraljki u oduševljenju sa đitom. sad je li bila stvarna ili fiktivna, to nikako ne mogu dokučit, ali vjerujem da si prošla puno stvarnih đita na tim relacijama. Zanimljivo da sam prekjučer opet našla taj filmić sa Kalamberom i poslala ga jednoj prijateljici u ZG kojoj je također jako simpatičan mladi autor tog filmića. I odgovor na pitanje o kavici - Naravno, rado prihvaćam poziv, samo sad neznam kad bi to moglo biti. Nadam se da će se ubrzo rješiti problemi zbog kojih moram biti doma u dežurstvu, pa ću ti javiti kad budem slobodnija za izaći na duže. :-))) Dijelimo zajednički san o điti oko svijeta, ali....kao što već znaš, sve ostaje na snovima i fikciji. :-))
01.11.2008. (22:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lobotomya
Sretan ti rođendan !
Ribolov uz Creedence ? Fenomenalno, svaki put zubatac sve veći ! Niste ih valjda sve izjeli ?
A naplovila sam se ovako virtualno za cijeli život. Znaš da ja obožavam more ali.... moja najveća fobija je morski pas, pa sad.... radije sam u pličaku do koljena, i radije spavam na suhom, za svaki slučaj . Velika pusa, rođendanska !
30.10.2008. (19:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
saraja azra
sretan rođendan
prekrasno si opisala obalu zima a stalno govore o cjelogodišnjem turizmu...ili barem dužem
pozdravs otoka
31.10.2008. (07:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
niva
Upavo sam dobila mailom link na vrlo lijep zapis:
file:///C:/Documents and Settings/Anita/Local Settings/Temporary Internet Files/Content.IE5/PE37OTGZ/ Željko Mardešic.htm
31.10.2008. (10:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
niva
Obzirom da je link neupotrebljiv evo dijela teksta fra Ante Vučkovića:
Dijalog. Prekinuti, razlomljeni govor. Govor koji pušta drugoga da od-govori. Nedovršeni i nedovršivi govor. Govor koji od početka zna da nije cjelovit. Nedostatni, necjeloviti govor. Svjesno djelomični govor. Dijalog je riječ koja nema nakanu izreći sve, nego zastaje, zašuti da drugi izrekne, da se iskaže. Dijalog je riječ koja svjesno uvijek iznova želi biti prekinuta, razlomljena, nedorečena. I u isto vrijeme dijalog je riječ koja traži da je drugi nastavi, dovrši, doreče. Dijalog je govor u kojem unaprijed ostavljam slobodno mjesto drugoj i drukčijoj riječi. Naliči radu u vlastitom vrtu u kojem ostavljam mnogo prostora za drugog, druge. Dijalog je riječ s otvorenim mjestima za druge. Dijalog je govor otvorenih ušiju. Naliči zastoju, stanci na putu, predahu kad začujem drugu riječ. Dijalog je govor koji ne završava i nema zadnje riječi. Molitva završava s amen. Dijalog ne poznaje amen. Ili, bolje rečeno, svaki amen u dijalogu otvara novi govor. To je zato što u molitvi stojim pred beskonačnim Bogom, a u dijalogu s ravnopravnim, konačnim čovjekom.
Naš je svijet, satkan od mnoštva riječi i neugasivih nagnuća da se govorom i riječju pridobije tuđa pozornost, isprepleten mnoštvom glasova koji sve više gube sposobnost slušanja, tog nezaobilaznog preduvjeta dijalogu. Do mučnine smo bombardirani frazama o potrebi dijaloga, a do gladi izmučeni njegovim nedostatkom. Očekujemo od drugih spremnost na dijalog, a sve teže zastajemo i slušamo.
I zato je rijetkost susresti nekoga tko se ne poziva samo na dijalog nego sluša, pušta druge u svoju riječ, odmjerava, procjenjuje, cijeni. Nekoga tko u sebi nosi trag nedostatnosti svoje riječi, nekoga sa živom sviješću kako je moguće biti u krivu i kako mu je stoga potreban drugi.
Željko Mardešić. Rijetka iznimka u našem duhovnom svijetu. Duhovnom, ne samo intelektualnom. Duhovnom stoga što dijalog spada nadasve u duhovnost.
31.10.2008. (10:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Obrati pozornost na godinu. Vadim stare tekstove tek toliko. Ovaj ribolavac, nažalost, nema nikakve veze sa nama. Upozorili su me da je netko snimio. Netko od mojih ga poznaje i silno im je simpatićan.
saraja azra ,
svih sam dovela u zabludu . Rođendan mi je prošao 29 09, a tekst je jedno starije sjećanje.
Inaće meni su otoci najdraži kad prođe ljetnja gužva. Čak i zimi. Bude prekrasnih dana. Zrak je čist. Opija.
Vjerujem da mještanima nije pustoš previše draga.
niva,
poznamo se očito kad spominješ Željka Mardešića i fra Antu Vučkovića. Rado bih pročitala taj članak ili što već jest. Ima li neko posebno značenje ta priča o dijalogu?
Vrlo rado ću saslušati gdje sam u krivu. Kako je to nekad nemoguće kod razgovara licem u lice, što bi se reklo, sve se to može i napisati. Postoji mail. A može i ovako posve javno.
Želko Mardešeić!? Neobično koliko nedostaje na toj sceni. Izgubljeni su svi oni, na neki način, jer ne znam, bar ja, na koga se 'normalnog' mogu osloniti. Rado bih čula o svemu više.
31.10.2008. (13:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
svatko ima svoje biokovo ;-))) vidim da si na moru ko riba.
ovaj spretni kalamber je karuza s visa. faca i po.
31.10.2008. (14:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
niva
Ja te ne poznajem ali upamtila sam da si jednom lijepo pisala o Željku Mardešiću. Ni njega nisam poznavala, generacijski sam bliže fra Anti. Ne mislim da si u bilo čemu u krivu i tekst sam ti poslala samo zato jer sam znala da će te razveseliti. Evo i ostatka teksta:
Platon nas je učio kako dijalog valja najprije misliti unutar duha, duše same. I tu, gdje bismo očekivali da je svatko sam i u suglasju sa samim sobom, i tu duša, dočim počne misliti, već misli u dva glasa. U srcu aktivnosti ljudskog duha, u mišljenju, susrećemo dijalog.
Sva težnja duše, njezina najdublja strast je u ljubavi prema mudrosti, u traženju istine. Tako je dijalog neodvojiv od traženja onog što jest, zajedničkog priznanja osobne nedostatnosti pred istinom, zajedničke strasti za istinom.
Dijalog tako traži da drugome izložim što mislim, što mi se čini. Da iznesem na svjetlo ono što je drugom skriveno jer se događa u dubini moje duše. Dijalog nimalo ne naliči suprotstavljanju stavova i obrani mišljenja, tom razvikanom demokratskom pravu na slobodu riječi. Dijalog ne traži da branim, nego da pokažem, iznesem i razložim svoje misli. Da dopustim da ih se vidi, postavi u pitanje.
Dijalog, međutim, traži još više. Traži da se izložim. Izlažući što mislim, izlažem sebe. I to je vjerojatno najhrabriji, najbolniji i istodobno najvažniji korak. Vrlo brzo, tražeći istinu, dijalog sudionike gurne u nužnost da se sami izlože, otvore. Dijalog traži otvorenost. I ako se sustegnem, on odmah pokaže zatvoreni dio duše. Zato dijalog lako otkriva istinsko traženje istine od privida i retorike. Koliko god izlaganje svoje duše u dijalogu bilo bolno, otkriće zatvorenosti na već započetom putu dijaloga još je bolnije. Zato dijalog traži uvijek novu spremnost, novi trud.
Željko Mardešić je fasciniran promjenom koja se u Crkvi dogodila Drugim vatikanskim saborom. Neočekivanim otvaranjem svijetu i spremnošću na razgovor. Fasciniran je mogućnošću da se u tako snažnoj instituciji duhovnosti probudila svijest o mogućnosti vlastite krivnje, o mogućim promjenama i drukčijim putovima. Ta ga fasciniranost, koja uključuje nadasve povjerenje u dobro usprkos mržnji, nije nikada napustila. Ni onda kada je bol otvaranja zamijenila bol zatvaranja. Ni onda kada je ideologija odgurnula dijalog.
Trud da izrekne i imenuje zla u svijetu s kojim je neprestano bio u dodiru nikada ga nije stjerao u rovove protiv drugih. Ljudi nisu nikada samo ono što se o njima percipira u javnosti. Ne poistovjećuju se s idejama koje zastupaju. To je njegovo veliko i važno otkriće stečeno godinama uloženim u dijalog na raznim stranama, s različitim sugovornicima i za različitim stolovima.
S kojim god se tekstom iz njegova pera susreli, u podnožju uvijek odzvanja ton pomirljivosti, sućuti i razumijevanja. Usprkos svemu.
Zbornik radova u počast Željku Mardešiću sabire na jedno mjesto tekstove autora iz različitih područja i interesa. Sabrani su oko dijaloga kao radnoga naslova. Pa ipak, ovo nije zbornik radova o dijalogu. Riječ je ponajprije o radovima autora koji su Željku Mardešiću zahvalni za trud oko zajedničkog svijeta, riječ praćenu blagošću bez osude ljudi, uvid dozreo u žudnji za znanjem, u duhovnosti i vjeri, dijalog u kojem je svojim sudjelovanjem omogućavao promjene u duši. I ovi su tekstovi, kao i svaki ljudski dijalog, necjeloviti, nedovršivi, djelomični. Traže da ih se doreče, prereče i domisli. Pa ipak i takvi izriču duboku zahvalnost Željku i njegovu radu.
31.10.2008. (15:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lobotomya
Ajme, molim te makni ovog monstruma, kad dođem na tvoj blog, srce mi stane od straha kad mi se " nasmiješi ". A i nisi fer s rođendanom, ali zapamtit ću datum za slijedeću godinu !
31.10.2008. (15:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
primakka
sanjala sam da ću stići jedrilicom obići svijet, ali nije mi uspjelo. napravila sam to na drugi način, a morski put zamijenile su knjige moreplovaca.
niva ,
vidiš kako smo mi ljudi okrenuti sebi. Bila sam uvjerena da mi se javlja netko vrlo blizak s kojim sam došla u velike nesporazume i prekinula svaki kontakt, a čovjek sam slična Željku Mardešiću (nažalost bez njegove velike lucidnosti i znanja) sa puno razumijevanja i opraštanja, iako teško je biti kao Željko.
Imam njegovih knjiga još kao Jakov Jukić. Upoznala sam većinu tih relativno mladih svećenika. Bila sam na nekoj proslavi (šestotoj mislim ili šestodvadeset petoj, znam da je bio neki čudan broj, ali su govorili da je negdje u blizini bio prvi samostan koji je srušen) u Sinju. Jako dobra predavanja. Vrtim se oko zbornika, ali sve mislim kako ću doći do njega, ma na kraju ću ga kupiti.
Žao mi je jer mi se čini da Split nije dovoljno napravio oko njegovih vrijednosti. On jest bio skromna osoba -u nekom smislu, ali ne radi se o njemu koliko o njegovim idejama koje bismo svi trebali čuti.
Danas je jako teško biti ...praktični vjernik. Zastala sam jer mi nije teško biti vjernik, ali mi je teško slušati gluposti na propovijedima i najrađe bih da su tihe mise kao u doba moje mladosti. Zapravo, ostala sam bez prijatelja od kojih sam učila i pokušavala svladavati svakodnevnicu. Vjerojatno si čula i za Ivana Cvitanovića.
Nije li fra Ante u Gospe od zdravlja i čini mi se da su rekli da ima misu srijedom i dobre propovijedi? ne stižem. sve sam umornija iako osjećam potrebu za pravom duhovnom ..obnovom, ne znam trenutno kako to nazvati. Ponovit ću odlazak kod vlč. Suca. Tamo sam duboko zavirila u svoje srce i svoja nedjela. Samo se moram dobro pripremiti da cijeli taj scenarij oko njega i masu ,bojim se, bolesnih ljudi dodatno. Iako, nemam pravo tako govoriti i sama imam slične potrebe.
Inače idem u 12 nedjeljom u sv. Frane kad stignem. Nastojim bar.
Lijepi pozdrav i oprosti na gruboj sumnji.
LobyM ,
nismo djeca. Pa to je samo film. I gledaj ga kako se zabavlja.
Inače sam vrlo neodgovorno kao buduća mama u visokom stadiju trudnoće išla gledati 'Ralje' u onom kinu na kvatriću kojeg više nema.
Nije mu, tom mom sinu naškodilo. Malo je supersticiozan, čak i malo više ali je inače odličan i bavi se filmom.
31.10.2008. (18:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Od svih rečenica, ja sam se nekako zakvačila baš za ovu: Naši otoci vode iz sadašnjosti u prošlost. No sve se isprepleće. Čak i budućnost. Očito zato što i sama volim tu posebnu atmosferu koju ima otok. Lijepa, slikovita plovidba. :-)
31.10.2008. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Putopisi su mi daleko najbolji dio tvog pisanja. :
*Kemijom se bavim i (kakti) profesionalno i amaterski. :)
Sigurnost je pak osobina eksperimentatora, a ne prostora.
31.10.2008. (21:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Big Blue ,
ne leži mi opisivanje prirode i to mi je u ovom slučaju jako žao.
propheta nemo,
a vidiš počela sam pisati ćisto da se sjetim kad postanem posve senilna i ne smatram to ničim vrijednim.
niva,
Palo mi j na pamet kako je Željko Mardešić jednom prigodom rekao: Čovjek u sebi ne nosi dva bića, tamo unutra ih je više, najmanje petero.
I još nešto: I kad kažu da se čovjek ne mijenja. Promijeniš košulju i već si drugi. A tek ženu!
Često mi to padne na pamet. Svi mi olako procjenujemo na prvi pogled. To je nekako uvriježeno. Ovo mi je asocijacija na Tomca kojem nitko ne vjeruje da je doživio transformaciju. ja mu vjerujem.
To jest bit kršćanskog vjerovanja u čovjeka. U slabo biće podložno svemu i svaćemu. Pa i Isus je onom razbojniku na križu pokraj sebe jedinom od svih u Novom Zavjetu obećao raj.
01.11.2008. (08:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Guštala san, dvaput pogledala zubace, dvaput pročitala đitu.
O, divote !
01.11.2008. (20:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Pridružujem se Koraljki u oduševljenju sa đitom. sad je li bila stvarna ili fiktivna, to nikako ne mogu dokučit, ali vjerujem da si prošla puno stvarnih đita na tim relacijama.
Zanimljivo da sam prekjučer opet našla taj filmić sa Kalamberom i poslala ga jednoj prijateljici u ZG kojoj je također jako simpatičan mladi autor tog filmića.
I odgovor na pitanje o kavici - Naravno, rado prihvaćam poziv, samo sad neznam kad bi to moglo biti. Nadam se da će se ubrzo rješiti problemi zbog kojih moram biti doma u dežurstvu, pa ću ti javiti kad budem slobodnija za izaći na duže. :-)))
Dijelimo zajednički san o điti oko svijeta, ali....kao što već znaš, sve ostaje na snovima i fikciji. :-))
01.11.2008. (22:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...