To je samo dio mog tajnog repertoara za, kako ti kažeš, anuliranje stresa. ;) Da, nismo slušali; otegotna okolnost je nesretna moda otkrivenih bubrega. Pouzdano znam da stvar nije bezazlena, manje otporne djevojke završe u trećem i četvrtom razredu s dijagnozama.
25.10.2008. (21:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žalosno je sam kaj bu većina jednog dana progutala svoj "ponos" ovce radeći za plaću manjka kod nekog robovlasnika, zadužena prek guše. zatupljeni, zaglupljeni, unificirani, uniformirani, baš lepo pripremljeni za ostatak života provesti kaj robovi. s upalom bubrega il bez, ni važno. joj uh, ah...bolje mi je da to ne gledam i ne čitam. pozdrav
25.10.2008. (23:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Katastrofa! Mozda ce zvucati jako glupo da sad postavljam pitanje a sta roditelji rade, zar ih takve pustaju van iz kuce, obucene ko'n strasila, ma ne znam, ali cini se vise nego pretjerano. Pa onda ponasanje, nepostivanje ama bas nikoga, oprosti, ali neke osnove ipak izlaze iz kuce u kojoj zivis. Necu ni pricati o tome da mi nasim profesorima sigurno nismo smjeli odgovarati na taj nacin, ne kazem da nije bilo divljanja, no ipak su to bili pojedinci, a ne masa ni model ponasanja. Imam dvije kceri, nisu ni najbolje ni najgore, no mislim da bi vrlo brzo skupljale zube po podu da se ponasaju na taj nacin. Ne kazem da ih treba ubijati od batina, ali pokoju pljusku u zivotu sigurno zavrijede. Nisam cak ni strog roditelj, nisam to ni morala biti. Ali neke osnove ponasanja moraju znati, pa nisu u sumi odrasle. Imam prijateljicu koja je profesor u skoli i kad slusam sta prozivljava od ucenika, pa poslije jos i od roditelja, meni to zvuci kao naucna fantastika. Nesto moramo mijenjati u cijelom sistemu i to pod hitno.
25.10.2008. (23:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svaka čast, al' nikada ne bih mogao biti profesor iako studiram nešto što mi ne pruža mnogo mogućnosti. Doduše, postoji mogućnost ostati na fakultetu i na taj način nekako izostaviti zgrađanje i strahovanje zbog golih leđa i sjedenja na hodnicima sa strane, ali opet i tu se nikako ne snalazim. - Možda bi profesori jednoga dana ( umjesto da laprdaju po svojoj zbornici glumeći dušebrižnike koji strahuju nad sudbinom ovoga svijeta zbog tih novih generacija ) trebali obući crne majce s likom onoga gadljivoga Marilyna Mansona, probušiti uši, noseve, jezike, usne i sve ostalo što se da probušiti, razbarušiti kose i posjedati se po školskim hodnicima, zahodima, prije predavanja ljubiti se s kolegama, trčkarati po hodnicima pognutih glava i razbarušenih kosa iz kojih se naziru slušalice MP3-a iz kojega tršti muzika koja u glavama tih klinaca stvara osjećaj: "Kako sam ja cool! Nitko mi ništa ne može!" Hmmm... Zapravo, možda bolje ne! To su ipak još uvijek samo djeca. Nevažno kakva, al' djeca...
25.10.2008. (23:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jedva čekam nastavak, do sad sam umrla od smijeha, oke ne doslovce umrla, al me boli trbuh od smijanja, ( ne rugam se ) već sam si to vizualiziala, totalno, poznata slika, hahaha ajoj, iskreno mi je žao što je to baš tak...a super si osoba :) ne kontam ni sama zašt se mladi ljudi baš tak ponašaju, ni meni to nikad nije bilo jasno baš, pogotovo onaj stadij kad je naša profa u osnovnoj, morala lupat dnevnikom o stol, a učnika nije bilo, onda je doslovce sjela do mene, pa smo razgovarale, a oči su joj bile pune suza, nećeš vjerovat al ta žena je nakon što sam završila osnovnu, otišla iz moje osnovne, zvala se Ksenija, jap, da predivna plavuša, jako draga, al premeka, nju su skršili, jap... nemoj se dat!!!
26.10.2008. (00:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kako sam još do nedavno i sama bila na hodnicima (fakuletskim, doduše, no ni školski mi nisu tako daleko), mogu ti neke stvari pojasniti: čekaš da profesor dođe otključati učioncu (u školi) ili da se pojavi kod svog kabineta (na faksu). pa ti je već zlo od stajanja. dakle, sjedaš dolje. :D (doduše, ja sam uvijek sjedala na jaknu + najdeblju knjigu (obično čitanku i/ili povijest u srednjoj), i bila ubundana k'o medo (štrample, potkošulja, po dvije majice...), i svejedno su vikali na mene) ne bi sjedili na podu da učionica nije zaključana. a mora se zaključavati da ne bi nešto potrgali ili oštetili u njoj dok profesor ne dođe. začarani krug. pušenje u školskom dvorištu... dižem dva prsta. a nije vrijedilo niti obavještavati roditelje, jer bila sam maturantica, a tata mi je kupovao cigarete (logika: pušit ćeš i ovako i onako ako hoćeš, a ja ih nabavljam jeftinije i bar znam koliko popušiš). onda su nam zaključali zadnji ulaz, da ne možemo pušiti iza škole, i zabranili da pušimo u školskom dvorištu - ispred škole. a profesori su istovremeno bili na toplom kod domara sa svojim cigaretama. pa smo mi to riješili jednostavno: prošetali smo tih 15 koraka do ogradice, i došli na pločnik, pa tamo zapalili. nakon tjedan dana došao je ravnatelj i lijepo nas zamolio da onda dođemo iza škole, da nas bar ne vidi cijeli grad. ;)
26.10.2008. (09:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Šjor profešuru, ti si jedan rijedak biser našeg školstva...:)
p.s. replika Kori: naša djeca ne izlaze iz kuće obučena kao "čudovišta". Izlaze iz kuće samo DRUGAČIJI od nas, kao što smo i mi, roditelji, bili drugačiji od NAŠIH roditelja.
p.s.2 : NITKO ne zaslužuje pljusku. Djeca su uvijek NAŠ proizvod, i proizvod društva u kojem žive i odrastaju. Tvrditi u 21. stoljeću da jedno ljudsko stvorenje "zaslužuje" pljusku je tužno, znaš. Jesi li svjesna da muškarci koji prebiju svoje žene, na sudu najčešće tvrde da oni "nisu nasilni, ali da je taj put njihova žena jednostavno...ZASLUŽILA batine.."?
p.s.3 : Kad djetetu opalimo pljusku, šaljemo mu JASNU PORUKU da je nasilje sasvim legalan, i prihvatljiv način rješavanja sukoba. Oni, dakle, u školi samo vrijedno pokazuju lekcije kojima smo ih MI naučili.
26.10.2008. (10:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skaska: točno; upravo zato jer ne znaju (nitko im to nije na vrijeme objasno i to na pravi način) iskoristiti svoje vrijeme da shvate kako stoje stvari, čim izađu iz školske zavjetrine, stvarnost će ih pomesti, da ne ponavljam tvoj slikoviti opis.
Kora: ne znam što ti zvuči pretjerano. Moj opis njihovog izgleda? Nisam bio detaljan, vjeruj mi ;). Katkad upoznam nekoga od roditelja pa mi sve bude jasno... Sa "skupljanjem zuba po podu" se duboko ne slažem, kao ni s "pokojom pljuskom". Šamar mi se čini udarcem koji najviše ponižava, i dijete te u tom času, čak iako zna da je krivo, vjerojatno toliko mrzi da bi te moglo ubiti... Katkad, kad pročitam kako je sin (49) sjekirom zatukao majku (73), naslutim što mu je radila dok je bio pod njezinom vlašću... Ovo se, dakako, NE odnosi na tebe; razumijem o čemu govoriš, premda se, kao što rekoh, ne slažem. Ali, to je stvar za raspravu. Slažem se da treba nešto mijenjati u sistemu.
Marginalna društvena kronika: tvoja ideja mi je već više puta pala na pamet, čak sam je, na opće zgražanje kolega, znao spomenuti u zbornici. Naravno, to je neprovedivo itd. Iako, jedna od tajni moga pedagoškog "uspjeha" :))) krije se i u mom izgledu ;)
Pikula: čuj, draga, tebi je sve to o čemu ja pišem možda ludo zabavno, ali, vjeruj mi, humor je ovdje prisutan jednostavno kao anestetik, inače bi bilo nepodnošljivo... Dakako, drago mi je što moji tekstovi ljude (i) nasmiju, ali to im zaista nije prava svrha. Svaki post je tek djelić šire slike. Kopčaš? ;)
Mithrandir: čak se i slažem s tobom. Mladi su iskreniji, izravniji, spontaniji. Valja čuti što imaju za reći.
tičerica: mlada kolegice, hvala na pojašnjenju ;) Izlazak iz začaranog kruga je možda u postavljanju klupa po hodnicima, premda bi čak i tada dio učenika sjedio na podu. Jer, lijepo je sjediti na podu :)
26.10.2008. (11:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da taj stvarni prizor sa školskog hodnika biva, nekom čudnom magijom, alegorijska slika stvarnosti. Bezlična, šarena doduše, ali bezlična masa bezvoljnog, nemotiviranog, oponašanju sklonog pučanstva koje ne može izdržati a da ne ljenčari ni pet minuta, ne zanima ih ništa osim kuda spustiti stražnjicu, mumljaju i rokću nešto, nikad čuli za dostojanstvo ili samopoštovanje, skloni autodestrukciji. Eto, zamisli čitavu državu takvih ljudi. Još uvijek se ne usuđujem zamišljati čitav planet... ;)
26.10.2008. (12:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemam namjeru biti nečiji advokat, niti braniti Koru jer mi je prijateljica, samo bih htjela reći da je njen osebujan stil izražavanja svog mišljenja u ovom postu utjecao da ste je malo preozbiljno shvatili...jer, poznavajući nju i njene dvije krasne cure skoro sam sigurna da nikakva pljuska nije bila u igri, ako je neko prijatelj sa svojom djecom onda je to baš ona...mislim da je htjela naglasiti činjenicu da ne možemo sav teret odgoja svaliti na nastavnike, da bi se i roditelji trebali potruditi da djecu nauče osnovnoj pristojnosti...jer, nije normalno da u Rijeci u nekim školskim autobusima moraju angažirati zaštitare da smire učenike osnovce, pa svi smo radili svakakve gluposti ali baš demolirati sve živo... Ne volim pametovati o odgoju djece jer ih nemam, ali zato mogu pisati kao nečije dijete, koje je činilo ludosti i (bez pljuske) imalo osjećaj za mjeru, a naročito za poštivanje starijih, što znači i profesora. Mogu pisati i kao profesor koji je odgojio već popriličan broj generacija, valjda neće zvučati neskromno ako kažem uspješno, pritom primjećujući da je novim generacijama sve veći prioritet stijecanje titule bez velikog truda, a sve manja želja za poštenim i humanim pozivom koji su odabrali (uz ono čuveno: čast izuzecima)...mislim da je sve to odraz prilika u kojim živimo, jednostavno rijetke su osobe (bilo djeca, roditelji ili profesori) koji polako ne gube volju. I još nešto: svi koji me poznaju znaju da sam atipična profesorica, imam odličan odnos sa studentima, uvijek im idem na ruku, mislim da sam i moderna, ali ne mogu prihvatiti da dolaze pregledavati pacijente s golim trbusima s probodenim pupkom, s pregrštom narukvica i prstenja kojim opipavaju tijela, ili s ispijanjem vode iz boce dok razgovaraju s nekim u terminalnoj fazi, to jednostavno ne ide...ko je za to kriv pojma nemam, moguće svi mi...iako je meni super raditi s odraslom "djecom", vjerujem da je profesorima u nižim školama mnogo teže... Mogla sam i post napisati...
26.10.2008. (13:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nitko nije kriv osim bezdušnog sustava vrijednosti, ja se borim, javno nastupam, ne na blogu, moj blog nije poželjno pratiti, u stvarnosti, al i vi ste vjerojatno u onom drugom, većinskom sindikatu...
26.10.2008. (13:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Majstorica s mora Ispričavam se ako sam preburno reagirala i preoštro repricirala Kori. Imam potrebu reći ti ovo jer iz tvog posta iščitavam da u biti dijelimo jednake stavove. Naime, ja ne samo da smatram da ne možemo svaliti sav teret odgoja na profesore, nego sam strastveno, da, baš tako, uvjerena da većinu ponašanja, stavova, i frustracija djeca donose iz primarne obitelji, a profesori dobiju gotov, ili polugotov proizvod s kojim moraju izlaziti na kraj kako god znaju i umiju. Nazahvalna uloga, u svakom slučaju. Ipak, čak i u takvoj nezahvalnoj ulozi, ima profesora koji se izdvajaju svojom ljudskošću i empatijom. Ima ih u svakoj generaciji, i to su oni kojih se sjećamo sa sjetom i zahvalnošću. A roditelji...samo rade iste greške koje su radili njihovi roditelji, to je taj famozni zatvoreni krug. Ponekad, poneki ljudi uspiju prekinuti taj zatvoreni krug. Krug, figurativno rečeno, prekida onaj roditelj koji kaže:"Mene su moji udarali, a njih njihovi. Ja odlučujem da više nikad neću udariti svoje dijete." That simple.
26.10.2008. (14:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma joj profesore :) kontam ja vašu poruku, što želite odaslati svijetu, roditeljima, nekadašnjim učenicima koji će u budućnosti slati svoje klince vama, sve je to meni jasno :) ali ruku na srce, način na koji vi to odašiljete, je vrlo simpatičan, drag i šta da kažem, zar bi čovjek mogao biti imun? :) a smijeh je lijek, vi to dobro znate, jako, jako dobro, i sam da nadodam da je to jedini način, kroz smijeh, da se nešto postigne, jer svima je dosta pretjerane ozbiljnosti, pa mala smjernica :)) možda da kroz smijeh i njima spomenete nešto :) i upozorenje :) možda bi drugačije reagirali :) tko zna?!
26.10.2008. (14:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odlican komentar blogerice "smijeh je trazila" na njenom blogu.. onaj tko se brine, tko ima VREMENA razgovarati s tom djecom i vidjeti sto ih muci, i to ne patronizirajuci, nego prijateljski, imat ce saveznike i u najdivljijem razredu. te klince nitko nista ne pita, nitko ne zna cime se bave, sto ih zanima i na koji nacin provode svoje slobodno vrijeme... skola im je nuzno zlo u kojoj uce stvari koje ih ne zanimaju i u kojoj ih gnjave s time imaju li ruzne frizure i nedopustive majice, dakle, totalno glupavim normama koje im ne trebaju... naucit ce se pristojno oblaciti s vremenom, naucit ce se i pristojno ponasati. profesor koji njima treba je saveznik, a ne neprijatelj. sto se gradiva tice, pametan profesor moze zainteresirati njih za gradivo tako da zainteresira prvo sebe za njihove interese - mora znati relacionirati gradivo. filozofiju, pig i sociologiju je tako lako povezati sa sadasnjim stanjem u drustvu; povijest i zemljopis takodjer, a o kritici postkolonijalnog drustva da i ne govorimo; suhoparna fizika ne moze biti nezanimljiva ako se malo ljudima pojasni sto i kako radi lhc; a tek knjizevnost... povezite je s filmom, s videom, s igrama, sa stripom, s glazbom, s drugom knjizevnoscu, s novim pristupima problemu.. ja sam bila uzasno problematicna ucenica i jedva sam se provlacila kroz srednju skolu. sad sam izvrsna studentica dvaju fakulteta. u cemu je razlika? pa, u srednjoj skoli su svi trenirali strogocu, a to je u meni izazivalo samo vece sve otpore prema citavoj instituciji. dolazila sam rascupana, nosila sam bodlje, majice od pizdjame i nakit od kostiju :p i izazivala ih da me izbacuju sa sata. nerijetko bismo se napusili ili napili pred dolazak na nastavu. da mi je netko dao pljusku, mislim da bih ga bila u stanju raniti. a na faksu me postuju i u krajnjoj liniji, pitaju kako sam shvatila gradivo, kako ga tumacim s obzirom na danasnji kontekst i kako ga mogu primijeniti... zanima ih, to je najbitnije. nisam im neodgojeno majmunce koje treba pljuskati nego osoba koja ima svoj stav. imala sam dvije profesorice s prirodnim autoritetom, cijeli ih je razred obozavao. razgovarale su s nama, ukljucivale nas u skolske aktivnosti, davale nam mogucnost da ispoljimo svoju kreativnost, slobodu izrazavanja... profa iz hrvatskog je poznavala ukus svakoga od nas, preporucivala nam je filmove i knjige koje bi nam se mogle svidjeti... ova druga, profa iz zemljopisa je bila stroga i pravedna, s njom se nije moglo saliti, ali znali smo da je tu za sve za sto nam treba, od savjeta do podrske. a to jel se dolazi s bocicom vode na nastavu ili ne, sama rasprava o tome je tolika glupost da ne znam sto bi se na nju trebalo reci. vremena su se promijenila, ne mozete vise trenirati strogocu na nacin na koji ste to cinili ranije. dragui profesori, postovanje i autoritet treba zasluziti.
26.10.2008. (14:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Carota: To da li će neko dolaziti na moje predavanje s bočicom vode ili peruškom u stražnjici mi je sasvim svejedno jer i sama svojim izgledom i oblačenjem izlazim iz standarda, ali ponavljam, nije mi svejedno da li će takav razgovarati ili pregledavati umirućeg bolesnika, radi se o studentima medicine...pa sad ne znam da li je to tolika glupost... A strogoću nikad nisam niti mislim trenirati, jer me inače ne bi studenti tražili za mentora kojem se mogu obratiti po pitanju svih problema koje imaju, nevezano samo uz nastavu...
26.10.2008. (15:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@majstorica: nije misljeno osobno, a nije misljeno ni o fakultetskom osoblju nego o srednjoskolskim profesorima. no kad smo vec kod toga, slazem se da bi buducim lijecnicima trebao tecaj razgovaranja s pacijentima na kojem bi ih ucili kako da budu suosjecajniji i humaniji, a tu spadaju i bocice vode i prstenje i nakit... ali to se tako i tako ne uci na faksu, zar ne? :(
26.10.2008. (17:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pikula: ma, da, samo se ti smij, dapače! I ja se katkad smijem dok pišem :). Ipak, nekako mi se povremeno čini da su (mladi) ljudi danas počeli podrazumijevati da baš sve treba biti "zabavno". To je, rekao bih, jednako pogrešno kao i kad netko misli da sve treba biti "ozbiljno". Naći pravu mjeru, kao i obično, nije jednostavno. Previše zabave na satu, kaos, premalo, dosada ili što već . I za (dobru) zabavu treba biti zreo, treba "kužiti"... Razred o kojem je riječ u postu nije zreo u tom smislu.
26.10.2008. (19:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
ma nismo ni mi slušali takve savjete kad bijasmo mlađi. a metoda anuliranja stresa uporabom mašte ti je izvrsna
25.10.2008. (21:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
To je samo dio mog tajnog repertoara za, kako ti kažeš, anuliranje stresa. ;) Da, nismo slušali; otegotna okolnost je nesretna moda otkrivenih bubrega. Pouzdano znam da stvar nije bezazlena, manje otporne djevojke završe u trećem i četvrtom razredu s dijagnozama.
25.10.2008. (21:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Majstorica s mora
E onda neko od tih s prstenom u nosu poželi biti liječnik i dođe kod mene na faks...
25.10.2008. (22:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
:)) :) Hm, da... :) Teško da će netko od ovih doći na faks...
25.10.2008. (22:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skaska
žalosno je sam kaj bu većina jednog dana progutala svoj "ponos" ovce radeći za plaću manjka kod nekog robovlasnika, zadužena prek guše. zatupljeni, zaglupljeni, unificirani, uniformirani, baš lepo pripremljeni za ostatak života provesti kaj robovi. s upalom bubrega il bez, ni važno. joj uh, ah...bolje mi je da to ne gledam i ne čitam. pozdrav
25.10.2008. (23:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*Kora*
Katastrofa!
Mozda ce zvucati jako glupo da sad postavljam pitanje a sta roditelji rade, zar ih takve pustaju van iz kuce, obucene ko'n strasila, ma ne znam, ali cini se vise nego pretjerano.
Pa onda ponasanje, nepostivanje ama bas nikoga, oprosti, ali neke osnove ipak izlaze iz kuce u kojoj zivis.
Necu ni pricati o tome da mi nasim profesorima sigurno nismo smjeli odgovarati na taj nacin, ne kazem da nije bilo divljanja, no ipak su to bili pojedinci, a ne masa ni model ponasanja.
Imam dvije kceri, nisu ni najbolje ni najgore, no mislim da bi vrlo brzo skupljale zube po podu da se ponasaju na taj nacin. Ne kazem da ih treba ubijati od batina, ali pokoju pljusku u zivotu sigurno zavrijede.
Nisam cak ni strog roditelj, nisam to ni morala biti. Ali neke osnove ponasanja moraju znati, pa nisu u sumi odrasle.
Imam prijateljicu koja je profesor u skoli i kad slusam sta prozivljava od ucenika, pa poslije jos i od roditelja, meni to zvuci kao naucna fantastika.
Nesto moramo mijenjati u cijelom sistemu i to pod hitno.
25.10.2008. (23:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marginalna Društvena Kronika
Svaka čast, al' nikada ne bih mogao biti profesor iako studiram nešto što mi ne pruža mnogo mogućnosti. Doduše, postoji mogućnost ostati na fakultetu i na taj način nekako izostaviti zgrađanje i strahovanje zbog golih leđa i sjedenja na hodnicima sa strane, ali opet i tu se nikako ne snalazim. - Možda bi profesori jednoga dana ( umjesto da laprdaju po svojoj zbornici glumeći dušebrižnike koji strahuju nad sudbinom ovoga svijeta zbog tih novih generacija ) trebali obući crne majce s likom onoga gadljivoga Marilyna Mansona, probušiti uši, noseve, jezike, usne i sve ostalo što se da probušiti, razbarušiti kose i posjedati se po školskim hodnicima, zahodima, prije predavanja ljubiti se s kolegama, trčkarati po hodnicima pognutih glava i razbarušenih kosa iz kojih se naziru slušalice MP3-a iz kojega tršti muzika koja u glavama tih klinaca stvara osjećaj: "Kako sam ja cool! Nitko mi ništa ne može!" Hmmm... Zapravo, možda bolje ne! To su ipak još uvijek samo djeca. Nevažno kakva, al' djeca...
25.10.2008. (23:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
jedva čekam nastavak, do sad sam umrla od smijeha, oke ne doslovce umrla, al me boli trbuh od smijanja, ( ne rugam se ) već sam si to vizualiziala, totalno, poznata slika, hahaha ajoj, iskreno mi je žao što je to baš tak...a super si osoba :)
ne kontam ni sama zašt se mladi ljudi baš tak ponašaju, ni meni to nikad nije bilo jasno baš, pogotovo onaj stadij kad je naša profa u osnovnoj, morala lupat dnevnikom o stol, a učnika nije bilo, onda je doslovce sjela do mene, pa smo razgovarale, a oči su joj bile pune suza, nećeš vjerovat al ta žena je nakon što sam završila osnovnu, otišla iz moje osnovne, zvala se Ksenija, jap, da predivna plavuša, jako draga, al premeka, nju su skršili, jap...
nemoj se dat!!!
26.10.2008. (00:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mithrandir
Mladi ko mladi... valjda oni znaju najbolje. :p
26.10.2008. (01:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tičerica
kako sam još do nedavno i sama bila na hodnicima (fakuletskim, doduše, no ni školski mi nisu tako daleko), mogu ti neke stvari pojasniti: čekaš da profesor dođe otključati učioncu (u školi) ili da se pojavi kod svog kabineta (na faksu). pa ti je već zlo od stajanja. dakle, sjedaš dolje. :D (doduše, ja sam uvijek sjedala na jaknu + najdeblju knjigu (obično čitanku i/ili povijest u srednjoj), i bila ubundana k'o medo (štrample, potkošulja, po dvije majice...), i svejedno su vikali na mene) ne bi sjedili na podu da učionica nije zaključana. a mora se zaključavati da ne bi nešto potrgali ili oštetili u njoj dok profesor ne dođe. začarani krug.
pušenje u školskom dvorištu... dižem dva prsta. a nije vrijedilo niti obavještavati roditelje, jer bila sam maturantica, a tata mi je kupovao cigarete (logika: pušit ćeš i ovako i onako ako hoćeš, a ja ih nabavljam jeftinije i bar znam koliko popušiš). onda su nam zaključali zadnji ulaz, da ne možemo pušiti iza škole, i zabranili da pušimo u školskom dvorištu - ispred škole. a profesori su istovremeno bili na toplom kod domara sa svojim cigaretama. pa smo mi to riješili jednostavno: prošetali smo tih 15 koraka do ogradice, i došli na pločnik, pa tamo zapalili. nakon tjedan dana došao je ravnatelj i lijepo nas zamolio da onda dođemo iza škole, da nas bar ne vidi cijeli grad. ;)
26.10.2008. (09:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smijeh je tražila...
Šjor profešuru, ti si jedan rijedak biser našeg školstva...:)
p.s. replika Kori: naša djeca ne izlaze iz kuće obučena kao "čudovišta". Izlaze iz kuće samo DRUGAČIJI od nas, kao što smo i mi, roditelji, bili drugačiji od NAŠIH roditelja.
p.s.2 : NITKO ne zaslužuje pljusku. Djeca su uvijek NAŠ proizvod, i proizvod društva u kojem žive i odrastaju. Tvrditi u 21. stoljeću da jedno ljudsko stvorenje "zaslužuje" pljusku je tužno, znaš. Jesi li svjesna da muškarci koji prebiju svoje žene, na sudu najčešće tvrde da oni "nisu nasilni, ali da je taj put njihova žena jednostavno...ZASLUŽILA batine.."?
p.s.3 : Kad djetetu opalimo pljusku, šaljemo mu JASNU PORUKU da je nasilje sasvim legalan, i prihvatljiv način rješavanja sukoba. Oni, dakle, u školi samo vrijedno pokazuju lekcije kojima smo ih MI naučili.
26.10.2008. (10:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
skaska: točno; upravo zato jer ne znaju (nitko im to nije na vrijeme objasno i to na pravi način) iskoristiti svoje vrijeme da shvate kako stoje stvari, čim izađu iz školske zavjetrine, stvarnost će ih pomesti, da ne ponavljam tvoj slikoviti opis.
Kora: ne znam što ti zvuči pretjerano. Moj opis njihovog izgleda? Nisam bio detaljan, vjeruj mi ;). Katkad upoznam nekoga od roditelja pa mi sve bude jasno... Sa "skupljanjem zuba po podu" se duboko ne slažem, kao ni s "pokojom pljuskom". Šamar mi se čini udarcem koji najviše ponižava, i dijete te u tom času, čak iako zna da je krivo, vjerojatno toliko mrzi da bi te moglo ubiti... Katkad, kad pročitam kako je sin (49) sjekirom zatukao majku (73), naslutim što mu je radila dok je bio pod njezinom vlašću... Ovo se, dakako, NE odnosi na tebe; razumijem o čemu govoriš, premda se, kao što rekoh, ne slažem. Ali, to je stvar za raspravu. Slažem se da treba nešto mijenjati u sistemu.
Marginalna društvena kronika: tvoja ideja mi je već više puta pala na pamet, čak sam je, na opće zgražanje kolega, znao spomenuti u zbornici. Naravno, to je neprovedivo itd. Iako, jedna od tajni moga pedagoškog "uspjeha" :))) krije se i u mom izgledu ;)
Pikula: čuj, draga, tebi je sve to o čemu ja pišem možda ludo zabavno, ali, vjeruj mi, humor je ovdje prisutan jednostavno kao anestetik, inače bi bilo nepodnošljivo... Dakako, drago mi je što moji tekstovi ljude (i) nasmiju, ali to im zaista nije prava svrha. Svaki post je tek djelić šire slike. Kopčaš? ;)
Mithrandir: čak se i slažem s tobom. Mladi su iskreniji, izravniji, spontaniji. Valja čuti što imaju za reći.
tičerica: mlada kolegice, hvala na pojašnjenju ;) Izlazak iz začaranog kruga je možda u postavljanju klupa po hodnicima, premda bi čak i tada dio učenika sjedio na podu. Jer, lijepo je sjediti na podu :)
26.10.2008. (11:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
Smijeh: potpisujem.
26.10.2008. (11:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PMP Reloaded
Sve je istina. Naslov je mogao biti i "Svaki dan u životu..." :-D
26.10.2008. (11:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ludlud
Mislim da taj stvarni prizor sa školskog hodnika biva, nekom čudnom magijom, alegorijska slika stvarnosti.
Bezlična, šarena doduše, ali bezlična masa bezvoljnog, nemotiviranog, oponašanju sklonog pučanstva koje ne može izdržati a da ne ljenčari ni pet minuta, ne zanima ih ništa osim kuda spustiti stražnjicu, mumljaju i rokću nešto, nikad čuli za dostojanstvo ili samopoštovanje, skloni autodestrukciji. Eto, zamisli čitavu državu takvih ljudi. Još uvijek se ne usuđujem zamišljati čitav planet... ;)
26.10.2008. (12:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
VJETROVI TUGE
hm....
*osmijeh...:))
26.10.2008. (12:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Majstorica s mora
Nemam namjeru biti nečiji advokat, niti braniti Koru jer mi je prijateljica, samo bih htjela reći da je njen osebujan stil izražavanja svog mišljenja u ovom postu utjecao da ste je malo preozbiljno shvatili...jer, poznavajući nju i njene dvije krasne cure skoro sam sigurna da nikakva pljuska nije bila u igri, ako je neko prijatelj sa svojom djecom onda je to baš ona...mislim da je htjela naglasiti činjenicu da ne možemo sav teret odgoja svaliti na nastavnike, da bi se i roditelji trebali potruditi da djecu nauče osnovnoj pristojnosti...jer, nije normalno da u Rijeci u nekim školskim autobusima moraju angažirati zaštitare da smire učenike osnovce, pa svi smo radili svakakve gluposti ali baš demolirati sve živo...
Ne volim pametovati o odgoju djece jer ih nemam, ali zato mogu pisati kao nečije dijete, koje je činilo ludosti i (bez pljuske) imalo osjećaj za mjeru, a naročito za poštivanje starijih, što znači i profesora. Mogu pisati i kao profesor koji je odgojio već popriličan broj generacija, valjda neće zvučati neskromno ako kažem uspješno, pritom primjećujući da je novim generacijama sve veći prioritet stijecanje titule bez velikog truda, a sve manja želja za poštenim i humanim pozivom koji su odabrali (uz ono čuveno: čast izuzecima)...mislim da je sve to odraz prilika u kojim živimo, jednostavno rijetke su osobe (bilo djeca, roditelji ili profesori) koji polako ne gube volju.
I još nešto: svi koji me poznaju znaju da sam atipična profesorica, imam odličan odnos sa studentima, uvijek im idem na ruku, mislim da sam i moderna, ali ne mogu prihvatiti da dolaze pregledavati pacijente s golim trbusima s probodenim pupkom, s pregrštom narukvica i prstenja kojim opipavaju tijela, ili s ispijanjem vode iz boce dok razgovaraju s nekim u terminalnoj fazi, to jednostavno ne ide...ko je za to kriv pojma nemam, moguće svi mi...iako je meni super raditi s odraslom "djecom", vjerujem da je profesorima u nižim školama mnogo teže...
Mogla sam i post napisati...
26.10.2008. (13:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
nitko nije kriv osim bezdušnog sustava vrijednosti, ja se borim, javno nastupam, ne na blogu, moj blog nije poželjno pratiti, u stvarnosti, al i vi ste vjerojatno u onom drugom, većinskom sindikatu...
26.10.2008. (13:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smijeh je tražila...
@Majstorica s mora
Ispričavam se ako sam preburno reagirala i preoštro repricirala Kori. Imam potrebu reći ti ovo jer iz tvog posta iščitavam da u biti dijelimo jednake stavove. Naime, ja ne samo da smatram da ne možemo svaliti sav teret odgoja na profesore, nego sam strastveno, da, baš tako, uvjerena da većinu ponašanja, stavova, i frustracija djeca donose iz primarne obitelji, a profesori dobiju gotov, ili polugotov proizvod s kojim moraju izlaziti na kraj kako god znaju i umiju. Nazahvalna uloga, u svakom slučaju. Ipak, čak i u takvoj nezahvalnoj ulozi, ima profesora koji se izdvajaju svojom ljudskošću i empatijom. Ima ih u svakoj generaciji, i to su oni kojih se sjećamo sa sjetom i zahvalnošću.
A roditelji...samo rade iste greške koje su radili njihovi roditelji, to je taj famozni zatvoreni krug. Ponekad, poneki ljudi uspiju prekinuti taj zatvoreni krug. Krug, figurativno rečeno, prekida onaj roditelj koji kaže:"Mene su moji udarali, a njih njihovi. Ja odlučujem da više nikad neću udariti svoje dijete."
That simple.
26.10.2008. (14:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uranova Pikula
Ma joj profesore :) kontam ja vašu poruku, što želite odaslati svijetu, roditeljima, nekadašnjim učenicima koji će u budućnosti slati svoje klince vama, sve je to meni jasno :) ali ruku na srce, način na koji vi to odašiljete, je vrlo simpatičan, drag i šta da kažem, zar bi čovjek mogao biti imun? :) a smijeh je lijek, vi to dobro znate, jako, jako dobro, i sam da nadodam da je to jedini način, kroz smijeh, da se nešto postigne, jer svima je dosta pretjerane ozbiljnosti, pa mala smjernica :)) možda da kroz smijeh i njima spomenete nešto :) i upozorenje :)
možda bi drugačije reagirali :) tko zna?!
26.10.2008. (14:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Karota
odlican komentar blogerice "smijeh je trazila" na njenom blogu.. onaj tko se brine, tko ima VREMENA razgovarati s tom djecom i vidjeti sto ih muci, i to ne patronizirajuci, nego prijateljski, imat ce saveznike i u najdivljijem razredu. te klince nitko nista ne pita, nitko ne zna cime se bave, sto ih zanima i na koji nacin provode svoje slobodno vrijeme... skola im je nuzno zlo u kojoj uce stvari koje ih ne zanimaju i u kojoj ih gnjave s time imaju li ruzne frizure i nedopustive majice, dakle, totalno glupavim normama koje im ne trebaju... naucit ce se pristojno oblaciti s vremenom, naucit ce se i pristojno ponasati. profesor koji njima treba je saveznik, a ne neprijatelj. sto se gradiva tice, pametan profesor moze zainteresirati njih za gradivo tako da zainteresira prvo sebe za njihove interese - mora znati relacionirati gradivo. filozofiju, pig i sociologiju je tako lako povezati sa sadasnjim stanjem u drustvu; povijest i zemljopis takodjer, a o kritici postkolonijalnog drustva da i ne govorimo; suhoparna fizika ne moze biti nezanimljiva ako se malo ljudima pojasni sto i kako radi lhc; a tek knjizevnost... povezite je s filmom, s videom, s igrama, sa stripom, s glazbom, s drugom knjizevnoscu, s novim pristupima problemu.. ja sam bila uzasno problematicna ucenica i jedva sam se provlacila kroz srednju skolu. sad sam izvrsna studentica dvaju fakulteta. u cemu je razlika? pa, u srednjoj skoli su svi trenirali strogocu, a to je u meni izazivalo samo vece sve otpore prema citavoj instituciji. dolazila sam rascupana, nosila sam bodlje, majice od pizdjame i nakit od kostiju :p i izazivala ih da me izbacuju sa sata. nerijetko bismo se napusili ili napili pred dolazak na nastavu. da mi je netko dao pljusku, mislim da bih ga bila u stanju raniti. a na faksu me postuju i u krajnjoj liniji, pitaju kako sam shvatila gradivo, kako ga tumacim s obzirom na danasnji kontekst i kako ga mogu primijeniti... zanima ih, to je najbitnije. nisam im neodgojeno majmunce koje treba pljuskati nego osoba koja ima svoj stav. imala sam dvije profesorice s prirodnim autoritetom, cijeli ih je razred obozavao. razgovarale su s nama, ukljucivale nas u skolske aktivnosti, davale nam mogucnost da ispoljimo svoju kreativnost, slobodu izrazavanja... profa iz hrvatskog je poznavala ukus svakoga od nas, preporucivala nam je filmove i knjige koje bi nam se mogle svidjeti... ova druga, profa iz zemljopisa je bila stroga i pravedna, s njom se nije moglo saliti, ali znali smo da je tu za sve za sto nam treba, od savjeta do podrske. a to jel se dolazi s bocicom vode na nastavu ili ne, sama rasprava o tome je tolika glupost da ne znam sto bi se na nju trebalo reci. vremena su se promijenila, ne mozete vise trenirati strogocu na nacin na koji ste to cinili ranije. dragui profesori, postovanje i autoritet treba zasluziti.
26.10.2008. (14:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Majstorica s mora
@Carota:
To da li će neko dolaziti na moje predavanje s bočicom vode ili peruškom u stražnjici mi je sasvim svejedno jer i sama svojim izgledom i oblačenjem izlazim iz standarda, ali ponavljam, nije mi svejedno da li će takav razgovarati ili pregledavati umirućeg bolesnika, radi se o studentima medicine...pa sad ne znam da li je to tolika glupost...
A strogoću nikad nisam niti mislim trenirati, jer me inače ne bi studenti tražili za mentora kojem se mogu obratiti po pitanju svih problema koje imaju, nevezano samo uz nastavu...
26.10.2008. (15:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Prv put čujem da netko spominje Goldingovu knjigu. Strašno djelo. Samo treba malo podesiti početne uvjete i dobijemo što sad imamo. :
26.10.2008. (15:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Karota
@majstorica: nije misljeno osobno, a nije misljeno ni o fakultetskom osoblju nego o srednjoskolskim profesorima. no kad smo vec kod toga, slazem se da bi buducim lijecnicima trebao tecaj razgovaranja s pacijentima na kojem bi ih ucili kako da budu suosjecajniji i humaniji, a tu spadaju i bocice vode i prstenje i nakit... ali to se tako i tako ne uci na faksu, zar ne? :(
26.10.2008. (17:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospon profesor
Pikula: ma, da, samo se ti smij, dapače! I ja se katkad smijem dok pišem :). Ipak, nekako mi se povremeno čini da su (mladi) ljudi danas počeli podrazumijevati da baš sve treba biti "zabavno". To je, rekao bih, jednako pogrešno kao i kad netko misli da sve treba biti "ozbiljno". Naći pravu mjeru, kao i obično, nije jednostavno. Previše zabave na satu, kaos, premalo, dosada ili što već . I za (dobru) zabavu treba biti zreo, treba "kužiti"... Razred o kojem je riječ u postu nije zreo u tom smislu.
26.10.2008. (19:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...