Tako je, spisateljski rad je zanat, vještina; što ga više upražnjavaš, postaješ sve bolji. Imao sam jedan period pisnja haikua. To mi je toliko postalo navika da sam počeo sklapati haikue u nevjerojatnim situacijama: na času, u kafeu, za objedom, u postelji. Treba samo redovno raditi.
21.10.2008. (11:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što se tiče proze slažem se da je pisanje zanat, treba mnogo brušenja, prepravljanja, vježbe da bi se uopće "naučilo" pisati, međutim ipak nisam sklona tako hladnom pristupu pisanju jer su baš emocije te koje mi nekad saspu pjesmu ili priču u lice i bio bi grijeh dirati ih jer su baš takve savršene po mom mišljenju, mada opet nije svaki emocionalni ispad ni priča ni pjesma pa čak i ako je uglavljeno u takvu formu, daleko od toga, u biti htjedoh reći da sam možda previš emotivna oko pisanja da bih bila profesionalna, ali trudim se.....inače , što se Poea tiče, baš sam dovršila Poevu sjenku, super roman. Drago mi je naići na književni blog jer je to baš rijetkost ovdje.....pročitala sam dva posta zasad no još ću navraćati, lijepi pozdrav:)
21.10.2008. (19:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@missillusion, neki autori tvrde da se pisati može i kad nam nije baš dan za pisanje, mnogi autori to tvrde. baš sam pročitala jednu izreku williama faulknera koji kaže kako on piše samo kad ima inspiraciju, no srećom, inspiracija mu dolazi svako jutro u 9 sati. jasno je da emocije utječu na "zvuk", atmosferu teksta i sigurno je da ne pišemo na jednak način kad smo ljuti, rezignirani, zaljubljeni ili razočarani (pišemo li kad smo razočarani?) trebalo bi demistificirati zvanje pisca ovdje, jer samo time ćemo dobiti na popularnosti književnosti.
21.10.2008. (20:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slobanic
Dokaz da se osjećanja i to jaka mogu pretočiti u književni tekst s pomoću zantaskog umijeća su i soneti Alekse Šantića. Složićete se da je sonet forma za koju je potrebno najviše vještine. Stoga pogledajte njgov sonet "Pred kapidžikom". Nitko ne bi rekao da je to produkt samo zanatskog umijeća, no ipak...
22.10.2008. (10:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
soneti i haikui, sve vezane forme imaju svoja pravila koja možda nekima otežavaju, ali meni se čini da olakšavaju književnički "posao" - postoje pravila i njih se valja držati i to je to. parametri, okviri...
22.10.2008. (12:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slobanic
Tako je, spisateljski rad je zanat, vještina; što ga više upražnjavaš, postaješ sve bolji. Imao sam jedan period pisnja haikua. To mi je toliko postalo navika da sam počeo sklapati haikue u nevjerojatnim situacijama: na času, u kafeu, za objedom, u postelji. Treba samo redovno raditi.
21.10.2008. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
missillusion
Što se tiče proze slažem se da je pisanje zanat, treba mnogo brušenja, prepravljanja, vježbe da bi se uopće "naučilo" pisati, međutim ipak nisam sklona tako hladnom pristupu pisanju jer su baš emocije te koje mi nekad saspu pjesmu ili priču u lice i bio bi grijeh dirati ih jer su baš takve savršene po mom mišljenju, mada opet nije svaki emocionalni ispad ni priča ni pjesma pa čak i ako je uglavljeno u takvu formu, daleko od toga, u biti htjedoh reći da sam možda previš emotivna oko pisanja da bih bila profesionalna, ali trudim se.....inače , što se Poea tiče, baš sam dovršila Poevu sjenku, super roman. Drago mi je naići na književni blog jer je to baš rijetkost ovdje.....pročitala sam dva posta zasad no još ću navraćati, lijepi pozdrav:)
21.10.2008. (19:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
@missillusion, neki autori tvrde da se pisati može i kad nam nije baš dan za pisanje, mnogi autori to tvrde. baš sam pročitala jednu izreku williama faulknera koji kaže kako on piše samo kad ima inspiraciju, no srećom, inspiracija mu dolazi svako jutro u 9 sati. jasno je da emocije utječu na "zvuk", atmosferu teksta i sigurno je da ne pišemo na jednak način kad smo ljuti, rezignirani, zaljubljeni ili razočarani (pišemo li kad smo razočarani?) trebalo bi demistificirati zvanje pisca ovdje, jer samo time ćemo dobiti na popularnosti književnosti.
21.10.2008. (20:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slobanic
Dokaz da se osjećanja i to jaka mogu pretočiti u književni tekst s pomoću zantaskog umijeća su i soneti Alekse Šantića. Složićete se da je sonet forma za koju je potrebno najviše vještine. Stoga pogledajte njgov sonet "Pred kapidžikom". Nitko ne bi rekao da je to produkt samo zanatskog umijeća, no ipak...
22.10.2008. (10:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bookeraj
soneti i haikui, sve vezane forme imaju svoja pravila koja možda nekima otežavaju, ali meni se čini da olakšavaju književnički "posao" - postoje pravila i njih se valja držati i to je to. parametri, okviri...
22.10.2008. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...