... I kad vas bude tuklo olujno more, sitite se, dico da ćemo uvik bit vaša lanterna i vaša mirna luka. ...
Od uvijek je bilo nasilja ! I kad je moj sin koji je sada 34-godišnjak, bilo je nasilja ! Svako vrijeme donosi svoju vrstu nasilja ! Samo danas su češće smrtne posljedice ! Kao i na filmovima s kojima nas guše, svakodnevno ! Evo npr. danas, bila sam doma i slučajno na RTL film, neka MLADA DAMA od 17 godina, kockar ... u društvu u kom je bila koristi se droga, kasnije ona u lezbijskom odnosu sa DAMOM u poznijim godinama a STARIJI gospodin snima ... a NAVUKLI je a ona mlada, naivna, puna samodopadnosti, pouzdanja i tako, nasjela ... Zat TO i slične situacije iz filmova djeca ne primjenjuju ?
A ubojstvo Luke Ritza ... dolazim do sumnje da TO baš i nije bilo tako bezazleno ubojstvo. On je tako mlad odlučio donirati organe ako mu se NEŠTO DESI. Neka mi Bog oprosti došla sam na STRAŠNU pomisao ... do osobnih zdravstvenih podataka danas se relativno lako dolazi ... i, tako, još jedan dodatni strah i sumnja, da se možda djecu ne ubija zbog organa. Ne znam, od toliko strahota koje se dešavaju, TO mi dolazi kao ideja, strašna ali moguća !
Kao i ovo ubojstvo I. Hodak. Nije TO tako bezazleno. Sad sumnjaju na rusku i tko zna čiju još mafiju !
A kad sam vidila sliku onog monstruma Ivana Bulja i onog mlađeg, isto tako monstruma Luke Pezelja, ne znam, u zatvoru se udebljali a Bulj bio GLAVNI za organiziranje štrajka glađu u svim zatvorima u Hrvatskoj, zbog loših uvjeta ! A Anđela Bešlić, monstrumu Bulju bila susjeda, dijetetu sigurno nije palo ni na kraj pameti da bi je on, starkelja, jer za nju on jeste starkelja, vršnjak njenog oca, da bi je monstrum ODVEO, krio, mučio, silovao i na kraju, kad je ZADOVOLJIO svoju POHOTU monstruma, bacio golu u jarak. A tako i monstrum Luka Pezelj ... on čak GLUMIO ludilo, sada pokajanje a i onaj odvjetnik koji ga na ONAKAV način brani ... možda će ako ne jednom njegovu 'će, onda unuku, praunuku a moglo bi i unuka ili praunuka netko SREDIT na sličan način ! Jer, MONSTRUMI dobro prolaze pa ih je sve više ! Na žalost ! A važno da se NAŠI bave Thompsonom ...
19.10.2008. (19:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tema o kojoj bi se romani mogli pisati...ali,svaka ti čast,što si ih tako odgajala...jer,što je više takvih roditelja to je više i onih koji su drugačiji i onih koji tu različitost prihvaćaju ....a za to treba puno više hrabrosti nego za ukalupiti se...
19.10.2008. (19:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
barakokula
Skroz osjecam tvoje misli i bome dala si mi mislit...svijet zapada iz jedne krize u drugu...uvidjamo da kao pojedinci ne mozemo sprijeciti zlocin,masovna ubojstva,drustvene nemire,ratove i bolesti no moze preuzeti odgovornost za svoje reakcije i promijeniti stav prema tim dogadjajima...tolerancija prema drugim ljudima oko nas je odraz nase cjelovitosti...nasa bezgranicna majcinska ljubav je nasa ahilova peta...a nasa djeca ne idu nasim putem,ona idu svojim putem,uz pratnju nase bezgranicne ljubavi i podrske..to je sve sto mozemo,nama mozda malo a za nasu djecu je to cijeli sretni svijet iz kojeg dolaze i idu svolim putem...kao i mi :-))) ja neznam koji mi je drazi od njih dvojice,sretni su jer si im ti MAMA i zive u sretnom svijetu svoje obitelji :-)))
19.10.2008. (21:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, mala djeca male brige, a velika... Doista je gadno vrijeme da klinci zdravo i bez posljedica prođu kroz adolescenciju. Radim u školi, vidim upitnike roditelja, često nemoć. Mislim da ih treba promatrati, teško je ograničavati. U biti vaša pjesma na kraju govori sve. Za 10-tak godina i mene vjerovatno čeka isti strah kad odraste moj mali. Jedino se nadam da će nam do tada država i društvo nekako profunkcionirati i iskontrolirati već dobrano razmahano nasilje.
19.10.2008. (22:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Predivna tema.... kao da si prepisivala osjećaje iz moje duše... Ne znam da li si čitala moju staru temu... kad mi je klinac pretučen u školi. No ukratko ću ponoviti. Došao je doma razbijen. Prvo sam nazvala svjedoke... kad su potvrdili da je bilo bez povoda nazvala sam počinitelja. Rekao mi je da je jedini razlog što mu je moj klinac antipatičan i neka si pazim sina! Počinitelj je bio pijan. Odvela sam ga na Hitnu... događaj prijavila policiji. Liječnici, policajci i ljudi u školi su profesionalno odradili svoj posao. Počinitelj je izbačen iz škole, a klinac je imao policijsku pratnju i civilu još dugo vremena.... U takvim situacijama Država pokreće sudski postupak protiv počinitelja. Dobila sam pismenu obavijest da su procijenili kako nema potrebe za pokretanjem postupka i da mogu podići privatnu tužbu ako želim. Nisam je podnijela. Jer nama ne trebaju odštete i ne trebaju osvete.... a još nam je manje trebalo da kroz nekakav spor i dalje živimo tu ružnu priču. Ako u ovoj zemlji misle da su takva ponašanja normalna... onda neka im bude. Imam sreću da mi je sin ostao živ. Počinitelj je poznati razbijač u našem kraju i glavna parola mu je: "Sve će to moj tata srediti!". Nadam se da nitko neće platiti životom zato što Država nije htjela prepoznati opasnost i na vrijeme reagirati. Godinama pratim zbivanja među djecom i mladima.... vidim korijene... vidim posljedice, vidim strahote.... vrištala sam glasno i uvijek dobila po nosu. U ovoj zemlji caruju predrasude, u ovoj zemlji se sustavno uništava budućnost... uništavaju se naša djeca. Prvi računi su počeli stizati na naplatu... a na žalost bit će još samo gore.
19.10.2008. (23:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam - Da, mnogo je primjera koje je trebalo naglasiti, osvrnula sam se na ove koji su danas naglašeni, i koji su me direktno potakli na ovaj post. Potpuno se slažem s tobom po pitanju monstruma i odnosa društva i pravosuđa prema monstrumima. da li ima mjesta sumnjama u slučaju Luke Ritza, neznam, teško je o tome razmišljati, ali baš njegovo ubojstvo me navelo na ponovno razmišljanje o mojoj osobnoj odluci u vezi doniranja. Čitajući tvoje izraze sumnje, sjetila sam se jedne knjige "Koma", u kojoj sam prvi put čitala o otimanju ljudi i trgovini njihovim organima, (snimljen je i film po toj knjizi). Nešto što je prije 30 godina bilo fantazija, danas je možda stvarnost. Možda, zaista mi je preteško misliti o tome na taj način. so far - I ja sestalno nadam da će biti sve više onih koji različitosti prihvaćaju, ali događaji to sustavno negiraju, nažalost. Onaj koji je hrabar, također se boji, možda i više od kukavica, samo to ne pokazuje. barakokula - I TATA je zaslužan...ali, sve znaš...:-) Koo - Druge nema, znam, ali kako? Po koju cijenu? cvrčak - Ne propustite uživati dok je dijete, sve to tako brzo prođe i odjednom dođe ovo... Marčelina - Nadam se samo da će zaista biti i ostati sretni ljudi. :-) Dona - Da, sjećam se tvog iskustva i također sam se našla u toj tvojoj priči, a tako sam nekako i komentirala. Prestrašno je roditeljima i djetetu koje tako nešto doživi, ali zaista u svemu najsretniji si što je ostao živ. I napravila bih jednako kao i vi. Ne bi potezala taj slučaj po sudovima, čisto da zaštitim dijete od novih maltretiranja i nasilništva. Razumijemo se, Dona, od samog početka. :-)
20.10.2008. (00:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moran priznat da su me malo šokirale one dvi slike na podanku, ali ipak, kako je već neko napisa, guštajmo u njima dok su dica, dok još moremo guštat ... štufaće i, proće i, ali moradu to sami zaključit, a ne da to shvate ka nametnuto razmišljanje. Kad se ja sitin sebe u njiovin godinan, tija san svit okrenit naopako. Pita san se zašto ljudi ne gredu na Mars, ako je to tehnički izvodivo. Triba san uvatit ove godine da skužin ta to neko triba i platit ... Čestitan na hrabrosti da dopustiš dici da jemaju svoje snove, dok su još mladi ... kasnije će bit ... kasno ...
20.10.2008. (00:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
predivan post gustirno moja ja sam bila ko tvoja dica sad,ali tata nije ima bas razumjevanja,takvo je doba bilo :)) onda sam se zarekla da ce moje dite bit slobodno i nosit na sebi sta god joj pashe i gle.....moja se nicim ne istice,niti sjena svojoj mami valjda je na tatu :)) nije niti buntovna,sve prihvaca sta joj savjetujemo,ne podize glas........ ali isto se bojim,jako se bojim........ ovo ludo vrime
20.10.2008. (08:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ja svoju djecu odgajam tako. Neka budu ono što jesu, a ne lutke koje će netko pokretati konopcima. Neka budu sretni takvi kakvi jesu, jer ih im volimo takve kakve jesu, a ne kakve bi netko želio da jesu.
20.10.2008. (08:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
grozno me strah, nisam čula za te prve tri priče, strašno, vremena su postala zaista opasna, tu je glavni problem, jer se hrpu stvari ne rješava, ništa ne poduzima, moj je od onih što ni vozački ne želi, koji strah kad se od nekud vraća, i to ne kasno, strašno, strašno.
20.10.2008. (11:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi snosimo istu odgovornost ka i oni koji su nas doveli tu di jesmo. Nečinjenje je opasna stvar, triba masovno reagirat javno, burno, na koncu konca i građanskin neposluhon, masa je uvik masa i nje se svak boji.
Iza lita san uvik svitlija od sunca, a iman i pramenove i eto, tamo san, pa valjda si me pripoznala :))))))))
20.10.2008. (13:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve mi je jasno. Često sam sa mladima, onom manjom skupinom što je odabrala igru koju igram. I sam imam četvero djece od kojih je najmlađi sada 20. Koje li su to brige bile kada su kasnije dolazili kući. Kao zec sam ih dočekivao. Nisam mogao biti u njihovom društvu i štititi ih i pratiti. Pokrenuo sam aktivnost u onom što znam i volim i krenuo po osnovnim školama. Moja djeca nisu željela igrati što i tata i bili su prepušteni grupi vršnjaka. Slobodu im nisam želio oduzimati. Moje preporuke često su bile tek na kratko za određeni slučaj. I danas još strepim i nemam snage pričati o nekim stvarima. Djeca su prepuštena sama sebi. Roditelji nisu 'in'. Većina nema pojma koje se vrijednosti vjijednjuju među većinom mladih. Odakle im to? Pogledajmo društvo. Pogledajmo jagmu za lovom. Maleni su shvatili da treba biti sposoban i bogat. Nude im oni na televiziji, novinama. Nalokati se pive i derati se dok onih 11 naganja loptu. Nije važno koji. Ovima koji sve to kreiraju važno je da što više prodaju (piva, cigareta i ko zna čega još), a država nema ništa protiv. Sliti će se i u državnu kasu preko poreza. Kakovi su programi za rad s mladima? Kakova je ponuda mladima? Gnjevan sam na ove koji nam društvo vode. Roditelji su često bespomoćni i budu ignorirani od djece. Maleni sami formiraju svoje cool-liste. Ne moramo ih mi, ali da im bar ponudimo ili da im vodimo klubove, sekcije i slično. Puno bi posla bilo za nas koji znamo i možemo, samo skoro nitko neće, a i da hoće naiči če na ogroman zid nerazumjevanja službenog dijela društva. Znam, vidim, a i kao roditelj brinem. No nisam ostao skrštenih ruku. Učim malene jednu staru drevnu igru, igru koja nosi mudrost u sebi. Kafići i gostionice su prepune onih koji bi mogli nešto slično raditi. Naravno, volonterski, jer društvo baš i ne daje za to. Za svoju djecu boriti ćemo se kada se borimo za svu djecu svijeta. I onaj što učini zlo, zaveden je. I on je dijete nečije. I on ima srce i dušu. Vidiš li tko mu ih je zamaglio? Ne daj se i neka vam sinove cijene dobrotu i poštuju svijet i život, koji je nažalost danas bolestan ... :)
20.10.2008. (14:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga moja, nemam pojma kako se koja biljka zove....
ti si svoju djecu odgaljala kako si najbolje znala i eto rezultata....sretna djeca.... a ta nastavnica ocito nije bas dobar odgajatelj kad je vlastitu djecu sakatila na podrucju koje je toliko bitno za svakog ciovjeka......njoj su ocito vazni samo moc i pare....a to umjetnost ne daje.....
sto se tice nasilja .....bas napisah jedno pismo o tome....pa eto da izdvojim ponesto ....
Nasilje u drustvu je posljedica drustvenih odnosa i stanja. Samo u drustvu gdje se nasilje tolerira ili cak podstice desavaju se cesti napadi na pojedince i grupe gradjana. Ako zelimo nasilje sprijeciti onda se moramo zapitati gdje smo to nasilje podsticali, gdje ga tolerirali, itd. Da li vlast imaju mocnici ili gradjani bez obzira na imovinu i polozaj u drustvenoj strukturi?
Svi ce vam odmah reci da su najvrednije u njihovom zivotu njihova djeca. Da li je to doista tako? Da li odgajamo djecu nasiljem (neodobravanje razvijanja djetetovog talenta je takodjer vrsta nasilj) ili ih niti ne odgajamo jer nam nisu dovoljno vazna. Nemamo vremena za njih jer je vaznije steci novac, jer je sef vazniji i mocniji od nase djece. Jer ne mozemo drugacije posto drustvo tako funkcionira. Bojimo se sefova, bojimo se ucjene da cemo ostati bez posla ako ne odradimo prekovremene sate, ako ne odradimo svim snagama, a poslije dolazimo kuci premoreni i nemamo vise snage za djecu, za sebe, za odrasle oko nas. Drustvo u kojem je sve vaznije od djece, gdje njima nema pristupa na mnoga mjesta gdje nema razloga zbog njih samih, gdje su oni samo briga odredjenog roditelja a teret svima drugima, tamo vlada nasilje. Drustva u kojima mozemo napredovati samo poslusnoscu, laskanjem, podvalama, laktasenjem,... to su nasilna drustva. Ako mislite da vi niste odgovorni za nista u drustvu u kojem zivite i da ne trebate nista uciniti za boljitak tog drustva i svih clanova drustva, onda ste vi suradnik svih tih nasilnika, vi ste pasivni nasilnik. Zar treba ocekivati u drustvu u kojem je najveci cilj biti bogat, najbogatiji, da nece biti prevare, pljacke, nasilja, svih vrsta kriminala? Zar se moze ocekivati da u drustvu u kojem se podsticalo godinama sa samog vrha nasilje prema odredjenim grupama gradjana da sada odjednom vlada mir i ljubav.
U sta vjerujete kada se smicete nasilnicima ili zatvarate oci da nevidite? Vjerujete li ljudima? Ako ne vjerujete ljudima, ako ne vjerujete u covjeka kako vjerujete sebi, covjeku, da cini ono sto treba? Zar si ti jedini koji zna? Ako jesi, ucini da i drugi saznaju, bit ce ti lakse zivjeti. Imat ces prijatelje. Sada kada zatvaras sebe u tvrdjavu prezira nemas prijatelje i nisi prijatelj nikome. Ti si tek uplasena, osakacena zvijerka sto bjezi. Osakatili su tvoje postovonja, tvoju snagu, tvoj um, tvoju sposobnost da volis, da mijenjas, da stvaras. Ljubav i postovanje se ne dobijaju nasiljem, prezirom, podmukloscu, nebrigom. Samo ljubav i postovanje u drustvu cine nas sigurnima u domu, na poslu, skoli i ulici.
Ljubav i postovanje nije moguce uzgajati i zadrzati samo u svom domu.
Vara se svatko tko misli da ce biti dovoljno voljeti samo one u svojoj kuci. Ljubav i postovanje se ne mogu cuvati samo za sebe, za svoju porodicu ili par prijatelja a prema drugima bas me briga. To je varka kojoj vecinom nasijedamo. Onaj tko kaze da voli samo svoju porodicu a za druge ga nije briga tome ce djecu na ulici drugi vidjati ustrasenu ili da strase. Taj ce morati sukobiti se sa tudjim nasiljem. Sva djeca su nasa djeca i svi ljudi su nasi sugradjani sa kojima dijelimo zivot posredno ili neposredno.
20.10.2008. (15:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuza - Znam, nije ni moj bio sklon prihvatiti i razumit buntovničke ideje, pa sam ih ja unaprijed ugasila, ili utišala , neman pojma, kako koje. Iz istog razloga smo i mi pustili dečke da budu što jesu. U društvo se sve gleda pod povećalom, kad bi još i u obitelji bili takvi, onda bi slobodni duh naše dice bija u vječnom zatvoru. Nažalost, ne misle svi ovako kao mi. A strah je stalno prisutan, više kao konstantna strepnja, tjeskoba. zvijezda - Sve znaš, sve razumiš...drago mi je da nas ima više. :-))) nitko nije otok - I mene je spoznaja da nisam prije zapazila vijesti o tim pričama, navelo na pisanje posta, kao polazna točka za temu o kojoj sam pisala. Uh, vozački - to nas tek čeka, ali naš također još ne upire puno, pa i ja šutim. Nek bude što kasnije, a opet ne možemo to izbjeć, niti ih zaštititi. :-) katja - Zakon mase često preraste u nasilje, pa makar bilo ničim izazvano. Čim se mase okupe, bez obzira na motivaciju, službe reda se također okupljaju i spremni su za djelovanje. Kod nas vlada teški iznered, i puno, puno pravih čistača bi nam tribalo, a ja ih baš nigdi ne vidin, osim u nama malim pojedincima koji tu i tamo dignemo glas ovdje na blogu. Znam da ti dižeš i na drugim pravim mistima i zato ti svaka čast. :-)) čiovka - Hvala ti, ali zašto svi zaboravljaju na TATU? Sama ne bi uspila, znaš to, bez obzira što nije stalno tu. :-) Mladen - Upravo isto mislimo. Došlo je do otuđenja na mnogim razinama. Ni prosvjetni radnici, predagozi, sociolozi, svi koji bi bili stručni po tom pitanju, ni društvo u cjelini ne radi puno na animaciji mladih, na rješavanju problema . Svi samo pričaju, a akcije nigdje nema. Znam, mi smo skloni uspoređivati to s onim vremenom kada je ta aktivnost bila puno bolje organizirana. Ali i onda je bilo problema, bar u mojoj generaciji. Veliki je jaz i teško je to pomiriti, približiti, nove tehnologije, napredak komunikacije uzimaju svoj danak i sve je manje Don Kihota, sve je manje entuzijasta kao što si ti. Čini mi se kao da je entuzijazam umro na ovim prostorima. U istinu i poštenje uvijek vjerujem i to je ono najvrijednije što mogu prenijeti svojoj djeci, i ne samo svojoj. Na putu sam da se uključim u volonterski rad s djecom i veselim se tome. :-))
20.10.2008. (15:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako - Hvala ti što si u svom komentaru prenijela svoje pismo. Sve si rekla i zaista ne bi želila ni jednu riječ dodati. Zahvalna sam što sam te susrela na ovom istom putu. :-))) Za biljke? Već ću nekako saznati, kad dođe vrijeme :-)))
20.10.2008. (15:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iman sutra blablabla pa ću metnit istu onu majicu i onda ti javit di ćeš me moć vidit i ćuti :)))))))))
20.10.2008. (15:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dalmacija moja inspiracij
teško mi je davat nike predike oli opisivat naćin života iz ove moje perspektive života u liberalnoj sredini ( NL)...jedino ča san u zanji petnaestak godin u Cro primjetija to je ka prvo rić tolerencija ta rić sve više postaje nepoznata...dakako uz časne iznimke koje su po mome viđenju ipak u minusu...ajmo od pankera, rokera, motorista sa dugon koson, bosanac, ercegovac, bodula,slovenaca, vlaja, fetivi spličana kaštelana trogirana, muslimana, albanaca, tajkuna,srbina, homoseksualaca,furešti, lezbijki, purgera, bbboysa, torcidaša oču li još daje pisat...nije in lako a i nama sa njima u tako konzervativnoj sredini...neka mi niko dokaže suprotno bi ču sritan ka malo dite...društvo nije samo divojčica sa pletenicama i fjokom u kosi oli momak lipo zalizan oprani ruku i ujudan da se digne noni u autobusu...jema nas svakakvi...i svi mi na niki naćin tribamo jemat svoje misto u ovemu društvu uz toleranciju suživota...a ča se odgoja tiće pokušavamo večina nas dat ništo kvalitetno našoj dici pa ča ostane...ostane...
Nije lako odgajati djecu u društvu u kojem se na svakom koraku uočava koliko je teško opstati ako si drukčiji, ako po bilo čemu "stršiš" (a i to je relativno - što danas uopće znači stršati, naime meni se često čini da upravo ja po mnogočemu - stršim). Svi se kunu u demokraciju, toleranciju...a sve samo deklarativno. Kad to treba provesti u djelo - to je onda već nešto drugo. I ne mogu se djeci prodavati te prazne priče, vide oni to. Sad mi pada na pamet što je odgovorio tvoj sin kad ste gledali na TV-u ono razbijačko natjecanje očeva. Rekao je točno ono što današnje društvo nudi: gledanje kako budale razbijaju. Ma, joj, grozno...bolje da se zaustavim jer bih mogla još čuda napisati, a ionako se slažem s tvojim pogledom.
20.10.2008. (22:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jedno od najvažnijih i najtežih obveza ili zadataka, obavljamo kao amateri. Za upravljati avionom, mora se učiti, za liječiti ljude, mora se učiti, i da ne nabrajam, za sve treba imati diplomu, pa makar i kupljenu. E, sad, kad treba izgraditi čovjeka, tu nam ne treba niti biti pismen, kad treba voditi državu, a to podrazumjeva voditi ljude, opet ne treba imati nikakvu diplomu ( to bar svaki dan gledamo, ne računam kupljene). Htjedoh reći, ono najvažnije u ž ivotu, rade amateri, i nije se čuditi da imamo po ulicama ovo što imamo, nažalost. Kućni odgoj je jedan od najbitnijih čimbenika, a onda sve drugo. I ne trebamo se čuditi kad mladi slušaju ono što nema veze s glazbom, kad se mačurdom mlati na, nazovimo, koncertu, sa ikonografijom koja, nažalost, lako bude prihvaćana, upravo radi neodgoja, što domaćeg, što društvenog. A da zlo bude gore, upravo ti koji misle da je učenje za budale, imaju lovu, a učitelji, i ostala inteligencija, ne da je u drugom planu, već na rubu egzistencije, na marginama. Najteže je izgraditi čovjeka, čovjeka u pravom smislu riječi. Lijepi pozdrav. p
20.10.2008. (22:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Katja - Jedva čekan! :-)))) Dalmatinac - Upravo tako, svi su naša dica i tolerancija bi trebala biti na vrlo visokoj razini, ali nije, srozava se sve više. I tolerancija, kao i entuzijazam - ugroženi su u ovom društvu kao i rijetke životinje, kao i vječni led na Sjev.polu. Bigi - Dobro si naglasila - "što to danas znači stršati?" Evo sad si me ponukala da ovo kažem: Sretnem učiteljicu moje djece - obojici je bila ista. U uobičajenom razgovoru, na pozdravu mi kaže - "Jedva čekam kad će izaći iz škole!" Uhvatim pogrešni signal i kažem- "Zar ćete uskoro u penziju?" - "Ma ne, ne! Ja jedva ćekam kad će više taj razred izići iz naše škole!" Ostala sam , neznam se uopće izrazit kako sam ostala, ali znam o čemu se radi. radi se o razredu mog mlađeg koji je sad 8.r., a od 1.r. njihova učiteljica je naglašavala kako su izuzetno problematičan razred i od 4 god. školovanja, ona je skoro 2 godine bila na bolovanju zbog problema s kičmom. Istina je da je to razred individualaca, i svatko je na svoj način bio poseban. Nije se znala nositi s tim razredom po sistemu na koji je naviknuta. A sistem je bio ravnanje, ukalupljivanje. Trebalo je mijenjati pristup, ali to je bilo prekomplicirano za jednu osobu. Uopće je ne krivim, ali kompletan sistem je tu zakazao. I zapravo sam zaključila da ona jedva čeka da ih više ne gleda u toj školi, jer ih doživljava kao svoj osobni neuspjeh. Uzgred, razred mog starijeg sina joj je bio za primjer svima i bila je jako ponosna na njih. Svima je jasno da je školstvo i pedagogija spala na niske grane. Čast iznimkama. Žalim tu učiteljicu, ali žalim i tu djecu, jer nisu dobili priliku, nisu imali šansu da pokažu ono najbolje što imaju u sebi, jer im se uvijek naglašavalo, na svim razinama, ono najgore i od 1.razreda imali su reputaciju najproblematičnijeg razreda u školi koja inače ima 2 prva razreda u generaciji. Ovo mi je skoro tema za još jedan post, ali tvoj komentar mi se poklopio i vidi sad. Možda jednom napišem i post o ovome, jer me zaista intrigira već duže vremena.
20.10.2008. (22:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun - Baš tako i na kraju obavljenog posla ne dobivamo ocjenu, diplomu,nismo sigurni da li smo uspjeli, da li smo baš sve napravili kako treba. U jednoj knjizi pročitala sam mišljenje jedne majke o odgoju djece: Zamislimo da je odgoj djeteta kao spremanje kolača. Pripremimo sastojke, umijesimo, posebno se potrudimo, sve napravimo kako treba i po receptu kojeg smo ili pročitali u knjizi ili naslijedili od majke i bake. Stavimo u pećnicu i čekamo da bude gotovo. Tek kad je kolač ispečen, pod uvjetom da ga nismo zanemarili i pustili da se prepeče, možemo ga probati i tek tada znamo da li je ispao dobar. Možda nisam sve doslovno citirala, i ponešto sam proizvoljno dodala,ali smisaoporuke je pogođen. Lijepi pozdravi i tebi. :-)
20.10.2008. (22:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
... I kad vas bude tuklo olujno more,
sitite se, dico
da ćemo uvik bit vaša lanterna
i vaša mirna luka. ...
Od uvijek je bilo nasilja !
I kad je moj sin koji je sada 34-godišnjak, bilo je nasilja !
Svako vrijeme donosi svoju vrstu nasilja !
Samo danas su češće smrtne posljedice !
Kao i na filmovima s kojima nas guše, svakodnevno !
Evo npr. danas, bila sam doma i slučajno na RTL film, neka MLADA DAMA od 17 godina, kockar ... u društvu u kom je bila koristi se droga, kasnije ona u lezbijskom odnosu sa DAMOM u poznijim godinama a STARIJI gospodin snima ... a NAVUKLI je a ona mlada, naivna, puna samodopadnosti, pouzdanja i tako, nasjela ...
Zat TO i slične situacije iz filmova djeca ne primjenjuju ?
A ubojstvo Luke Ritza ... dolazim do sumnje da TO baš i nije bilo tako bezazleno ubojstvo.
On je tako mlad odlučio donirati organe ako mu se NEŠTO DESI.
Neka mi Bog oprosti došla sam na STRAŠNU pomisao ... do osobnih zdravstvenih podataka danas se relativno lako dolazi ... i, tako, još jedan dodatni strah i sumnja, da se možda djecu ne ubija zbog organa.
Ne znam, od toliko strahota koje se dešavaju, TO mi dolazi kao ideja, strašna ali moguća !
Kao i ovo ubojstvo I. Hodak.
Nije TO tako bezazleno. Sad sumnjaju na rusku i tko zna čiju još mafiju !
A kad sam vidila sliku onog monstruma Ivana Bulja i onog mlađeg, isto tako monstruma Luke Pezelja, ne znam, u zatvoru se udebljali a Bulj bio GLAVNI za organiziranje štrajka glađu u svim zatvorima u Hrvatskoj, zbog loših uvjeta !
A Anđela Bešlić, monstrumu Bulju bila susjeda, dijetetu sigurno nije palo ni na kraj pameti da bi je on, starkelja, jer za nju on jeste starkelja, vršnjak njenog oca, da bi je monstrum ODVEO, krio, mučio, silovao i na kraju, kad je ZADOVOLJIO svoju POHOTU monstruma, bacio golu u jarak. A tako i monstrum Luka Pezelj ... on čak GLUMIO ludilo, sada pokajanje a i onaj odvjetnik koji ga na ONAKAV način brani ... možda će ako ne jednom njegovu 'će, onda unuku, praunuku a moglo bi i unuka ili praunuka netko SREDIT na sličan način !
Jer, MONSTRUMI dobro prolaze pa ih je sve više ! Na žalost !
A važno da se NAŠI bave Thompsonom ...
19.10.2008. (19:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
so far away...
tema o kojoj bi se romani mogli pisati...ali,svaka ti čast,što si ih tako odgajala...jer,što je više takvih roditelja to je više i onih koji su drugačiji i onih koji tu različitost prihvaćaju ....a za to treba puno više hrabrosti nego za ukalupiti se...
19.10.2008. (19:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
barakokula
Skroz osjecam tvoje misli i bome dala si mi mislit...svijet zapada iz jedne krize u drugu...uvidjamo da kao pojedinci ne mozemo sprijeciti zlocin,masovna ubojstva,drustvene nemire,ratove i bolesti no moze preuzeti odgovornost za svoje reakcije i promijeniti stav prema tim dogadjajima...tolerancija prema drugim ljudima oko nas je odraz nase cjelovitosti...nasa bezgranicna majcinska ljubav je nasa ahilova peta...a nasa djeca ne idu nasim putem,ona idu svojim putem,uz pratnju nase bezgranicne ljubavi i podrske..to je sve sto mozemo,nama mozda malo a za nasu djecu je to cijeli sretni svijet iz kojeg dolaze i idu svolim putem...kao i mi :-))) ja neznam koji mi je drazi od njih dvojice,sretni su jer si im ti MAMA i zive u sretnom svijetu svoje obitelji :-)))
19.10.2008. (21:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Prestrašno je društvo u kojem živimo i na svima nama je da ga minjamo, druge nema.
19.10.2008. (21:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smiling cricket
Da, mala djeca male brige, a velika... Doista je gadno vrijeme da klinci zdravo i bez posljedica prođu kroz adolescenciju. Radim u školi, vidim upitnike roditelja, često nemoć. Mislim da ih treba promatrati, teško je ograničavati. U biti vaša pjesma na kraju govori sve. Za 10-tak godina i mene vjerovatno čeka isti strah kad odraste moj mali. Jedino se nadam da će nam do tada država i društvo nekako profunkcionirati i iskontrolirati već dobrano razmahano nasilje.
19.10.2008. (22:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smijeh je tražila...
Tvoji sinovi su sretni ljudi.
I tvoje prijateljice su sretni ljudi......:)
19.10.2008. (23:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Predivna tema.... kao da si prepisivala osjećaje iz moje duše...
Ne znam da li si čitala moju staru temu... kad mi je klinac pretučen u školi.
No ukratko ću ponoviti. Došao je doma razbijen. Prvo sam nazvala svjedoke... kad su potvrdili da je bilo bez povoda nazvala sam počinitelja. Rekao mi je da je jedini razlog što mu je moj klinac antipatičan i neka si pazim sina! Počinitelj je bio pijan.
Odvela sam ga na Hitnu... događaj prijavila policiji.
Liječnici, policajci i ljudi u školi su profesionalno odradili svoj posao. Počinitelj je izbačen iz škole, a klinac je imao policijsku pratnju i civilu još dugo vremena....
U takvim situacijama Država pokreće sudski postupak protiv počinitelja. Dobila sam pismenu obavijest da su procijenili kako nema potrebe za pokretanjem postupka i da mogu podići privatnu tužbu ako želim.
Nisam je podnijela.
Jer nama ne trebaju odštete i ne trebaju osvete.... a još nam je manje trebalo da kroz nekakav spor i dalje živimo tu ružnu priču. Ako u ovoj zemlji misle da su takva ponašanja normalna... onda neka im bude. Imam sreću da mi je sin ostao živ.
Počinitelj je poznati razbijač u našem kraju i glavna parola mu je: "Sve će to moj tata srediti!". Nadam se da nitko neće platiti životom zato što Država nije htjela prepoznati opasnost i na vrijeme reagirati.
Godinama pratim zbivanja među djecom i mladima.... vidim korijene... vidim posljedice, vidim strahote.... vrištala sam glasno i uvijek dobila po nosu. U ovoj zemlji caruju predrasude, u ovoj zemlji se sustavno uništava budućnost... uništavaju se naša djeca. Prvi računi su počeli stizati na naplatu... a na žalost bit će još samo gore.
19.10.2008. (23:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
promatram, razmišljam - Da, mnogo je primjera koje je trebalo naglasiti, osvrnula sam se na ove koji su danas naglašeni, i koji su me direktno potakli na ovaj post. Potpuno se slažem s tobom po pitanju monstruma i odnosa društva i pravosuđa prema monstrumima.
da li ima mjesta sumnjama u slučaju Luke Ritza, neznam, teško je o tome razmišljati, ali baš njegovo ubojstvo me navelo na ponovno razmišljanje o mojoj osobnoj odluci u vezi doniranja.
Čitajući tvoje izraze sumnje, sjetila sam se jedne knjige "Koma", u kojoj sam prvi put čitala o otimanju ljudi i trgovini njihovim organima, (snimljen je i film po toj knjizi). Nešto što je prije 30 godina bilo fantazija, danas je možda stvarnost. Možda, zaista mi je preteško misliti o tome na taj način.
so far - I ja sestalno nadam da će biti sve više onih koji različitosti prihvaćaju, ali događaji to sustavno negiraju, nažalost. Onaj koji je hrabar, također se boji, možda i više od kukavica, samo to ne pokazuje.
barakokula - I TATA je zaslužan...ali, sve znaš...:-)
Koo - Druge nema, znam, ali kako? Po koju cijenu?
cvrčak - Ne propustite uživati dok je dijete, sve to tako brzo prođe i odjednom dođe ovo...
Marčelina - Nadam se samo da će zaista biti i ostati sretni ljudi. :-)
Dona - Da, sjećam se tvog iskustva i također sam se našla u toj tvojoj priči, a tako sam nekako i komentirala. Prestrašno je roditeljima i djetetu koje tako nešto doživi, ali zaista u svemu najsretniji si što je ostao živ. I napravila bih jednako kao i vi. Ne bi potezala taj slučaj po sudovima, čisto da zaštitim dijete od novih maltretiranja i nasilništva.
Razumijemo se, Dona, od samog početka. :-)
20.10.2008. (00:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
umorno_oko
Moran priznat da su me malo šokirale one dvi slike na podanku, ali ipak, kako je već neko napisa, guštajmo u njima dok su dica, dok još moremo guštat ... štufaće i, proće i, ali moradu to sami zaključit, a ne da to shvate ka nametnuto razmišljanje. Kad se ja sitin sebe u njiovin godinan, tija san svit okrenit naopako. Pita san se zašto ljudi ne gredu na Mars, ako je to tehnički izvodivo. Triba san uvatit ove godine da skužin ta to neko triba i platit ...
Čestitan na hrabrosti da dopustiš dici da jemaju svoje snove, dok su još mladi ... kasnije će bit ... kasno ...
20.10.2008. (00:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
umorni - Razumin, ali to su isto naša dica koju neizmjerno volimo. Fala ti. :-)
20.10.2008. (00:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zuzayok
predivan post gustirno moja
ja sam bila ko tvoja dica sad,ali tata nije ima bas razumjevanja,takvo je doba bilo :))
onda sam se zarekla da ce moje dite bit slobodno i nosit na sebi sta god joj pashe
i gle.....moja se nicim ne istice,niti sjena svojoj mami
valjda je na tatu :))
nije niti buntovna,sve prihvaca sta joj savjetujemo,ne podize glas........
ali isto se bojim,jako se bojim........ ovo ludo vrime
20.10.2008. (08:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zvijezda nova
I ja svoju djecu odgajam tako. Neka budu ono što jesu, a ne lutke koje će netko pokretati konopcima. Neka budu sretni takvi kakvi jesu, jer ih im volimo takve kakve jesu, a ne kakve bi netko želio da jesu.
20.10.2008. (08:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nitko nije otok
grozno me strah, nisam čula za te prve tri priče, strašno, vremena su postala zaista opasna, tu je glavni problem, jer se hrpu stvari ne rješava, ništa ne poduzima, moj je od onih što ni vozački ne želi, koji strah kad se od nekud vraća, i to ne kasno, strašno, strašno.
20.10.2008. (11:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Katja
Mi snosimo istu odgovornost ka i oni koji su nas doveli tu di jesmo. Nečinjenje je opasna stvar, triba masovno reagirat javno, burno, na koncu konca i građanskin neposluhon, masa je uvik masa i nje se svak boji.
Iza lita san uvik svitlija od sunca, a iman i pramenove i eto, tamo san, pa valjda si me pripoznala :))))))))
20.10.2008. (13:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čiovka
Jučer san opet bila doma samo u prolazu i skoro san propustila ovi post.
Tvoja dica su sritna jer si im ti mama!:-))
20.10.2008. (14:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
Sve mi je jasno. Često sam sa mladima, onom manjom skupinom što je odabrala igru koju igram. I sam imam četvero djece od kojih je najmlađi sada 20. Koje li su to brige bile kada su kasnije dolazili kući. Kao zec sam ih dočekivao. Nisam mogao biti u njihovom društvu i štititi ih i pratiti. Pokrenuo sam aktivnost u onom što znam i volim i krenuo po osnovnim školama. Moja djeca nisu željela igrati što i tata i bili su prepušteni grupi vršnjaka. Slobodu im nisam želio oduzimati. Moje preporuke često su bile tek na kratko za određeni slučaj. I danas još strepim i nemam snage pričati o nekim stvarima.
Djeca su prepuštena sama sebi. Roditelji nisu 'in'. Većina nema pojma koje se vrijednosti vjijednjuju među većinom mladih. Odakle im to? Pogledajmo društvo. Pogledajmo jagmu za lovom. Maleni su shvatili da treba biti sposoban i bogat. Nude im oni na televiziji, novinama. Nalokati se pive i derati se dok onih 11 naganja loptu. Nije važno koji. Ovima koji sve to kreiraju važno je da što više prodaju (piva, cigareta i ko zna čega još), a država nema ništa protiv. Sliti će se i u državnu kasu preko poreza. Kakovi su programi za rad s mladima? Kakova je ponuda mladima? Gnjevan sam na ove koji nam društvo vode.
Roditelji su često bespomoćni i budu ignorirani od djece. Maleni sami formiraju svoje cool-liste. Ne moramo ih mi, ali da im bar ponudimo ili da im vodimo klubove, sekcije i slično. Puno bi posla bilo za nas koji znamo i možemo, samo skoro nitko neće, a i da hoće naiči če na ogroman zid nerazumjevanja službenog dijela društva. Znam, vidim, a i kao roditelj brinem. No nisam ostao skrštenih ruku. Učim malene jednu staru drevnu igru, igru koja nosi mudrost u sebi. Kafići i gostionice su prepune onih koji bi mogli nešto slično raditi. Naravno, volonterski, jer društvo baš i ne daje za to.
Za svoju djecu boriti ćemo se kada se borimo za svu djecu svijeta.
I onaj što učini zlo, zaveden je. I on je dijete nečije. I on ima srce i dušu. Vidiš li tko mu ih je zamaglio?
Ne daj se i neka vam sinove cijene dobrotu i poštuju svijet i život, koji je nažalost danas bolestan ... :)
20.10.2008. (14:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
draga moja, nemam pojma kako se koja biljka zove....
ti si svoju djecu odgaljala kako si najbolje znala i eto rezultata....sretna djeca....
a ta nastavnica ocito nije bas dobar odgajatelj kad je vlastitu djecu sakatila na podrucju koje je toliko bitno za svakog ciovjeka......njoj su ocito vazni samo moc i pare....a to umjetnost ne daje.....
sto se tice nasilja .....bas napisah jedno pismo o tome....pa eto da izdvojim ponesto ....
Nasilje u drustvu je posljedica drustvenih odnosa i stanja. Samo u drustvu gdje se nasilje tolerira ili cak podstice desavaju se cesti napadi na pojedince i grupe gradjana. Ako zelimo nasilje sprijeciti onda se moramo zapitati gdje smo to nasilje podsticali, gdje ga tolerirali, itd.
Da li vlast imaju mocnici ili gradjani bez obzira na imovinu i polozaj u drustvenoj strukturi?
Svi ce vam odmah reci da su najvrednije u njihovom zivotu njihova djeca. Da li je to doista tako? Da li odgajamo djecu nasiljem (neodobravanje razvijanja djetetovog talenta je takodjer vrsta nasilj) ili ih niti ne odgajamo jer nam nisu dovoljno vazna. Nemamo vremena za njih jer je vaznije steci novac, jer je sef vazniji i mocniji od nase djece. Jer ne mozemo drugacije posto drustvo tako funkcionira. Bojimo se sefova, bojimo se ucjene da cemo ostati bez posla ako ne odradimo prekovremene sate, ako ne odradimo svim snagama, a poslije dolazimo kuci premoreni i nemamo vise snage za djecu, za sebe, za odrasle oko nas.
Drustvo u kojem je sve vaznije od djece, gdje njima nema pristupa na mnoga mjesta gdje nema razloga zbog njih samih, gdje su oni samo briga odredjenog roditelja a teret svima drugima, tamo vlada nasilje.
Drustva u kojima mozemo napredovati samo poslusnoscu, laskanjem, podvalama, laktasenjem,... to su nasilna drustva.
Ako mislite da vi niste odgovorni za nista u drustvu u kojem zivite i da ne trebate nista uciniti za boljitak tog drustva i svih clanova drustva, onda ste vi suradnik svih tih nasilnika, vi ste pasivni nasilnik.
Zar treba ocekivati u drustvu u kojem je najveci cilj biti bogat, najbogatiji, da nece biti prevare, pljacke, nasilja, svih vrsta kriminala? Zar se moze ocekivati da u drustvu u kojem se podsticalo godinama sa samog vrha nasilje prema odredjenim grupama gradjana da sada odjednom vlada mir i ljubav.
U sta vjerujete kada se smicete nasilnicima ili zatvarate oci da nevidite?
Vjerujete li ljudima?
Ako ne vjerujete ljudima, ako ne vjerujete u covjeka kako vjerujete sebi, covjeku, da cini ono sto treba?
Zar si ti jedini koji zna? Ako jesi, ucini da i drugi saznaju, bit ce ti lakse zivjeti. Imat ces prijatelje.
Sada kada zatvaras sebe u tvrdjavu prezira nemas prijatelje i nisi prijatelj nikome. Ti si tek uplasena, osakacena zvijerka sto bjezi. Osakatili su tvoje postovonja, tvoju snagu, tvoj um, tvoju sposobnost da volis, da mijenjas, da stvaras.
Ljubav i postovanje se ne dobijaju nasiljem, prezirom, podmukloscu, nebrigom.
Samo ljubav i postovanje u drustvu cine nas sigurnima u domu, na poslu, skoli i ulici.
Ljubav i postovanje nije moguce uzgajati i zadrzati samo u svom domu.
Vara se svatko tko misli da ce biti dovoljno voljeti samo one u svojoj kuci. Ljubav i postovanje se ne mogu cuvati samo za sebe, za svoju porodicu ili par prijatelja a prema drugima bas me briga. To je varka kojoj vecinom nasijedamo. Onaj tko kaze da voli samo svoju porodicu a za druge ga nije briga tome ce djecu na ulici drugi vidjati ustrasenu ili da strase. Taj ce morati sukobiti se sa tudjim nasiljem. Sva djeca su nasa djeca i svi ljudi su nasi sugradjani sa kojima dijelimo zivot posredno ili neposredno.
20.10.2008. (15:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
zuza - Znam, nije ni moj bio sklon prihvatiti i razumit buntovničke ideje, pa sam ih ja unaprijed ugasila, ili utišala , neman pojma, kako koje. Iz istog razloga smo i mi pustili dečke da budu što jesu. U društvo se sve gleda pod povećalom, kad bi još i u obitelji bili takvi, onda bi slobodni duh naše dice bija u vječnom zatvoru. Nažalost, ne misle svi ovako kao mi.
A strah je stalno prisutan, više kao konstantna strepnja, tjeskoba.
zvijezda - Sve znaš, sve razumiš...drago mi je da nas ima više. :-)))
nitko nije otok - I mene je spoznaja da nisam prije zapazila vijesti o tim pričama, navelo na pisanje posta, kao polazna točka za temu o kojoj sam pisala. Uh, vozački - to nas tek čeka, ali naš također još ne upire puno, pa i ja šutim. Nek bude što kasnije, a opet ne možemo to izbjeć, niti ih zaštititi. :-)
katja - Zakon mase često preraste u nasilje, pa makar bilo ničim izazvano. Čim se mase okupe, bez obzira na motivaciju, službe reda se također okupljaju i spremni su za djelovanje.
Kod nas vlada teški iznered, i puno, puno pravih čistača bi nam tribalo, a ja ih baš nigdi ne vidin, osim u nama malim pojedincima koji tu i tamo dignemo glas ovdje na blogu.
Znam da ti dižeš i na drugim pravim mistima i zato ti svaka čast. :-))
čiovka - Hvala ti, ali zašto svi zaboravljaju na TATU? Sama ne bi uspila, znaš to, bez obzira što nije stalno tu. :-)
Mladen - Upravo isto mislimo. Došlo je do otuđenja na mnogim razinama. Ni prosvjetni radnici, predagozi, sociolozi, svi koji bi bili stručni po tom pitanju, ni društvo u cjelini ne radi puno na animaciji mladih, na rješavanju problema . Svi samo pričaju, a akcije nigdje nema. Znam, mi smo skloni uspoređivati to s onim vremenom kada je ta aktivnost bila puno bolje organizirana. Ali i onda je bilo problema, bar u mojoj generaciji.
Veliki je jaz i teško je to pomiriti, približiti, nove tehnologije, napredak komunikacije uzimaju svoj danak i sve je manje Don Kihota, sve je manje entuzijasta kao što si ti.
Čini mi se kao da je entuzijazam umro na ovim prostorima.
U istinu i poštenje uvijek vjerujem i to je ono najvrijednije što mogu prenijeti svojoj djeci, i ne samo svojoj. Na putu sam da se uključim u volonterski rad s djecom i veselim se tome. :-))
20.10.2008. (15:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
necutako - Hvala ti što si u svom komentaru prenijela svoje pismo. Sve si rekla i zaista ne bi želila ni jednu riječ dodati. Zahvalna sam što sam te susrela na ovom istom putu. :-)))
Za biljke? Već ću nekako saznati, kad dođe vrijeme :-)))
20.10.2008. (15:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Katja
Iman sutra blablabla pa ću metnit istu onu majicu i onda ti javit di ćeš me moć vidit i ćuti :)))))))))
20.10.2008. (15:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dalmacija moja inspiracij
teško mi je davat nike predike oli opisivat naćin života iz ove moje perspektive života u liberalnoj sredini ( NL)...jedino ča san u zanji petnaestak godin u Cro primjetija to je ka prvo rić tolerencija ta rić sve više postaje nepoznata...dakako uz časne iznimke koje su po mome viđenju ipak u minusu...ajmo od pankera, rokera, motorista sa dugon koson, bosanac, ercegovac, bodula,slovenaca, vlaja, fetivi spličana kaštelana trogirana, muslimana, albanaca, tajkuna,srbina, homoseksualaca,furešti, lezbijki, purgera, bbboysa, torcidaša oču li još daje pisat...nije in lako a i nama sa njima u tako konzervativnoj sredini...neka mi niko dokaže suprotno bi ču sritan ka malo dite...društvo nije samo divojčica sa pletenicama i fjokom u kosi oli momak lipo zalizan oprani ruku i ujudan da se digne noni u autobusu...jema nas svakakvi...i svi mi na niki naćin tribamo jemat svoje misto u ovemu društvu uz toleranciju suživota...a ča se odgoja tiće pokušavamo večina nas dat ništo kvalitetno našoj dici pa ča ostane...ostane...
dalmacija moja inspiracija
20.10.2008. (16:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Nije lako odgajati djecu u društvu u kojem se na svakom koraku uočava koliko je teško opstati ako si drukčiji, ako po bilo čemu "stršiš" (a i to je relativno - što danas uopće znači stršati, naime meni se često čini da upravo ja po mnogočemu - stršim). Svi se kunu u demokraciju, toleranciju...a sve samo deklarativno. Kad to treba provesti u djelo - to je onda već nešto drugo. I ne mogu se djeci prodavati te prazne priče, vide oni to. Sad mi pada na pamet što je odgovorio tvoj sin kad ste gledali na TV-u ono razbijačko natjecanje očeva. Rekao je točno ono što današnje društvo nudi: gledanje kako budale razbijaju. Ma, joj, grozno...bolje da se zaustavim jer bih mogla još čuda napisati, a ionako se slažem s tvojim pogledom.
20.10.2008. (22:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fra gavun
Jedno od najvažnijih i najtežih obveza ili zadataka, obavljamo kao amateri. Za upravljati avionom, mora se učiti, za liječiti ljude, mora se učiti, i da ne nabrajam, za sve treba imati diplomu, pa makar i kupljenu. E, sad, kad treba izgraditi čovjeka, tu nam ne treba niti biti pismen, kad treba voditi državu, a to podrazumjeva voditi ljude, opet ne treba imati nikakvu diplomu ( to bar svaki dan gledamo, ne računam kupljene). Htjedoh reći, ono najvažnije u ž
ivotu, rade amateri, i nije se čuditi da imamo po ulicama ovo što imamo, nažalost. Kućni odgoj je jedan od najbitnijih čimbenika, a onda sve drugo. I ne trebamo se čuditi kad mladi slušaju ono što nema veze s glazbom, kad se mačurdom mlati na, nazovimo, koncertu, sa ikonografijom koja, nažalost, lako bude prihvaćana, upravo radi neodgoja, što domaćeg, što društvenog. A da zlo bude gore, upravo ti koji misle da je učenje za budale, imaju lovu, a učitelji, i ostala inteligencija, ne da je u drugom planu, već na rubu egzistencije, na marginama.
Najteže je izgraditi čovjeka, čovjeka u pravom smislu riječi. Lijepi pozdrav. p
20.10.2008. (22:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Katja - Jedva čekan! :-))))
Dalmatinac - Upravo tako, svi su naša dica i tolerancija bi trebala biti na vrlo visokoj razini, ali nije, srozava se sve više. I tolerancija, kao i entuzijazam - ugroženi su u ovom društvu kao i rijetke životinje, kao i vječni led na Sjev.polu.
Bigi - Dobro si naglasila - "što to danas znači stršati?" Evo sad si me ponukala da ovo kažem: Sretnem učiteljicu moje djece - obojici je bila ista. U uobičajenom razgovoru, na pozdravu mi kaže - "Jedva čekam kad će izaći iz škole!" Uhvatim pogrešni signal i kažem- "Zar ćete uskoro u penziju?" - "Ma ne, ne! Ja jedva ćekam kad će više taj razred izići iz naše škole!"
Ostala sam , neznam se uopće izrazit kako sam ostala, ali znam o čemu se radi. radi se o razredu mog mlađeg koji je sad 8.r., a od 1.r. njihova učiteljica je naglašavala kako su izuzetno problematičan razred i od 4 god. školovanja, ona je skoro 2 godine bila na bolovanju zbog problema s kičmom. Istina je da je to razred individualaca, i svatko je na svoj način bio poseban. Nije se znala nositi s tim razredom po sistemu na koji je naviknuta. A sistem je bio ravnanje, ukalupljivanje. Trebalo je mijenjati pristup, ali to je bilo prekomplicirano za jednu osobu. Uopće je ne krivim, ali kompletan sistem je tu zakazao. I zapravo sam zaključila da ona jedva čeka da ih više ne gleda u toj školi, jer ih doživljava kao svoj osobni neuspjeh. Uzgred, razred mog starijeg sina joj je bio za primjer svima i bila je jako ponosna na njih.
Svima je jasno da je školstvo i pedagogija spala na niske grane. Čast iznimkama. Žalim tu učiteljicu, ali žalim i tu djecu, jer nisu dobili priliku, nisu imali šansu da pokažu ono najbolje što imaju u sebi, jer im se uvijek naglašavalo, na svim razinama, ono najgore i od 1.razreda imali su reputaciju najproblematičnijeg razreda u školi koja inače ima 2 prva razreda u generaciji. Ovo mi je skoro tema za još jedan post, ali tvoj komentar mi se poklopio i vidi sad.
Možda jednom napišem i post o ovome, jer me zaista intrigira već duže vremena.
20.10.2008. (22:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
fra gavun - Baš tako i na kraju obavljenog posla ne dobivamo ocjenu, diplomu,nismo sigurni da li smo uspjeli, da li smo baš sve napravili kako treba. U jednoj knjizi pročitala sam mišljenje jedne majke o odgoju djece:
Zamislimo da je odgoj djeteta kao spremanje kolača. Pripremimo sastojke, umijesimo, posebno se potrudimo, sve napravimo kako treba i po receptu kojeg smo ili pročitali u knjizi ili naslijedili od majke i bake. Stavimo u pećnicu i čekamo da bude gotovo.
Tek kad je kolač ispečen, pod uvjetom da ga nismo zanemarili i pustili da se prepeče, možemo ga probati i tek tada znamo da li je ispao dobar.
Možda nisam sve doslovno citirala, i ponešto sam proizvoljno dodala,ali smisaoporuke je pogođen. Lijepi pozdravi i tebi. :-)
20.10.2008. (22:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...