Komentari

gosponprofesor.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing


  • Goran

    Pa većina ljudi uopće nije normalna, mislim da je to problem.
    Danas su normalni ljudi nenormalni. Nije mi jasno zašto svi šute o tome. Pa pogledaj tv program, same autopsije, obdukcije, biopsije, očevidi, klanja. Dakle, zaključujem da je prosječan Hrvat - a)mrtvozornik, b)patolog, ili c)serijski ubojica ?

    Čovjek koji vozi bicikl, sluša Treći program radija, uzgaja afričke ljubičice, bavi se vrtlarstvom i čita je jako, jako čudan čovjek. Freak ! Susjeda iz trećeg haustora je čula da je nakon drugog fakulteta poludio !
    Mislim da je Euripid davno zborio nešto o tome kako: "Najmudriji ljudi slijede svoje puteve, ne tuđe!" Ali dođavola, Euripid je mrtav, mora da mu ta mudrost nije mnogo pomogla.

    Smatram da ljudi jako teško mogu pojmiti realnost, da zajednički interes, ne mora biti protiv individualnog interesa. I da su oni često, lice i naličje iste kovanice. Prvo treba shvatiti to, a onda odrediti koji su prioriteti u tom zajedničkom interesu.

    Da li je to zagađena voda, kancerogena hrana, velik trgovinski deficit, visoka nezaposlenost, alkoholizam, manjkavo zdravstvo, manjkavije obrazovanje ili je to Simona Gotovac?

    E sada dolazimo na onu tvoju, o atomizaciji društva. Nismo homogeni, naši mali sitni, pojedinačni interesi prevladavaju dok se sama esencija, sam supstrat onoga što kao društvo jesmo, iz dana u dan degradira.
    I ne vidimo, da ne želeći dobro svome susjedu, svome kolegi, svome pacijentu, svome učeniku - ne želimo dobro samome sebi !

    Nema Evanđelja, nema Manifesta, nema Proroka, nema vođe !

    avatar

    18.10.2008. (16:51)    -   -   -   -  

  • ludlud

    @Goran: Svaka čast! Moram upotrijebiti otrcanu frazu: potpisujem od riječi do riječi. Sažeo si u jednom komentaru čitav moj blog (čiji je glavni motto: čovjek s viljuškom u svijetu juhe"). Doduše, vjerojatno nisi čitao rane postove gdje se bavim time kako sam bio prisiljen liječiti se samo zato da bih se kao normalan ponovo uklopio u nenormalno društvo. Što je rezultiralo drugim glavnim motom bloga koji odražava njegov sadržaj: "Kafka na tripu". :)))))))))))))))))

    @gospon profesor: Udaraš u najtanje žice, nevjerojatno trezveno i fokusirano, samo naprijed! Jednu stvar bih podvukao, koju ljudi jednostavno zaboravljaju. Prosvjeta nije samo jedan od sustava društva, ravnopravan ostalim velikim sustavima ili područjima, poput privrede, zdravstva, znanosti itd. Prosvjeta je temelj civilizacije, iz jednostavnog razloga, učenje i sustav učenja je jedini način prenošenja civilizacije na svim ostalim područjima. Kažem civilizacije, jer i liječenja i poljoprivrede ima u barbara, pa ima i učenja. Ali nema škole kao izuma, kao civilizacijskog postignuća. Drugim riječima, vas bi, od vrtićkih teta do fakskih profesora na dlanu ruke trebalo nositi i njegovati kao najosjetljiviju biljčicu, a s druge strane plijeviti bespoštedno od svakog korova. Zato uzdravlje i dobar ti lov! ;)

    avatar

    18.10.2008. (20:58)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    E gospon profesor, dao si mi toliko posla od jutros, nije me bilo neko vrijeme i privuklo me da isčitam sve unatrag postove i komentare, kao lektiru ali s užitkom...ne smijem više toliko faliti iz škole...a komentirati bi bilo predugo svaku od tema koje su prohujale, zato ću samo reći da su tekstovi briljantni, lucidni, i otvaraju prava ptanja...

    avatar

    19.10.2008. (10:43)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Goran: baš sam razmišljao da te upoznam s ludludom, kad, gle, on me preduhitrio! Naime, upravo je on čovjek kakvog si opisao u svom komentaru.

    ludlud: da, to je to. Ciljano se udara na temelj, zato se trese sve do najgornjega kata. Najgore je to što je i gotovo sve nas, od teta u vrtiću do sveučilišnih profesora, obuzelo neko (ne)svjesno malodušje... Ipak, kao što se da zaključiti i na ovom blogu, žeravica tinja ispod pepela! Što bi rekao Neo:

    I know you're out there. I can feel you now. I know that you're afraid. You're afraid of us. You're afraid of change. I don't know the future. I didn't come here to tell you how this is going to end. I came here to tell you how it's going to begin. I'm going to hang up this phone, and then I'm going to show these people what you don't want them to see. I'm going to show them a world without you. A world without rules and controls, without borders or boundaries. A world where anything is possible. Where we go from there is a choice I leave to you.

    I onda je poletio.

    Majstorica: hvala, uistinu. Tko ne bi nastavio uz ovakve zainteresirane čitatelje. :)

    avatar

    19.10.2008. (11:44)    -   -   -   -  

  • Goran

    Pa da, moram ti reći da nisam ciljao na ludlud -a, ali izgleda da ljudi koji dosegnu odgovarajući civilizacijski nivo, razmišljaju na sličan način.
    "Baždareni" ili senzibilizirani su na isti način.

    Mislim, ja još nisam upoznao čovjeka koji doma prijepodne čita, sluša klasiku,njeguje cvijeće i bavi se biciklizmom, a zatim navečer uzme dasku s čavlom i zaputi se u prvi pothodnik ili park.

    Ali dobro je. Počinju se pisati dobri blogovi, poučni blogovi. Kada bi toga bilo više!

    avatar

    19.10.2008. (12:19)    -   -   -   -  

  • Goran

    E da, još nešto.

    Imao sam predosjećaj da će prije ili kasnije i "Matrica" pojaviti. ;)

    Gospon profesor Neo ? ;)))))

    avatar

    19.10.2008. (12:23)    -   -   -   -  

  • Kazimir

    Gospodine profesore, čini mi se da si smislio Utopiju u kojoj drugi (psihijatri, pravnici i državni činovnici, brr…) rješavaju tvoje probleme. Ali, recimo, zarad diskusije, nek se zgode svesve najpovoljnije okolnosti pa se na ovom blogu osvijeste pravnici s puuuno slobodnog vremena pa pod tvojom supervizijom skiciraju zakon kontra psihopatskih ravnatelja, šefova i svih zaposlenika koji rade s ljudima (to je više ili manje od 50% svih zaposlenih? Na primjer, Goran misli da je više od 50% nenormalnih, tko će onda raditi?). Nek se osvijesti na blogu i političar od formata pa taj zakon progura u svojoj stranci, a ta stranka u Saboru (znači mora biti HDZ). Sabor ga začas (pododbri, odbori, povjerenstva, trc-mrc, prvo, drugo, treće čitanje) prihvati, rebalansira državni proračun i izdvoji lovu za psihijatre. Psihijatri se međusobno odaberu, ovlaste i licenciraju dok si reko pacijent, u nadahnutoj oluji mozgova smisle i istestiraju (može li se država pouzdati u 100 suglasnih znanstvenih radova na tu temu, objavljenih u recentnim svjetskim časopisima?) sofisticirane testove psihopatičnosti (paralelno se provede javna rasprava s temom: detektor laži da-ne?). Nijedni zaštitari ljudskih prava se ne pobune i već za nekoliko godina Ured za mentalnu čistoću počne provoditi testove. Naravno, a) odabrani provoditelji testova su vrhunski educirani, pošteni, nekorumpirljivi, nacionalno dobro im je jedino na pameti i pritom zarađuju više/manje od profesora/ministara? b) oko 50% svih zaposlenika u dugoj koloni pristupa testu a troškove od putnih do liječenja posttraumatskih poremećaja (ipak je to trauma jer nitko nije siguran da nije baš on taj psihopat (je si li ti profesore?) i da neće ne samo ostati bez posla već na dulje staze biti osramoćen pred radnim kolektivom, obitelji i svim ostalima) c) svakih koliko godina bi profesori trebali polagati test? d) zar nije jednostavnije (realnost kao desert) da kakvo bilo školsko povjerenstvo (samo nek mu ime zvuči službeno) bez znanja ravnatelja i svih potencijalnih sabotera odabere povoljan trentak, posjeti rukovoditelje susjedne tvornice i zatraži da veliki kamioni i viljuškari ne dolaze i prolaze u vrijeme nastave; iskamči da tvorničari plate protubučne (izo)prozore. Može se provesti školsko natjecanje na temu buke iz susjedstva a prve tri nagrade bi bile - grafit na zid. Moji prijedlog/zi: Molimo tišinu/poštovanje/primjereno ponašanje, ovo je ŠKOLA!!!

    avatar

    19.10.2008. (12:32)    -   -   -   -  

  • Goran

    @ Kazimir :

    Ne znam da li ti je poznato, ali zahtjev za licenciranjem profesora, mislim svakih 5 godina, već plovi svoj put kroz more birokratskih procedura.
    Znači, svaki profesor će svakih 5 godina morati dokazati da posjeduja znanja, vještine i sposobnosti koje ga kvalificiraju za rad u školi.

    Međutim,meni upada u oči činjenica, da nešto takvo ne prolaze liječnici, pravnici, inženjeri, političari, zastupnici, svećenici odnosno prolaze u slučaju kada postoji sumnja da su se ogriješili o pozitivne zakone i zakone profesije. Znači profesori bi bili jedina profesija, nad kojom bi se sistematski vršila kontrola. Volio bih da takva majčinska briga države o dobrobiti obrazovanja bude praćena odgovarajućim znakom pažnje iz državnog budžeta.

    Iz toga slijedi, da na čelu države može biti psihopat, na čelu bolnice može biti mesar, na čelu odvjetničkog društva može biti kriminalac, na čelu župe može biti pedofil, strojovođa može biti manično-depresivni tip, vozač Zet-a paranoidni shizofrenik a inspektor financijske policije okorjeli kleptoman. Jer za niti jedno od tih zanimanja se ne izdaje licenca kao takva, eventualno površni liječnički pregled. Naročito ne ona koju je potrebno nakon nekog vremena obnovit.


    Mislim, da gubimo iz vida o čemu se radi u postovima gospon profesora. Najmanji problem je izo-staklo na prozorima učionice. Možda na to treba gledati kao na dio mozaika, a koji čini mnogo suvisliju poruku.

    avatar

    19.10.2008. (13:58)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    sociopata..ooo ima toga na žalost, više nego što se misli...specifično im je to što se guraju svugdje, umjereno ulizuju dok ne stignu do željenog položaja..kad ukažeš da nešto ne valja, svi te gledaju kao nenormalnog, jer imaju veliku moć zavaravanja..današnje društvo potiče takve ljude, jer su kao prodorni, sposobni, ambiciozni..pa dugo ostaju ne prepoznati..uhhh imam blizu sebe jedan naprosto ogavan primjer..a btw..tuče ženu i maltretira djecu...čisti freak control

    avatar

    19.10.2008. (16:18)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Kazimir: :)) nisam tako mlad i nadobudan, a bome ni megaloman pa da smišljam Utopije; osim toga, dovoljno sam upućen pa da vidim u što se pretvore i kako skončaju utopistički projekti.

    Prije svega, hvala na tvom angažmanu na blogu (i, po svoj prilici, u društvu – očito aktivno sudjeluješ u rješavanju problema). Želja mi je da ovdje izneseni stavovi budu izloženi svim mogućim kritikama i sagledani iz svake moguće perspektive kako bi se, eventualno, iskristaliziralo štogod vrijedno. Stoga su (mi) tvoji komentari dragocjeni.

    Jasno mi je da u ovoj fazi rasprave još ne možeš sagledati opseg problema s jedne i neka moguća rješenja s druge strane. Također nisam siguran da si pročitao sve postove i komentare objavljene do sada. A to je tek početak.

    Kad je riječ o zloupotrebi psihologije/psihijatrije, naravno da je to apsolutno opravdan strah. Ljudska bića mogu zloupotrijebiti SVE, ne moram iznositi primjere. Svemu se može prigovoriti, jer su ljudi uspjeli sve (i najsvjetlije i najpozitivnije ideje i ideale) kompromitirati. Štojaznam, Crkva se kompromitirala križarskim vojnama i inkvizicijom (dakle, od teokracije ništa), komunizam se kompromitirao staljinizmom i gulazima (dakle, od socijalističkog raja na zemlji ništa), liberalna demokracija se upravo kompromitira (dakle, od konzumerističkog raja i slobode užitka isto ništa), itd. Zato i ti pušeš na hladno, s pravom. I što sad? Hoćemo li se prepustiti nihilističkom vakuumu?

    U nekom smislu si dio mogućeg pristupa rješavanju problema – izuzetno velikog problema, što se dade razabrati iz mojih postova – iskarirkirao. To samo po sebi nije ništa loše, ali nisam primijetio na koji način bi ti uredio sustav tako da NE propušta na ključna mjesta upravljanja školama (do kojih ti je očito stalo) ljude s psihopatskim značajkama osobnosti koji čine strašnu štetu radnoj okolini (jer sada ih, svjedočim tome, pripušta). Ljude kakve sam donekle ocrtao u postovima. Ja sam tek naznačio moguće rješenje: uvođenje, između ostalog, strogo provjerenih, dobro baždarenih, standardiziranih psiholoških testova (za koje znam da postoje i primjenjuju se u tzv. razvijenom svijetu – što misliš, pripušta li se svakoga u dobro uređenim zemljama na određena radna mjesta? Usput, pokušat ću se raspitati o proceduri biranja ravnatelja škola u europskim zemljama). Dakako da je, kao što sam rekao, sve moguće zloupotrijebiti, ali to ne znači da je ideja loša. Dakako da to izgleda neprovedivo u našoj zemlji (tko bi se toga mogao plašiti? Ja sam spreman podvrći se testiranju. Ako netko nije, zašto nije?, itd.). Ipak, tko zna? Kao što vidiš iz Goranovog komentara, stvar se može i drugačije sagledati. Goran će vjerojatno raditi u školi pa je vitalno zainteresiran ;)).

    Napokon, nakon uvodnog šaljivog dijela tvog komentara očekivao sam nešto više od – možda toga nisi svjestan, ali – POTPUNO neprovedive ideje da se ravnatelju iza leđa dogovara nešto s rukovodstvom tvornice. Oprosti, ali to što si napisao je toliko daleko od stanja na terenu da je tragikomično. Kad sad vizualiziram ljude s kojima radim, ravnatelja, sredinu itd., daleko mi se ostvarljivijom čini zamisao o uvođenju psihologijskih testova nego tvoj dobronamjeran prijedlog. O tome zašto je to tako pišem u svojim postovima.

    Goran je ispravno zaključio: ovo su tek djelići mozaika.

    Nadam se da će se što više ljudi uključiti u raspravu. Srdačno,

    gospon profesor :)

    avatar

    19.10.2008. (16:31)    -   -   -   -  

  • Kazimir

    U najopćenitijem odnosu zlostavljača i žrtve ključ razrješenja odnosa je u rukama žrtve. Žrtva, koliko god bila slabija, ipak ima neke mogućnosti izbora. (Naravno, osim u ekstremnim situacijama kad je žrtva dijete ili kad zlostavljač ima pištolj). Pretpostavljam da je tvoj ravnatelj dobro naoružan - inteligencijom, vezama izvan škole, doušnicima u zbornici, da je nečasno otpustio nekoliko kolega i da se uspješno "snalazi" na sudu. Još ako je pravnik po struci... Pretpostavljam da se tvoje svo vrijeme druženja s kolegama svodi na razgovore o Njemu i na nagađanja tko je novi doušnik. Vjeruj mi, to nije neobična radna situacija i takvih "ravnatelja" ima na raznim mjestima. Kako ga pobijediti? Najlakše i najučinkovitije je solidarnošću među kolegama. Dovoljno je okupiti skupinu od desetak ljudi koji će se koliko toliko obavezati na međusobno podržavanje u ključnim situacijama, pa kad ravnatelj krene na jednoga - svi ostali zareže. Čini mi se nemoguće da ne možeš okupiti barem pet ljudi (postoje valjda neki mlađi nerezignirani ili stariji koji nisu u kreditima do grla i očajno ovisni o plaći na točan datum).
    Ako si sam protiv Njega, ako se boriš s njim a kolege šute - to zaista može "oneraspoložiti". Pogotovo ako dugo traje. Kolege znaju da si ti gromobran, pomalo ih peče savjest pa svoje izdajstvo debelo racionaliziraju, možda su čak i neugodni prema tebi. Ako si siguran da nećeš dobiti grupu podrške - možda je vrijeme da razmisliš o promjeni škole.
    Međutim, ako ti nisi jedina meta i ako šutiš dok on napada druge jer se nadaš da ćeš taj put izmaći njegovoj pažnji, a poslije se zbog toga loše osjećaš - vrijeme je da progovoriš! Zajednički interes ispred individualnog kako bi vam svima bilo bolje. Zašto baš ti? Možda si ti prvi postao svjestan njegove patologije. Možda si najmanje opterećem privatnim životom, teorijski najpotkovaniji, najmanje sklon neprimjerenom potčinjavanju. Teško da će vas u dogledno vrijeme zaštiti netko sa strane (onaj je zakon vjerojatno na dugoj plovidbi), morate malo više riskirati, izložiti se udarcima i postaviti jasne linije obrane. Ako pobijedite u nekoliko bitaka zaredom, on će vas nučiti poštovati, potražit će žrtvu manje sklonu opiranju. Ako sve dobro prođe (a ovisi o bezbroj faktora), s vremenom će mu ponestati žrtava, psihopat će ostati izoliran, možda će potražiti drugi posao, npr. voditelja noćnog kluba.

    avatar

    20.10.2008. (11:09)    -   -   -   -  

  • gospon profesor

    Za ravnatelja si uglavnom dobro pretpostavio. Općenito govoreći, tvoji su prijedlozi konstruktivni i, barem u nekoj mjeri, provedivi. Okupiti deset ljudi je apsolutno nedostižno; pet – (pre)optimistično. Ipak, u nekoliko navrata se dogodilo da su ljudi na sjednicama manje više spontano podigli glas. I, dakako, ravnatelj se povukao. Ali je zato počeo pozivati ljude pojedinačno kod sebe i tamo ih razbijati. Shvatio sam da je rješenej u tome da mu se oštro suprotstavim – to je uvijek djelovalo. Samo, to je toliko strano mojoj naravi da me svaki put koštalo živaca. I, uostalom, mizeran je to posao kad stalno moraš biti na oprezu. Svejedno, hvala na konstruktivnom doprinosu na ovom blogu; nadam se da će toga biti još!

    avatar

    21.10.2008. (11:36)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...