Komentari

bookeraj.blog.hr

Dodaj komentar (4)

Marketing


  • Mensur

    Internet donosi i dobre i loše stvari i mogućnosti. Milioni ljudi su pritom dobili priliku da se
    izraze,da vježbaju pisanje,pišu..Zašto to rade,na preporuku ljekara,s ambicijom da postanu pisci,
    ili naprosto gimnasticiraju-baš nas briga. Recimo da nas interesira književnost i da sad se
    pitamo što će se desiti za desetak dana kad svaki od Zemljana bude imao svoj blog sa svojim
    pjesmama pričama i sl.Imaćemo šest milijardi knjiga i kao i u prethodnim životima vrlo ograničeno
    vrijeme za čitanje. Tko može spasiti književnost,pomoći nam da preživimo kao čitatelji?
    Eto nas opet nazad,na početku teme,rasprave:KNJIŽEVNA KRITIKA DANAS.Dakle,držim,
    najperspektivniji i najneophodniji književni rod (i pomozi nam bog) koji nadam se samo u
    ovo doba sveopće tranzicije, trke za nofcem i u već kroničnoj neprilagođenosti novim medijima
    i tehničkim čudesima umjesto istinskih posvećenika(poput Vas) u prvi plan izbacuje jednu za
    drugom galeriju mediokriteta(skraćenica za kretene koje je dajdža zaposlio u nekom od medija).
    Ali da se vratimo temi blogova i književnosti..Obzirom da sam po zanimanju poštar reći ću dvije
    stvari pomalo problematične ali zato pogodne za raspravu,svađu i sl.
    1) Osnovni ljudski problem je problem izražavanja;ogroman je nesrazmjer između onoga što
    nosimo u sebi i onoga što smo o tome u stanju reći,napisati,nacrtati,odsvirati.Dakle,nije ni
    čudo što smo navalili na internet i blogove kao mutavi(ima tu i neke podmukle usamljenosti
    ali to nije tema).Otud ako nas nitko ne bude sprečavao da vježbamo i ako kao vrsta prestanemo
    zamuckivati,ako internet i blogovi pomognu da kulturu izražavanja i ophođenja uzdignemo na
    nivo dostojan zatomljenih potkožnih sazviježđa onda ni propast nečega što u tradicinalnom
    smislu smatramo književnošću neće biti prevelika cijena.Ako mi kažete da se zalažem za
    demokratiziranje književnosti onda se nismo razumjeli(moj problem da se izrazim malo je
    hipertrofiro)-već smo se dogovorili da književnost spase književni kritičari tako što će radnike
    i poštenu inteligenciju ostaviti da na miru vježbaju,relaksiraju se,liječe ili u nekim slučajevima
    kad izraze volju i uz pomoć istinskih književnih kritičara posijeku neko drvo i okite ga
    riječima kao novogodišnju,božićnu jelku.(govorim o starim dobrim i vjerujem neuništivim knjigama)
    2) Mnogo je pisama preporučenih,paketa i drugih pošiljki koje primatelj dužan je poštaru
    potpisati da je primio.Mnogo je onih koji to urade rutinski (sadržaj pošiljke tu važan je
    čimbenik ali ne i jedini).Ipak,vidjeh predivne prizore gdje ljudi i žene unosiše svoje lijepe
    duše u obični mali kratki potpis..u moju sivu i službenu poštansku bilježnicu.Ima stvari
    koje obavljamo bez duše ali baš da se može nešto tako sa slovima..ne vjerujem.
    (Slažem se da na netu vrvi od pedofila,rasista i drugih mračnjaka i da se nikad ne zna...i da je to
    zapravo elektronski odraz svijeta u kojem živimo.(ali se zato s nepoznatim čikama s interneta
    nikad ne treba sretati uživo ili makar ne bez pratnje makar jednog muškog člana obitelji:ovo
    govorim zbog najmlađih čitatelja,dobrodušne,bezazlene i brzoplete djece:a mogućih čitatelja
    (profesionalna roditeljska deformacija)

    avatar

    20.10.2008. (02:24)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    sve potpisujem: međutim, nigdje ne piše da se smiju izražavati samo oni koji to znaju. neki ljudi uživaju u tome i da pjevaju na glas iako su se rastali od sluha. ipak, to sve treba staviti u neki kontekst: u neku ljestvicu vrijednosti - blog sam po sebi ne znači da je netko dobar, kvalitetan pisac, znači samo da je popularan: možda to olakšava put do izdavača jer su pisci onda kao na izložbi, pa ako uredniku usfali mladih nada, radije ode na blog nego da gleda u lavine poslanih rukopisa koji mu se slijevaju sa stola.

    avatar

    20.10.2008. (20:11)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    bez pretenzija da saznam "kakva sam", ostaje mi nejasno je li ta odgoda donošenja suda iz razloga što moju knjigu nisi čitala ili, moguće, misliš da tek s drugom ulazim u kategoriju pisaca? ;)
    no, sada nešto ozbiljnije. blog ne otvara vrata prema izdavačima. dapače, izdavači pomalo zaziru od blogera.
    prije bi se reklo da mi tražimo njih, a ne oni nas (takva je trenutačno situacija: prevelika ponuda, premala potražnja).
    biti na blogu, ne znači automatski biti popularan. pa čak i kada obilaziš blogove i ostavljaš "hrpu" komentara, ako ne vrijediš, nitko neće bacati novac ikupovati tvoju knjigu. ostavit će ti uljudni komentar tipa "odlično", "kisss", "pozzzz" i gotovo.
    moju su knjigu naručivali ljudi koji nikada nisu ostavili komentar na mom blogu ili uopće nisu blogeri, ali su slučajnonaletjelina neku pričukoja ih je dojmila.
    dakle, ako ono što si pisao ima čitatelje (ne samo blogere), bit ćeš višestruko nagrađen: kao gljive poslije kiše, nicat će postovi o tvojoj knjizi. blogerska mrežaje čudo jedno.
    raspravu o književnosti na blogu bih rezimirala ovako: blog je samo alata. književnost je ili nije.
    p.s. što se mene tiče, druga knjiga samo što nije ;)
    lijep pozdrav

    avatar

    21.10.2008. (10:20)    -   -   -   -  

  • Bookeraj

    Zona - u tvom konkretnom slučaju, nisam još čitala tvoju knjigu, tako da bi bilo grozno da bilo što lupam napamet. Ali navodno da je prvu knjigu lakše objaviti nego drugu: stoga, držim fige da i druga knjiga brzo ugleda svjetlo dana. :)
    slažem se u potpunosti: blog jest samo alat putem kojega izlažeš svoj rad. Zapravo sam samo htjela naglasiti da je dostupnost neobjavljenog rukopisa sada nešto drugačija nego kad su se izdavačima slali nezatraženi rukopisi. možda u prilog tome ide i to što su knjigu naručili oni koji su nabasali na blog i priče su im se svidjele: da nije bilo bloga, oni vjerojatno ne bi nikad nabasali na tvoje priče: u tom smislu mislim na "popularnost". Pozdrav.

    avatar

    21.10.2008. (10:39)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...