Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • zlatna djeva

    Sviju nas to jednog dana čeka. Ako budemo imali sreće da dočekamo. I ja sve češće razmišljam o neumitnom proteku vremena i postajem svjesna da se neke pjesme i neki zalasci sunca ne mogu više nikada ponoviti. Nikada. Oni se nisu promijenili, ali mi jesmo. Onda se jako rastužim, pa rečem sebi " Ustani ! Sutra je novi dan."
    A šta se doma tiće, i dom je za ljude. Onaj na Zenti i ne izgleda tako tragično. Barem izvana ne. Jesi li se raspitala hoćemo li se moći spajati na Internet ?

    avatar

    15.10.2008. (12:23)    -   -   -   -  

  • DOBAR, LOŠ, ZAO

    "svaka sličnost s osobama iz stvarnog života je slučajna"

    avatar

    15.10.2008. (12:46)    -   -   -   -  

  • odmak

    djevojka s bisernom naušnicom,
    Što pitati? Budimo razumni tamo ljudi plaze ne hodaju uspravno. Bar mislim.

    DOBAR,LOŠ,ZAO,
    pišem sve to uz vrlo ozbiljan posao. Ja radim!!! Eto do kuda dođe jadna čovječica tj., hvali se da još radi. Ma držat ću se tog rada dok me ne odnesu na portantini negdje, bilo gdje, samo da me prije eutanaziraju.
    A što se tiče osoba iz stvarnog života nema te teme koju ne znam obraditi. Onako kako znam, naravno.
    Iako sličnosti sa gornjom temom ima. Ako ništa a ono godine.
    Oprosti što si rekao koji si ti od njih trojice na mom blogu?
    Ma ne ljuti se. Nisam ti ja opasna, zlopamtilo i te srtvari. A ni ne znam po kakvom bih te zlu pamtila. Samo izbjegavam biti povrijeđena.

    djevojka s bisernom naušnicom,
    dok mi dođemo na red internet će vidno juriti, visiti, šetati zemljom, zrakom i ronit će. Lako za internet trebala sam ih pitati smijem li uopče disati, kad je koprifogo, a Bog i bogme nisam ih pitala ima li u tim sobama sa čajnom kuhinjom, a nisu apartmani, WC i tuš. Jer ako nema tuš ne idem tamo. Em si star, em se ne možeš kupati sve sam bliže ideji da uzmem kakvo blago sredstvo kad taj strašni čas dođe.
    Ne mislim da je uistinu strašan. to mi je samo asocijacija na onu knjigu- čini mi se pjesama
    U taj strašan čas.

    avatar

    15.10.2008. (14:16)    -   -   -   -  

  • DOBAR, LOŠ, ZAO

    radim i ja, ali kao što rekoh , ne veseli mi više ovo što radim....
    pa onda visim na internetu cijeli dan....
    ako voliš to što radiš, onda ti želim da to radiš do smrti, ako ne onda bolje na terasu negdi pivica ili vino, kaj već piješ u ručicu i mozak na pašu....
    na tvom blogu sam dobar, bolji nego kad s mamom komuniciram....

    avatar

    15.10.2008. (15:03)    -   -   -   -  

  • borgman

    prevarila si me... uplašio se kako si počela svoju "posljednju priču"... očito da te uhvatila kvalitetna mimikrija ;-)))
    kada ćemo na kavu... obećavam kako neće biti na plavim stolicama :-)))

    avatar

    15.10.2008. (19:52)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    A ako jastučić za klečanje obojimo plavim bi li bilo bolje ?

    avatar

    15.10.2008. (22:57)    -   -   -   -  

  • edo

    Bit će prilike, pozdrav!

    avatar

    15.10.2008. (23:04)    -   -   -   -  

  • missillusion

    ja sam voljela plavo jedno dugo vrijeme, no to sad nema veze s tvojom pričom, samoća, oni prije nastavci Klupe su bili nekako smireniji, ovaj je emotivniji i jako me se dojmio zapravo, još i pjesme, kao da sam gledala film, ne znam zašto imam taj utisak....život je tragikomičan, možda zato...

    avatar

    16.10.2008. (00:16)    -   -   -   -  

  • lučica

    Ovaj put neću biti ozbiljna. Ja bih iznajmila cijeli kat.

    avatar

    16.10.2008. (09:27)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Ovo me malo plaši, sam ići u predvorje smrti. Nekako mi zdravija opcija dočekati ju doma, ponuditi kavicu, ...

    avatar

    16.10.2008. (09:32)    -   -   -   -  

  • odmak

    Koraljka ,
    koliko se sjećam onaj je jastučić bio sitni narodni vez. I ja bih ga rado vidjela plavog.

    E.P. ,
    nadam se. Gdje će ih biti kupiti u Splitu? Ne šalim se. Od onih sam koja još kupuje knjige.

    missillusion ,
    često mislim da tu nema ni trunke tragedije i da je sve jedna permantna komedija. Ali svaki put kad je takvu hoću napisati nešto mi koči ruku i ispadam plačipi...

    lučica,
    cijeli kvart. Dolje je pučina plava koja kadkad spava, samo kako i gdje izmjeniti nemoć možda i osoblje.. još koješta i kojekoga.

    avatar

    16.10.2008. (09:51)    -   -   -   -  

  • niva

    Volim Celentana, posebice njegovu izvedbu Preghero iz 1999, po snimci mi izgleda da itekako dobro zna o čemu pjeva.

    Preghero
    per te
    che hai la notte nel cuor
    e se tu lo vorrai
    crederai
    io lo so perche tu la fede non hai
    ma se tu lo vorrai
    credeari.
    Non devi odiare il sole
    perche tu non puoi vederlo,
    ma c'e
    ora splende su di noi
    su di noi.
    Dal castello del silenzio
    Egli vede anche te
    e gia sento
    che anche tu lo vedrai.
    Egli sa
    che lo vedrai
    solo con gli occhi miei
    ed il mondo
    la sua luce riavra
    io t'amo t'amo t'amo
    o-o-oh!
    questo e il primo segno
    che da
    la tua fede nel Signor
    nel Signor, nel Signor.
    Io t'amo t'amo t'amo
    o-o-oh!
    questo e il primo segno che da
    la tua fede nel Signor,
    nel Signor.
    La fede e il piu bel dono
    che il Signor ci da
    per vedere Lui
    e allora:
    tu vedrai,
    tu vedrai,
    tu vedrai...

    avatar

    16.10.2008. (10:18)    -   -   -   -  

  • odmak

    propheta nemo ,
    nikako kavicu. Ravno pred vrata i kucazi kuc kuc puti me unutra pa fda vidimo. I da znaš već krzmam. Brzo bi mi potkresali i ovo malo zakržljalih krila.

    niva,
    nekako me uhvatila nostalgija pa sam se skrila uz San Remo i malo bliže i dalje.

    avatar

    16.10.2008. (21:46)    -   -   -   -  

  • odmak

    Nešto mi se događa sa vlastitim komentarima. Ne znam što, ali ispravit ću kad tad.

    avatar

    16.10.2008. (21:56)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Dobar osvrt na stanje u staračkim domovima, kroz tvoju priču.
    Nažalost, naši domovi, bili privatni ili društveni (ako se to još zove društveni?),
    pružaju samo usluge bivstvovanja u njihovim prostorima. Spavanje,hranjenje, ograničeno kretanje, po potrebi njega nepokretnih.
    Zamišljala sam da imaju nekakve društvene aktivnosti, da se ljudi mogu malo zabaviti,
    zaokupiti s nečim, družiti se uz nekakvu zajedničku aktivnost. Ali, to su bila samo moja zamišljanja. Fikcija, kao što je i tvoja priča.
    Pozdravljam te . :-))

    avatar

    17.10.2008. (00:51)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    Starački je dom za moj pojam mjesto za umiranje . Za umiranje onih nepoželjnih, nevoljenih no i mjesto za one koji ne žele biti teret najbližima. Ja sam dala točne upute svome jedincu : ukoliko mi se desi neka fizička bolest pa ostanem nepokretna, čega se najviše bojim ili me uhvati neki drugi oblik demencije... molim ga da me negdje smjesti , jer mu ne želim biti na teret , a zamisli život za koji i ne znaš da ga imaš ? Kad nikoga ne prepoznaješ, da li je to uopće život ? Ja si to ne želim ! Želim otići dok sam još pokretna i pri pameti, a nadam se da sam to i zaslužila, nemoj misliti o takvim stvarima, prerano je i pretužno. Pusa !

    avatar

    17.10.2008. (15:37)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Godine donose svoje. Mijenjaju se obicaji, mijenjaju se i ljudi ali samo prividno. U srcu i u dusi ostaju onakvi kakvi su bili. Ponekad samo spadaju maske, ponekad se navlace. Ipak, biti onakav kakav jesi najvrednije je i najpametnije.

    Poklanjam ti jednu lijepu pjesmu za predstojeci vikend,
    Bocaccio

    avatar

    17.10.2008. (16:53)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...