Komentari

tvojimtragom.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Ema

    Bogu hvala što ti je dao milost prepoznati sve ovo. Da nisi prepoznala ne bi mogla niti učiniti tu promjenu unutar sebe. Jedna od većih naših pogrešaka je misliti da se moraju promijeniti oni oko nas. Kad usmjerimo pogled u pravu osobu kojoj je promjena potrebna, postaje manje važno da se mijenjaju ljudi oko nas. Prihvaćamo ih, promatramo ih na nov način. Kad usmjerimo pogled u svoju dušu, susrećemo Krista po prvi put, (bez obzira što smo možda godinama išli u crkvu i molili se....jer nismo gledali u pravom smjeru). To je milost obraćenja. A ovaj strah hoćeš li omlačiti ili ćeš nastaviti za Njim, dobar je. Poznajući sami sebe, svi trebamo biti budni.

    avatar

    08.10.2008. (11:29)    -   -   -   -  

  • Magdalena

    Milost je hodati NJegovim tragom...i ostavljati trag tog hoda...
    ...Milost je i što nam je darovano vidjeti odsjaj onih koji se penju prema obzoru...
    ...i koje je dotakla svijetlost...
    ...Ti si jedna od njih...dotaknuta....
    ...i koliko često razmišljam u posljednje vrijeme...treba li se ovdje otvarati...
    ...treba li davati na uvid svoju dušu....koja tako lako bude osvjetljavana krivim svijetlima.....
    ...kada se seciraju naše riječi......
    ...kada se ono najdublje i naintimnije ozračuje nekim umjetnim svijetlima.
    ..kada se piše blog....baš zbog toga da bi se ono što nam najveće vrijednosti ima ismijavalo...i iskrivljavalo....
    ....po ovim svjedočanstvima znam....isplati se....
    ..Nemoguće je je iz ovih podnožja vidjeti stvarnost preobraženja...gledajući samo u visine...
    ...Nebo počesto djeluje kao privid...ne dotakneš li ga ovdje...
    ...a kada ga dotakneš...doista postaje stvarnost...i tada sve ima smisao...
    ...I sva trpljenja...i sva čekanja...i sve nade....
    ...i tada zaista nije važno ni kako će biti ...ni kada će biti...
    ..važno je samo spoznavati....da nema niti jedne situacije beznadežne...
    ...ako se u njoj uzdajemo u Boga....
    ...U stvari ...baš onda ...kada je potpuna tama i potpuni besmisao...tada je trenutak prepuštanja Onom tko drži svijetiljku u svojoj ruci...
    ...I ići nam je za tim Svijetlom...i doista se bojati mlakosti ...jer ništa nismo dohvatili zauvijek...
    ...što svakodnevno ne trebamo ponovno dokazivati...
    ..Dotaknutost je tren....a pripadanje je vječnost...
    ...Svim srcem..želim Božji blagoslov tvom malom gnijezdu...koje polako i sigurno gradiš na sigurnim temeljima...

    avatar

    08.10.2008. (12:23)    -   -   -   -  

  • tvojim tragom

    Kao što magdalena reče, upravo sam tako i ja razmišljala, koliko je pametno objaviti to na blogu, upravo zbog seciranja i .... nisam bila sigurna da li da ostavim ili da maknem. Ono što me potaklo baš jučer da to sve sastavim je situacija koja se događa mojoj prijateljici.... njen muž upšravo prolazi vrlo slične trenutke, a ona, kao dobra žena, pokušava se snači i pružiti mu podršku. Sve to meponukalo na post....

    avatar

    09.10.2008. (07:14)    -   -   -   -  

  • Ema

    Ma znaš šta, ako te tko secira, lijepo mu izbriši komentar i imaj mir. A ako to čini na svom blogu, ma i tako znamo tko čini.:)

    avatar

    09.10.2008. (07:46)    -   -   -   -  

  • ljubljena

    Divno je tvoje svjedocanstvo. Divno je iskusiti milost Bozju. Opet citam s osjecajem 'déjĂ  vu'. A prosli vikend bila je kod nas moja prijateljica sa slicnim problemima koji je imao i tvoj i moj muz. Htjela je vidjeti hoce li kod nas moci bolje spavati. Eto, tako, draga moja. Znas onu pjesmu, "Pobratimstvo lica u svemiru" od Tina:
    "Ne boj se, nisi sam! Ima i drugih nego ti
    koji nepoznati od tebe zive tvojim zivotom..."
    Neka Gospodin blagoslovi i cuva tebe i tvoju obitelj.

    avatar

    09.10.2008. (23:06)    -   -   -   -  

  • bobata

    Strah molitvom nestaje...
    Milosta Božja svima treba

    avatar

    13.10.2008. (13:15)    -   -   -   -  

  • cruce

    Fenomenalno svjedočanstvo... potaknulo me je na malo dublje razmišljanje i preispitivanje... Hvala Ti

    avatar

    16.10.2008. (11:31)    -   -   -   -  

  • meani

    Joj, ne znam ja sam se udaljila od Boga, a upoznala sam Ga , osjećala sam Ga, sad sam samo malodušna i živim dan za danom, donekle sretna ali bez očekivanja i želja, razočarana, prepuštena Bogu od kojeg samo želim da mi čuva zdravlje i obitelj.

    avatar

    16.10.2008. (21:08)    -   -   -   -  

  • PAPA

    predivan post

    avatar

    17.10.2008. (14:40)    -   -   -   -  

  • Ema

    Kad god otvorim ovaj post, zapjevam...
    Milost koja sve vodi nas,
    daje snagu i mir.
    Oživjela je život moj,
    bijah slijep, a sad vidim.
    Vrijeme teče, prolazi sve,
    milost nam Bože daj,
    da živeći ne umremo,
    da svjetlo budeš nama.
    Sve pjesme naše za Te su
    i molitve naše,
    spasi, o Oče, narod svoj,
    nek’ milost vodi nas!

    avatar

    19.10.2008. (01:44)    -   -   -   -  

  • Magdalena

    Najveća vrijednost ...koju duša duši može darovati je molitva ...molitva srcem..
    ...i najveći dokaz ljubavi za bližnjeg je zastati na putu...
    ...usporiti svoj hod da bi pružio ruku prosjaku ...ma što on tražio...
    ...doista si svijetlo na mom putu...i jedna zraka radosti....
    ...koja itekako prodire do mene ..male prosjakinje...
    ...hvala Ti...

    avatar

    21.10.2008. (17:40)    -   -   -   -  

  • zrno gorušice

    Draga moja, točno znam kroz što si prolazila, moj je muž branitelj PTSP-ovac i ako malo prošvrljaš po mojim starim postovima znat ćeš kroz što i sama prolazim- ali se ne dam. Bog mi daje snagu-koliko god teško bilo... I uvijek Mu se prepustim...

    avatar

    26.10.2008. (02:14)    -   -   -   -  

  • mamaposebnogdjeteta

    Draga prijateljice, evo povremeno uhvatim vremena i preletim blogove. Ovaj post sam čitala, upijala i napunila oči suzama. O kada bi ti znala kako te razumijem! Koliko je slična naša situacija. I moj suprug je prošao nešto slično i to u periodu saznanja da sin ima cerebralnu paralizu, bio je branitelj od 1990..... Obojicu sam nosila na leđima, pucala, ljutila se, ali bila sam tvrdoglava i tvrda srca za mog Boga punog ljubavi koji me čekao. I onda nakon borbe slične tvojoj, život nam se posložio. Lijekova više nema. Ostala je iskrena ljubav i poštovanje. Zajedništvo. Zajednički odlasci na misu. Shvaćam tvoju sreću, razmišljanje o prijateljima... Hvala ti što si ovo napisala, pomogla si shatiti mnogima da imamo slične sudbine, slične priče, gorčine ali i jednu Istinu. Ostavljam ti pozdrav i grlim te.

    avatar

    01.11.2008. (20:52)    -   -   -   -  

  • ...i pad je let...

    Mislim da nam jedino preostaje molitva i vjera u Boga...

    Treba samo biti istrajan i ne posustajati...

    Pozdravljam te, mila prijateljice...

    avatar

    02.11.2008. (02:16)    -   -   -   -  

  • EuM

    Ljubav je hvalispjev nadi
    koja nas dočekuje svako jutro
    u rađanju dana, u osmjehu sunca,
    kada si Ti ponovo na djelu,
    kada nas blagoslivljaš, i zoveš
    da ti krenemo ponovo u susret
    Oče naš...

    avatar

    02.11.2008. (21:07)    -   -   -   -  

  • mvko

    Potresno i korisno svjedočanstvo.
    Pozdrav i blagoslov

    avatar

    10.11.2008. (18:50)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...