Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing


  • missillusion

    Prva rečenica me asocirala na jednu Pessoinu izreku koju jako volim(unatoč mojoj želji za putovanjima): "Što mi može dati jedna Kina što mi moja duša nije dala"...
    Što se tiče duhovnosti, za mene je (s obzirom na moja trenutna uvjerenja, koja nisu nepodložna promjenama u nekoj izvjesnoj budućnosti) duhovnost biti u dosluhu sa svojim unutarnjim ja, onim skrivenim, koje nitko nikad neće upoznati, pa ni ja sasvim, osluškivati sebe, svoje želje, misli, snove, svijest i podsvijest, to je najbliži oblik duhovnosti s kojim sam u doticaju, spoznati potrebe moje duše, naći mir, oprostiti sebi sve, oprostiti svojima ono što mogu, i mislim da mi polako uspijeva....

    avatar

    04.10.2008. (17:50)    -   -   -   -  

  • lučica

    Izgleda da jest. Svako malo mene tvoji postovi natjeraju u plač. A nisam plačljivica. Danas..bio je to zdravi plač. Potreba se stvorila da počnem pisati o nečemu za što sam mislila da neću. I iako znam (ne priznajem to olako sebi, a uglavnom nikad drugima) da ne znam zašto je to tako bilo.Zašto sam trpjela. A tebe jako, jako volim i šaljem ti poljubac.

    avatar

    04.10.2008. (20:28)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Duhovnost je utočište od slobode misli. :)

    avatar

    04.10.2008. (22:06)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    vrlo.
    Indija o kojoj ja znam je prilagođena zapadnjacima. Naravno da ni tamo ne vrcaju vodoskoci duhovnosti, nego je, kao i kod nas, skrivena na određenim mjestima.
    kod tebe se osjeća duhovnost, premda krećeš od patnje. dok sam ja duhovnost uvijek zamišljao kao odrješenje od patnje, boli i svega

    avatar

    05.10.2008. (08:24)    -   -   -   -  

  • Dinaja.

    zar i ti čitaš Canetti- a????? sviđaju mi se tvoje misli..............nekako se sjedinjuju u duhovnost koju ja ne tražim na istoku...duhovnost je tu, ona je uvijek u nama, raste s nama iz korijenja iz kojih smo izrasli, iz izvora na kojem pijemo mudrost........da Pessoa je uistinu izrekao pravu istinu...........:-)))))))))

    avatar

    05.10.2008. (08:43)    -   -   -   -  

  • Wall

    zanimljivo, ali ja sam uvijek, pa i sada, vjerovao da je klasični pojam 'boga' sinonim za skrivanje i neosviještenost, pa mi je tvoje razotkrivanje majčinog redoslijeda ljubavi to i potvrdilo; kad ono, što si ti (drugi, mnogi, svi?) bliže zatvaranju kruga, opet se vraća(š) istom utočištu, skrivanju,dakle-nerazumijevanju- 'bogu'? kad bih upao u zamku rangiranja, rekao bih da su na prvom mjestu djeca, vlastita krv, pa onda bliska krv, pa onda krv istih/sličnih, pa konačno svih ljudskih bića...a 'bog' prevodim kao 'ljubav'. imao sam mnoge bogove/ljubavi, neki su izblijedili, neki će ostati zauvijek.

    avatar

    05.10.2008. (11:07)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    *Sloboda je zaribana. Internećani su bestjelesna bića i rado se transformišu u neke druge sebe. :)

    avatar

    05.10.2008. (12:50)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    Trebao bi samo trenutak duha
    Uha, juha, juhahuha!
    Kako bi smo vjerovali
    Nešto više dara, para, lara
    Da bismo sve shvatili
    I tek zeru snage, blage, nage
    Da bismo živi iščezli
    Samo nešto vješto volje
    Da bi sami sebi plakali
    Škali, šakali!
    Ali mi ne plačemo, jer je naša volja mizerna
    Ali mi nestajemo, jer je naša snaga ništavna
    Ali mi ništa, ništa ne shvaćamo
    Jer smo svoju darovitost proigrali
    I ne vjerujemo
    Jer humor odavno već ne postoji
    To stoji


    (Zapis o nama, J. Pupačić)

    eto, možda nema veze s vezom, ali to mi je bila prva asocijacija. da bogda svi nemali duha kao ti

    avatar

    05.10.2008. (15:27)    -   -   -   -  

  • lion queen

    evo, ja te volim baš takvu kakva jesi.
    mislim da te i mama voljela takvu kakva jesi, samo što to nije znala reći, jer njoj to nitko nije nikad rekao. različite su ljubavi prema bogu i prema djeci. ne može se to dvoje rangirati. to s majčinog stanovišta.
    s tvog stanovišta gledano, potpuno te razumijem, odrasla sam kod djeda i bake, jer su moji roditelji, kad sam bila mala, imali neke druge prioritete. s moje današnje točke gledano, pogrešne, ali nisam bila u njihovoj koži, da bih im mogla suditi zbog toga.
    e, da...još znanstveno utemeljena činjenica iz udžbenika pedagogije: u svakom čovjeku čuče tri osobe: roditelji te osobe, ta osoba kao dijete i ta osoba kao odrasla osoba. od one prve ljudske osobnosti potječu te tvoje misli o majci, toga se ne možeš riješiti jer si to zapravo ti. važno je ne kriviti sebe zbog toga što nam je urođeno.
    što se tiče toga da nisi zadovoljna odrazom godina na tebi, ajme, nisam ni ja, svaki put kad se pogledam u ogledalo, iz njega me gleda mama. volim ja svoju mamu, ona je do u duboku starost zadržala punu ljepotu jedne crnke, lice joj gotovo kao u djevojčice, djedice se za njom stalno okreću.....ali, ali..ja nisam moja mama, moja mama je moja mama :):)

    avatar

    05.10.2008. (15:32)    -   -   -   -  

  • odmak

    missillusion ,
    najprije od jučer imam problema s tvojim postom. Vraćala sam se nekoliko puta jer se svako malo nije mogao pokrenuti. Jednako je bilo sa komentarom pa mi je nekako ostao nedovršen. Priča je jako dobra, ali slažem se sa Wallom u par detalja je treba srediti, učiniti najboljom.
    A zašto forenzičar. zato jer se iz njegovog karaktera išćitala moguće postupke a to se traži. Moguće u američkim serijama, možda ni njihova policija nije ništa bolja od naše i sve je samo šarena laža.

    Ima još jedna kineska poslovica: Ne treba daleko putovati da se postane pemetan- tako nekako, ali u mom slučaju je stvar obrnuta- što više putujem sve sam udaljenija od pameti. A s godinama stižu m sve muke koje sam potiskivala.
    Čak nemam ni loše osjećaje prema ljudima ni događajima. Bilo pa prošlo, ali me taj odnos s majkom odvodi u nešto... Sama sebi ne mogu pomoći. Mislim da ni psihijatar to ne može. Kad razmišljam racionalno sve mi je jasno, a li eto ostaje ona iracionalna dimenzija koja kod mene lagano prerasta u stvarnost jaču i stvarniju od realnosti.

    lučica,
    znam. Snovi su jedno, a roditelji drugo. I ja tebe volim.

    propheta nemo,
    nešto u toj definiciji ne štima, ali sad nemam snage kopati.

    pametni zub,
    Indija je uglavnom tako očajno siromašna zemlja da oni nemaju izbora. Kod njih je vjera način života- ne govorim ništa novo. Istok je cijeli takav. To i jest razlika između osobnog Boga monoteističkih religija i budizma, zen budizma i ostalih istočnih vjerovanja.
    Dugo mi je trebalo da shvatim razliku, ali još uvijek mislim da se sve to skupa da pomiriti. Ali, kad govorim sa strukom (svećenicima i ostalima koji prućavaju monoteitičke religije, religije uopće, kažu mi da sam ja new age-u i da to nije dobro.
    A opet ja mislim da nisam. Jer new age oslobađa od svake odgovornosti skoro pa ostaješ na svojoj savjesti i svojoj procjeni, a ja ne vjerujem da je dovoljna vlastita procjena.
    Jedno moram dodati, iako vjerujem da ti je jasno. Nema tu za čovjeka nikakve razlike.Svejedno jesmo li teisti, ateisti ili što god. Jednako smo lošedobri i dobrološi.
    Radi se samo o smislu i besmislu.

    odmor za umorna srca ,
    istina, ali nismo kao Pale sami na svijetu. Duša traži druge duše da skupa luduju ili uče.
    zato Kina i sve zemlje ovog svijeta, a i cijeli svemir i tko zna što još ne. Canetti obavezno.

    Wall ,
    mislim da sam tu negdje gore spomenula iracionalnu kategoriju. Puno toga znamo all neznamo baš sve objasniti. Ja ti baš i nisam tako strogo vezana sa Blut und Boden priču.
    Jasno je da su djeca majci najbliža, obitelj i slično, ali svi drugi su također ljudi. I kad bi se mene pitalo ne bi bilo granica. A Domovina..? Samo u slučaju kad je napadnuta, ako me razumiješ.

    Bog je i za mene Ljubav, a Ljubav je vječna i neuništiva. Strasti, zaljubljenosti i slično sve to može proći kao i pijanstvo, ali Ljubav ostaje. I tu tu ide ona pjesma koju tako rado čitaju na vjenčanjima i profaniraju je:

    Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske ( ili ide ljudske i anđeoske- pišem napamet)
    a ljubavi ne bih imao
    bio bih mjed što ječi
    ili cimbal što zveči.
    Kad bih imao dar proricanja
    i znao sva otajstva
    i sve spoznaje
    i kad bih imao svu vjeru
    da bih i gore premještao
    a ljubavi ne bih imao - ništa sam!

    i dalje neću. Sigurna sam da ti je poznata.

    Zona Z.,
    nek' se nosi i računalo
    sad gdje hoće, (ali neka se vrati u taj strašan čas)
    nemam mail kući, a kuća nas ući, al' već sutra sutra
    točno u podne
    na poslu ću čitati, risati, pisati i brisati
    i bit ću ti bliža
    na putu između Splita i Vukovara
    ja štit ću te od vukova i sličnih zvijeri i
    mitskih biča
    mačjih očiju i tvrdih srdaca
    od oni koji blebeću, a noge su im olovne
    i duša im je crnjak
    (volim Merlot i inače sam pjanica)
    a spremna sam promijeniti i ime u to ime
    zvat ću se Julija i Ana
    i nikad više Anabell
    šaptao je Gavranu

    A sad se idem ubiti. ( Jasno zbog loše poezije ha-ha-ha. Đabe mi sve kad nikoga ne volem)

    Lion Queen,
    Stvar je u tome draga, hvali ti na ljubavi, što je moja majka bila dama a ja to nisam.

    avatar

    05.10.2008. (17:29)    -   -   -   -  

  • Smijeh je tražila...

    Tako te razumim da sam se pripala.

    avatar

    06.10.2008. (09:35)    -   -   -   -  

  • DOBAR, LOŠ, ZAO

    Kad ostanem bez teksta , onda mi je najlakše napisati pjesmicu,
    ovo je jedna moja , stara, ne znam dali ima veze s temom, možda, ti mi kaži !?
    Kad su mog dedu pitali zašto ide u crkvu, on im je odgovorio, za svaki slučaj...
    Ja ne idem ni za svaki slučaj, jer mi crkva kao institucija ima najmanje veze sa duhovnošću...
    Pokušavam je otkriti u samome sebi.....

    Volim te kad te vidim
    Mrzim te kad te nema
    Mrzim te kad te vidim
    Volim te, kad te nema

    Vidim da izlaza nema
    Začarani krug to je
    Muči me vječna dilema
    Osjećaj pravi, koji je ?

    Radiš mi sve što ne želim
    Ubijam te na tren
    Odmah ti sve opraštam
    I krug je ponovo zatvoren

    avatar

    06.10.2008. (10:29)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...