A sreća je i u tome što ti sve to prepoznaješ na vrijeme. Dok sam čitala ove tvoje retke prepune emocionalne inteligencije jednostavno sam drhtala i plakala jer sam se prepoznala u svakoj riječi. Vratiš se u djetinjstvo i sve ispočetka gledaš dječjim očima, prilagodiš se njima potpuno i uživaš u tome. A znaš li da te tek sad čeka najljepše razdoblje, kada počinje pričati, ali onako odjednom, jer on sada kao što si vidjela sa vlažnim maramicama, sve upija i memorira, i onda će te samo početi oduševljavati kad počne pričati... A kakve sve ideje će imati....a pitanja..... Vjeruj mi, pred vama su sve ljepši i ljepši trenuci. Svakodnevno viđam oko sebe ljude koji su i dalje jako grubi prema svojoj djeci i to na javnim mjestima. Neki dan je jedan tata svom trogodišnjem sinu rekao da prestane cviliti jer će ga nalupati tu pred svima. Stegne mi se srce u tom trenutku i dođe mi da ja njega nalupam. Pogledala sam dječaka, govorio je da nešto nije vidio.......i meni se to događalo, da u žurbi nisam čula što mi moje dijete govori još u dućanu, ali ako bi ovako plakalo mi bi se lijepo vratili da zadovoljimo njezinu želju i još bih joj se ispričala što ju nisam prije čula i išle bi doma obje zadovoljne. A djeca to znaju cijeniti i trostruko vraćaju svojom ljubavlju... Jako si me dirnula ovim postom.
21.09.2008. (11:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kažu da djeca koja progovore s tri godine odmah sve govore čisto. jedino ako se to promijenilo :)) ali mislim da nije. život je čudo! (i to je sve što ću o tome reći :)) )
lijep ti pozdrav, dječja dušo!
21.09.2008. (11:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jako volim čitati tvoje postove. Neću komentirati tvoje riječi, jer sam se u svakoj pronašla. Čak i kako si opisivala Mihovila, tu sam prepoznala svoje obje cure. Iako sam sa Laurom to već prošla, i moglo bi se reći da sam znala što me očekuje sa ZArom, ali opet se iznova iznenadim svakom njenom postupku. Laura je počela govoriti i to samo prvi slog riječi sa 18, 19 mjeseci, a rečenice (od dvije tri riječi) počela je slagati sa 25 mjeseci. Zara izgleda ide istim stopama. I mene je u početku zabrinjavalo zašto ne priča, a sada ponekad poželim da ušuti bar jednu minutu :-). Uživaj u trenutcima sa svojim guruom!
22.09.2008. (19:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
još jedno srcedrapateljno onaniranje na temu "ajme kako ja volim svoje dijete, ono je tako genijalno i savršeno" imam i sama kćer od 4 i pol godine, i znaš što - nevjerojatna je. zna čitati, pisati, uči engleski i koristi internet, zna sama napravit čokolino i pleše balet kao baby profesionalka. što hoću reći - okanite se tepanja i cmakanja već se odnosite prema tom djetetu kao prema odrasloj osobi. možda zvuči fašistički, no red, rad i disciplina se uče od samog početka; pritom ne mislim na onaj dio fizičkog kažnjavanja, da brižne majčice ne padnu u nesvijest. uglavnom, pozdrav...
24.09.2008. (01:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ha ha ha ha ha ha, ova Mistresica je jako nabrijana :))))) Nego da, moji su progovorili jako kasno i sve je već bilo u znaku logopeda, a sad pričaju super i to dva jezika odmah. Pa nek si neko misli što hoće ali tako je. Naravno, ni njemački ni hrvatski nisu savršeni ali što očekivati od četri i pol godišnjaka. Mali ti je preslatki, na žalost nemam tona na kompu (krepalo nešto) pa ne mogu čuti ton ali filmić je pravi :)))
24.09.2008. (13:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Super ti je post. Ja imam malu 16 mjesečnu curicu koja upravo nuna isrpljena od smrdljivog rota virusa. Malo sam i ja umoran od istog. Hvala na super tekstu...
24.09.2008. (14:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Divno da si to "naše" iskustvo uspjela pretočiti u tekst i drago mi je da se i druge blogerice kao i ja prepoznaju u njemu. to mi daje nadu u jednu bolju generaciju i bolji svijet koji nas čeka. nemojmo im dozvoliti nikad da se prestanu čuditi. Zar nije sve tako čarobno gledati njihovim očima i shvaćati čudo života? Moja mala cura ima 15 mjeseci i totalno je svoja, a samo izgledom je na mene. Sad shvaćam da se svi rađamo s urođenim karakterom koji roditelji mogu više ili manje uspješno samo brusiti.
25.09.2008. (23:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nasmijalo me ono sa "prepoznajem tatine gene" - u ispadima bijesa (ma da, ti naši Dalmoši :-) ) ,tako sam i ja mislila da je to stvar gena a kad tamo, to normalo za tu dob, tako stoji u knjizi "Najsretnije dijete u kvartu"
26.09.2008. (13:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
edo
Poslah ti mail :)
21.09.2008. (08:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama sepia
e sad si me rascmoljila svojim postom :))) i bravo za malog hodača :)))
21.09.2008. (09:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
A sreća je i u tome što ti sve to prepoznaješ na vrijeme.
Dok sam čitala ove tvoje retke prepune emocionalne inteligencije jednostavno sam drhtala i plakala jer sam se prepoznala u svakoj riječi. Vratiš se u djetinjstvo i sve ispočetka gledaš dječjim očima, prilagodiš se njima potpuno i uživaš u tome.
A znaš li da te tek sad čeka najljepše razdoblje, kada počinje pričati, ali onako odjednom, jer on sada kao što si vidjela sa vlažnim maramicama, sve upija i memorira, i onda će te samo početi oduševljavati kad počne pričati... A kakve sve ideje će imati....a pitanja..... Vjeruj mi, pred vama su sve ljepši i ljepši trenuci.
Svakodnevno viđam oko sebe ljude koji su i dalje jako grubi prema svojoj djeci i to na javnim mjestima. Neki dan je jedan tata svom trogodišnjem sinu rekao da prestane cviliti jer će ga nalupati tu pred svima. Stegne mi se srce u tom trenutku i dođe mi da ja njega nalupam. Pogledala sam dječaka, govorio je da nešto nije vidio.......i meni se to događalo, da u žurbi nisam čula što mi moje dijete govori još u dućanu, ali ako bi ovako plakalo mi bi se lijepo vratili da zadovoljimo njezinu želju i još bih joj se ispričala što ju nisam prije čula i išle bi doma obje zadovoljne. A djeca to znaju cijeniti i trostruko vraćaju svojom ljubavlju...
Jako si me dirnula ovim postom.
21.09.2008. (11:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posoljeni zrak
kažu da djeca koja progovore s tri godine odmah sve govore čisto. jedino ako se to promijenilo :)) ali mislim da nije.
život je čudo! (i to je sve što ću o tome reći :)) )
lijep ti pozdrav, dječja dušo!
21.09.2008. (11:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...Jani29...
jednostavno meni najljepši mamin post.. lekcije života malih čovječuljaka :)
22.09.2008. (15:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
family
Jako volim čitati tvoje postove.
Neću komentirati tvoje riječi, jer sam se u svakoj pronašla. Čak i kako si opisivala Mihovila, tu sam prepoznala svoje obje cure. Iako sam sa Laurom to već prošla, i moglo bi se reći da sam znala što me očekuje sa ZArom, ali opet se iznova iznenadim svakom njenom postupku. Laura je počela govoriti i to samo prvi slog riječi sa 18, 19 mjeseci, a rečenice (od dvije tri riječi) počela je slagati sa 25 mjeseci. Zara izgleda ide istim stopama. I mene je u početku zabrinjavalo zašto ne priča, a sada ponekad poželim da ušuti bar jednu minutu :-).
Uživaj u trenutcima sa svojim guruom!
22.09.2008. (19:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
Jako lijepo i prepoznatljivo i meni....Pozdrav
23.09.2008. (11:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mistress Ninella
još jedno srcedrapateljno onaniranje na temu "ajme kako ja volim svoje dijete, ono je tako genijalno i savršeno"
imam i sama kćer od 4 i pol godine, i znaš što - nevjerojatna je. zna čitati, pisati, uči engleski i koristi internet, zna sama napravit čokolino i pleše balet kao baby profesionalka.
što hoću reći - okanite se tepanja i cmakanja već se odnosite prema tom djetetu kao prema odrasloj osobi.
možda zvuči fašistički, no red, rad i disciplina se uče od samog početka; pritom ne mislim na onaj dio fizičkog kažnjavanja, da brižne majčice ne padnu u nesvijest.
uglavnom, pozdrav...
24.09.2008. (01:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bugenvilija
Ha ha ha ha ha ha, ova Mistresica je jako nabrijana :)))))
Nego da, moji su progovorili jako kasno i sve je već bilo u znaku logopeda, a sad pričaju super i to dva jezika odmah. Pa nek si neko misli što hoće ali tako je. Naravno, ni njemački ni hrvatski nisu savršeni ali što očekivati od četri i pol godišnjaka.
Mali ti je preslatki, na žalost nemam tona na kompu (krepalo nešto) pa ne mogu čuti ton ali filmić je pravi :)))
24.09.2008. (13:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pustolovine
Super ti je post. Ja imam malu 16 mjesečnu curicu koja upravo nuna isrpljena od smrdljivog rota virusa. Malo sam i ja umoran od istog. Hvala na super tekstu...
24.09.2008. (14:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
carevna
Divno da si to "naše" iskustvo uspjela pretočiti u tekst i drago mi je da se i druge blogerice kao i ja prepoznaju u njemu. to mi daje nadu u jednu bolju generaciju i bolji svijet koji nas čeka. nemojmo im dozvoliti nikad da se prestanu čuditi. Zar nije sve tako čarobno gledati njihovim očima i shvaćati čudo života? Moja mala cura ima 15 mjeseci i totalno je svoja, a samo izgledom je na mene. Sad shvaćam da se svi rađamo s urođenim karakterom koji roditelji mogu više ili manje uspješno samo brusiti.
25.09.2008. (23:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
champs-elysees
Nasmijalo me ono sa "prepoznajem tatine gene" - u ispadima bijesa (ma da, ti naši Dalmoši :-) ) ,tako sam i ja mislila da je to stvar gena a kad tamo, to normalo za tu dob, tako stoji u knjizi "Najsretnije dijete u kvartu"
26.09.2008. (13:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
masterguitar
oi...
zanimljiv blog...
i post mi se svida.....
aj...sam tak nastavi....
pozdrav....
mozes navratit ak hoces...
26.09.2008. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...