Hah, ma ne ljutim se, ali ono xd....No dobro i tak, odoh ja sad, uživaaaaj i nemoj biti tako negativan tj. pesimističan u svemu lol, ae pozzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzdrav!!!
09.09.2008. (18:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pitam se... Zašto se ljudi dovedu u tešku situaciju, a zatim žale za slobodom koju su si sami uskratili?! -Ja sam jedna od njih. -Žalosno. Oduvijek sam gledala takve ljude kao drukčije. -Još jadnije...
Pozdravljam.
09.09.2008. (22:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a sorry... ža mi je šta sam te sad sitila na to.. al sad znaš da se i ja tako osjećan... heh.. aj proć će... ( mrzin kad ovo govore) al to je jedino što ljudi znaju reć u takvom trenutku..
09.09.2008. (22:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
imaš jako veliki potencijal, priča je super ali bi ja recimo ove odlomke sa opisom njega i osjećaja ubacila kroz neku radnju, npr. "vrućina mu je lijepila dugu masnu kosu uz neobrijano lice s bolnim grčem"..kužiš?..nemoj zamjerit ja volim prepravljati i sugerirati kad vidim da netko super piše, ali i da bi moglo biti još savršenije
10.09.2008. (00:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oj.......žmek...sad kad si tek pocel pisati si prekinul...jao jao..ocekujem nastavak......željim ti sreču al mislim da bi mogli izostaviti palice...heh...al nebi bilo lose sprobati kak leziju h ruki...hehh.....ajd pozzz vidime se za vikend.........
10.09.2008. (17:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pa definitivno se vidi da je depresija prozročila zapuštenost... ja sam znala zaglaviti u dva metra i to ne kvadratna i hodajući kilometre na tom prostoru a oko mene je bilo najmanje 10 kvadrata slobodnog prostora...ponekad nebih izašla odandje da nema klaustrofobije no možda bi ju i pretrpila jer vani je veći strah i nemoć d anjime vladam...
tejk kejr
10.09.2008. (23:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjedio je na livadi i pokušao uhvatiti oblak koji mu je izmicao. Ustao se i trčao u zeleno. -nakon nastavka, nakon još jednog... i još nekoliko njih, želim pročitati ovako nešto. Zanimljivo. :)
13.09.2008. (00:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jedino svijetlo bila je jedna žarulja koja se polako njihala na suprotnom zidu. Po mom misljenju prva rečenica več govori kak je dobro. Nije onak dobro. Al, nije ni ipak tak loše. Dobro je. Jebeno dobro. Ipak ima svjetlosti. Nade.
Pitao se je li dan ili noć. Pitao se što bi sve dao da može prošetati. Želio je osjetiti hladan vjetar na svom licu umjesto nesnosne vrućine, želio je osjetiti miris trave umjesto stalnog smrada znoja, fekalija i pišaline, želio je sve što nije mogao dobiti. Pitao se koliko je prošlo vremena. Palo mi na pamet... Kaj je tu osobu/čovjeka dovelo do tu? Kaj? Zakaj? Njegovom krivicom? Očito je da bi neke stvari promenil da može. Al, ne znam. *Glupa sam.*
Još nikad nisam toliko žudio za tako malim stvarima. Još nikada nisam shvaćao koliko cijenim svoje prijatelje. Još nikada nisam toliko osjećao beznađe. Ak je to to kaj on misli... Taj čovjek je na dnu. Dnu dna. Onom kad se nadamo da nema dublje. Da trebamo samo gore. Il neki ipak misle da ima dublje. Pa padaju... Dublje i dublje. Očito je, u kurcu nam se sviđa... Zato se tolko vračamo...
Pokušavao je zamisliti da je negdje drugdje. Nije uspio. U tom trenu, na tom mjestu... U toj situaciji... Nada je ono kaj mu preostaje. A on se nadal. Nadal da se može zamisliti negdi drugde... Al, nije uspjelo. Uhvatio se kako razgovara sam s sobom. Ponovo. Vjeronauk. Čovjek nemre opstati sam. Ne, nije moguče. Nije još to nikak, ali nikak dokazano... Nemre da si il ne zamisli nekoga... Nemre da ne priča s nekim... Pa, makar to bilo sa samim sobom. To je nekaj. Ono nekaj. Ko kisik. Bitnije. Važnije. Kak hočeš. Stražar je u ćeliju stavio malen tanjur napunjen kašastom tekućinom koja je bila izvor gadnog smrada. Bila je blijedo žute boje. Zgrabio je tanjur i počeo pohlepno jesti. Prva dva dana nije se mogao natjerati da to pojede. No sada bi dao sve za još jedan tanjur. Jelo (ako se to moglo tako nazvati) je ostavljalo okus bljuvotine u ustima. Usprkos tome što nije ništa jeo već dugo nije bilo lako zanemariti gadan okus i smrad koji se širio iz tanjura. No ipak, bio je pregladan da bi ponovo odbio bilo kakvu vrstu jela. Kad je pojeo polako je odložio tanjur na tlo ispred vrata, a zatim ponovo sjeo. Kaj je taj čovjek napravil da je došal do takvog dna? Kaj? Zakaj?
Moguče da je bila u pitanju... Pohlepnost... Kaj veže na sebe: Ubojstva, Krađe... Sve me to vuklo u zatvor. Makar i ne mora biti. Moguče da je Ludnica, Vrapče... Bila sam u Vrapču... Mrzim Vrapče iz dna duše... Odvratna bolnica. Bila sam po pom misljenju u najgorem djelu. Prolazila pored još goreg. Užas. Strava. Možda nije za pričati... Al, neke rešetke su previše. Kolko sam i mogla videti, a i čuti... Ne odnosi se ko prema ljudima. Imala sam osječaj da su ti žvotinje. Prema tome kak se osoblje ponašalo prema njima. Nisu oni krivi. Uvijek tražimo razloge... Ponekad ih nema. Ponekad nije moguče anjti ono nekaj kaj tražimo... Došla sam mokra iz Kr. Zakaj? Jer si kiša nije dala mira.Zakaj? Zato kaj je padala. Zakaj? U 3 Pičke kusine. *Kak sam glupa*
A, idem. Ponovo sam se raspisala... Volim obuhvatiti i razmisliti o svakoj rečenici... Možda ti se ne sviđa komentar... Nije bitno. To je moje mišljenje. A prihvatil ga buš točno onak kak buš htel.
^Poison Girl^
15.09.2008. (21:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
viam inveniam
Ne možda, mora doći, taman sam se uživjela!!
Osmijeh:))
09.09.2008. (18:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dontworrybehappy16
Hah, ma ne ljutim se, ali ono xd....No dobro i tak, odoh ja sad, uživaaaaj i nemoj biti tako negativan tj. pesimističan u svemu lol, ae pozzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzzdrav!!!
09.09.2008. (18:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zaljubljena u vjetar
Slažem se s Viam... početak je jako dobar..... obećava dobru priču, samo trebaš ustrajati do kraja ....
Osmjeh ostavljam :))))
09.09.2008. (18:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nestaje sunce....
Nadam se da će doći i nastavak,priča je dobra....
Sviđaju mi se opisi....
Inače,ja sam muškog roda,samo da znaš....
Ugodan pozdrav :)
09.09.2008. (20:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-sonja.
Pitam se... Zašto se ljudi dovedu u tešku situaciju, a zatim žale za slobodom koju su si sami uskratili?!
-Ja sam jedna od njih. -Žalosno.
Oduvijek sam gledala takve ljude kao drukčije. -Još jadnije...
Pozdravljam.
09.09.2008. (22:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
razlivena tinta
au jako lijepo.
čekam nastavak (:
topli pozdrav od mene*
09.09.2008. (22:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Molly The Paradox
oii.. jako lipa priča...
triba bit nastavka..
09.09.2008. (22:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Molly The Paradox
a sorry... ža mi je šta sam te sad sitila na to..
al sad znaš da se i ja tako osjećan...
heh..
aj proć će... ( mrzin kad ovo govore)
al to je jedino što ljudi znaju reć u takvom trenutku..
09.09.2008. (22:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Molly The Paradox
aj drži se..
piši... to pomaže bar meni..
aj pozz
xd..
09.09.2008. (22:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
missillusion
imaš jako veliki potencijal, priča je super ali bi ja recimo ove odlomke sa opisom njega i osjećaja ubacila kroz neku radnju, npr. "vrućina mu je lijepila dugu masnu kosu uz neobrijano lice s bolnim grčem"..kužiš?..nemoj zamjerit ja volim prepravljati i sugerirati kad vidim da netko super piše, ali i da bi moglo biti još savršenije
10.09.2008. (00:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vampire lady
super je priča
samo ju nastavi
bye
10.09.2008. (09:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vampire lady
novi post
10.09.2008. (10:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zozie
za malim stvarima počnemo žuditi
tek kad izgubimo sve drugo... :s
ajme...sad ne mogu dočekat nastavak!!
=)
10.09.2008. (12:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nestaje sunce....
Nema problema....
Događa se....
Uživaj....
10.09.2008. (15:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Krunch
oj.......žmek...sad kad si tek pocel pisati si prekinul...jao jao..ocekujem nastavak......željim ti sreču al mislim da bi mogli izostaviti palice...heh...al nebi bilo lose sprobati kak leziju h ruki...hehh.....ajd pozzz vidime se za vikend.........
10.09.2008. (17:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
love you so much it makes me sick
ey
10.09.2008. (18:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
love you so much it makes me sick
i iden u crnom na vjenčanje ofkors
10.09.2008. (18:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
love you so much it makes me sick
i popit ću koju za tebe..
hehe
10.09.2008. (18:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
love you so much it makes me sick
aj čujemo se
pozzzz
10.09.2008. (18:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kiss my lips
pa definitivno se vidi da je depresija prozročila zapuštenost...
ja sam znala zaglaviti u dva metra i to ne kvadratna i hodajući kilometre na tom prostoru a oko mene je bilo najmanje 10 kvadrata slobodnog prostora...ponekad nebih izašla odandje da nema klaustrofobije no možda bi ju i pretrpila jer vani je veći strah i nemoć d anjime vladam...
tejk kejr
10.09.2008. (23:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fancy
..kak tužno...u ćeliji...
..napiši nastavak, kak je vesel kad izađe...
.. :)
12.09.2008. (08:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Molly The Paradox
oiii
evo ja napisala novi post..
pa kad oš navrati.. užiwaj..
P.S. očekujen nastavak ovog teksta.. lol
pozzz
xd...
12.09.2008. (14:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elena.
Sjedio je na livadi i pokušao uhvatiti oblak koji mu je izmicao. Ustao se i trčao u zeleno.
-nakon nastavka, nakon još jednog... i još nekoliko njih, želim pročitati ovako nešto.
Zanimljivo. :)
13.09.2008. (00:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dulcineja.
Hello...
Jedino svijetlo bila je jedna žarulja koja se polako njihala na suprotnom zidu.
Po mom misljenju prva rečenica več govori kak je dobro. Nije onak dobro. Al, nije ni ipak tak loše. Dobro je. Jebeno dobro. Ipak ima svjetlosti. Nade.
Pitao se je li dan ili noć. Pitao se što bi sve dao da može prošetati. Želio je osjetiti hladan vjetar na svom licu umjesto nesnosne vrućine, želio je osjetiti miris trave umjesto stalnog smrada znoja, fekalija i pišaline, želio je sve što nije mogao dobiti. Pitao se koliko je prošlo vremena.
Palo mi na pamet... Kaj je tu osobu/čovjeka dovelo do tu? Kaj? Zakaj? Njegovom krivicom? Očito je da bi neke stvari promenil da može. Al, ne znam. *Glupa sam.*
Još nikad nisam toliko žudio za tako malim stvarima.
Još nikada nisam shvaćao koliko cijenim svoje prijatelje.
Još nikada nisam toliko osjećao beznađe.
Ak je to to kaj on misli... Taj čovjek je na dnu. Dnu dna. Onom kad se nadamo da nema dublje. Da trebamo samo gore. Il neki ipak misle da ima dublje. Pa padaju... Dublje i dublje. Očito je, u kurcu nam se sviđa... Zato se tolko vračamo...
Pokušavao je zamisliti da je negdje drugdje. Nije uspio.
U tom trenu, na tom mjestu... U toj situaciji... Nada je ono kaj mu preostaje. A on se nadal. Nadal da se može zamisliti negdi drugde... Al, nije uspjelo.
Uhvatio se kako razgovara sam s sobom. Ponovo.
Vjeronauk. Čovjek nemre opstati sam. Ne, nije moguče. Nije još to nikak, ali nikak dokazano... Nemre da si il ne zamisli nekoga... Nemre da ne priča s nekim... Pa, makar to bilo sa samim sobom. To je nekaj. Ono nekaj. Ko kisik. Bitnije. Važnije. Kak hočeš.
Stražar je u ćeliju stavio malen tanjur napunjen kašastom tekućinom koja je bila izvor gadnog smrada. Bila je blijedo žute boje. Zgrabio je tanjur i počeo pohlepno jesti. Prva dva dana nije se mogao natjerati da to pojede. No sada bi dao sve za još jedan tanjur. Jelo (ako se to moglo tako nazvati) je ostavljalo okus bljuvotine u ustima. Usprkos tome što nije ništa jeo već dugo nije bilo lako zanemariti gadan okus i smrad koji se širio iz tanjura. No ipak, bio je pregladan da bi ponovo odbio bilo kakvu vrstu jela. Kad je pojeo polako je odložio tanjur na tlo ispred vrata, a zatim ponovo sjeo.
Kaj je taj čovjek napravil da je došal do takvog dna? Kaj? Zakaj?
Moguče da je bila u pitanju... Pohlepnost... Kaj veže na sebe: Ubojstva, Krađe... Sve me to vuklo u zatvor. Makar i ne mora biti. Moguče da je Ludnica, Vrapče... Bila sam u Vrapču... Mrzim Vrapče iz dna duše... Odvratna bolnica. Bila sam po pom misljenju u najgorem djelu. Prolazila pored još goreg. Užas. Strava. Možda nije za pričati... Al, neke rešetke su previše. Kolko sam i mogla videti, a i čuti... Ne odnosi se ko prema ljudima. Imala sam osječaj da su ti žvotinje. Prema tome kak se osoblje ponašalo prema njima. Nisu oni krivi. Uvijek tražimo razloge... Ponekad ih nema. Ponekad nije moguče anjti ono nekaj kaj tražimo... Došla sam mokra iz Kr. Zakaj? Jer si kiša nije dala mira.Zakaj? Zato kaj je padala. Zakaj? U 3 Pičke kusine. *Kak sam glupa*
A, idem. Ponovo sam se raspisala... Volim obuhvatiti i razmisliti o svakoj rečenici...
Možda ti se ne sviđa komentar... Nije bitno. To je moje mišljenje.
A prihvatil ga buš točno onak kak buš htel.
^Poison Girl^
15.09.2008. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smile:))
....opet nešto vrlo zanimljivo kod tebe....
jako lijepo..sviđa mi se...
očekujem nastavak....
pusa!;)
16.09.2008. (18:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...