moje duboko suosjećanje....iako kažeš da je ovo samo ono što ti je prvo palo na pamet, vrlo je dobro opisan taj osjećaj :( tako nekako sam se i ja osjećala prvi dan srednje škole....dok naravno, kao što si ti lijepo primjetila, nisam upala u 'grupicu'. grupicu ljudi koje čak nisam ni poznavala, ali nema veze. bili su tu sa mnom. i sve je postalo puno ljepše, i puno manje stresno.
svaki dan zasigurno neće biti dobar. mislim...svi imamo probleme, i neki dani su nam jednostavno lošiji od drugih. i po tome bi odgovor na tvoje pitanje trebao biti: ne, svaki dan ne može biti dobar!
ali uvijek postoji ali.
jer stvar je u načinu na kojeg promatramo sve te loše stvari. u našoj perspektivi prema njima. ako te dane prihvatimo takve kakve jesu, ako prihvatimo i probleme i sve, možda te dane možemo preživjeti na neki puno lakši način, pa oni neće biti loši dani. neće biti ni fenomenalni, 'ludi i nezaboravni' ....ali biti će ok. jer nećemo dopustiti da nas problemi obuzmu.
ja zbilja vjerujem u to, iako često to bude tako samo u teoriji. (to ostaje u teoriji jer su neki problemi prevelik zalogaj...barem je kod mene tako.)
09.09.2008. (11:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Za početak, hvala ti, Nym =) Dobronamjeran pokušaj utjehe, bezobrazno iživljavanje u tvojim komentarima (bezobrazno? nikada! ne postoje konvencije dovoljno čvrste, zadrte da me natjeraju da vjerujem da postoji nešto kao bezobraznost kada čovjek govori o sebi, a ne razgovara o istome), neutralno isticanje trećih strana problema... Možda nešto između, a možda sve troje =) Ipak, dovoljno, i više... kaotično lijepo.
Nadalje, ne. Ali, opet da. Sreća je ono što sami odlučimo da jest tj. sami ju stvaramo, pa prema tome pretpostavljam da je moguće da svaki dan bude sretan... no, ovisi od osobe do osobe. Netko će svaki dan svoga života započeti i završiti s osmijehom, a netko će tek poneki biti zadovoljan sobom, svojim životom, a netko neće nikada pronaći što traži i nikada neće biti sretan, ne u pravom smislu riječi. I, žao mi je što si izgubljena i što te to straši. Iskreno, ni ja ne volim ljude u grupicama. Podsjećaju me na neobuzdive mase koje slijede, bez razmišljanja, nekoga tko zvuči pametno, nekoga tko zna govoriti... mah, ne volim to. Ja sam sama po sebi samotnjak, društvenost mi je tako ne razvijena da je gotovo mana, ali ipak se nađu ljudi koji me trpe, koji se nasmiju mojim lošim šalama, koji me zagrle kad misle da mi je teško i smiješe se kad mi nešto pođe od ruke.
Omiljena tema, cijena piva u Dublinu haha, pa jedna je od boljih u svakom slučaju, ali ovisi o društvu u kojem sam.
11.09.2008. (09:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evelyn :)
moje duboko suosjećanje....iako kažeš da je ovo samo ono što ti je prvo palo na pamet, vrlo je dobro opisan taj osjećaj :(
tako nekako sam se i ja osjećala prvi dan srednje škole....dok naravno, kao što si ti lijepo primjetila, nisam upala u 'grupicu'.
grupicu ljudi koje čak nisam ni poznavala, ali nema veze. bili su tu sa mnom.
i sve je postalo puno ljepše, i puno manje stresno.
svaki dan zasigurno neće biti dobar. mislim...svi imamo probleme, i neki dani su nam jednostavno lošiji od drugih. i po tome bi odgovor na tvoje pitanje trebao biti: ne, svaki dan ne može biti dobar!
ali uvijek postoji ali.
jer stvar je u načinu na kojeg promatramo sve te loše stvari. u našoj perspektivi prema njima.
ako te dane prihvatimo takve kakve jesu, ako prihvatimo i probleme i sve, možda te dane možemo preživjeti na neki puno lakši način, pa oni neće biti loši dani.
neće biti ni fenomenalni, 'ludi i nezaboravni' ....ali biti će ok.
jer nećemo dopustiti da nas problemi obuzmu.
ja zbilja vjerujem u to, iako često to bude tako samo u teoriji. (to ostaje u teoriji jer su neki problemi prevelik zalogaj...barem je kod mene tako.)
09.09.2008. (11:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemo
Za početak, hvala ti, Nym =)
Dobronamjeran pokušaj utjehe, bezobrazno iživljavanje u tvojim komentarima (bezobrazno? nikada! ne postoje konvencije dovoljno čvrste, zadrte da me natjeraju da vjerujem da postoji nešto kao bezobraznost kada čovjek govori o sebi, a ne razgovara o istome), neutralno isticanje trećih strana problema...
Možda nešto između, a možda sve troje =)
Ipak, dovoljno, i više... kaotično lijepo.
Nadalje, ne. Ali, opet da. Sreća je ono što sami odlučimo da jest tj. sami ju stvaramo, pa prema tome pretpostavljam da je moguće da svaki dan bude sretan... no, ovisi od osobe do osobe. Netko će svaki dan svoga života započeti i završiti s osmijehom, a netko će tek poneki biti zadovoljan sobom, svojim životom, a netko neće nikada pronaći što traži i nikada neće biti sretan, ne u pravom smislu riječi.
I, žao mi je što si izgubljena i što te to straši. Iskreno, ni ja ne volim ljude u grupicama. Podsjećaju me na neobuzdive mase koje slijede, bez razmišljanja, nekoga tko zvuči pametno, nekoga tko zna govoriti... mah, ne volim to. Ja sam sama po sebi samotnjak, društvenost mi je tako ne razvijena da je gotovo mana, ali ipak se nađu ljudi koji me trpe, koji se nasmiju mojim lošim šalama, koji me zagrle kad misle da mi je teško i smiješe se kad mi nešto pođe od ruke.
Omiljena tema, cijena piva u Dublinu haha, pa jedna je od boljih u svakom slučaju, ali ovisi o društvu u kojem sam.
11.09.2008. (09:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne.
ma hajde
jeb njih
svi znamo da si zakon
a to kaj su oni u čoporu sam znači da se sami nemogu snać
osim toga
uvijek ih moš pratit sa sigurne razdaljine
12.09.2008. (15:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...