...a za parfeme si u krivu. Veruj mi, nije to stav tek pasioniranog čitatelja Sűskinda niti obožavatelja Ciprine interpretacije mističnog 98. fragmenta: 'Duše mirišu u Hadu'; bez obzira na to što se tebi čini da tu postoji odviše kombinacija da bi neka bila prava, upravo je na sreću tako: uvek ima neka točna, sasvim, posve precizna formula(cija)! Recimo, danas je jedan od čuvenijih, ako ne i najpoznatiji parfumer svijeta Lorenzo Villoresi, potomak stare toskanske obitelji koja je tijekom stoljeća oplemenjena ugarskim utjecajima ali i savojardima, kao što je primerice Carlo de Loche, kapetan broda dostojan pustolovina Emilia Salgaria, oca Sandokana. Firentinac - zanimljivo, dakle poput Renata Bianca, u povijesnici zabilježenoga kao René le Florentin jer je 1512. na njenu udaju za Henryja II pratio Katarinu Medici u Pariz kao njen osobni parfumer, donoseći modu finih parfema s talijanskih dvorova u Francusku - Villoresi je doktor filozofije; doktorirao je kod Adorna s temom smrti u helenističkom i drevnom židovskom mišljenju. Taj rafinirani 48. godišnji Maitre Parfumeur, kako bi kazao drugi veliki Maitre Parfumeur et Gantier (ovo nisu slučajne titule) Jean-F. Laporte, ove je godine dobio nagradu Coty kao "the first Italian perfumer to win the Coty Prize, in the heart of the ultimate perfume-making country. He is also the leading independent fragrance creator, which means he does not belong to any international company.The Coty Prize is an international award, now in its seventh year, which celebrates the perfumer of the year. It is a kind of Oscar ceremony for fragrance creators held at the Château d‘Artigny, one of the most beautiful castles in the Loire valley, built in 1912 for François Coty, the famous perfumer of the Belle Epoque." Pustimo sada da sam maestro, l-Artisan du Parfum osobno, u moje ime progovori o bespoke fragrances, točnije o nastanku jednog osobnog parfema, kakve svakodnevno spravlja u svom predivnom studiolou u prozračnom potrkovlju Via de' Bardi: "It happens sometimes. For example last year I made a personalized fragrance in an unusual way: it was for a lady who was on the phone with me from Argentina, while her husband was in front of me in our studio in Florence. She asked for a violet fragrance and we all know that violet is a classic note, sometimes particularly sweet and powdery, like the Parma violet. But then the lady specified, speaking French, that it shouldn’t be for a woman, but “pour un etre” (“for a being”)…After the phone conversation I made the first violet, a rather classic one, using traditional ingredients with touches of green leaves and powdery notes. But I was not satisfied. So I started again and the second violet was made using the absolute of violet leaves, the absolute of wild violet, some special notes recalling the green undergrowth of the woods were violets thrive and others ingredients used to obtain a less “cosmetic” effect, that is more natural, more herbal-floral-“transparent”, not sweet and powdery, but rather deep floral-green- herbaceous– and not “embellished”, as violets are. The result of this second compound was quite impressive even for us: both violets were sent to the lady but the latter was the chosen one." Pour un etre! Genijalno! Dragi moj, vidiš kakvi svjetovi postoje između neba i zemlje. Kakvi ljudi. Ako želiš, dašak tih svijetova i njihova rafinmana možeš pomirisati i u Zagrebu. Javit ću ti gdje, da ovu finu etidu ne uništim jefitinim marketingom: kad pomirišeš objektivno najsuptilnije parfemske kreacije kao što su Yerbamate ili Teint de Neige, ili pak oporiji, no meni najdraži Vetiver, pomislit ćeš da nisu s ovoga svijeta. Ne možeš vjerovati da ovaj svijet (i) tako miriše!
10.01.2007. (14:53)
06.09.2008. (22:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
susreo sam se s rezom davno kao dijete, čitajući Mikijev zbavanik; u jednoj je epizodi onaj patak izumitelj izumio komoru u koju čovjek uđe i u trenu izađe opran, očišćen, bez suvišnih komplikacija i vodoinstalacija. tom sam se idelau donekle približio kupnjom tuš-kade. ali što se događa? kada nije dostojno silikonirana, curi sa strane; iz rupe u podu izbija voda puna trunja. rez je propao, kunju se pobjedonosno vratio; smrad tijela, smrad otpadnih voda, miris svega, prokleto prirodan
07.09.2008. (13:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja bih stvar vratio na tekst, ako smo Proku rešili - uostalom, a tko je Magica De Spell?! Vidite, mislio sam da će netko da me pita a šta ovaj tekst o parfemima radi ispod teksta kunjuu? Osim prve lopte: parfem - prijenos zraka i mirisa, postoji fundamentalna sličnost svih referenci: japanske estetičke teorije, Sűskinda, Heraklitova fragmenta i Villoresijeve argentinske klijentice. Pođimo od Japana i famoznog reza: sasvim je jasno da je to rez između bića i biti, bez obzira je li riječ o cvijetu u ikebani, pjesmi ili čajnoj ceremoniji: a onu se stranu reza nalazi biće očišćeno od prašine svijeta, biće koje sija u čistoći svoje biti. Dakle to nam je početna pozicija, jedan član usporedbe, mjera. S druge strane imamo najprije samopotragu: potragu za vlastitim mirisom, dakle za vlastitom biti: Jean-Baptiste Grenouille je genij olfaktivnog, ali je nesposoban za rekleksiju, nema osjet vlastitog mirisa; u nastavku morbidnom će aromaterapijom pokušati destilirati ultimativni mirist ženstvenosti, što - kao što bi i naš Japanski prijatelj želio - vodi izravno u smrt, dapače na mjestu na kojem je ugledao ovaj smrdljivi, zagušljivi svijet. Zanimljivo je da je i naš premijer, dr.Ivo Sanader, jednom davno pisao o ovoj temi u knjizi “Fenomen parfema: germanističke rasprave, eseji, osvrti”; možda je to pretpostavka da čovjek postane premijer, ne znam. Potom, imamo Heraklitov fragment Duše mirišu u Hadu. Uz taj je fragment, mističan sam po sebi, vezana odlična anegdota. Profesor Bošnjak je generaciji vječnoga asistenta Boška Zenića zadao taj fragment za temu eseja; nekakav lokalni mudrijaš, student porijeklom iz Dalmacije, u sffumatu amfiteatra nije dobro vidio što to piše na ploči, i napisao je par stranica jonsko-mediteranske meditacije na temu: Duše mirišu u hladu!, dakle studiju o hladu kao metodološkoj pretpostavci filozofiranja. Sapient sat! A propos prakljetog Gerakljita, samo jednu, dvije rečenice: Cipra interpretira taj mračni fragment ovako: duše u Hadu očituju svoju moralnu kakvoću! O vezi nosa, intuicije i organona volja zavirite sami u "Metamorfoze..."; sigurno ćete usput pročitati i još ponešto, i korist će biti veća nego da ja sad citiram tu fus-notu. Konačno, gospođa je specificirala da želi miris "that it shouldn’t be for a woman, but “pour un etre” (“for a being"), daklle, ovdje je stvar sasvim pojmovno čista: riječ je o biću kao biću, ne ženi, muškarcu itd., dakle ne o biću koje bi bilo ma i najapstraktinije predicirano! Riječ je o mirisu biti, o esenciji, ako se hoće, o esencijalnom mirisu. Kao što vidimo, krug se zatvorio, kao što pokazuje ilustracija na kraju teksta. Sve je opet zacjeljeno.
07.09.2008. (15:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
POUR UN ETRE
Ovaj je ekskurs o parfemima napisan davnih dana:
...a za parfeme si u krivu. Veruj mi, nije to stav tek pasioniranog čitatelja Sűskinda niti obožavatelja Ciprine interpretacije mističnog 98. fragmenta: 'Duše mirišu u Hadu'; bez obzira na to što se tebi čini da tu postoji odviše kombinacija da bi neka bila prava, upravo je na sreću tako: uvek ima neka točna, sasvim, posve precizna formula(cija)!
Recimo, danas je jedan od čuvenijih, ako ne i najpoznatiji parfumer svijeta Lorenzo Villoresi, potomak stare toskanske obitelji koja je tijekom stoljeća oplemenjena ugarskim utjecajima ali i savojardima, kao što je primerice Carlo de Loche, kapetan broda dostojan pustolovina Emilia Salgaria, oca Sandokana. Firentinac - zanimljivo, dakle poput Renata Bianca, u povijesnici zabilježenoga kao René le Florentin jer je 1512. na njenu udaju za Henryja II pratio Katarinu Medici u Pariz kao njen osobni parfumer, donoseći modu finih parfema s talijanskih dvorova u Francusku - Villoresi je doktor filozofije; doktorirao je kod Adorna s temom smrti u helenističkom i drevnom židovskom mišljenju. Taj rafinirani 48. godišnji Maitre Parfumeur, kako bi kazao drugi veliki Maitre Parfumeur et Gantier (ovo nisu slučajne titule) Jean-F. Laporte, ove je godine dobio nagradu Coty kao "the first Italian perfumer to win the Coty Prize, in the heart of the ultimate perfume-making country. He is also the leading independent fragrance creator, which means he does not belong to any international company.The Coty Prize is an international award, now in its seventh year, which celebrates the perfumer of the year. It is a kind of Oscar ceremony for fragrance creators held at the Château d‘Artigny, one of the most beautiful castles in the Loire valley, built in 1912 for François Coty, the famous perfumer of the Belle Epoque."
Pustimo sada da sam maestro, l-Artisan du Parfum osobno, u moje ime progovori o bespoke fragrances, točnije o nastanku jednog osobnog parfema, kakve svakodnevno spravlja u svom predivnom studiolou u prozračnom potrkovlju Via de' Bardi:
"It happens sometimes. For example last year I made a personalized fragrance in an unusual way: it was for a lady who was on the phone with me from Argentina, while her husband was in front of me in our studio in Florence. She asked for a violet fragrance and we all know that violet is a classic note, sometimes particularly sweet and powdery, like the Parma violet. But then the lady specified, speaking French, that it shouldn’t be for a woman, but “pour un etre” (“for a being”)…After the phone conversation I made the first violet, a rather classic one, using traditional ingredients with touches of green leaves and powdery notes. But I was not satisfied. So I started again and the second violet was made using the absolute of violet leaves, the absolute of wild violet, some special notes recalling the green undergrowth of the woods were violets thrive and others ingredients used to obtain a less “cosmetic” effect, that is more natural, more herbal-floral-“transparent”, not sweet and powdery, but rather deep floral-green- herbaceous– and not “embellished”, as violets are. The result of this second compound was quite impressive even for us: both violets were sent to the lady but the latter was the chosen one."
Pour un etre! Genijalno!
Dragi moj, vidiš kakvi svjetovi postoje između neba i zemlje. Kakvi ljudi.
Ako želiš, dašak tih svijetova i njihova rafinmana možeš pomirisati i u Zagrebu. Javit ću ti gdje, da ovu finu etidu ne uništim jefitinim marketingom: kad pomirišeš objektivno najsuptilnije parfemske kreacije kao što su Yerbamate ili Teint de Neige, ili pak oporiji, no meni najdraži Vetiver, pomislit ćeš da nisu s ovoga svijeta. Ne možeš vjerovati da ovaj svijet (i) tako miriše!
10.01.2007. (14:53)
06.09.2008. (22:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
susreo sam se s rezom davno kao dijete, čitajući Mikijev zbavanik; u jednoj je epizodi onaj patak izumitelj izumio komoru u koju čovjek uđe i u trenu izađe opran, očišćen, bez suvišnih komplikacija i vodoinstalacija. tom sam se idelau donekle približio kupnjom tuš-kade. ali što se događa? kada nije dostojno silikonirana, curi sa strane; iz rupe u podu izbija voda puna trunja. rez je propao, kunju se pobjedonosno vratio; smrad tijela, smrad otpadnih voda, miris svega, prokleto prirodan
07.09.2008. (13:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doktor Jatogen
Čini mi se da Proka Pronalazač nije patak. Zna li itko koja je vrsta ptice Proka Pronalazač?
07.09.2008. (14:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..kormoran, najvjerojatnije..
07.09.2008. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pametni zub
Gyro Gearloose, antropomorfno pile
07.09.2008. (14:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Ja bih stvar vratio na tekst, ako smo Proku rešili - uostalom, a tko je Magica De Spell?!
Vidite, mislio sam da će netko da me pita a šta ovaj tekst o parfemima radi ispod teksta kunjuu? Osim prve lopte: parfem - prijenos zraka i mirisa, postoji fundamentalna sličnost svih referenci: japanske estetičke teorije, Sűskinda, Heraklitova fragmenta i Villoresijeve argentinske klijentice.
Pođimo od Japana i famoznog reza: sasvim je jasno da je to rez između bića i biti, bez obzira je li riječ o cvijetu u ikebani, pjesmi ili čajnoj ceremoniji: a onu se stranu reza nalazi biće očišćeno od prašine svijeta, biće koje sija u čistoći svoje biti. Dakle to nam je početna pozicija, jedan član usporedbe, mjera.
S druge strane imamo najprije samopotragu: potragu za vlastitim mirisom, dakle za vlastitom biti: Jean-Baptiste Grenouille je genij olfaktivnog, ali je nesposoban za rekleksiju, nema osjet vlastitog mirisa; u nastavku morbidnom će aromaterapijom pokušati destilirati ultimativni mirist ženstvenosti, što - kao što bi i naš Japanski prijatelj želio - vodi izravno u smrt, dapače na mjestu na kojem je ugledao ovaj smrdljivi, zagušljivi svijet. Zanimljivo je da je i naš premijer, dr.Ivo Sanader, jednom davno pisao o ovoj temi u knjizi “Fenomen parfema: germanističke rasprave, eseji, osvrti”; možda je to pretpostavka da čovjek postane premijer, ne znam.
Potom, imamo Heraklitov fragment Duše mirišu u Hadu. Uz taj je fragment, mističan sam po sebi, vezana odlična anegdota. Profesor Bošnjak je generaciji vječnoga asistenta Boška Zenića zadao taj fragment za temu eseja; nekakav lokalni mudrijaš, student porijeklom iz Dalmacije, u sffumatu amfiteatra nije dobro vidio što to piše na ploči, i napisao je par stranica jonsko-mediteranske meditacije na temu: Duše mirišu u hladu!, dakle studiju o hladu kao metodološkoj pretpostavci filozofiranja. Sapient sat! A propos prakljetog Gerakljita, samo jednu, dvije rečenice: Cipra interpretira taj mračni fragment ovako: duše u Hadu očituju svoju moralnu kakvoću! O vezi nosa, intuicije i organona volja zavirite sami u "Metamorfoze..."; sigurno ćete usput pročitati i još ponešto, i korist će biti veća nego da ja sad citiram tu fus-notu.
Konačno, gospođa je specificirala da želi miris "that it shouldn’t be for a woman, but “pour un etre” (“for a being"), daklle, ovdje je stvar sasvim pojmovno čista: riječ je o biću kao biću, ne ženi, muškarcu itd., dakle ne o biću koje bi bilo ma i najapstraktinije predicirano! Riječ je o mirisu biti, o esenciji, ako se hoće, o esencijalnom mirisu.
Kao što vidimo, krug se zatvorio, kao što pokazuje ilustracija na kraju teksta.
Sve je opet zacjeljeno.
07.09.2008. (15:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...